SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Siksto II, papa i mučenik

Sveti Siksto II, papa i mučenik

Današnji sveti zaštitnik, rimski biskup, papa Siksto (Sixtus) II, prema knjizi Liber Pontificalis bio je rođenjem Grk. Obnovio je odnose s afričkim i azijskim crkvama, prekinute zbog spora oko ponovnog krštenja heretika. On je smatrao je da je svako krštenje valjano, makar krstitelj bio i heretik. Važno je da je krštenik iskreno želio postati kršćaninom i da je njegovo krštenje plod iskrene vjere. Žrtva progona rimskog cara Valerijana, uhvaćen je 6. kolovoza 258, dok je služio misu na Pretekstatovom groblju, na lijevoj strani Apijske ceste (nasuprot Kalistovih katakombi), gdje je pogubljen sa šestoricom đakona i pokopan. Kasnije je njegovo tijelo preneseno u papinsku kriptu na susjednom Kalistovom groblju.

Siksto, izabran za rimskog biskupa godinu dana ranije, 30. kolovoza 257, bio je dobar, miroljubiv i ugledan pastir. Koliko je bio cijenjen u Rimu, dokazuje i činjenica da je uz apostole i neke slavne mučenike uvršten u rimski misni kanon. Njegov najpoznatiji đakon bio je sveti Lovro mučenik, pogubljen tri dana kasnije. Svojim grobnim natpisima Siksta je proslavio papa Damaz. Posvećena mu je župna crkva u Pribiću kod Jastrebarskog, rodnom mjestu blagopokojnog kardinala, sluge Božjeg Franje Kuharića. Dobar razlog da se hodočasti u prekrasni jaskanski kraj, prozvan „kolijevkom biskupa“ i „dolinom kardinala“. Svetom Sikstu posvećena je i crkva u Ladićima kod Kanfanara.

Župna crkva svetog Siksta u Pribiću

Župna crkva svetog Siksta u Pribiću jedna je od najstarijih u jaskanskom kraju, a prema nekim indicijama postojala je već 915, za kralja Tomislava. Spominje se i u popisu arhiđakona Ivana od 1334. Jednobrodna je građevina s poligonalnim svetištem, bočnom kapelom i robusnim oktogonalnim zvonikom, izgrađenim 1653. Bila je pod patronatom obitelji Zrinski, a obnovljena je 1643. Kapela Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije prigrađena je 1732, a pjevalište s toskanskim stupovima podignuto je 1757. Uz svetište je sakristija i trijem s portalom iz 1748, a glavni ulaz je označen godinom 1759. U crkvi se nalazi kripta grkokatoličkih biskupa i vrijedni kipovi iz prve polovice 18. stoljeća. Uz cestu što vodi u Gornji Pribić sagradio je 1666. župni dvor posljednji glagoljaš u Pribiću, župnik Nikola Lacković.

Slika: Sveti Siksto II, papa i mučenik

Slika: Sveti Siksto papa-župna crkva u Pribiću

Svetac dana - Sveti Kajetan

Sveti Kajetan

Sveti Kajetan (Gaetano) di Thiene (latinski Cajetanus Thienaeus), talijanski svećenik, utemeljitelj reda teatinaca, rođen je 1. listopada 1480. u Vicenzi (Veneto), kao najmlađi od trojice sinova plemića Gaspara iz Thienea (provincija Vicenza) i Marije da Porto. Ime Gaetano dobio je na spomen jednog rođaka, kanonika i sveučilišnog profesora u Padovi. Ostao je 1492. bez oca pa se vezao uz svoju pobožnu majku. Gaetano je studirao u Padovi, gdje je 17. srpnja 1504. doktorirao građansko i kanonsko pravo. Za vrijeme ljetovanja u Rampazzu, gdje je njegova obitelj imala posjed, dao je 1505. sagraditi crkvu svete Magdalene, koja i danas služi kao župna crkva. Uputio se 1506. u Rim i preuzeo službu apostolskog protonotara, pisara i pravnika na dvoru pape Julija II, kojem je pomogao u izmirenju s Venecijom. Postao je aktivan član rimskog Oratorija božanske ljubavi i uključio se u njihove molitve i dvorenje bolesnika. Dopisivao se s mističarkom iz Brescie, sestrom augustinkom Laurom Mignani, koja je znatno utjecala na njegov duhovni život i razvoj. Za svećenika je zaređen 30. rujna 1516, a mladu misu služio je 6. siječnja 1517. u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore. U božićnom razdoblju imao je u toj bazilici viđenje, za kojeg mu je Blažena Djevica Marija pružila dijete Isusa. Vratio se 1518. u rodnu Vicenzu, u kojoj je mnogo učinio za procvat istinske pobožnosti u raznim bratovštinama. Svoju djelatnost proširio je i na Veronu i Veneciju. U Vicenzi i Veneciji osnovao je bolnice za neizlječive bolesnike. Uskoro se počeo baviti naumom o osnivanju skupine svećenika koja bi bila spremna provoditi uzoran redovnički, molitveni život, a usput se baviti apostolatom bolesnika i siromaha. Kako bi ostvario tu zamisao, Gaetano se 1523. vratio u Rim, gdje su mu se pridružili i njegovi prvi suradnici, među njima i Gian Pietro Carafa, biskup u Chietiju (Abruzzo), budući papa Pavao IV. Novi red, Kongregaciju regularnih klerika, osnovali su 3. svibnja 1524, a odobrio ga je 24. lipnja 1524. papa Klement VII. Prvi članovi položili su svečane zavjete 14. rujna 1524. u bazilici svetog Petra. Prvi poglavar bio im je biskup Chietija Gian Pietro Carafa, a kako se Chieti na latinskom kaže Theate, pripadnici novog reda prozvali su se teatinci (teatini). Sveti Gaetano definirao je duhovni život kao radost, „pravu i neprocjenjivu radost, po kojoj se čovjek kršćanin u svemu dušom i tijelom suobličuje Isusu Kristu“. Od 14. rujna 1527. djelovao je kao generalni poglavar reda. Njegovi teatinci su svojim duhovnim programom nasljedovanja Krista raspetoga zahvaćali u ono bitno, bez čega nema i ne može biti obnove. On je naglašavao da jedino samozatajnost i nošenje križa, povezani žarom ljubavi, donose pravi život i obnovu.

Djelovao je od 1527. u Veneciji i Veroni, a od 1533. u Napulju. U tom je gradu sa svojim redovnicima nastojao odgajati kršćanski puk i postao jedan od prvih promicatelja čestog primanja svete pričesti. Mnogo je radio i na socijalnom zbrinjavanju bolesnika i nevoljnika, borio se protiv korupcije, a u Napulju je osnovao i banku za siromahe, po nekima i prvu kreditnu ustanovu, usmjerenu protiv lihvara i zelenaša. Bio je pravi „svetac Providnosti“ jer ga je resila izvanredna vjera i pouzdanje u Božju providnost. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 7. kolovoza 1547, a njegove relikvije časte se u napuljskoj crkvi San Paolo Maggiore. Blaženim ga je 8. listopada 1629. proglasio papa Urban VIII, a svetim 12. travnja 1671. papa Klement X. Papa Pio XII. smatrao je svetog Gaetana „vatrenim apostolom božanske ljubavi te značajnim pobornikom kršćanskog milosrđa“. Zaštitnik je nezaposlenih osoba, radnika, kartaša, kockara, kontrolora te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta, njemu u čast podignuta je i prekrasna crkva u Münchenu (Theatinerkirche St. Kajetan), a prikazali su ga svojim slikama i kipovima mnogi značajni umjetnici. Redovnici teatinci djeluju uspješno i danas, u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 30 kuća, s oko 190 članova, od toga više od 130 svećenika.

Slika: Sveti Kajetan

Slika: Sveti Kajetan-crkva u Munchenu

Svetac dana - Sveti Albert iz Trapanija

Sveti Albert iz Trapanija

Sveti Albert iz Trapanija (Alberto da Trapani), talijanski karmelićanin, svećenik, rođen je oko 1240. kao Alberto degli Abati u Trapaniju na Siciliji, kao sin jedinac otmjenog firentinskog plemića, admirala Benedetta degli Abati i Giovanne Palizi. Roditelji su se zavjetovali prije njegovog rođenja da će svoje dijete posvetiti Majci Božjoj Karmelskoj. Mali Alberto boravio je i školovao se u karmelićanskom samostanu u Trapaniju od osme godine, a s 18 godina stupio je u karmelićanski red. Zaređen je za svećenika, a u razdoblju od 1280. do 1296. boravio je najprije u Trapaniju, a potom u Messini. Glasoviti propovjednik, asketa, egzorcist, posvećen molitvenom životu, prijatelj Židova, pročuo se svojim čudima diljem Sicilije te je ozdravio i obratio mnoge ljude. Postavljen je 1296. za poglavara karmelske provincije na Siciliji, sa sjedištem u Cataniji. Svoje samostane obilazio je pješice. Njegove molitve spasile su 1301. Messinu od gladi i od opsade Roberta, vojvode od Kalabrije. Stoga su i gradska vrata u Messini 1623. nazvana njegovim imenom.

Pretkraj života povukao se u mali samostan kraj Messine i provodio vrijeme u molitvi i meditaciji. Preminuo je 7. kolovoza 1307. u samostanu u Messini. Papa Nikola V. proglasio ga je blaženim 1454, a papa Siksto V. 31. svibnja 1476. svetim, kao prvog karmelićanskog sveca. Omiljeni sicilijanski pučki svetac, postao je zaštitnim znakom svojeg reda pa je u 16. stoljeću svaka karmelska crkva imala oltar posvećen svetom Albertu. Njegovom zagovoru obraćale su se i sveta Terezija Avilska i sveta Marija Magdalena de Pazzi. U karmelićanskoj crkvi u Trapaniju čuvaju njegovu glavu, a brojne njegove relikvije nalaze se u mnogim talijanskim i europskim gradovima. Koriste se i za blagoslov čudotvorne vode, zvane Albertova voda, koja se koristi u liječenju groznice. Sveti Albert iz Trapanija zaštitnik je karmelićana, bačvara i mnogih talijanskih gradova (Messina, Trapani, Erice, Palermo, Mantova), a zazivaju ga kod opsjednutosti, neplodnosti, porođajnih muka i groznice.