O ŽUPI
Župna crkva
Povijest crkve sv. Nikole seže vjerojatno u doba prije 1257. godine kada se prvi put spominje župa sv. Nikole u ispravi kojom je kralj Bela IV. dodijelio Jastrebarskom povlastice slobodnog kraljevskog grada. U istoj ispravi vidljivo je da je ona imala vrijedan privilegij za ono doba, tzv. kolatorsko pravo (tj. dužnosti grada da se brine o stanju crkve), koje je zadržala do današnjih dana. Nedugo zatim spominje se i u prvom popisu župa zagrebačke biskupije koji je sastavio Ivan arhiđakon gorički 1334. g.
Međutim izgled te prvotne crkve nije nam ostao sačuvan niti u materijalnim, niti u pisanim izvorima. Ostao je tek sačuvani podatak o postojanju prebendarske kapele sv. Petra južno uz svetište (na mjestu današnje sakristije, koja je u ono vrijeme bila uz sjeverni zid svetišta) koju je dao prizidati grof i ben Petar Erdody 1561. godine kao obiteljsku grobnicu, u koju je pokopan 1567. godine. Iz te kapele (srušene pri baroknoj obnovi) ostala je sačuvana nadgrobna ploča s epigrafom Petra Erdodya s njegovim donkihotovskim izduljenim likom koji stoji decentrirano u duhu manirizma, da bude mjesta za uzviorenu zastavu u visini same glave, čime taj detalj postaje konkurentan bitnome na reljefu – samoj glavi.
Kapela se ujedno spominje i kao prebenda sv. Petra što bi se moglo protumačiti činom kojim je grof Erdody želio potvrditi svoju vlast i nad župom, a koju ustvari nijemogao ostvariti zbog silnog truda građana Jastrebarskog da sačuvaju svoju privilegiju kolatorstva. Ta srednjovjekovna crkva bila je smještena usred naselja na prirodnom brežuljku na kojemu je u ono doba bilo groblje, a iz protokola iz 27. st. prvi put nam je opisana kao zidana građevina, sa svođenim svetištem, s oslikanim tabulatom nad lađom i sa tri drvena oltara Bezgrešnog Začeća Marijina.
Prva poznata veća obnova crkve odvija se 1757. godine, kada je drveni zvonik zamijenjen većim, zidanim, dok je u unutrašnjosti postavljena nova propovjedaonica (interesantno, jedini izvorni barokni dio inventara sačuvan do danas).
Veličina crkve nije odgovarala potrebama župljana u razvijenom trgovištu, pa na poticaj građanstva, trgovaca i lokalnog plemstva Jastrebarskog 1772. g. započinje izgradnja nove crkve, dovršene 1776., a posvećene 1786. godine. To je bila građevina velikih dimenzija, pravokutnog dvo-travejnog broda presvođenog češkim svodom, na koju se nadovezivalo presvođeno svetište pravokutnog tlocrta završenog plitkom segmentnom apsidom, kojemu je sa sjeverne strane pridodana sakristija.
Uz južni zid lađe u pročelnoj ravnini, nalazi se zvonik 1757. g. (dakle nova crkva gradi se uz zvonik) iz kojega se na katu ulazi u pjevalište. Istovremeno, zamijenjeni su svi oltari novima, te je pridodan peti oltar Majke Božje Dobroga Savjeta.
Nedugo zatim (1805.g.) crkve je po prvi put oslikana, dok ju 1855. godine ponovno oslikava majstor Klausen iz Zagreba. Iz vremena kraja 18. st. Sačuvane su slike sv. Otajstva (čuva se u župnom dvoru), a slika Poklonstva Kraljeva nalazi se na zidu lađe u crkvi.
Potres iz 1880. g. prilično je oštetio crkvu te se je ona morala obnoviti. To je ujedno iskorišteno za cjelovito preoblikovanje pročelja u tada suvremenom i općeprihvaćenom duhu historizma; podijeljeno na tri zone, uokvireno rubnimistacima, postamentom u donjoj i po dva pilastra u srednjoj zoni; po sredini nalazi se stari portal (s godinom posvećenja 1786. uokviren s dva pilastra, dok je iznad zone vijenca edikula s polukružnim prozorom; bočno od nje nalaze se dvije niše s kipovima svetaca, dok se u gornjoj, zabatnoj zoni nalazi niša sa skulpturom sv. Nikole.
Je li autor tog preoblikovanja arh. Herman Bolle, nije sigurno, ali on zasigurno 1913. godine radi projekt za glavni kameni oltar sv. Nikole koji je tada i postavljen u crkvu.
Nešto ranije (1894.) nabavljaju se i nove orgulje od tvrtke Heferer iz Zagreba, dok se posljednja dva barokna oltara sv. Roka i sv. Florijana zamjenjuju novima 1922. g. izrađenim po projektima arh. Stjepana Podhorskog u Obrtnoj školi u zagrebu.
To je godina posljednje velike obnove crkve kada je cijela njezina unutrašnjost dobila novi oslik, rad. Ak. Slikara Drusania, otkriva se žbukom pokriven nadgrobni spomenik Petra Erdodya, koji je bio maknut iz grobne kapele i postavljen kodoltara sv. Roka, dok su bočni oltari dobili nove pale, rad slikara Marka Rašice (stare su postavljene na zid lađe).
Znatno preoblikovana prilikom restauracije u 19. st., crkva je u unutarnjem prostoru i volumenu sačuvala karakteristične barokne arhitekture skvalitetnim kasnohistoricističkim inventarom, te u nizu sakralne arhitekture jaskanskog kraja, svojom iznimnompovijesnom vrijednošću kao središtedekanata, zauzima istaknuto mjesto.
