SVECI MJESECA - TRAVANJ

1	Sveti Hugo
1	Sveta Marija Egipatska
1	Sveti Venancije
1	Blaženi Karlo Austrijski
2	Veliki četvrtak
2	Sveti Franjo Paolski
2	Sveti Franjo Coll Guitart
2	Sveti Dominik Tuoc
3	Veliki petak
3	Sveti Richard iz Chichestera
3	Sveti Pedro Calungsod
3	Blaženi Piotr Edward Dańkowski
4	Velika subota
4	Sveti Izidor Seviljski
4	Blažena Aleta
4	Sveti Benedikt Moro
5	Uskrs
5	Sveti Vinko Ferrer
5	Sveta Julijana iz Liègea
5	Sveta Maria Crescentia Höss
6	Uskrsni ponedjeljak
6	Sveti Celestin I.
6	Blaženi Michele Rua
6	Sveti Eutihije
7	Sveti Ivan de La Salle
7	Sveti Hermann Joseph
7	Sveti Henry Walpole
8	Sveti Albert Jeruzalemski
8	Sveta Julija Billiart
8	Blaženi August Czartoryski
9	Sveta Marija Kleofina
9	Blaženi Toma iz Tolentina
9	Sveti Hagaj
10	Sveti Mihael de Sanctis
10	Sveti Ezekijel
10	Sveta Magdalena od Canosse
11	Sveti Stanislav
11	Sveta Gemma Galgani
11	Sveta Elena Guerra
12	Bijela nedjelja
12	Sveti Josip Moscati
12	Sveti Zeno iz Verone
12	Sveti Julije I
13	Sveti Hermenegildo
13	Sveti Martin I
13	Blažena Margherita iz Castella
14	Sveta Lidvina
14	Sveta Terezija de Los Andes
14	Blaženi Alojzije Palić
15	Sveti Benedikt Josip Labré
15	Sveti Damjan De Veuster
15	Sluga Božji Petar Barbarić
16	Sveta Bernardica Soubirous
16	Blaženi Arcangelo Canetoli
16	Sveti Aron
17	Sveta Kateri Tekakwitha
17	Blažena Mariana od Isusa Navarro
17	Blaženi Rudolf iz Berna
17	Sveti Inocent iz Tortone
18	Blažena Marija od Utjelovljenja
18	Blažena Marija Ana Blondin
18	Sveta Debora
19	Sveti Leon IX.
19	Sveti Ekspedit iz Melitene
19	Sveti Natan
20	Sveta Agneza iz Montepulciana
20	Blaženi Simone Rinalducci
20	Sveti Anicet
21	Sveti Anzelmo
21	Sveti Román Adame Rosales
21	Sveti Joseph Vaz
22	Sveti Konrad von Parzham
22	Sveti Kajo I, papa
22	Sveti Leonida
22	Sveti Teodor Sikeot
23	Sveti Juraj
23	Sveti Adalbert Praški
23	Blaženi Egidije Asiški
23	Blažena Terezija Marija od Križa Manetti
24	Sveti Fidelis
24	Sveta Marija Eufrazija Pelletier
24	Sluga Božji Egidije Bulešić
25	Sveti Marko
25	Sveti Petar od svetog Josipa Betancur
25	Blaženi Benedikt XII
26	Blaženi Jakov Zadranin
26	Majka dobrog savjeta
26	Sveti Pashazije Radbert
26	Sveti Anaklet
27	Blažena Ozana Kotorska
27	Sveta Zita
27	Sveti Antim iz Nikomedije
28	Sveti Petar Chanel
28	Sveti Ljudevit Montfortski
28	Sveti Pavao Pham Khac Khoan
29	Sveta Katarina Sijenska
29	Sveti Petar Veronski
29	Sveti Hugo iz Clunyja
30	Sveti Pio V.
30	Sveti Josip Benedikt Cottolengo
30	Blažena Paulina von Mallinckrodt

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Uskrsni ponedjeljak

Uskrsni ponedjeljak

Na uskrsni ponedjeljak spominjemo se puta uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga naknadno prepoznali, kada je lomio kruh.
Emaus je antički grad, oko 11 km sjeverno od Jeruzalema. Spominje se u Evanđelju po Luki, kada su se dva Isusova učenika nakon Isusove smrti i uskrsnuća vraćala kući u Emaus, a putem im se pridružio Isus. Isusovi učenici teško su podnijeli Isusovu muku i smrt. Mnogi su bili neutješni i uplašeni, nisu razumjeli što se dogodilo. Mnogi su se iz Jeruzalema vratili u svoja mjesta. Tako su se i dva Isusova učenika vraćala u Emaus.

Putem su raspravljali o događajima u Jeruzalemu. Jedan od ta dva učenika zvao se Kleofa, a drugom nije poznato ime. Dok su razgovarali pridružio im se Isus, no oni ga nisu prepoznali. Isus ih je upitao o čemu razgovaraju i zašto su žalosni. Znao je što ih muči, ovim pitanjem pozvao ih je da se izjadaju. Kleofa odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana? (Lk 24,18)". Nato su ispričali, kako je prorok imenom Isus poučavao narod, imali su od njega velika očekivanja, ali je osuđen na smrt, razapet i umro. Zbunilo ih je što su neke žene našle prazan grob i anđeli im rekoše da je Isus živ. Isus im odgovori: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? (Lk 24, 25-26)".

Tada im je Isus detaljno opisao što su sve proroci navijestili, da će se dogoditi s Njim. Učenici su rado pamtili pozitivna proroštva, a izbjegavali su proroštva o Isusovoj muci i smrti. Smetalo im je, što je Isus umro na križu. Nadali su se, da će Isus uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i osloboditi Židove od rimskih okupatora. Isus je navijestio Božje kraljevstvo umjesto zemaljskog. Preko proročanstva, pokazao je da je uistinu obećani Mesija. Dok su pričali, Isus i dva učenika došli su do Emausa. Isus je želio otići, ali su ga molili da ostane s njima, jer večer je i uskoro će noć. I dalje nisu znali da je to Isus.

Zajedno su sjeli za stol. Isus je uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio kruh i pružio im. Tada su ga prepoznali, a Isus im iščeznu s očiju. Jedan drugome rekoše: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma? (Lk 24,32)". Odmah su se vratili u Jeruzalem i potražili apostole. Apostoli su već znali da je Isus uskrsnuo, već se ukazao pobožnim ženama i svetom Petru. Kleofa i drugi učenik ispričali su apostolima, kako im se Isus pridružio na putu u Emaus, kako im je tumačio Sveto Pismo, kako su ga prepoznali u lomljenju kruha i kako je iznenada nestao.

Slika: Uskrsni ponedjeljak

Svetac dana - Sveti Celestin I.

Sveti Celestin I.

Današnji sveti zaštitnik je papa Celestin I, koji je kao 43. papa vladao od 422. do 432. Po jednima rođen u Rimu, po drugima u Kampaniji, sin Priska, spominje se prvi put kao Celestin đakon u ispravi pape Inocenta I. iz 416. Kao namjesnik Kristov bio je vrlo energičan i aktivan. Borio se protiv raznih krivovjernih nauka i sljedbi u ranoj crkvi, prije svega protiv nestorijanizma i pelagijanizma. Prema učenju carigradskog patrijarha Nestorija Krist nije bio jedinstvena osoba nego je postojao kao dvije osobe i imao dvije naravi, božansku i ljudsku. Pelagijanizam, koji se širio u južnog Galiji i Engleskoj, prenaglašavao je čovjekovu slobodnu volju i naravnu mogućnost da dosegne spasenje. Za vrijeme Celestinovog pontifikata održan je III. opći sabor u Efezu (431), koji je osudio Nestorijev nauk, a Mariju svečano proglasio Bogorodicom. Saborska odluka o Marijinom bogomajčinstvu smatrana je u Rimu kao istinska pobjeda papinih nastojanja i zalaganja njegovog izaslanika Ćirila Aleksandrijskog.
Izuzetno je zaslužan za pokrštavanje Irske jer je 431. poslao na Zeleni otok opata Paladija, a po nekima i svetog Patrika, da tamo šire Radosnu vijest. Posebne zasluge stekao je i u graditeljstvu. Obnovio je i poljepšao takozvanu Julijevu baziliku, koja se danas zove Santa Maria in Trastevere, a bogata je prekrasnim mozaicima. Dao je sagraditi i baziliku svete Sabine na brežuljku Aventinu, u kojoj svake godine na Pepelnicu u Rimu svečano započinje korizma. Preminuo je u Rimu 27. srpnja 432. Umjetnici ga često prikazuju s golubicom, zmajem i plamenom.

Slika: Sveti Celestin I.

Svetac dana - Blaženi Michele Rua

Blaženi Michele Rua

Blaženi Michele Rua, talijanski svećenik, salezijanac, zamjenik i prvi nasljednik osnivača salezijanaca, velikog don Bosca, rođen je 9. lipnja 1837. u Torinu, kao najmlađi od devetero djece Giovannija Battiste Rue. U osmoj godini ostao je bez oca, a školu je do trećeg razreda pohađao kod Braće kršćanskih škola. Trebao se zaposliti u torinskoj tvornici oružja, gdje je radio i njegov otac, ali mu je don Giovanni Bosco, školski ispovjednik, predložio da školovanje nastavi u njegovom oratoriju, u torinskoj četvrti Valdocco. Don Bosco je jednog dana dijelio svojim učenicima medaljice. Michele je stajao posljednji u redu i kad se pojavio pred don Boscom, on mu je pružio praznu šaku i rekao: „Uzmi, Michele, uzmi!“ „Što ću uzeti?“, upitao je dječak. Tada je don Bosco drugom rukom raspolovio otvoreni dlan i proročki nagovijestio: „Nas dvojica ćemo sve dijeliti napola, tuge, radosti i rad.“ Michele je kao prijatelj budućeg sveca, Domenica Savija, bio uzoran oratorijanac i apostol među svojim prijateljima. Položio je 25. ožujka 1855. zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti te postao prvi salezijanac. Poučavao je matematiku i vjeronauk, pomagao u blagovaonici, na dvorištu, u kapeli. Navečer je kao don Boscov tajnik prepisivao njegova pisma i rukopise za knjige, a na kraju učio za školu. Ozbiljno se pripremao za svećenički poziv. Kad je u studenom 1856. umrla don Boscova majka Margherita, Michele Rua doveo je u oratorij svoju majku Giovannu Mariju i ona se idućih dvadeset godina brinula za don Boscovu mladu duhovnu obitelj. Michele je 1858. postao upravitelj oratorija u Valdoccu, a za svećenika je zaređen 28. srpnja 1860. Pratio je don Bosca na mnogim putovanjima. U Mirabellu Monferratu (provincija Alessandria, Pijemont) otvorio je 1863. prvi salezijanski centar izvan Torina i postao njegov rektor. Bio je prvi ravnatelj salezijanskih sestara, Kćeri Marije Pomoćnice kršćana, osnovanih 1872.

U studenom 1884, četiri godine prije don Boscove smrti, papa Leon XIII. imenovao je don Michelea Ruu don Boscovim zamjenikom i nasljednikom. Don Michele, prozvan „Živim pravilom“ („Regola vivente“), zbog svoje stroge vjernosti redu, znatno je ojačao salezijanski duh i proširio misijsko djelovanje, a družba je u njegovo vrijeme zabilježila veliki rast. Od 773 člana narasla je na 4000, broj kuća narastao je od 57 na 345, a broj provincija od 6 na 34, u 33 zemlje diljem svijeta. Imao je dar čitanja srdaca, proročanstava i ozdravljivanja. Preminuo je na današnji dan, 6. travnja 1910, u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio je Michelea Ruu blaženim 29. listopada 1972. i ustvrdio da je on, „najvjerniji, najponizniji i najodaniji don Boscov duhovni sin od izvora načinio veliku rijeku“. Njegove relikvije počivaju u torinskoj bazilici Marije Pomoćnice kršćana.

Slika: Blaženi Michele Rua

Slika: Blaženi Michele Rua i sveti Giovanni Bosco

Svetac dana - Sveti Eutihije

Sveti Eutihije

Sveti Eutihije (Eutychius), carigradski patrijarh, rođen je oko 512. u selu Theiumu u Frigiji (zapadni dio središnje Male Azije), kao sin generala Aleksandra, koji je služio pod bizantskim vojskovođom Belizarom. S 30 godina postao je monah u gradu Amasji (danas sjeverna Turska), a kasnije i arhimandrit u Carigradu, gdje je stekao veliko poštovanje patrijarha Menasa. Nakon Menasove smrti car Justinijan I. Veliki postavio ga je 552. za carigradskog patrijarha, a to je potvrdio i rimski papa Vigilije. Pod Eutihijevim vodstvom održan je 553. Peti ekumenski crkveni sabor u Carigradu. On je 562. posvetio obnovljenu baziliku Aju Sofiju. Eutihije je 564. došao u sukob s carem Justinijanom, koji je postao blizak monofizitskoj sekti aftartodoketa (naučavanje po kojem u Kristu postoji samo jedna narav, božanska), sljedbenicima doktrine koju je Eutihije smatrao heretičkom.

Zbog toga je Eutihije 565. svrgnut i naposljetku protjeran u svoj negdašnji manastir u Amasji, gdje je proveo 12 godina i 5 mjeseci. Rehabilitirao ga je u listopadu 577. Justinijanov nasljednik Justin II. Eutihijev povratak u Carigrad bio je veličanstven, nalik Isusovom ulasku u Jeruzalem na Cvjetnicu, uz mnoštvo koje je plesalo, pjevalo i mahalo palminim granama, a on je dijelio pričest više od šest sati jer je narod želio primiti pričest baš iz njegovih ruku. Cijeli grad je bio osvijetljen, priređene su javne gozbe i otvarane nove zgrade. Eutihije je preminuo 6. travnja 582. u Carigradu. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Eutihijev životopis napisao je njegov bliski suradnik, Eustatije iz Carigrada.