SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan Evanđelist

Sveti Ivan Evanđelist

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Evanđelist, učenik Isusov, najmlađi od dvanestorice apostola, pisac četvrtog Evanđelja, Otkrivenja (Apokalipse) i triju poslanica. Sin Zebedeja i Salome, rođen oko godine 6, galilejski ribar, brat apostola Jakova Starijeg, bio je učenik kojega je Isus najviše volio. Kao učenik Ivana Krstitelja prvi je s Andrijom pošao za Kristom. Bio je prisutan mnogim važnim događajima u Isusovom životu, među njima i uskrsnuću Jairove kćeri, preobraženju i getsemanskoj agoniji. Najveću je hrabrost pokazao, kada je jedini od apostola s Marijom i drugim ženama nazočio Isusovoj smrti na križu. Tada mu je Isus povjerio da se brine za njegovu majku. Bio je brži od Petra i prvi je dotrčao do Isusovog groba. Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo našao se u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Jedan od stupova Crkve, nakon Marijine smrti putovao je Judejom i propovijedao, a potom je otputovao u Malu Aziju i tamo osnovao sedam crkava. Poslije se nastanio u Efezu, gdje je za vrijeme cara Domicijana mučen i prognan na otok Patmos. Umro je oko 100. godine.
Obično je prikazivan uz simbol orla, znak uzvišena nadahnuća. Origen je početkom III. stoljeća napisao: „Cvijet Biblije su evanđelja, a cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje.“ Njegovo Evanđelje napisano je prije svega za kršćane koji su potekli iz poganstva, a on u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. On ne opisjue samo gole činjenice, već upozorava i na njihovu dubinsku uvjetovanost. Njegove poslanice mogu se nazvati poslanicama ljubavi, jer se u njima 31 puta spominje glagol „ljubiti“, a 21 put imenica „ljubav“. U njima je dao i najljepšu definiciju Boga: „Bog je ljubav!“ Zazivaju ga kod opeklina i otrovanja, a zaštitnik je pisaca, trgovaca umjetninama, knjigoveža, knjižara, žrtava požara, skladatelja, urednika, nakladnika, slikara, gravera, litografa, prijateljstava, tiskara, tvorničara papira, teologa, grafičara, slagara, strojara te mnogih naselja, biskupija, župa, crkva i kapela širom svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Utrina-Zapruđe-Središće, Cerje kod Sesvetskog Kraljevca, Podcrkavlje, Savudrija kod Umaga, Valtura kod Ližnjana, Gajana kod Vodnjana, Rab, Mostar-Centar).
Našim Janama, Janicama, Jankima i onim Ivanama i Ivanima koji danas slave imendan, čestitamo od srca!

Slika: Sveti Ivan Evanđelist

Slika: Sveti Ivan Evanđelist - župna crkva u Novom Zagrebu

Slika: Sveti Ivan Evanđelist - župna crkva u Valturi

Slika: Sveti Ivan Evandjelist-župna crkva u Cerju

Svetac dana - Blaženi Francesco Spoto

Blaženi Francesco Spoto

Blaženi Francesco Spoto, talijanski svećenik, misionar i mučenik, rođen je 9. srpnja 1924. u u Raffadaliju (provincija Agrigento) na Siciliji, kao sin Vincenza Spota i Vincenze Marzullo. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradiću, a studirao je od 1936. u institutu Kongregacije misionara slugu siromašnih (Missionari Servi dei Poveri) u Palermu. Tu je kongregaciju osnovao 1887. u Palermu talijanski svećenik, blaženi Giacomo Cusmano (1834-1888), po kojem su njegovi sljedbenici popularno nazvani i „Cusmaniani“. Družba je posvećena djelima milosrđa prema siromašnima i nevoljnicima te misionarskom apostolatu. Francesco je uspješno završio studij i 22. srpnja 1951. zaređen je za svećenika. Njegov pastoralni rad u kongregaciji odvijao se u pomaganju, odgoju i obrazovanju djece siromašnih i socijalno ugroženih obitelji. Zbog svojih sposobnosti, oštroumnosti i ustrajnosti izabran je 1959. za vrhovnog poglavara svoje redovničke družbe. Obnovio je i revitalizirao družbu, otvarao nove redovničke kuće, hrabrio mlade za duhovni poziv i slao misionare u daleki Kongo. Kako bi ohrabrio i učvrstio svoju redovničku braću, otputovao je 4. kolovoza 1964. u Kongo, u misijsku postaju Biringi. U Kongu je tada bjesnio krvavi građanski rad između pristaša Patricea Lumumbe i Mobutua Sese Seka.

Oca Francesca i još četvoricu misionara zarobili su 11. prosinca 1964. u selu Rungu-Erira radikalni maoistički buntovnici (prozvali su se „Simbama“). Otac Francesco želio je zaštititi svoju subraću pa je ponudio svoj život kako bi sačuvao njihov. Zlotvori su ga odveli u šumu i sustavno ga tukli i mučili. Sav krvav, uspio im je pobjeći i sakrio se u kolibu jednog vjernika. Patio je tamo jedanaest dana i zatim preminuo od teških rana. Pred smrt je oprostio svojim mučiteljima i ubojicama. Padre Francesco Spoto umro je na današnji dan, 27. prosinca 1964, u selu Rungu-Erira, u katoličkoj misiji Biringi (danas Demokratska Republika Kongo, prijašnji Zair). Pokopan je kraj kolibe, u kojoj je umro. Njegovi posmrtni ostaci prebačeni su u 1984. u Italiju i čuvaju se u Palermu, u župnoj crkvi Euharistijskog Srca Isusova. Blaženim ga je 2007. proglasio papa Benedikt XVI.

Slika: Blaženi Francesco Spoto

Svetac dana - Blažena Sára Salkaházi

Blažena Sára Salkaházi

Blažena Sára Salkaházi (Sarolta Klotild Schalkház), mađarska i slovačka redovnica, mučenica, rođena je 11. svibnja 1899. u Košicama (istočna Slovačka) kao drugo od troje djece Lipóta i Klotilde Schalkház, vlasnika obiteljskog hotela, njemačkog podrijetla. Ostala je bez oca s dvije godine. Njezin brat opisao ju je kao nestašnu i svojeglavu, ali velikodušnu djevojčicu koja se uvijek igrala s dječacima. Već kao tinejdžerka počela je pisati drame. Školovala se za učiteljicu, neko vrijeme predavala u osnovnoj školi, a zatim radila u knjigovežnici i kitničarskom dućanu. Bila je članica Kršćansko-socijalističke stranke (tada najznačajnije stranke Mađara u Čehoslovačkoj) i uređivala stranačko glasilo. Bila je zaručena, ali je prekinula zaruke kad je shvatila da želi drugačiji život. Novinarka, strastvena pušačica, sklona kavanskom životu, odlučila je na opće iznenađenje postati redovnica i pridružila se 1929. Sestrama društvene službe (družbu je 1923. osnovala Mađarica Margit Slachta), a redovničke zavjete položila 1930. Za životnu krilaticu izabrala je riječi proroka Izaije: „Evo me, mene pošalji!“ U Košicama je preuzela vodstvo Caritasa, vodila katoličku knjižaru, uređivala i izdavala novine. Vodila je brojne udruge vjernika laika, sestrinstva i zajednice katoličkih žena, pod pokroviteljstvom Slovačke biskupske konferencije. Rat je spriječio njezin misionarski odlazak u Brazil, a godine 1937. preselila se u Budimpeštu. Izabrana je 1941. za ravnateljicu Mađarskog katoličkog pokreta radnica s oko 10 tisuća članica. Izgradila je i prvo mađarsko učilište za radnice, u blizini jezera Balatona. Za vrijeme rata otvarala je i radničke domove, u kojima je držala tečajeve ospobljavanja i organizirala duhovne obnove. Iz protesta prema nacizmu promijenila je 1942. svoje njemačko prezime Schalkház u mađarsko Salkaházi. Napisala je i dramu o životu svete Margarete Ugarske, u povodu njezine kanonizacije, 1943.

U Budimpešti je otvorila sigurne kuće u koje je smještala Židove progonjene od nacističkih vlasti. Sama je, prema svjedočanstvima preživjelih, spasila više od stotinu Židova, a članice njezinog reda spasile su ih više stotina samo u Budimpešti. Osnivala je prihvatilišta za brojne djevojke, majke i radnice i pružala im smještaj te materijalnu i duhovnu pomoć. Pripadnici mađarske nacističke stranke Strelasti križevi uhitili su je 27. prosinca 1944. u Budimpešti, tražeći Židove u jednom domu njezine ženske radničke udruge. Prijavila ih je jedna službenica u tom domu. Sára tada nije bila tamo i mogla se spasiti, ali odlučila se vratiti kako bi pomogla nevoljnicima. Zlotvori su uz nju odveli četiri Židova i jednu vjeroučiteljicu, odvezli ih do Dunava, svukli ih do gola i strijeljali, a njihova tijela bacili u rijeku. Tijela mučenika nikad nisu pronađena. Činjenice o tom zločinu izašle su na vidjelo tek 1967, prigodom suđenja jednoj skupini mađarskih nacista. Sára je 1969. proglašena Pravednicom među narodima u jeruzalemskom Yad Vashemu. Blaženom ju je proglasio 17. rujna 2006. papa Benedikt XVI, a svečanost beatifikacije predvodio je pred katedralom svetog Stjepana u Budimpešti mađarski kardinal Péter Erdő. Mjesto njezine smrti na obali Dunava, južno od budimpeštanskog Mosta slobode (Szabadság-híd), na peštanskoj strani, danas nosi ime Sáre Salkaházi, kao i jedna budimpeštanska škola, jedna župna crkva i jedan perivoj.

Slika: Blažena Sára Salkaházi

Svetac dana - Blaženi Ján Havlík

Blaženi Ján Havlík

Blaženi Ján Havlík, slovački mučenik, redovnik lazarist, rođen je 12. veljače 1928. u selu Dubovce (kotar Skalica, zapadna Slovačka) u siromašnoj i pobožnoj seljačkoj obitelji, kao najstariji od četvero djece. Na Jánov duhovni razvoj znatno je utjcala njegova tetka Angela, časna sestra milosrdnica iz družbe svetog Vinka Paulskog. Ján, od milja zvani Janko, osnovnu školu pohađao je u Holíču, do kojeg je svakodnevno pješačio 8 kilometara. Ušao je 1943. kao petnaestogodišnjak u Misionarsku družbu svetog Vinka Paulskog, čiji su članovi poznati i kao lazaristi. Školovao se u njihovoj školi u Banskoj Bystrici, maturirao u svibnju 1949. u Gimnaziji Andreja Sládkoviča i započeo novicijat. Bio je izvrstan govornik i pjevač, naročito pobožan prema Majci Božjoj. Komunistička vlast zatvorila je 1950. sve ustanove posvećenog života pa su Ján i njegova subraća deportirani na gradilište nove brane u selu Kostolná pri Dunaji. Teološki fakultet u Bratislavi bio je pod kontrolom Komunističke partije pa je Ján nakon nekoliko mjeseci fizičkog rada u tajnosti započeo studij teologije u Nitri (jugozapadna Slovačka) gdje je pronašao stan i posao. Jána i njegove kolege uhitila je 29. listopada 1951. obavještajna služba. Pritvoren je na 15 mjeseci, a u zatvoru je mučen kako bi odao „protudržavne aktivnosti“. Osuđen je u veljači 1953. na deset godina zatvora uz prisilan rad zbog špijunaže u korist Vatikana. Tada je izjavio: „Moj jedini cilj je bio da postanem svećenik. Djelovao sam prema svojoj savjesti.“ Upućen je u radni logor u Jáchymovu (okrug Karlovy Vary, Češka) gdje je radio u rudniku uranija. Pretrpio je brojne ozljede i operaciju leđa. Usprkos fizičkom mučenju i psihičkom zlostavljanju, zadržao je mir i ljubav prema neprijateljima. Dok je bio u zatvoru noću je grafitnom olovkom prepisivao djelo „Cjeloviti humanizam Jacquesa Maritaina“ te je ispisao 350 stranica. Osuđen je 1958. na još jednu godinu prisilnog rada i smješten u samicu jer je u zatvoru predvodio molitve i dijelio zatvorenicima pričest, skrivenu u cigaretni papir. Godine 1960. boravio je gotovo stalno u zatvorskim bolnicama, nesposoban za fizički rad. Njegova molba za puštanje na slobodu odbijena je.
Ozbiljno narušenog zdravlja, 29. listopada 1962. pušten je na slobodu nakon devet godina teškog rada. te je posljednje godine života proveo s roditeljima. Nalazio se 1965. na bolničkom liječenju, a na Badnjak je pušten kući. Pozlilo mu je nakon jutarnje mise u Skalici, 27. prosinca 1965. Naslonjenog na kantu za smeće, na rubu svijesti, pronašao ga je pred svojom kućom ginekolog dr. Jozef Barát. Uz pomoć jednog prolaznika unio ga je u svoju kuću gdje je Ján Havlík od posljedica teškog rada i zlostavljanja uskoro preminuo. Pokopan je u rodnom selu Dubovce. Njegove relikvije nalaze se u crkvi svetog Vinka Paulskog u Bratislavi (gradska četvrt Ružinov). Ján Havlík proglašen je blaženim u subotu, 31. kolovoza 2024, u slovačkom nacionalnom marijanskom svetištu Šaštín-Stráže (okrug Senica, zapadna Slovačka). Beatifikaciju je predvodio prefekt Kongregacije za kauze svetih i blaženih kardinal Marcello Semeraro uz nazočnost 30 biskupa, 370 svećenika i 13 tisuća vjernika. Opisao je novog blaženika kao „čovjeka nade“. „Kao i sveti Vinko Paulski, čijem je redu pripadao, bio je „prava zraka sunca onima koje je susretao“. Bio je žrtva montiranog procesa. stradalnik u borbi Zloga protiv Boga kako bi se iskorijenila vjera.“