SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Krštenje Gospodinovo
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Martina

Sveta Martina

Danas slavimo svetu Martinu, rimsku mučenicu iz III. stoljeća. Bila je kći uglednog i bogatog Rimljanina koji je obnašao službu konzula. Kad je ostala bez oba roditelja, iz ljubavi prema Kristu sve je razdijelila siromasima i svoj život posvetila služenju bolesnicima i pomaganju sirotinji. Bila je izvanredno lijepa djevojka te ju je za ženu htio uzeti car Aleksandar Sever, ali ona ga je odbila. Kad je car doznao da je Martina kršćanka, dao ju je zatvoriti i izvesti pred sud. Nije htjela častiti poganske bogove i odreći se vjere u Isusa Krista pa je podvrgnuta raznovrsnim groznim mukama. Zlotvori ju nisu mogli slomiti pa su joj godine 228. naposljetku odrubili glavu, u vrijeme pontifikata pape Urbana I.
O njoj kruže mnoge legende i pripisuju joj se različita čudesa. Nad Martininim grobom uskoro je podignuta bazilika, a vjernici je od davnine štuju kao primjer postojanosti i hrabrosti u vjeri. Njezine relikvije pronađene su 1634. u crkvenoj kripti nedaleko Mamertinske tamnice na rimskom forumu. Papa Urban VIII. obnovio je tu crkvu posvećenu svetoj Martini i njoj u čast ispjevao himne. Prema predaji, nakon smaknuća iz njezinog tijela nije potekla krv već mlijeko pa je zbog toga proglašena ne samo zaštitnicom Rima nego i zaštitnicom dojilja.

Slika: Sveta Martina

Svetac dana - Sveta Hijacinta Marescotti

Sveta Hijacinta Marescotti

Sveta Hijacinta (Giacinta) Marescotti, talijanska franjevačka trećoredica, rođena je kao Clarice Marescotti 16. ožujka 1585. u Vignanellu kod Viterba (Lazio), u plemićkoj obitelji. Kći grofa Marcantonija Marescottija i grofice Ottavije Orsini, školovala se zajedno sa sestrama Ginevrom i Ortensijom u samostanu svetog Bernardina, franjevačkog trećeg reda u Viterbu. Po završetku škole Ginevra je ostala u samostanu i uzela redovničko ime Immacolata. Clarice je bila naočita, nestašna, nemirna djevojka, sklona zabavama. Zaljubila se u mladog Paola Capizucchija, ali on je zaprosio njezinu mlađu sestru, Ortensiju. Razočarana i nesretna, postala je franjevačka trećoredica i stupila u samostan svetog Bernardina, u kojem je boravila i njezina sestra Ginevra. Uzela je redovničko ime Hijacinta (Giacinta). Njezino obraćenje nije bilo iskreno, već samo posljedica razočaranja i povrijeđene taštine, tako da je u samostanu živjela potpuno svjetovnjački. Svoju redovničku ćeliju uredila je raskošno, poput sobe u dvorcu u Vignatellu, primala je goste, a služile su joj dvije mlade novakinje. Živjela je tako sve do 1615, kada je ozbiljno oboljela. Zapala je u ozbiljnu duhovnu krizu i osjetila neizmjernu samoću i tjeskobu. Zavapila je tada: „O, Bože, molim te, daj smisao mojem životu, daj mi nadu, daj mi spasenje!“ Bila je posve iskrena i dragi Bog ju je uslišio.

Idućeg dana posjetio ju je njezin ispovjednik, ostao zgrožen raskošnim uvjetima u njezinoj redovničkoj ćeliji i postavio pred nju sudbonosnu odluku-ili će se vratiti kući ili će živjeti poniznim redovničkim životom. Giacinta je provela cijelu noć u molitvi i odjednom osjetila nadzemaljsku vedrinu. Javno se pokajala pred svim sestrama, ispričala im se, odbacila skupocjenu odjeću i obuću, iskreno se obratila i nastavila živjeti u poniznosti, molitvi i strogoj pokori. Obavljala je u samostanu najteže poslove, dvorila oboljele od kuge i ostatak života posvetila pomaganju nevoljnika i siromaha u gradu Viterbu. Iz nutrine samostana upravljala je brojnim milosrdnim djelima, a uz pomoć građanina Francesca Pacinija i negdašnjih imućnih prijatelja osnovala je dvije laičke bratovštine, jednu zvanu Sacconi, koja se bavila liječenjem i njegom bolesnika, i drugu, Marijine oblate, koja je vodila brigu za ostarjele siromahe. Bila je izvrsna poglavarica novakinja i naročito pažnju posvećivala „prezrenima, nesebičnima i tužnima“. Posebnu pobožnost razvila je prema mukama Krista Gospodina i postala trajnim uzorom ostalim sestrama. Preminula je u Viterbu na današnji dan, 30. siječnja 1640, a njezine relikvije počivaju u samostanu svetog Bernardina, u crkvi koja nosi njezino ime. Blaženom ju je proglasio 1726. papa Benedikt XIII, a svetom 1807. papa Pio VII. Zaštitnica je rodnog Vignanella.

Slika: Sveta Hijacinta Marescotti

Svetac dana - Sveta Aldegunda

Sveta Aldegunda

Sveta Aldegunda ili Adelgunda (Aldegundis, Adelgundis, Aldegonde, Adelgonde, Aldegonda, Alda), franačka benediktinska redovnica, utemeljiteljica i poglavarica opatije Maubeuge, rođena je oko 630. u Cousolreu (departman Nord, Francuska), u obitelji iz grofovije Hainaut, rodbinski povezanoj s merovinškom kraljevskom obitelji, kao kći Walberta, namjesnika franačkog kralja Klotara II. i njegove supruge, Bertille Tirinške. Odrasla je u vrlo pobožnoj obitelji, a svetima su kasnije proglašeni i njezini roditelji, starija sestra Waldetrude, nećakinje Aldetrude i Madelberte, nećaci Landry i Dentelin. Kao djevojčica čula je glas: ”Nemoj tražiti drugog zaručnika nego samo Sina Božjega.” Kad se njezina sestra Waldetrude udala, Aldegunda je htjela stupiti u samostan. Roditelji su je namjeravali udati, ali ona je pobjegla. Prema legendi, u bijegu preko rijeke Sambre pomogao joj je jedan anđeo. Neko vrijeme živjela je kao pustinjakinja, a pripisuju joj se mnoga čudesa i vizije. Kad su joj roditelji obećali ispuniti želju, vratila se kući i s dopuštenjem svetog biskupa Amanda iz Maastrichta stupila 651. u samostan. Prema legendi, tada je doletjela golubica i stavila veo na njezinu glavu.

Nakon smrti roditelja, Adelgunda je njihovom baštinom i uz biskupovu podršku u Maubeugeu (tadašnjem Malbodiumu, grofovija Hainaut), na obali rijeke Sambre, utemeljila 661. dvostruki samostan, mušku i žensku granu, Kao uzor poslužila joj je njezina sestra Waldetrude, koja je osnovala benediktinski samostan u belgijskom gradu Monsu (provincija Hainaut, Valonija). Kao poglavarica opatije Aldegunda je bila glasovita po svojoj brizi za bolesnike i siromahe, a osnovala je i bolnicu. Preminula je 30. siječnja 684. u opatiji Maubeuge od posljedica teške zloćutne bolesti (vjerojatno raka dojke), od koje je bolovala dvadesetak godina. Tamo je i pokopana. Na mjestu poglavarice naslijedile su je njezine nećakinje, Aldetruda i Madelberta. Aldegundine relikvije nalaze se u župnoj crkvi u Maubeugeu (departman Nord, Hauts-de-France, sjeverna Francuska). Zazivaju je kod zloćudnih, dječjih i očnih bolesti, oteklina, groznice, glavobolje, epilepsije, rana i u smrtnoj opasnosti. Posvećene su joj mnoge župe, crkve i kapele u sjevernoj Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj. Njezinim imenom nazvan je i jedan asteroid.