SVECI MJESECA - SRPANJ

1	Sveti Junipero Serra
1	Sveti Mutien-Marie Wiaux
1	Blaženi Antonio Rosmini
2	Sveti Oton Bamberški
2	Sveti Bernardino Realino
3	Sveti Toma
3	Sveti Leon II
4	Sveta Elizabeta Portugalska
4	Sveta Berta iz Blangya
4	Sveti Ulrich
5	Sveti Ćiril i Metodije
5	Sveti Antun Marija Zaccaria
6	Sveta Marija Goretti
6	Blažena Marija Terezija Ledóchowska
7	Sveti Vilibald
7	Blaženi Benedikt XI
8	Sveti Akvila i Priscila
8	Sveti Kilian, Colman i Totnan
9	Blažena Marija Propetog Isusa Petković
9	Sveta Veronika Giuliani
9	Sveti gorkumski mučenici
10	Sveta Amalija
10	Blaženi damašćanski mučenici
10	Svete Rufina Rimska i Sekunda
11	Sveti Benedikt
11	Sveti Oliver Plunkett
12	Sveti Ivan Gualberto
12	Sveti Louis i Zélie Martin
12	Sveti Ignacio-Clemente Delgado Cebrián
13	Majka Božja Bistrička
13	Sveti Henrik
13	Sveti Eugen iz Kartage
14	Sveti Kamilo de Lellis
14	Sveti Francisco Solano
15	Sveti Bonaventura
15	Sveti Vladimir
16	Gospa Karmelska
16	Sveta Marija Magdalena Postel
16	Sveti Antioh
17	Sveti Aleksije
17	Sveta Jadviga
17	Blažene karmelićanke iz Compiègnea
18	Sveti Bruno, biskup Segnija
18	Sveti Frederik iz Utrechta
19	Sveta Justa i sveta Rufina
19	Blaženi Hermann iz Reichenaua
19	Sveta Makrina
20	Sveti Ilija
20	Sveta Margareta
21	Sveti Lovro iz Brindisija
21	Sveti Danijel prorok
22	Sveta Marija Magdalena
22	Sveti Apolinar
23	Sveta Brigita
23	Sveti Liborije (Liberan)
24	Sveta Kristina
24	Sveti Ivan Kasijan
25	Sveti Jakov stariji
25	Blaženi Toma Kempenac
26	Sveti Ana i Joakim
26	Blaženi Titus Brandsma
27	Sveti mučenici iz Córdobe
27	Sveti Klement Ohridski
28	Sveti Nazarije i Celzo
28	Sveti Viktor
29	Sveta Marta
29	Blaženi Urban II
30	Sveti Petar Krizolog
30	Sveti Abdon i Senen
31	Sveti Ignacije Loyola
31	Sveti Giustino de Jacobis
31	Sveti Kalimero Milanski

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Aleksije

Sveti Aleksije

Sveti Aleksije (Alessio) Rimski, rođen u drugoj polovici IV. stoljeća, potjecao je iz rimske senatorske obitelji. Mladi, lijepi i bogati jedinac, na dan svoga vjenčanja, utanačenog od roditelja, potaknut žarkom ljubavlju prema Isusu Kristu, u dogovoru sa zaručnicom odlučio je napustiti sve i pošao u Mezopotamiju, gdje je živio skromno, ponizno i služio siromasima. Kad je nakon 17 godina kao prosjak boravio kraj jedne crkve u Edesi, progovorila je čudesna Gospa slika i obratila mu se kao „Božjem čovjeku“. To je privuklo sveopću pozornost pa je pobjegao, ukrcao se na lađu i vratio se u Rim.

Kao prosjak stigao je Aleksije u rodnu kuću, a otac ga je ne znajući da je to njegov sin iz samilosti smjestio pod kućno stubište. Tu je proživio još 17 godina, izložen bijedi i poruzi, molio i poučavao djecu vjeronauku. Kad je umro, na današnji dan, 17. srpnja 417, začuo se glas koji ga je proglasio „Božjim čovjekom“, zazvonila su sva zvona s rimskih crkava, a obitelj je na njegovom tijelu pronašla zapis, u kojem je napisao tko je i kako je proveo svoj pokornički život. Svečano je pokopan u crkvi svetog Bonifacija na Aventinu, koja je kasnije prozvana i po njemu. Svetog Aleksija štuju prosjaci, ljevači zvona, putnici, dadilje, bolničarke, bolničari i hodočasnici, a slave ga i zapadne i istočne Crkve. Zaštitnik je mnogih naselja, ustanova, župa i crkava diljem svijeta. Redovnička kongregacija braće svetog Aleksija ("aleksijanci") i danas uspješno djeluje u Njemačkoj, Engleskoj, Irskoj, Mađarskoj, Belgiji, Filipinima i Sjedinjenim Američkim Državama.

Slika: Sveti Aleksije

Svetac dana - Sveta Jadviga

Sveta Jadviga

Sveta Jadviga (Jadwiga, Hedwig), poljska kraljica, rođena je između 3. listopada 1373. i 18. veljače 1374. u Budimu kao kći hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i poljske kraljice Elizabete Bosanske. Poljsko plemstvo nije pristalo na to da starija Ludovikova kći Marija, koja je bila krunjena kao »kralj« Ugarske i Hrvatske, postane i kraljicom Poljske, ali se složilo da na poljsko prijestolje stupi njegova mlađa kći Jadviga. Izabrana je za kraljicu 1382, a okrunjena 16. listopada 1384. za „kralja“ Poljske. Jadviga se 18. veljače 1386. udala za kneza Litve Vladislava II. Jagela, koji se obvezao da će prijeći na kršćanstvo i ujediniti Litvu s Poljskom. Tako je došlo do poljsko-litavske državne unije, a Litva je postala kršćanskom zemljom. Mlada kraljica aktivno je sudjelovala u političkom, diplomatskom i kulturnom životu. Vodila je diplomatsku korespondenciju i uspješno organizirala povratak dijelova Galicije (1387). Bila je izuzetno obrazovana žena, ljubiteljica znanosti, umjetnosti, književnosti i glazbe, govorila više jezika i prevela mnoge knjige s latinskog na poljski jezik. Brinula se za školovanje mladih Poljaka i Litavaca. Otvorila je mnoge bolnice, podigla brojna crkve, pomagala samostane, osnovala biskupiju u Vilniusu, uvela u liturgiju narodni jezik. Neumorno se brinula za siromahe, nevoljnike i potlačene, zbog čega ju je narod već za života štovao kao sveticu. Svojim donacijama, skupljenim od prodaje vlastitog nakita i kraljevskih obilježja, pomagala je sveučilištu u Krakovu. U čast njoj i kralju Jagelu to je sveučilište 1817. nazvano Jagiellońskim. Kod pape Bonifacija IX. isposlovala je da se na Sveučilištu u Krakovu ustanovi teološki fakultet.

Rodila je 22. lipnja 1399. djevojčicu, Elizabetu Bonifaciju, nazvanu po Jadviginoj ubijenoj majci i papi Bonifaciju IX. U roku od mjesec dana obje su umrle zbog komplikacija kod porođaja. Jadviga je preminula na današnji dan, 17. srpnja 1399, u Krakovu. Njezin suprug Vladislav II. Jagelo ( Władysław II Jagiełło) vladao je još 35 godina, a njegova moćna poljsko-litavska unija proširila je 1410. svoj teritorij nakon značajne pobjede nad Njemačkim viteškim redom u Grunwaldskoj bitki. O kralju Jagelu, kraljici Jadvigi i o njihovom razdoblju možete doznati više ako pročitate „Križare“, popularni roman velikog poljskog pisca i prvog slavenskog nobelovca, Henryka Sienkiewicza. „Dobra kraljica“ Jadviga već je stoljećima izuzetno omiljena u poljskom narodu, pripisuju joj se mnoga čudesa, a o njezinom životu kruže mnoge legende. Prema predaji bila je i mističarka, kojoj se kod molitve pred crnim križem u sjevernoj lađi wawelske katedrale ukazivao i sam Krist Gospodin. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 8. kolovoza 1986, a svetom 8. lipnja 1997. u Krakovu. Njezino glavno svetište, katedralna bazilika svetih Stanislava i Vaclava (katedra wawelska), nalazi se na brdu Wawelu u Krakovu. Zaštitnica je Poljaka, Litve, ujedinjene Europe i kraljica te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Poljske.

Slika: Sveta Jadviga

Slika: Sveta Jadviga i kralj Vladislav II

Svetac dana - Blažene karmelićanke iz Compiègnea

Blažene karmelićanke iz Compiègnea

Blažene karmelićanke iz Compiègnea, šesnaest francuskih mučenica, deset redovnica, jedna novakinja, tri sestre laikinje i dvije trećoredice (vanjske suradnice), dale su svoj život za Krista Gospodina 17. srpnja 1794. Karmelićanske mučenice iz Compiègnea, pripadnice Reda bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od gore Karmela, djelovale su u Compiègneu (departman Oise), u sjevernoj Francuskoj. Uhićene su 24. lipnja 1794, za vrijeme Francuske revolucije i osuđene na smrt. Najprije su bile zatočene u Cambraiu (departman Nord). Bilo je to vrijeme vladavine revolucionarnog terora, razdoblje masovnih smaknuća na giljotini. Šesnaest karmelićanki dovedeno je na stratište u Parizu, koje se nalazilo na mjestu današnjeg trga Place de la Nation. Način na koji su karmelićanke pristupile smaknuću bio je zaista impresivan. One su pred stratištem obnovile svoje zavjete i zapjevale „Veni Creator Spiritus“ („O, dođi, Stvorče, Duše Svet“). Nastavile su pjevati dok su jedna za drugom pristupale giljotini, na kojoj su im odsijecane glave. Prva je pogubljena novakinja, sestra Konstanca od Isusa (Marie-Geneviève Meunier), zatim sestre laikinje i vanjske suradnice, a na kraju redovnice. Kad je krenula prema prema giljotini, sestra Konstanca započela je pjevati psalam „Laudate Dominum“ („Hvalite Gospoda“). Posljednja je bila smaknuta njihova poglavarica, časna majka Terezija od svetog Augustina (Marie-Madeleine-Claudine Lidoine). Mučenice su pokopane u zajedničkoj grobnici na pariškom groblju Picpus, na kojem danas jedan jedini križ obilježava mjesto gdje počivaju tijela 1306 žrtava zločinačke, terorističke giljotine. Razdoblje vladavine terora završilo je samo desetak dana nakon mučeništva karmelićanki iz Compiègnea. Već 27. srpnja te godine smaknut je na giljotini i sam Maximilien Robespierre, jedan od vodećih revolucionara.

Karmelićanske mučenice iz Compiègnea proglasio je blaženima 27. svibnja 1906. papa Pio X. Evo i imena tih blaženica: majka Thérèse de Saint-Augustin (Marie-Madeleine-Claudine Lidoine, 41 godina, priorica), sestra Saint Louis (Marie-Anne-Françoise Brideau, 42 godine, zamjenica priorice), majka Henriette de Jésus (Marie-Françoise de Croissy, 49 godina, učiteljica novakinja. bivša priorica), sestra Marie-Henriette de la Providence (Marie-Anne Pelras, 34 godine), sestra Charlotte de la Résurrection (Anne-Marie-Madeleine-Françoise Thouret, 78 godina), sestra Thérèse du Cœur de Marie (Marie-Anne Hanniset, 52 godine), sestra de Jésus Crucifié (Marie-Anne Piedcourt, 78 godina), sestra Euphrasie de l’Immaculée Conception (Marie-Claude-Cyprienne Brard, 58 godina), sestra Thérèse de Saint Ignace (Marie-Gabrielle Trézel, 51 godina), sestra Julie-Louise de Jésus (Rose-Chretien de Neuville, 53 godine), sestra Constance de Jésus (Marie-Geneviève Meunier, 29 godina, novakinja), sestra Marie du Saint Esprit (Angélique Roussel, laikinja, 51 godina), sestra Saint François-Xavier (Élisabeth-Juliette Vérolot, 30 godina, laikinja), sestra Sainte Marthe (Marie Dufour, 51 godina, laikinja), sestra Catherine (Catherine Soiron, 52 godine, vratarica) i sestra Thérèse (Marie-Thérèse Soiron, 46 godina, vratarica). Blažene mučenice iz Compiègnea inspirirale su u 20. stoljeću brojne umjetnike i umjetnička djela, pored ostalog novelu „Posljednja na stratištu“ („Die Letzte am Schafott“, 1931) njemačke spisateljice Gertrud von le Fort, dramu „Dijalozi karmelićanki“ („Dialogues des carmélites“, 1949) francuskog književnika Georgesa Bernanosa, istoimenu glasovitu operu (1957) francuskog skladatelja Francisa Poulenca i istoimeni film (1960) redatelja Philippea Agostinija i Raymonda Leopolda Bruckbergera.