SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Blažene Drinske mučenice

Blažene Drinske mučenice

Drinske mučenice su blaženice, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi, ubijene od strane četnika na današnji dan, 15. prosinca 1941, na obali rijeke Drine kod Goražda. Časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, došle su u Sarajevo 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera. Poslala ih je utemeljiteljica reda, službenica Božja Franziska Lechner. Otvorile su 1911. na Palama kod Sarajeva samostan Marijin dom. Vodile su osnovnu školu i pomagale svima, bez obzira na vjeru i narodnost. Zahvaljujući nesebičnosti i ljubavi ovih sestara, Marijin dom na Palama je bio nadaleko poznat, a mještani i stanovnici okolnih sela zvali su ga „gostinjcem siromaha“. Malo koji dan je prošao, a da netko od susjeda nije pokucao na njihova vrata s nekom molbom, najčešće tražeći malo soli, brašna ili petroleja, a često i pomoć u liječenju bolesnika. Kad su seljaci s Romanije išli u Sarajevo na sajam, redovito bi svraćali sestrama da se osvježe i nahrane. Najstariju sestru Berchmanu spontano su zvali svojom „majkom“. Štićenici obližnjeg državnog Dječjeg doma svaki dan su s nestrpljenjem iščekivali kruh iz kuhinje sestre Bernardete. Sestrama iz Zavoda svetog Josipa iz Sarajeva Marijin dom je bio najdraže odmaralište, a njihovim đacima najomiljenije izletište. Ljeti bi često za stolom u samostanskom dvorištu znalo blagovati i do 70 osoba. Brojnim izletnicima je ovaj samostan bio prava duhovna oaza. Ratne godine 1941, u samostanu na Palama nalazile su se: predstojnica, časna sestra Jula (Kata) Ivanišević, Hrvatica, rođena 25. XI. 1893. u Godinjaku kod Starog Petrovog Sela, časna sestra Berchmana (Karoline Anna) Leidenix, Austrijanka, rođena 28. XI. 1865. u Enzersdorfu (Donja Austrija), časna sestra Krizina (Josipa) Bojanc, Slovenka, rođena 14. V. 1885. u Zbureu kod Šmarjeških Toplica, časna sestra Antonija (Josipa) Fabjan, Slovenka, rođena 23. I. 1907. u Malom Lipju kod Žužemberka i časna sestra Bernadeta (Terezija) Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena 18. VI. 1912. u Velikom Grđevcu. Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle kruh za djecu državnog Dječjeg doma, svesrdno pomagale siromasima i prosjacima. Četnici su 11. prosinca 1941. opkolili Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice. Vodili su ih po hladnoći i snijegu, bez tople odjeće, uz prijetnje i vrijeđanje, do Carevih voda i Sjetline. Tamo je najstarija među njima, časna sestra Berchmana, shrvana od puta zaostala, a ubijena je 23. prosinca 1941. u Sjetlini. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u zgradu vojarne, na drugom katu. Vojarnom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić. Pijani četnici noću su provalili u sobe, u kojima su se nalazile časne sestre i nasrnuli na njih. Sestre su tada jedna za drugom iskočile kroz prozor uz povike „Isuse, spasi nas!“ Nakon toga su ih četnici u dvorištu izboli noževima i sutradan bacili u rijeku Drinu. Tih dana u Drinu je bačeno oko 8 000 ljudi. Prvi je te zločine opisao slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana također nalazio na Palama, a kasnije su zabilježeni u mnogim zapisima i knjigama, od kojih se posebno ističe djela „Drinske mučenice“ svećenika Ante Bakovića i „Zavjet krvlju potpisan“ časne sestre Slavice Buljan. Drinske mučenice su simboli svih nevinih žrtava pakla rata, koji gazi sve vrijednosti gazi i ponižava svaku svetinju. Imale su snage oduprijeti se nasrtajima zvjerskog u čovjeku i pod cijenu života pokazati da postoje vrijednosti koje se ni u kakvim okolnostima ne mogu pogaziti i svetinje kojih se ni pod prijetnjom smrti ne možeš odreći.

Papa Benedikt XVI. potpisao je 14. siječnja 2011. dekret o mučeništvu Drinskih mučenica, a 1. svibnja 2011. dekret o njihovoj beatifikaciji. Svečana beatifikacija Drinskih mučenica održana je 24. rujna 2011. u Sarajevu, u Olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca, salezijanac, kardinal Angelo Amato. U svečanosti je sudjelovalo dvadesetak tisuća vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Mađarske i mnogih drugih zemalja, pjevao je zbor od 1200 pjevača, a u koncelebraciji misnog slavlja sudjelovalo je tristotinjak svećenika, tridesetak biskupa te oba hrvatska kardinala, vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

Slika: Blažene Drinske mučenice

Svetac dana - Sveta Kristijana Gruzijska

Sveta Kristijana Gruzijska

Danas slavimo svetu Kristijanu Gruzijsku (sveta Nino, Nune ili Ninny), prosvjetiteljicu i apostolicu stare i plemenite kršćanske zemlje Gruzije, koja se smjestila na južnim obroncima Kavkaza te povezuje istočnu Europu i zapadnu Aziju. Nino se rodila oko 296. prema većini izvora u gradiću Kolastriju (Kapadocija), a po nekima u Rimu, Jeruzalemu ili Galiji. Prema povjesničaru Rufinu, kralj Iberije (današnja Gruzija) Mirian doveo je u svoju zemlju mnogo kršćanskih robova, a među njima je bila i djevojka iz Carigrada imenom Nino ili Nune. Kad su je pitali kako se zove, odgovorila je „Christiana“ („Kršćanka“), i tako je nastalo ime pod kojim je poznata u povijesti kršćanstva, iako je za svoje Gruzijce bila i ostala sveta Nino. Dospjela je kao ropkinja u kuću nekog bogataša u iberijskom glavnom gradu Mtskheti. Od ranog jutra do kasne večeri obavljala je najteže poslove, a pritom je morala podnositi mržnju i zlostavljanja. Pogani oko nje klanjali su se idolu Omuzdu, koga su obožavali u ognju, a mrtvace su izlagali pticama grabljivicama. Kristijana im je željela pomoći. Zato je sve svoje patnje i molitve prikazivala za obraćenje toga naroda. Postala je apostol molitve i žrtve.

Jednoga dana dojurila je do nje neka žena s teško bolesnim djetetom na rukama vičući u sav glas: »Moje će dijete umrijeti, moje će dijete umrijeti, pomozi mi!« Kućedomaćin, koji je to također vidio i čuo, primijetio je hladno: »Odnesi dijete što prije na toranj mrtvih jer je i onako osuđeno umrijeti!« »Ne, ne! Ne dam svoga djeteta grabežljivim jastrebovima!« – odgovorila je sva očajna nesretna majka kukajući i naričući. To je ganulo srce Kristijane i ona se žarko pomolila Isusu Kristu za zdravlje bolesnog djeteta. Dogodilo se čudo. Na blijedo lice djeteta vratila se opet zdrava rumena boja i ono se počelo osmjehivati svojoj majci koja je klicala od radosti: »Moje je dijete opet zdravo!« O tom se događaju brzo pronijela vijest po čitavom gradu. Ljudi su počeli hvaliti Kristijanu kao čudotvorku koja može liječiti bolesnike. Ona je odbijala svaku hvalu ponavljajući: »Nisam ja ozdravila dijete, već moj Bog Isus Krist!« Kasnije je čudom izliječila i ozdravila mnoge druge bolesnike, među njima i kraljicu Nanu i kralja Miriana III, koji se izgubio u mraku i oslijepio na jednom lovačkom pohodu. Htjeli su je obilno nagraditi, ali je odbila svaku nagradu, jedino je zamolila kralja neka se i on obrati Isusu Kristu. I, doista, kralj Mirian dao je pokrstiti i sebe i čitav svoj dvor, a godine 325. zamolio je cara Konstantina da mu pošalje kršćanske misionare. Oko godine 327. proglasio je kršćanstvo službenom iberijskom religijom. Nino se povukla u gorski klanac Bodbe u Kakhetiju (istočna Gruzija) i ostatak života provela u osami i molitvi. Tamo je preminula 338. ili 340, a u samostanu svete Nino u Bodbeu nalazi se i njezin grob. Rimski martirologij spominje na današnji dan svetu Kristijanu kao apostola Gruzije. Zaštitnica je Gruzije, a po njoj je prozvan i križ od vinove loze, simbol gruzijskog kršćanstva.

Slika: Sveta Kristijana Gruzijska

Svetac dana - Sveta Virginia Centurione Bracelli

Sveta Virginia Centurione Bracelli

Sveta Virginia Centurione Bracelli, talijanska redovnica, utemeljiteljica dvije redovničke kongregacije, mističarka, rođena je 2. travnja 1587. u Genovi (Ligurija) u pobožnoj obitelji, kao kći Giorgia Centurionea (genovskog dužda od 1621. do 1623) i Lelije Spinola. Iako je željela postati časna sestra, otac ju je 10. prosinca 1602. udao za bogatog i raskalašenog plemića Gasparea Grimaldija Bracellija. Brak nije dugo trajao jer je Gaspare 13. lipnja 1607. umro od sušice. Virginia je ostala udovica sa samo 20 godina i s dvije kćeri, Lelijom i Isabellom. Suprotno očevim željama, mlada i bogata udovica odbila se ponovno udati i posvetila se odgoju svojih kćeri te dobrotvornom radu. Sa siromasima je dijelila svoje prihode, a kad su se njezine kćeri udale, potpuno se posvetila bolesnicima, starcima i napuštenoj djeci. Vodila je brigu i o izbjeglicama, žrtvama rata između Genove i Savoje (1624/25). U kolovozu 1625. osnovala je utočište za siromahe i siročad. Vodila je brigu i o oboljelima od kuge koja je tada harala Genovom i dobila priznanje senata Genovske Republike. Naročitu brigu vodila je o siromašnim i napuštenim djevojčicama. Unajmila je 1631. prazan samostan na genovskom brdu Monte Calvario (Brdo Kalvarije), zatim još dvije zgrade te nakon tri godine predanog rada izgradila prihvatilište za više od 300 štićenika. Skrbila je za mlade djevojke i podučavala ih kako da zarađuju za život. Započela je gradnju crkve posvećenu Našoj Gospi od utočišta, matičnu crkvu njezine kongregacije. Uvela je 1642. praksu 48-satne molitve, a 1643. pučke misije.

Virginia je osnovala kongregaciju Sestara naše Gospe od utočišta na brdu Kalvariji (Suore di Nostra Signora del Rifugio in Monte Calvario), prozvanih „Brignoline“ (po dobrotvoru i zaštitniku reda Emmanueleu Brignoleu) sa sjedištem u Genovi, te sestrinsku kongregaciju Kćeri naše Gospe od brda Kalvarije (Figlie di Nostra Signora al Monte Calvario), sa sjedištem u Rimu. Izmirila je sukobljene strane u svojem rodnom gradu, a presudno je bilo njezino posredovanje u pomirenju nadbiskupske genovske kurije i uprave Genovske Republike, 1647. Bila je obdarena viđenjima, ekstazama i drugim mističnim darovima. Njezino je geslo bilo „Služiti Bogu u njegovim siromasima“. Preminula je 15. prosinca 1651. u Genovi, u kući svojeg reda (gradska četvrt Carignano). Danas njezino tijelo počiva u matičnoj kući „Brignolina“, u genovskoj četvrti Marassi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 22. rujna 1985, a svetom 18. svibnja 2003. Zaštitnica je Sestara naše Gospe od utočišta na brdu Kalvariji. Obje njezine kongregacije djeluju danas diljem svijeta (Europa, Južna i Srednja Amerika, Afrika, Azija).