SVECI MJESECA - VELJAČA

1	Sveta Brigita Irska
1	Sveti Sigebert
1	Sveti Henry Morse
2	Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)
2	Sveti Kornelije iz Cezareje
2	Sveti Ivan Teofan Vénard
2	Sveta Marija Katarina Kasper
2	Blaženi Andrea Carlo Ferrari
3	Sveti Blaž (Vlaho)
3	Sveti Tripun
3	Sveti Ansgar
3	Sveta Berlinda
3	Službenica Božja Klaudija Böllein
4	Sveti Andrija Corsini
4	Sveta Veronika
4	Sveti Ivan de Brito
4	Sveti Gilbert
5	Sveta Agata
5	Sveta Adelheida iz Vilicha
5	Sveti Filip od Isusa
6	Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija
6	Sveti Amand iz Maastrichta
6	Sveta Doroteja iz Cezareje
7	Sveti Rikard
7	Blaženi Pio IX
7	Blaženi Nivard
7	Sveti Ivan Triorski
8	Sveti Jeronim Emiliani
8	Sveta Jozefina Bakhita
8	Sveti Pavao Verdunski
9	Sveta Apolonija
9	Sveta Skolastika
9	Sveti Miguel Febres Cordero
10	Blaženi Alojzije Stepinac
10	Blažena Ana Katarina Emmerick
10	Blažena Klara Agolanti iz Riminija
11	Gospa Lurdska
11	Sveti Benedikt iz Anianea
11	Sveti Caedmon
12	Sveti Grgur II.
12	Sveta Eulalija iz Barcelone
12	Sveti Ludano
12	Blaženi Reginald Orleanski
12	Sveti Damjan Afrički
13	Sveta Katarina de' Ricci
13	Sveti Agab
13	Sveti Benigno iz Todija
14	Sveti Valentin
14	Sveti Adolf iz Osnabrücka
14	Sveta Maria Francesca Rubatto
15	Sveti Claude de la Colombière
15	Sveti Sigfrid Švedski
15	Blaženi praški mučenici
16	Sveta Julijana
16	Sveti Onezim
16	Sveti Sirah
17	Sedam utemeljitelja Reda slugu Marijinih
17	Sveti Evermod iz Ratzeburga
17	Sveti Bonozije
18	Pepelnica
18	Sveti Šimun Jeruzalemski
18	Sveti François-Régis Clet
18	Blaženi Angelico
19	Sveti Konrad iz Piacenze
19	Blažena Elizabeta Picenardi
19	Blaženi John Sullivan
20	Sveti Eleuterije
20	Sveti Euherije iz Orléansa
20	Blažena Julia Rodzińska
21	Sveti Pier Damiani
21	Sveti Robert Southwell
21	Sveta Ana Proročica
22	Katedra svetog Petra apostola
22	Sveta Margareta iz Cortone
22	Sveti Maksimijan Ravenski
22	Blaženi Eduard Profittlich
23	Sveti Polikarp
23	Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski
23	Sveti Willigis
24	Sveti Modest iz Triera
24	Sveti Etelbert
24	Sveti Sergije iz Cezareje
25	Sveti Donat
25	Sveti Luigi Versiglia i Callisto Caravario
25	Sveta Walburga
26	Sveti Aleksandar
26	Sveta Paula od svetog Josipa iz Calasanze
26	Sveti Agrikola iz Neversa
26	Blažena Edigna
27	Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe
27	Sveti Porfirije iz Gaze
27	Sveta Marija od Utjelovljenja Guyart
28	Sveti Roman
28	Blaženi Daniel Brottier
28	Sluga Božji Ante Gabrić
29	Sveti Hilarije papa
29	Blažena Villana Delle Botti
29	Sveti Suitbert

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Valentin

Sveti Valentin

Danas slavimo svetog Valentina, rimskog biskupa i mučenika iz III. stoljeća, zaštitnika zaljubljenih. O njemu nema mnogo povijesnih podataka, a ipak je omiljeni svetac u Božjem narodu. Bio je liječnik, svećenik i vjerojatno biskup u Rimu, glasovit po svojoj mudrosti i uzornom životu. Uživao je velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Posebno se isticao pohađanjem mučenika u zatvoru i vjenčavanjem kršćanskih parova. Car Klaudije II. Gotski htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za mučeničku smrt. Na pitanje jednog suca što misli o rimskim bogovima, odgovorio je da su oni demoni. Cijela skupština skočila je na noge i tražila njegovu smrt. Car se prestrašio pobune i Valentina predao gradskom prefektu. U zatvoru je Valentin obratio tamničara jer je vratio vid njegovoj kćeri, u koju se po nekim legendama i zaljubio. Prefekt je Valentina dao išibati i kamenovati, a zatim naredio da mu odrube glavu. Dogodilo se to 269. na Flaminijskoj cesti, sjeverno od Rima.

Na njegovom grobu papa Julije I. sagradio je u IV. stoljeću baziliku. Od V. stoljeća slavi se njegov se blagdan (Valentinovo), a kasnije je povezan sa svetkovinom zaljubljenih, ponajviše zbog predaje po kojoj je potajno vjenčavao mlade parove. U nekim zemljama i hrvatskim krajevima raširena je legenda po kojoj se na Valentinovo žene ptice pa djeci na skrivenim mjestima u grmlju i na drveću ostavljaju ostatke svadbene hrane i pića. Svetog Valentina zazivaju kod padavice, nesvjestice i kuge, a zaštitnik je zaljubljenih, vjerenika, zaručnika, sretnih brakova, mladeži, pčelara, putnika, proizvođača i prodavača čestitki, ptica i ruža te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Batina kod Draža u Baranji, Podgorač, Vidovci kod Požege, Gornja Garešnica kod Bereka, Zabok, Cvitović kod Slunja, Josipdol, Kanfanar). Sretan imendan od srca čestitamo svim Valentinama i Valentinima, Zdravkama i Zdravkima!

Sveti Valentin u našoj župi

U našoj župi sveti Valentin se naročito časti u jaskanskoj franjevačkoj crkvi, gdje je 1907. na južnom zidu lađe, između propovjedaonice i kora, postavljen oltar svetog Valentina, djelo slovenskog kipara i rezbara Alojza Zorattija (1874-1960) iz Maribora. Oltar je na današnji dan, 14. veljače 1907, blagoslovio jaskanski župnik Stjepan pl. Niemčić.

Slika: Sveti Valentin

Slika: Sveti Valentin - crkva u Kanfanaru

Slika: Sveti Valentin - crkva u Podgoraču

Slika: Sveti Valentin - župna crkva u Batini

Svetac dana - Sveti Adolf iz Osnabrücka

Sveti Adolf iz Osnabrücka

Sveti Adolf iz Osnabrücka (Adolphus, Adolf von Osnabrück ili Adolf von Tecklenburg), njemački biskup, redovnik cistercit, rođen je oko 1185. u Tecklenburgu (okrug Steinfurt, Nordrhein-Westfalen), kao najmlađi sin grofa Simona od Tecklenburga i Ode von Berg-Altena. Kao mladić postao je svećenik, a uskoro i kanonik kölnske nadbiskupije. Kad je posjetio cistercitsku opatiju Kloster Kamp (danas grad Kamp-Lintfort, Nordrhein-Westfalen), doživio je naročitu milost. Potresen primjerom redovnika, koji su u molitvi i pokori težili za kršćanskom savršenošću, stupio je u cistercitski red.

Nije dugo uživao samostanski mir jer je 24. rujna 1217. izabran za biskupa u Osnabrücku (Niedersachsen). Iskazao se kao crkveni obnovitelj, a u sedam godina biskupskog života svjedočio je neprestano samostansku jednostavnost i poniznost. Naročitu pažnju posvećivao je siromasima i gubavcima. Svim nevoljnicima dijelio je obilnu pomoć, a svesrdno se brinuo za duhovni život svojih vjernika. Na srcu su mu posebno bili samostani u njegovoj biskupiji. Sudjelovao je 1222. u posveti velike cistercitske samostanske crkve u Marienfeldu. Preminuo je 30. lipnja 1224. u Osnabrücku. Brzo su ga počeli štovati kao sveca, a službeno ga je svetim proglasio 1625. papa Urban VIII.

Slika: Sveti Adolf iz Osnabrücka

Svetac dana - Sveta Maria Francesca Rubatto

Sveta Maria Francesca Rubatto

Sveta Maria Francesca Rubatto (María Francisca de Jesús), talijanska i urugvajska redovnica, utemeljiteljica družbe Sestara kapucinki Majke Rubatto, rođena je 14. veljače 1844. u Carmagnoli, nedaleko od Torina (Pijemont), kao Anna Maria Rubatto, jedna od osmero djece Giovannija Tommasa Rubatta i Caterine Pavesio. Ostala je bez oca sa 4 godine, a bez majke s 19 godina. Odbila je ženidbenu ponudu mjesnog bilježnika i odselila se u Torino kod svoje sestre. Tamo je 1864. stupila u službu imućne plemkinje Marianne Coste Scoffone koja ju je prihvatila kaao vlastitu kćer i potpomagala njezine dobrotvorne pothvate (Marianna je preminula 1882). Anna Maria je pohađala gradske župe, podučavala djecu vjeronauk, posjećivala bolesnike u bolnicama, pomagala sirotinji i nevoljnicima. Jednog jutra u kolovozu 1883, nakon mise u kapucinskoj crkvi u Loanu (provincija Savona, Ligurija), pao je kamen s obližnjeg samostana, na kojem su obavljani građevinski radovi i pogodio u glavu jednog mladog radnika. Anna Maria je očistila ranu i mladiću dala novac da može preživjeti dok se ne oporavi. Svećenik kapucin, otac Angelico Martini, nagovorio je tada Annu Mariju da se pridruži novoj ženskoj redovničkoj zajednici u Luanu i ona je 23. siječnja 1885. ušla u samostan. Redovničke zavjete položila je 17. rujna 1886. Uzela je redovničko ime Maria Francesca di Gesù (Maria Francesca od Isusa) i postala samostanskom poglavaricom.

Bio je to početak djelovanja družbe Franjevki trećoredica iz Luana (Terziarie Cappuccine di Loano), koja od 1973. nosi ime Sestre kapucinke Majke Rubatto (Suore Cappuccine di Madre Rubatto). Družba se naročito posvetila dobrotvornom radu, brizi za bolesnike i odgoju mladeži. U roku od tri godine zajednica je proširila svoju djelatnost na mnoge talijanske gradove. Godine 1892. Majka Rubatto i tri njezine sestre otputovale su kao misionarke u glavni grad Urugvaja Montevideo. Započele su svoju djelatnost u gradskoj četvrti Belvedere, a potom su proširile svoj apostolat diljem Urugvaja, Argentine i Brazila. Pod vodstvom Majke Rubatto otvoreno je dvadesetak kuća njezine zajednice, koja je uspješno djelovala među najsiromašnijim i najzabačenijim slojevima stanovništva, a ona je neumorno obilazila svoje sestre i barem sedam puta plovila na relaciji Južna Amerika-Europa. Majka María Francisca de Jesús Rubatto preminula je 6. kolovoza 1904. u Montevideu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 10. listopada 1993, a papa Franjo svetom 15. svibnja 2022. Urugvajci je smatraju svojom prvom blaženicom i sveticom. Njezine svetište nalazi se u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Montevideu (četvrt Belvedere).