SVECI MJESECA - LIPANJ

1	Sveti Justin
1	Sveti Gaudencije Osorski
1	Sveti Annibale Maria di Francia
2	Sveti Marcelin i Petar
2	Sveta Blandina
2	Sveti Eugen I
3	Sveti Charles Lwanga i ugandski mučenici
3	Sveta Klotilda
3	Sveti Kevin
4	Presveto Trojstvo
4	Sveti Kvirin Sisački
4	Sveti Optat
4	Blaženi rumunjski biskupi mučenici
5	Sveti Bonifacije
5	Blaženi Ferdinand Portugalski
5	Sveta Rebeka
6	Sveti Norbert
6	Blaženi Józef Innocenty Guz
6	Sveti Marcellin Champagnat
7	Sveti Antonio Maria Gianelli
7	Blažena Marija Tereza de Soubiran
7	Sveti Robert iz Newminstera
8	Tijelovo
8	Sveti Medard
8	Blažena Marija od Božanskog Srca
8	Sveti Jakov Berthieu
9	Sveti Efrem Sirijac
9	Sveti Primo i Felicijan
9	Sveti Josip de Anchieta
10	Blaženi Ivan Dominici
10	Blaženi Bogumil iz Gniezna
10	Sveti Kolumba
11	Sveti Barnaba
11	Sveta Maria Rosa Molas i Vallvé
11	Sveta Paola Frassinetti
12	Sveti Ivan od svetoga Fakunda
12	Sveti Leon III
12	Sveti Gaspare Bertoni
13	Sveti Antun Padovanski
13	Sveti Gerard iz Clairvauxa
13	Blažena Marianna Biernacka
14	Sveti Elizej
14	Sveti Metod Carigradski
14	Blaženi Teofilius Matulionis
15	Sveti Vid
15	Sveti Bernard iz Menthona
15	Sveti Izak
16	Presveto Srce Isusovo
16	Sveta Lutgarda
16	Sveta Germaine Cousin
16	Blažena Marija Terezija Scherer
17	Bezgrešno Srce Marijino
17	Sveti Grgur Barbarigo
17	Sveti Albert Chmielowski
17	Sveti Ranieri iz Pise
18	Sveti Marko i Marcelijan
18	Sveta Elizabeta iz Schönaua
18	Sveta Rahela
19	Sveti Romuald
19	Sveti Gervazije i Protazije
19	Sveti Remigije Isoré i Modeste Andlauer
20	Sveta Julijana Falconieri
20	Sveti Ivan iz Matere
20	Blažena Margareta Ebner
20	Sveta Mirjam
21	Sveti Alojzije Gonzaga
21	Sveti Lazar
21	Sveti Gideon
22	Sveti John Fisher i Thomas More
22	Sveti Paulin iz Nole
22	Sveti Alban Engleski
23	Sveti Josip Cafasso
23	Blažena Marija iz Oigniesa
23	Blažena María Guggiari Echeverría
24	Rođenje svetog Ivana Krstitelja
24	Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak
24	Sluga Božji Gerard Tomo Stantić
25	Sveti Vilim iz Vercellija
25	Sveti Prosper Akvitanski
25	Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić
26	Sveti Ivan i Pavao
26	Sveti Vigilije iz Trenta
26	Blažene mučenice iz Arrasa
26	Sveti Josemaría Escrivá
27	Sveti Ćiril Aleksandrijski
27	Sveti Ladislav Ugarski
27	Sveta Ivana Antiohijska
28	Sveti Irenej
28	Sveta Ema Krška
28	Svete Bartolomea Capitanio i Vincenza Gerosa
29	Sveti Petar i Pavao
29	Blažene Saloma i Judita iz Niederaltaicha
29	Blaženi Inocent V
30	Sveti rimski prvomučenici
30	Blaženi Rajmund Lullus
30	Sveti Teobald iz Provinsa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Tijelovo

Tijelovo

Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta tijela i krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru. Ta se svetkovina pojavila u XIII. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširila se u XIV. stoljeću. Augustinska redovnica, sveta Julijana iz samostana kod Liégea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavio je 1264. bulu, kojom je blagdan Euharistije proširio na cijelu Crkvu.
Puni naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, jedan od nas, s konkretnim tijelom, a u njegovim žilama teče ljudska krv. “U svemu jednak, osim u grijehu,” kao što je rekao sveti Pavao.

Na današnji se blagdan sjećamo kao je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. U Isusu je Bog svima nama dohvatljiv i blizak. Tajnu svojega utjelovljenja utkao je Isus na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, dakle sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće. Posebno su pritom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se isto tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.

Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i pravi Bog, a kao čovjek da ima tijelo kao i mi. To je dar Kristova predanog tijela, dar njegove prolivene krvi, to je dar njegove neizrecive ljubavi za svakog od nas osobno. Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša).

Kapela Presvetog Tijela Kristovog u Petrovini

I u našem gradu, u župi Petrovina, postoji crkva Presvetog Tijela Kristovog. Nalazi se na petrovinskom groblju. Ta lijepa i vrijedna kapela građena je 1668, a diči se raskošno rezbarenim oltarom iz 1685. i kamenim dovratnikom iz 1767.

Slika: Tijelovo

Slika: Presveto Tijelo Isusovo-župna crkva u Sopotu

Slika: Presveto Tijelo Kristovo-kapela u Petrovini

Slika: Predragocjena Krv Isusova-svetište u Ludbregu

Svetac dana - Sveti Medard

Sveti Medard

Današnji je slavljenik sveti Medard (Medardus, francuski Médard ili Méard), biskup Noyona. Rodio se oko 457. u malom selu Salencyju (departman Oise, Pikardija) kao sin plemićke obitelji. Otac mu je bio franačkog, a majka galsko-rimskog podrijetla. Školovao se u Vermandu i Tournaiu. Već kao mlad posjedovao je dar prorokovanja pa je svom prijatelju Eleuteriju prorekao da će postati biskup u Tournaiu i to se obistinilo. Pobožan i mudar mladić, s 33 godine postao je biskupom Vermanda u Pikardiji, ali je 531. sjedište biskupije premjestio u Noyon (danas departman Oise). Godine 532. postao je i biskupom Tournaia (danas Belgija) i ujedinio dvije biskupije. Kao biskup i misionar u Flandriji činio je mnoga čudesa i junak je brojnih legendi. Živio je s motom: “Protiv svakog zla treba dobrotom!” Događalo se da su razbojnici uhvaćeni nakon krađe, pa su dovedeni pred Medarda, a on bi ih pustio s plijenom. O tome postoje mnoge legende, na primjer o kradljivcu grožda u Medardovom vinogradu, kojeg je dobri biskup pustio, ali ovaj nije mogao ni znao izaći iz vinograda. Ili o lopovu koji je Medardu ukrao kravu, ispunio zvono na kravinom vratu travom, ali zvono je ipak zvonilo i uzbunilo Medarda i njegove susjede. Ili o tatu koji je htio ukrasti Medardovu košnicu s pčelama pa su ga pčele izbole, sve dok mu sveti biskup nije pritekao u pomoć. Preminuo je na današnji dan, 8. lipnja 545, u Noyonu.
Franački kralj Chlothar I. dao ga je pokopati u kraljevskom gradu Soissonsu, a iznad njegovog groba podignuta je slavna benediktinska opatija koja nosi njegovo ime. Prema pučkom vjerovanju ako na Medardovo pada kiša, bit će kišovito 40 dana: “Sveti Medard što nam daje, 40 dana traje”. Legenda govori da ga je jednom kao dječaka od kiše zaštitio orao svojim krilima pa ga umjetnici često prikazuju s orlom iznad glave. Zazivaju ga kod lošeg vremena, potrebe za kišom, utamničenja, neplodnosti, zubobolje, a zaštitnik je seljaka, vinogradara, pivara, zatvorenika, kišobranara, dobrih žetvi i dobrog vremena te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveti Medard

Svetac dana - Blažena Marija od Božanskog Srca

Blažena Marija od Božanskog Srca

Blažena Marija od Božanskog Srca (Maria vom Göttlichen Herzen), njemačka redovnica i mističarka, članica kongregacije Sestara Dobrog Pastira, rođena je 8. rujna 1863. u Münsteru (Westfalen), kao Maria Anna Johanna Franziska Theresia Antonia Huberta Droste zu Vischering, u katoličkoj grofovskoj obitelji. Imala je brata blizanca, Maxa. Njezin otac, grof Clemens, bio je zastupnik u berlinskom parlamentu, a majka, grofica Helen von Galen, bila je u rodu sa slavnim biskupom Mainza, Wilhelmom Emmanuelom von Kettelerom i budućim biskupom Münstera, Clemensom Augustom von Galenom. Maria, živahna i dražesna djevojčica, djetinjstvo je provela u dvorcu Darfeld, nedaleko od rodnoga grada. Od malih nogu njezin je obiteljski život bio obilježen pobožnošću prema Srcu Isusovom. Svestrano nadarena djevojka, školu je polazila kod sestara Srca Isusova u Riedenburgu (Bavarska), naučila više stranih jezika, a izrazitu sklonost iskazivala prema glazbi i slikarstvu. Nakon školovanja posvetila se služenju bolesnika i siromaha, ali Gospodin ju je pozvao u samostan. Stupila je 10. siječnja 1889. u samostan Sestara Dobrog Pastira u Münsteru. Tada je uzela redovničko ime Marija od Božanskog Srca. Nakon novicijata provela je nekoliko godina u radu sa ženskom mladeži.

Kao izuzetno sposobnu sestru, poslali su ju 1894. u portugalski grad Porto za poglavaricu tamošnjeg samostana. U toj službi pokazala je izvanredne sposobnosti, i u svojoj redovničkoj zajednici, i u djelima ljubavi, i u odnosima s crkvenim vlastima. Tada joj se nekoliko puta objavio Krist Gospodin i zatražio od nje da stupi u kontakt s papom i zamoli ga da svijet posveti Srcu Isusovom. Marija je teško oboljela od paralize i naposljetku ostala prikovana za krevet. Nakon razgovora sa svojim ispovjednikom, budućim patrijarhom Indije, Teotónijem Ribeirom de Castrom, pisala je dva puta papi Leonu XIII, 10. lipnja 1898. i 6. siječnja 1899, i prenijela mu Kristovu želju. Papa je slučaj najprije dao na ispitivanje teolozima, a 25. svibnja 1899. objavio encikliku „Annum sacrum“, u kojoj je navijestio otvaranje svete godine 1900. i zatražio od biskupa diljem svijeta da 11. lipnja 1899. ljudski rod posvete Srcu Isusovom. Sestra Marija od Božanskog Srca preminula je tri dana prije toga, na današnji dan, 8. lipnja 1899, u Portu. Pokopana je na groblju u Portu, a glas o njezinoj svetosti rastao je iz dana u dan. Njezine relikvije počivaju u crkvi Presvetog Srca Isusovog u Ermesindeu (sjeverni Portugal), do samostana Sestara Dobrog Pastira. Blaženom ju je proglasio 1. studenoga 1975. papa Pavao VI. Zaštitnica je oboljelih od dječje paralize, siročadi i štovatelja Srca Isusovog.

Slika: Blažena Marija od Božanskog Srca

Svetac dana - Sveti Jakov Berthieu

Sveti Jakov Berthieu

Sveti Jakov (Jacques) Berthieu, francuski isusovac, misionar i mučenik, prvi madagaskarski svetac, poznat i kao „mučenik Crvenog otoka“, rođen je 27. studenoga 1838. u Polminhacu (departman Cantal, Auvergne), na jugu središnje Francuske, kao jedan od sedmero djece pobožne seljačke obitelji. U rodnom selu završio je osnovnu školu, a zatim su njegov odgoj preuzela Školska braća u susjednom Aurillacu. Školovao se u sjemeništu Pleaux i bogosloviji Saint-Flour (departman Cantal). Tamo je zaređen i za svećenika, 21. svibnja 1864. Bio je devet godina kapelan u naselju Roannes-Saint-Mary (departman Cantal), a 31. listopada 1873. pridružio se u Pauu (jugozapadna Francuska) isusovcima. U Marseilleu se 26. rujna 1875. ukrcao na brod i otplovio kao misionar na Madagaskar, otočnu zemlju u Indijskom oceanu, smještenu uz obalu jugoistočne Afrike. Najprije se zadržao na susjednim otocima Réunion i Sainte-Marie, gdje je učio malgaški jezik i pripremao se za svoj apostolski rad na Madagaskaru. Na otoku Sainte-Marie (danas Nosy Boraha, dio Madagaskara) ostao je do ožujka 1880. Početak misionarskog djelovanja za 37-godišnjeg isusovca nipošto nije bio lagan. Klima, jezik, kultura, sve su to za njega bile potpuno nove stvari. Bio je seljačkog podrijetla pa je bio sretan što zna barem uspješno obrađivati vrt. Francuske vlasti zabranile su 1881. djelovanje isusovaca na svojim teritorijima pa se otac Jacques Berthieu premjestio na otok Madagaskar, tada neovisno kraljevstvo. Najprije je pošao u Tamatave (Toamasinu), glavni grad regije Atsinanana, na istočnoj obali Madagaskara, a zatim u glavni madagaskarski grad Antananarivo. Poglavari su ga potom poslali među pripadnike gorštačke etničke skupine Betsileo, u udaljenu misiju Ambohimandroso (središnji Madagaskar). Kad je 1883. izbio prvi francusko-malgaški rat, otac Jacques morao je napustiti svoju misiju.

Postao je 1886. poglavar misije u Ambositri (središnji Madagaskar), 250 kilometara južno od glavnog grada. Tamo je boravio pet godina, osnivao misijske postaje i obratio mnoge nevjernike na kršćansku vjeru. Nastojao se približiti svim ljudima, bavio se poučavanjem i socijalnim radom, a naročitu brigu vodio je o bolesnicima i gubavcima. Premješten je 1891. sjeveroistočno od glavnog grada, gdje je upravljao s 18 misijskih postaja, smještenih u najzabačenijim, nepristupačnim krajevima otoka. Francuzi su 1894. okupirali Madagaskar i proglasili ga svojim posjedom. Pripadnici ustaničkog pokreta Menalamba („Crveni šal“), borili su se protiv francuske dominacije na Madagaskaru, ali i protiv kršćana. Njihove jedinice napadale su Europljane, ali i malgaške kršćane. Otac Berthieu pokušao je staviti kršćane pod zaštitu francuske vojske, ali francuski pukovnik Combes, koji je zapovijedao u tom kraju, to je odbio. Svećenik se tada sa svojim vjernicima uputio prema Antananarivu i zaustavio se u selu Ambohibemasoandru. U to selo su 7. lipnja 1896. upali ratnici Menalambe i uhitili oca Berthieua, koji se sakrio kod jednog prijatelja protestanta. Uhvatili su ga, skinuli mu reverendu, zlostavljali ga i odvukli u šumu. Tjerali su ga nekih desetak kilometara i usput ga mučili. Predložili su mu tada da odustane od naviještanja evanđelja pa će mu pokloniti život. On je poput prvih kršćanskih mučenika odvratio: „Radije izabirem smrt.“ Naglas i raširenih ruku molio je za svoje ubojice, a oni su ga nakon nekoliko promašaja ustrijelili na današnji dan, 8. lipnja 1896, u selu Ambiatibeu, 50 kilometara sjeverno od Antananariva. Mučenikovo tijelo bacili su u rijeku Mananaru i ono nikada nije pronađeno. Blaženim ga je 17. listopada 1965. proglasio papa Pavao VI, a svetim 21. listopada 2012. papa Benedikt XVI. Sveti, mučenički lik oca Jacquesa Berthieua i danas bdije nad Crvenim otokom, nad madagaskarskim katoličkim misijama i ustanovama.