SVECI MJESECA - TRAVANJ

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveti Izidor Seviljski

Današnji sveti zaštitnik je Izidor Seviljski (San Isidoro de Sevilla, Isidorus Hispalensis), nadbiskup Seville i crkveni naučitelj. Rodio se oko 560. u Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin pobožnih i uglednih roditelja. Svetima su kasnije proglašeni i njegova braća Leander i Fulgencije te sestra Florentina. Ostao je rano bez roditelja pa je brigu oko njegova odgoja preuzeo stariji brat Leander, nadbiskup Seville. Isidoro se već kao dječak zagrijao za knjigu i znanstveni rad, a školovao se u sevillskoj katedralnoj školi. Izuzetno je cijenio redovnike i napisao djelo “Monaško pravilo”, u kojem ističe da se redovnički život mora sastojati od odricanja, strogog siromaštva, postojanosti u dobru, molitve i rada. Posebnu pozornost pridavao je proučavanju Svetog pisma. Sudjelovao je u obraćenju na katolicizam arijanske vizigotske kraljevske obitelji. Svestrani znanstvenik i govornik, naslijedio je oko godine 600. brata Leandra kao nadbiskup glavnog andaluzijskog grada Seville. Njegova teološka škola u Sevilli postala je najuglednija znanstvena crkvena ustanova u Španjolskoj. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Sevilli (619) i Toledu (633) i zauzimao se za otvaranje katedralnih škola te uz latinski, učenje grčkog i hebrejskog jezika.
U svojim teološko-filozofskim koncepcijama oslanjao se na svetog Augustina i Grgura Velikog. Njegovo djelo “Podrijetlo riječi ili etimologije”, u 20 knjiga, enciklopedija je svega tadašnjeg znanja (gramatika, retorika, aritmetika, glazba, astronomija, medicina, pravo, povijest, teologija, zoologija, poljoprivreda, ratne vještine itd.). Gramatičko djelo “Razlike” sadrži pedagoško-filološke i etičko-religijske elemente, djelo “Povijest Gota, Vandala i Sveva” daje dragocjene podatke za povijest ranoga srednjeg vijeka, a djelo “O slavnim ljudima” predstavlja povijest kršćanske književnosti. Isidorovi mnogobrojni teološki i znanstveni spisi bili su glavni izvor znanja i obrazovanja u srednjem vijeku. Posljednji od zapadnih latinskih crkvenih otaca, baštinu klasike i ranog kršćanstva predao je srednjem vijeku. Dobrotvor i prijatelj siromaha, preminuo je u Sevilli na današnji dan, 4. travnja 636. Svetim ga je proglasio 1598. papa Klement VIII, a crkvenim naučiteljem 1722. papa Inocent XIII. Svoje mjesto našao je i u Danteovom “Raju” (X. 130). Zaštitnik je školske djece, studenata, Interneta, računala, korisnika računala, računalnih tehničara, informatičara, topografa, filozofije i književnosti te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Slika: Sveti Izidor Seviljski

Slika: Sveti Izidor Seviljski

Slika: Sveti Izidor Seviljski

Slika: Sveti Izidor Seviljski

Slika: Sveti Izidor Seviljski

Svetac dana - Blažena Aleta

Blažena Aleta (Alèthe, Aleth, Alette) de Montbard, majka svetog Bernarda iz Clairvauxa, poznata i kao „majka svetaca“, rođena je 1070. u Montbardu (departman Côte-d’Or, Burgundija), u uglednoj plemićkoj obitelji, kao kći grofa Bernarda de Montbarda i grofice Humberge de Roucy. Djetinjstvo je provela u dvorcu Montbard, a imala je petoricu braće, od kojih je najpoznatiji André de Montbard, jedan od osnivača templarskog reda. Udala se rano, 1085, za plemića Tescelina le Rouxa (Tescelina Sorrela), gospodara obližnjeg dvorca Fontaine-lès-Dijona, čestitog i pobožnog čovjeka. Njihov brak je bio sretan i plodan. Aleta je rodila šest sinova i jednu kćer. Naslavniji među njima je velikan kršćanstva, sveti Bernard, čiji su primjer potpunog služenja Kristu Gospodinu i odlazak u samostan slijedila i ostala braća, od kojih su najpoznatiji sveti Gérard i sveta Ombeline (Humbeline) de Jully. Aleta je bila uzorna žena i majka, a svojom ljubavlju i odgojem pomogla je da njezina djeca postanu dobri i plemeniti ljudi, istinski vitezovi Crkve Kristove.

Bila je ne samo savršena odgojiteljica svoje djece, već i majka siromaha, nemoćnika i bolesnika. Išla je od kuće do kuće i majčinski se brinula za bijedne, napuštene i nevoljne. Ništa joj nije bilo teško u služenju bližnjega. Uz svoj dvorac Fontaine-lès-Dijon dala je 1102. sagraditi kapelu svetog Ambrozinijana. Na spomendan toga sveca u svoj dvorac je redovito pozivala sve okolne svećenike i sama ih dvorila kod stola. Nije dugo živjela, ali je svoj život bogato ispunila. Preminula je 1107, a narod ju je odmah počeo častiti kao sveticu. Njezino tijelo svečano je pokopano u kripti opatije Saint-Bénigne u Dijonu (Burgundija), a 1250. njezine relikvije prenesene su u opatiju Clairvaux (Ville-sous-la-Ferté, departman Aube, sjeveroistočna Francuska), uz grob njezinog sina, svetog Bernarda. Blaženu Aletu naročito štuje pobožni vjernički puk u Burgundiji.

Slika: Blažena Aleta

Slika: Blažena Aleta

Slika: Blažena Aleta

Slika: Blažena Aleta

Slika: Blažena Aleta

Slika: Blažena Aleta

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani