SVECI MJESECA - SVIBANJ

1	Sveti Josip Radnik
1	Sveti Jeremija
1	Sveti Riccardo Pampuri
2	Sveti Atanazije
2	Sveti José María Rubio y Peralta
3	Sveti Filip i Jakov
3	Sveti Stanisław Kazimierczyk
3	Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz
4	Sveti Florijan
4	Blaženi Jean-Martin Moÿe
5	Sveti Nunzio Sulprizio
5	Sveti Gotthard
6	Blažena Caterina Troiani
6	Blažena Anna Rosa Gattorno
7	Sveti Dujam
7	Blažena Gizela Ugarska
8	Sveta Ruža Venerini
8	Sveta Ida iz Nivellesa
8	Sveti Viktor Maur
9	Sveti Kristofor
9	Sveti Izaija
9	Sveti Pahomije
10	Blaženi Ivan Merz
10	Gospa Trsatska
10	Sveti Ivan de Ávila
11	Sveti Franjo de Geronimo
11	Sveti Ignacije iz Laconija
12	Sveti Leopold Bogdan Mandić
12	Sveti Pankracije
13	Gospa Fatimska
13	Sveti Andrija Hubert Fournet
14	Sveti Matija
14	Sveta Maria Domenica Mazzarello
15	Sveti Izidor ratar
15	Sveti Mihael Garicoïts
15	Sveta Sofija
16	Sveti Ivan Nepomuk
16	Sveti Andrija Bobola
16	Sveti Ubald
17	Sveti Pascual Baylón
17	Sveti Simon Stock
17	Blažena Antonia Mesina
18	Sveti Ivan I.
18	Sveti Feliks iz Cantalicea
19	Sveti Celestin V.
19	Sveti Ivo Hélory
20	Sveti Bernardin Sienski
20	Sveti Antonino Pierozzi
21	Sveti Eugène de Mazenod
21	Sveti Cristóbal Magallanes Jara
21	Sveti Heming
22	Sveta Rita iz Cascije
22	Sveta Julija s Korzike
23	Sveti Ivan Krstitelj de' Rossi
23	Sveti Ivo iz Chartresa
24	Marija pomoćnica
24	Sveti Vinko Lerinski
25	Sveti Urban
25	Sveti Beda Časni
26	Sveti Filip Neri
26	Sveta Marija Magdalena de' Pazzi
27	Sveti Augustin Canterburyjski
27	Sveti Grgur VII
28	Sveti German Pariški
28	Blažena Maria Bartolomea Bagnesi
29	Sveta Uršula Ledóchowska
29	Sveti Euzebije i Polion
30	Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)
30	Sveta Ivana Orleanska
30	Sveti Ferdinand III
31	Pohod Blažene Djevice Marije
31	Sveta Petronila

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Bernardin Sienski

Sveti Bernardin Sienski

Današnji sveti zaštitnik je veliki Bernardin Sienski (Bernardino da Siena), „apostol Italije“, franjevac, pučki propovjednik i misionar. Rodio se 8. rujna 1380. kao Bernardino degli Albizzeschi u gradu Massa Maritima (provincija Grosseto, južna Toscana). Sin gradskog poglavara, ostao je bez roditelja sa 6 godina i otada živio kod svoje pobožne tetke u Sieni. Omiljen i darovit mladić, studirao je građansko i crkveno pravo na sienskom sveučilištu, a za vrijeme pošasti kuge, 1400, nesebično pomagao ugroženim sugrađanima. Svoje imanje podijelio je siromasima, 1403. pridružio se franjevačkom redu, a 1404. zaređen je za svećenika. Promicatelj obnove franjevačkog reda i razvoja njegove grane opservanata, utemeljio je mnogobrojne samostane i učilišta, a od 1438. bio je generalni vikar reda. Znatno je utjecao na svetost velikih franjevaca svoga vremena: svetog Ivana Kapistrana, svetog Jakova Markijskoga i drugih. Broj samostana franjevaca opservanata podigao je s 20 na više od 300. Promicao je temeljitu teološku naobrazbu franjevaca i borio se protiv fratarskog „svetog primitivizma“. Sjajni govornik, kao proslavljeni putujući propovjednik djelovao je od 1417. po čitavoj Italiji, okupljao tisuće i tisuće ljudi na trgovima talijanskih gradova i obratio brojne nevjernike. Njegove propovijedi obično su završavale masovnim pomirenjima i razmjenom „poljupca mira“. Imao je velik utjecaj na vjerski i građanski život. Sudjelovao je pri sklapanju Firentinske unije. Optužen je za krivovjerje zbog pločice s monogramom IHS (Isus), koju je uvijek nosio na prsima. Protiv njega su vođena tri crkvena postupka, ali je oslobođen i slovi kao osnivač pobožnosti Imena Isusova. Simbolom Imena Isusova ukrasio je mnoge crkve, kuće i javne zgrade. Ponudili su mu tri biskupske stolice, ali je sve odbio. Prožet humanističkom kulturom, obogatio je talijansku prozu jer je u književnost unio svježinu narodnog jezika.

Narodu se obraćao živim jezikom i pučkom neposrednošću, raznovrsnošću izlaganja, anegdotama pa i pravim novelama. Teološko-asketski pisac, ostavio je više zbirki propovijedi na latinskom i talijanskom jeziku. Bio je jedan od najznačajnijih promicatelja teološkog nauka o svetom Josipu. Ističu se njegova djela „O vječnom evanđelju“, „Serafini“ i „O kršćanskoj vjeri“. Obavljao je i mirotvorna poslanstva za svjetovne vladare i na jednom od svojih brojnih putovanja osjetio kako ga izdaju sile. Preminuo je na današnji dan, 20. svibnja 1444. u Aquili (Abruzzo), uoči Spasova. Svetim ga je 1450. proglasio papa Nikola V. Zazivaju ga kod promuklosti, grudobolje, bolesti pluća, poteškoća s disanjem, a zaštitnik je oglašivača, propagandista, glasnogovornika, odnosa s javnošću, molitvi, reklama, propagandnih poruka, oglasa, ovisnika o kockanju, Italije, mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.

Slika: Sveti Bernardin Sienski

Svetac dana - Sveti Antonino Pierozzi

Sveti Antonino Pierozzi

Sveti Antonino Pierozzi (ponekad i de Forciglioni), poznat i kao sveti Antonin iz Firence (Antonino da Firenze), talijanski dominikanac, nadbiskup Firence, teolog i književnik, rođen je 1. ožujka 1389. u Firenci, kao sin gradskog bilježnika Niccolòa Pierozzija i njegove supruge Tomasine. Darovit dječak, već je do 15. godine stekao izvanrednu naobrazbu, osobito na području prava. Kao životno geslo izabrao je ovu rečenicu: „Postoji samo jedan jedini pravi način vladanja, a taj je služiti Bogu.“ Kad mu je bilo 16 godina, stupio je 1405. u dominikanski red u Fiesoleu kod Firence, a 1418. zaređen je za svećenika. Djelovao je takvim žarom da je postao veliki svjetionik svoga vremena, a narednih godina obavljao je službu poglavara u raznim dominikanskim samostanima (Cortona, Fiesole, Rim, Gaeta, Napulj, Firenca). Od 1433. do 1446. služio je i kao vikar dominikanske provincije i tada je osnovao samostan svetog Marka u Firenci. Postao je duša obnove dominikanskog reda, a 1446. papa Eugen IV. imenovao ga je za nadbiskupa Firence. Papa ga je dobro upoznao i zavolio kao istaknutog teologa i sudionika na velikim crkvenim saborima.

Novi nadbiskup svojski se latio posla kako bi duhovno obnovio svoj rodni grad, a pritom je ostao ponizan i jednostavan redovnik. I dalje je nosio redovničku odjeću, a i njegova soba, usred sjaja jednog od najbogatijih i najraskošnijih talijanskih gradova, nalikovala je siromašnoj samostanskoj ćeliji. Nadbiskup Antonino bio je pravi pastir duša i svake godine pješice je obilazio svoju nadbiskupiju te nikada nije izgubio vedrinu duha. Kad je u njegovoj nadbiskupiji buknula kuga, posvetio se potpuno karitativnoj i socijalnoj djelatnosti. Hitao je u pomoć bolesnicima i organizirao im svu moguću potporu. Umrli su i mnogi dominikanci pa su opustjeli samostani u Firenci i Fiesoleu. Nakon kuge stigle su i druge nevolje, glad i potresi. Mnogi građani Firence pomagali su tada svojem vrijednom nadbiskupu, a on je u korist nevoljnika osnovao Bratovštinu svetog Martina. Antonino Pierozzi ostavio je za sobom i bogatu književnu baštinu. Naročito se istaknuo pisanjem rasprava iz moralne teologije, a njegovim najvažnijim djelom smatraju „Teološku sumu“ („Summa theologica“), sustavnu enciklopediju misli i prakse kršćanskog života u XV. stoljeću. Pisao je i zapažena povijesna i biografska djela, asketske spise i propovijedi. Bio je zaštitnik djela velikog umjetnika Beata Angelica. Preminuo je 2. svibnja 1459. u Montughiju, predgrađu Firence. Pokopan je u dominikanskom samostanu svetog Marka u Firenci, a sprovod je vodio papa Pio II. Svetim ga je proglasio 31. svibnja 1523. papa Hadrijan VI. Zazivaju ga kod groznice, a naročito ga štuju u firentinskoj nadbiskupiji i u domininikanskom redu. Njegovi Firentinci slave ga 2. svibnja. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, škola, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.