SVECI MJESECA - LISTOPAD

1	Sveta Terezija od Djeteta Isusa
1	Sveti Bavo iz Genta
1	Sveti Grgur Prosvjetitelj
1	Službenica Božja Suzanne Aubert
2	Sveti anđeli čuvari
2	Blaženi Jan Beyzym
2	Službenica Božja Ana Marija Marović
3	Blaženi Columba Marmion
3	Sveta Teodora Guérin
3	Sveti Dionizije Aeropagit
4	Sveti Franjo Asiški
4	Sveti Amon pustinjak
4	Sveti Petronije Bolonjski
5	Sveti Placid i Mavro
5	Sveta Faustina Kowalska
5	Blaženi Bartolo Longo
6	Sveti Bruno
6	Sveti Adalbero
6	Sveta Marija Franciska od Pet Rana
7	Blažena Djevica Marija od Krunice
7	Blažena Chiara "Luce" Badano
7	Sveti Srđ i Bah
7	Sveta Justina Padovanska
8	Sveti starac Šimun
8	Sveti Marko papa
8	Službenica Božja Marica Stanković
9	Sveti Ivan Leonardi
9	Sveti Dionizije Pariški
9	Sveti Abraham, patrijarh
10	Sveti Franjo Borgia
10	Sveti Luis Bertrán
10	Sveti Baruh
11	Sveti Ivan XXIII.
11	Sveti Daniele Comboni
11	Sveti Canice
11	Sveti Aleksandar Sauli
12	Sveti Carlo Acutis
12	Sveti Serafin
12	Sveti Maksimilijan Celjski
12	Sveti Radim Gaudencije
13	Sveti Eduard
13	Sveti Koloman
13	Blaženi Honorat Koźmiński
14	Sveti Kalist I.
14	Blaženi Roman Lisko
14	Sveta Paraskeva (Petka)
15	Sveta Terezija Avilska
15	Blažena Marija Poussepin
15	Blaženi Michał Sopoćko
16	Sveta Hedviga
16	Sveta Margareta Marija Alacoque
16	Sveti Gal Irski
16	Sveta Marguerite d’Youville
17	Sveti Ignacije Antiohijski
17	Blaženi Contardo Ferrini
17	Sveti Richard Gwyn
18	Sveti Luka
18	Sveti Justus iz Beauvaisa
18	Sveti Zygmunt Szczęsny Feliński
19	Sveti Pavao od Križa
19	Sveti Ivan de Brébeuf i sjevernoamerički mučenici
19	Sveti Petar iz Alcántare
20	Sveti Vendelin
20	Sveta Marija Bertilla Boscardin
20	Blaženi Jerzy Popiełuszko
21	Sveta Uršula
21	Sveti Hilarion iz Gaze
21	Sveti Gašpar del Bufalo
22	Sveti Ivan Pavao II.
22	Sveta Marija Saloma
22	Sveti Abercije
23	Sveti Ivan Kapistran
23	Sveti Ignacije Carigradski
23	Sveti Józef Bilczewski
24	Sveti Antun Marija Claret
24	Sveti Luigi Guanella
24	Blažena Maria Tuçi
25	Blažena Katarina Kotromanić
25	Sveti Krizant i Darija
25	Sveta Tabita
26	Sveti Demetrije Srijemski
26	Blaženi Bonaventura iz Potenze
26	Blaženi José Gregorio Hernández
27	Sveti Frumencije
27	Sveti Abraham Pustinjak
27	Sveti Evarist papa
28	Sveti Šimun i Juda Tadej
28	Sveti Joaquín Royo Pérez i kineski mučenici
28	Blaženi Petrus Donders
29	Sveti Narcis Jeruzalemski
29	Sveti Gaetano Errico
29	Sveta Ermelinda
30	Sveti Marcel iz Tangera
30	Sveti Angelo iz Acrija
30	Blaženi Zoltán Meszlényi
31	Sveti Alfons Rodriguez
31	Sveti Wolfgang
31	Blažena Irene Stefani

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti starac Šimun

Sveti starac Šimun

Danas se prisjećamo svetog starca Šimuna ili Simeona, kojeg nazivaju i Šimun Pravednik ili Šimun Bogoprimac. Prema Lukinom Evanđelju on je onaj pobožni i slijepi starac kojem je Sveti Duh objavio da će prije smrti vidjeti Mesiju. Bio je pravedan i bogobojazan i sve su mu misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. U jeruzalemskom hramu dočekao je Josipa i Mariju te je pri Isusovu prikazanju uzeo dijete na ruke, prepoznao u njemu Mesiju i izrekao zahvalnu pjesmu. Pozdravio je onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti "svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela". Nažalost, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću što će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: "I tvoju će dušu probosti mač." Starac Šimun je u toj svečanoj i izuzetnoj zgodi izrekao i svoj himan: "Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru...“

Sveti starac Šimun zaštitnik je grada Zadra, u kojem se nalazi i njegova crkva s relikvijama. Prema jednom gotičkom natpisu u škrinji svetog Šimuna može se s velikom vjerojatnošću zaključiti da je svečevo tijelo iz Carigrada bilo preneseno u Zadar godine 1203. Likovno je prikazan na najznačajnijem hrvatskom srednjovjekovnom zlatarskom djelu, glasovitoj srebrnoj škrinji (raka svetog Šimuna, rad zlatara Franje iz Milana, 1380), koju je u Zadru 1377. dala izraditi kraljica Elizabeta Kotromanić, žena Ludovika I. Anžuvinskog. Štovanje svetog Šime u Zadru je i danas vrlo živo. Stoga našim dragim Zadranima od srca čestitamo njihov veliki blagdan, kojeg radosno slavimo zajedno s Danom neovisnosti Republike Hrvatske.

Od 21. rujna 2014. dio relikvija svetog Šimuna Bogoprimca nalazi se i u grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom. Pred velikim mnoštvom vjernika, hodočasnika i uglednika križevačkom vladiki Nikoli Kekiću svečano ih je toga dana uručio zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić.

Slika: Sveti starac Šimun

Slika: Crkva sv. Šimuna u Zadru

Slika: Škrinja sv. Šimuna

Svetac dana - Sveti Marko papa

Sveti Marko papa

Svetac kojeg danas predstavljamo je i papa Marko (Marcus) I. Rođeni Rimljanin, sin Priska, ulogu pape obnašao je kratko, niti devet mjeseci, od 18. siječnja 336. do 7. listopada 336. Nasljednik pape svetog Silvestra I. na Petrovoj stolici, 34. papa po redu, morao je podnositi carevo miješanje u poslove Crkve. Uveo je odredbu prema kojoj papa, izabran između rimskih svećenika, mora biti posvećen od biskupa iz Ostije. Dao je sastaviti najstariji „građanski“ kalendar kršćanskih svetkovina, u kojem se prvi put pojavljuje 25. prosinca kao dan Kristovog rođenja. Zaslužan je i za popis dotadašnjih papa, biskupa i značajnijih mučenika. Uveo je uporabu palija kao znak biskupskog dostojanstva i duhovne vlasti.

Sagradio je baziliku svetog Marka evanđalista u Rimu te grobljansku crkvu izvan grada, iznad Balbininih katakombi, između ceste Via Appia i ceste Via Ardeatina. Zemljišta na kojima su sagrađene te crkve i namještaj u njima darovao je papi Marku car Konstantin. Papa Marko preminuo je u Rimu 7. listopada 336. i pokopan je u Balbininim katakombama. Njegove su relikvije 1048. premještene u grad Velletri, a 1145. u rimsku baziliku svetog Marka na Campidogliu, gdje danas počivaju ispod glavnog oltara. Zaštitnik je općine i grada Abbadia San Salvatore (provincija Siena, Toscana).

Slika: Sveti Marko papa

Svetac dana - Službenica Božja Marica Stanković

Službenica Božja Marica Stanković

Službenica Božja Marica Stanković, hrvatska prosvjetna djelatnica, utemeljiteljica svjetovnog instituta „Suradnice Krista Kralja“, rođena je 31. prosinca 1900. u Zagrebu u radničkoj obitelji, kao kći Fabijana i Terezije rođene Škvorc. Proživjela je sretno djetinjstvo u obiteljskom ozračju i samostanskoj školi sestara milosrdnica, u kojoj je stekla solidnu naobrazbu i temeljit vjerski odgoj. Već tada je pokazala nadarenost za pisanje i lakoću komuniciranja. Maturirala je 1920. na Učiteljskoj školi. Na sletu katoličke orlovske mladeži u Mariboru (1920) upoznala je blaženog Ivana Merza, s kojim je ostvarila izvanrednu suradnju u apostolskom radu među mladima. Radila je kao učiteljica u Hrvatskom zagorju, a nakon završene Više pedagoške akademije kao nastavnica u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Kutini i Gračacu, te od 1935. na Mješovitoj građanskoj školi u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Zbog svoje neposrednosti, marljivosti i vedrine bila je omiljena među nastavnicima i učenicima. Istodobno se posvetila aktivnom radu u katoličkim organizacijama mladeži, najprije u orlovskoj, a zatim u križarskoj. Postala je 1927. predsjednica katoličke ženske organizacije «Sveze hrvatskih orlica», a 1930. izabrana je za predsjednicu Velikog križarskog sestrinstva. Posvetila se duhovnoj obnovi i dosljednom kršćanskom odgoju ženske mladeži. Svojom pisanjem i nadasve svojim životom ulijevala je u ljude ljubav prema Bogu, Crkvi, papi i domovini. Kao predsjednica obilazila je sve hrvatske biskupije, držala brojne sastanke, predavanja i organizirala tečajeve. Stekla je veliki ugled i mnoge simpatije te su je svi od milja zvali sestra Marica. Godinama je uređivala glasilo „Za vjeru i dom“, u kojem je napisala mnogobrojne članke. Objavila je tekstove u mnogim časopisima. Njezin spisateljski stil odlikovao se posebnim žarom, slikovitošću i bogatim rječnikom.

Osnovala je 1938. prvi svjetovni institut u Hrvatskoj pod nazivom „Suradnice Krista Kralja“. Za svoje djelovanje među mladima unutar Katoličke akcije dobila je 1943. visoko crkveno odličje "Pro Ecclesia et Pontifice" („Za Crkvu i Papu“), kao prva žena u Hrvatskoj. Objavila je 1944. knjigu „Mladost vedrine”, u kojoj je iznijela povijest ženskog dijela križarske organizacije, kao i svoje poglede na odgojni rad s djevojkama. Knjiga je izašla u posljednji čas prije dolaska komunističkog terora i tako spasila od zaborava povijest katoličkog djelovanja među mladima. Kao ugledna katolička djelatnica Marica Stanković našla se na udaru komunističkih vlasti nakon završetka II. svjetskog rata. Ti su progoni naročito uslijedili nakon što je na skupu prosvjetnih djelatnika u Radničkoj komori u Zagrebu, 2. lipnja 1945, pred 2500 učitelja, profesora, umjetnika, svećenika i redovnica javno ustala u obranu nadbiskupa Stepinca. Uhićena je 1. rujna 1947. Nakon šestomjesečnog istražnog zatvora uslijedio je 24. i 25. siječnja 1948. montirani proces na Okružnom sudu u Zagrebu. Optužena je da je surađivala s narodnim neprijateljem, a križarski pokret tužitelji su izjednačili s ustaštvom. Marica je energično odbacila sve političke optužbe i hrabro svjedočila svoju odanost Kristu i Crkvi. Na suđenju je izjavila: „Moja je jedina koncepcija Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje, i ništa više.“ Hrabro je uzviknula: „Živio Krist Kralj, živio Papa, živjela Katolička Crkva, živjela kršćanska Europa!“ Osuđena je na pet godina zatvorske kazne u ženskom logoru u Požegi. Zajedno s Maricom Stanković osuđen je šibenski svećenik don Ante Radić, te još sedam djevojaka: Nevenka Šarin, Slavica Tuškan, Emilija Hlavaček, Darinka Dugački, Štefica Duković, Darinka Manc i Danica Pirija. Nakon izricanja presude osuđenice su ponosno zapjevale: „Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat! (Krist pobjeđuje, Krist kraljuje, Krist vlada!)“. Bio je to trijumf poniženih i osuđenih. Marica je za robijaških dana radila i na teškim fizičkim poslovima kod isušivanja Lonjskog polja. Nakon zatvora živjela je u Zagrebu u prisilnoj povučenosti. Teško joj je bilo narušeno zdravlje, ali je uz podršku zatočenog blaženog Alojzija Stepinca uskladila svoj institut s novim crkvenim propisima i doživjela 1953. njegovo puno crkveno priznanje. Preminula je 8. listopada 1957. u Zagrebu. Pokopana je na 57. polju zagrebačkog Mirogoja, a njezin sprovod vodio je zagrebački nadbiskup Franjo Šeper. Marica Stanković bila je uz blaženog Ivana Merza najznačajnija predstavnica hrvatskih laičkih katoličkih pokreta. Mnogi posjećuju njezin grob. Pokrenut je postupak da se proglasi blaženom i svetom kao prva vjernica laikinja u Hrvatskoj. U jesen 2000, prigodom 100. obljetnice njezinog rođenja, održan je simpozij posvećen Marici Stanković, a nakon simpozija objavljen je zbornik radova.