SVECI MJESECA - OŽUJAK

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveti Klement Marija Hofbauer

Svetac kojeg se danas s radošću prisjećamo je Klement Marija (Clemens Maria) Hofbauer, apostol Varšave i Beča. Rodio se 26. prosinca 1751. u moravskom selu Tasovice nad Dyji (kotar Znojmo, danas Češka) kao Jan Dvořák, deveto od dvanaestero djece Čeha i Njemice. Rano je ostao bez oca i postao pekar. Htio je postati svećenik, ali nije imao novaca za školovanje. Češko prezime zamijenio je njemačkim - Hofbauer. Neko vrijeme živio je kao pustinjak. Kad je navršio 21 godinu, zahvaljujući dobročiniteljima započeo je studirati bogosloviju u Beču, a završio u Rimu 1784. U Rimu je 1785. postao redovnik redemptorist i primio svećenički red. Djelovao je od 1787. kao dušobrižnik varšavskih Nijemaca, naučio poljski i osnivao redemptorističke samostane u Poljskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Rumunjskoj. U Varšavi je s prijateljem osnovao školu za 350 siromašnih dječaka i gimnaziju za djevojčice. Naročitu brigu vodio je za siročad i djecu s ulice i neprestano organizirao misije. U njegovoj varšavskoj crkvi svetog Benona mise su se služile od jutra do mraka, ispovijedalo se i propovijedalo neprestano, na poljskom i njemačkom.

U vrijeme napoleonskih ratova, 1808, morao je napustiti Varšavu i nastavio djelovati u Beču. Postao je omiljeni bečki ispovjednik i propovjednik. Privukao je mnoštvo ljudi svojim vatrenim, seoskim temperamentom i neuništivim humorom. Kad je jednom skupljao milostinju, netko mu je pljunuo u lice, a on je rekao: "To je bilo za mene, a sada dajte nešto i za siromašnu djecu." Prozvali su ga apostolom Beča, a on je vjernike posjećivao kod kuće, družio se sa studentima i znanstvenicima, prijateljevao s umjetnicima, a naročitu brigu vodio o nevoljnicima i siromasima, kojima je hranu donosio pod ogrtačem. Osnovao je i katoličko učilište. Bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i uvijek je sa sobom nosio krunicu koju je nazvao svojom pokretnom knjižnicom. Mladima koje je duhovno vodio, obično bi je poklonio kao najdraži dar. Preminuo je 15. ožujka 1820. u Beču, a nepregledno mnoštvo vjernika iskazalo mu je počast. Blaženim ga je proglasio 1888. papa Lav XIII, a svetim 1909. papa Pio X. Zaštitnik je Beča, šegrtskih udruga te mnogih župa i crkava diljem Europe i svijeta.

Slika: Sveti Klement Marija Hofbauer

Slika: Sveti Klement Marija Hofbauer

Slika: Sveti Klement Marija Hofbauer

Slika: Sveti Klement Marija Hofbauer

Slika: Sveti Klement Marija Hofbauer

Svetac dana - Sveti Heribert

Sveti Heribert, nadbiskup Kölna i kancelar cara Otona III, rođen je oko 970. u Wormsu (Rheinland-Pfalz), kao sin grofa Huga i njegove supruge Thietswindis. Školovao se u katedralnoj školi u Wormsu i u benediktinskoj opatiji Gorze (departman Moselle, Lorraine). Vratio se u Worms kao rektor katedrale, a za svećenika je zaređen 994. Iste godine postao je kancelar mladog cara Otona III. za Italiju, a 998. za Njemačku. Bio je najpouzdaniji i najutjecajniji carev savjetnik i pratio je cara na svim putovanjima. Odmah nakon svećeničkog ređenja Heribertu je ponuđena biskupska stolica u Würzburgu, ali on se odrekao tog položaja u korist svojeg brata Heinricha. Kad se Heribert nalazio na vrhuncu političke moći, ponuđena mu je 999. nadbiskupija u Kölnu. Za nadbiskupa ga je izabrao prvostolni kaptol u Kölnu. On se tada nalazio s carem u Rimu i prihvatio je izbor. Nadbiskupski palij uručio mu je 9. srpnja 999. u Rimu papa Silvestar II. Usred zime otputovao je u Köln, a biskupsko posvećenje primio je na sam Božić 999. I kao nadbiskup bio je godine 1000. u carevoj pratnji u Aachenu, a našao se uz cara Otona III. i na njegovom smrtnom času, 23. siječnja 1002. u Castel Paternu (provincija Viterbo, Lazio). Pao je u nemilost novog cara Heinricha II. Bavarskog jer je podržavao izbor vojvode Hermanna II. Švapskog. Heribert se odrekao kancelarske službe, a kasnije se izmirio s carem. Pratio je cara 1004. na njegovom putu u Rim, a 1007. podupirao je osnivanje nove biskupije u Bambergu.

U svojoj nadbiskupiji Heribert je promicao pobožnost, a isticao se duhom molitve, pokore i ljubavi prema siromasima. Pripisuju mu se mnoga ozdravljenja i čudesa, među kojima se ističe ono kad je grad Köln i okolicu spasio od gladi, izmolivši toliko potrebnu kišu. Podigao je 1003. i svesrdno potpomagao benediktinsku opatiju u Deutzu na Rajni, nedaleko Kölna. Za vrijeme apostolskog pohoda u gradu Neussu, teško se razbolio od groznice. Prevezen je lađom u Köln, gdje je na današnji dan, 16. ožujka 1021, preminuo. Prema svojoj želji pokopan je u samostanskoj crkvi u Deutzu. Bio je na glasu svetosti još za života, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čuda i ozdravljenja. Svetim ga je proglasio oko 1074. papa Grgur IX. Njegove relikvije čuvaju se od kraja XIX. stoljeća u župnoj crkvi Neu St. Heribert u Deutzu (danas dijelu grada Kölna). Zazivaju ga kod suše, a naročito ga štuju u njegovoj kölnskoj nadbiskupiji.

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert

Slika: Sveti Heribert-lijevo

Svetac dana - Sveti Hilarije i Tacijan

Sveti Hilarije (Hilarius, Ilario, Ellero, Ellaro, Elaro) i Tacijan (Tatianus, Taziano), mučenici iz rimske kolonije Akvileje (Aquileia, danas talijanski grad, provincija Udine, Friuli-Venezia Giuli), živjeli su i djelovali u III. stoljeću. Rimski martirologij spominje da su drugi akvilejski biskup Hilarije i njegov đakon Tacijan podnijeli 16. ožujka 284. mučeničku smrt za vrijeme cara Numerijana, a po naredbi prefekta Beronija. Nisu željeli žrtvovati rimskim bogovima i nisu se htjeli odreći svoje vjere u Krista Gospodina. Tada su glave odrubljene i laicima Felixu, Largusu i Dionysiusu.

Biskup Hilarije naslijedio je na biskupskoj stolici svetog Hermagorasa. Svojim je molitvama pridonio rušenju poganskih hramova i idola. O mučenicima Hilariju i Tacijanu govori i jeronimski martirologij. Ljetopis Grada (provincija Gorizia, Friuli-Venezia Giuli) spominje da je akvilejski patrijarh Paolino u VI. stoljeću, prigodom provale Langobarda, preselio u Grado noseći sa sobom relikvije mučenika Hilarija i Tacijana. To znači da su oni u Akvileji uživali veliku čast. Njihovo štovanje prošireno je po sjeveroistočnoj Italiji, ali i u našoj Istri. Zaštitnici su talijanskog grada Gorizije, u kojem im je posvećena i katedrala.

Slika: Sveti Hilarije i Tacijan

Slika: Sveti Hilarije i Tacijan

Slika: Sveti Hilarije i Tacijan

Slika: Sveti Hilarije i Tacijan

Slika: Sveti Hilarije i Tacijan

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani