SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Bibijana

Sveta Bibijana

Danas slavimo svetu Bibijanu (Bibiana, Viviana), rimsku djevicu i mučenicu iz IV. stoljeća. Rodila se 347. u Rimu, a njezini roditelji Flavian i Dafrosa kao i sestra Demetria doživjeli su mučeništvo pod carem Julijanom Apostatom i njegovim rimskim guvernerom Apronijanom. Prvi put se spominje u knjizi “Liber Pontificalis”, gdje u životopisu pape Simplicija (468-483) piše da je “posvetio baziliku svete Bibijane, u kojoj se nalazi njezino tijelo, u blizini palače Licinianum”. Ta bazilika postoji i danas u rimskoj četvrti Esquilino, sa svetičinim kipom, djelom Gian Lorenza Berninija.
Predaja govori da je Bibijana povjerena brizi neke Rufine, koja ju je pokušala navesti na prostituciju. Kad je Bibijana to odbila, po naredbi Apronijana zatvorena je u ludnicu, a potom izbičevana do smrti. Njezino tijelo su bacili divljim zvijerima, a kad je nijedna nije dodirnula, nakon dva dana pokopao ju je svećenik Ivan u vrtu roditeljske kuće. Dogodilo se to oko godine 363. Ta je kuća kasnije pretvorena u crkvu. Nad Bibijaninim grobom izrasla je biljka kojom su liječili glavobolju i epilepsiju. Zbog toga je zazivaju kod epilepsije, glavobolje, mamurluka, ludila i mentalnih bolesti, a zaštitnica je i neudatih žena te žrtava mučenja.

Slika: Sveta Bibijana

Svetac dana - Blaženi Ivan Ruysbroeck

Blaženi Ivan Ruysbroeck

Blaženi Ivan Ruysbroeck (Jan van Ruysbroeck, van Ruisbroek ili van Ruusbroec), flamanski svećenik i redovnik augustinac, mistik, rođen je 1293. u Ruisbroeku, danas gradskom naselju u općini Sint-Pieters-Leeuw (provincija Vlaams-Brabant, Belgija). Po rodnom mjestu stekao je tijekom stoljeća i prezime. Potjecao je iz pobožne obitelji, a njegova majka stupila je kasnije u samostan. Rodio se u razdoblju kad su tadašnje društvo razdirali ratovi, kužne bolesti, nestašica klera i redovništva. Bio je darovit i ambiciozan dječak pa je ostavio zatišje rodnog mjesta i uputio se s 11 godina u Bruxelles, gdje je njegov ujak Jan Hinckaert bio kanonik u crkvi svete Gudule. Ujak se pobrinuo da Jan stekne temeljitu naobrazbu i prikladan odgoj. Studirao je s velikim žarom filozofiju i teologiju i 1317. postao svećenik. U crkvi svete Gudule služio je kao kapelan i župnik 26 godina. Bio je uzoran pastir duša, pravi apostol i ubrzo došao na glas svetosti. Duboko potresen bijedom svoga vremena, osnovao je oko 1343. u Groenendaalu, samotnom mjestu u Zonijskoj šumi (Zoniënwoud), jugoistočno od Bruxellesa, svećeničku bratovštinu, koja je u djelo provodila njegove reformatorske ideje. S njim su se u šumsku zabit uputili i kanonici, Vrank van Coudenberg i njegov ujak, Jan Hinckaert, a potom i drugi svećenici. Prihvatili su 1349. redovnička pravila regularnih kanonika svetog Augustina, a Jan je izabran za prvog priora. Kao poglavar svoje zajednice bio je primjer poniznosti i pokore, a u samostanu je obavljao najteže poslove. Glas o njegovoj svetosti proširio se izvan Flandrije u Nizozemsku, Njemačku i Francusku pa su mu sa svih strana dolazili hodočasnici po savjete i na duhovne razgovore. Rado je lutao šumama i meditirao, a sa sobom je uvijek nosio pločicu na koju bi zapisivao svoja razmišljanja.

Svoj duhovni nauk o putu koji vodi iz aktivnog u kontemplativni život, Jan van Ruysbroeck izložio je u svojim pisanim raspravama. Napisao je dvanaest knjiga, sedam poslanica, dvije himne i jednu molitvu. U njegovim djelima vidljiv je utjecaj mistične lirske pjesnikinje iz XIII. stoljeća Hadewijch, ali dok ona uglavnom piše o svojim vizijama, on se obraća razumu. Dokazana je i njegova veza s misticima Meisterom Eckhartom i Johannesom Taulerom, koje je osobno poznavao, ali i utjecaj Dionizija Areopagita i svetog Bernarda iz Clairvauxa. Za njegovu duhovnu prozu znakovita je jasno usklađena književna kompozicija. Pisao je na lokalnom flamanskom dijalektu, a uglavnom se obraćao redovnicima koji nisu znali latinski jezik. Značajni su njegovi teološki radovi u kojima sustavno gradi mistiku Presvetog Trojstva, ali i naglašava važnost Isusovog učenja. Svojim najpoznatijim djelom, „Ukras duhovnog braka“ (oko 1350), znatno je utjecao na razvoj europskog misticizma. Ističu se i njegova djela „Knjiga dvanaest spoznaja“, „O kršćanskom vjerovanju“, „Knjiga o sedam brava“, „Ogledalo vječnog blaženstva“ i „Knjiga duhovnog tabernakula“. Mnoga su mu djela prevedena na latinski, njemački i francuski jezik. S flamanskog na latinski preveo ih je glasoviti njemački kartuzijanac Laurentius Surius ili Lorenz Sauer (1522-1578). Blaženi Jan duboko je proživljavao euharistijske tajne, osobito za vrijeme svete mise, tako da je često zapadao u mistični zanos. Bio je veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusovog pa je i jedan od preteča novog načina štovanja Srca Isusovog. Kako je sav živio u nadnaravnom svijetu, nije se plašio smrti, već joj je radosno i čeznutljivo hrlio ususret. Preminuo je na današnji dan, 2. prosinca 1381, u svojem Groenendaalu. Njegovi štovatelji udijelili su mu dva nadimka, „doctor admirabilis“ („čudesni učitelj“) i „doctor extaticus“ („zaneseni učitelj“). Blaženim ga je 1908. proglasio papa Pio X. Skupina isusovaca osnovala je 1925. u Antwerpenu Ruysbroeckovu zakladu koja se bavi znanstvenim proučavanjem njegova djela te utjecaja na pobožnost u Nizozemskoj i Flandriji.

Slika: Blaženi Ivan Ruysbroeck

Svetac dana - Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović

Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović

Sluga Božji Ivo Antonio Rendić Ivanović, čileanski liječnik i pjesnik hrvatskog podrijetla, rođen je 2. prosinca 1896. u Sutivanu na Braču kao Ante, sin trgovca Jure Rendića Jutronića i Magdalene Ivanović Didak. Imao je dva brata, Matea i Cayetana. Mali Ante iselio se 1899. s roditeljima i braćom u Čile, u grad Antofagastu (sjeverni Čile). Osnovnu školu polazio je u Antofagasti, a srednju u gradu Copiapó (sjeverni Čile). Medicinu je diplomirao u kolovozu 1921. na Sveučilištu u Santiagu (Universidad de Chile). Živio je i obavljao liječničku praksu u Antofagasti i cijelog života pomagao sirotinji. Pred njegovom ordinacijom uvijek je bio dugi red. a on je za svakog pronašao vremena. Siromahe je liječio besplatno, čak im je kupovao i lijekove. Zbog svoje skrbi za siromahe, svojeg neumornog društvenog djelovanja u Antofagasti i svojeg pjesničkog opusa, bio je omiljen u narodu pa je u više navrata odlikovan raznim visokim priznanjima. Svojim radom ostavio je neizbrisiv trag u srcu i sjećanjima mnogih ljudi. Prozvan je “liječnikom siromašnih” („Médico de los pobres“) i1i “apostolom skromnih” („Apóstol de los humildes“). Od 1922. bio je u braku s Amy Jenkin Richards, djevojkom engleskog podrijetla iz Copiapóa. Nisu imali djece pa su Antonijeve nećake prihvatili kao svoje. Osim hrvatskog i španjolskog, govorio je engleski, francuski i talijanski jezik. Neko vrijeme bio je i direktor čileanskog Crvenog križa.

Doktor Antonio je bio vrlo aktivan i u hrvatskoj zajednici u Antofagasti. Objavio je pedesetak zbirki pjesama pod pseudonimom Ivo Serge. Pjesme su mu pune zanosa, ljubavi i nostalgije, a prevedene su na hrvatski, engleski i njemački jezik. Pisao je i nedjeljne kolumne u listu „El Mercurio de Antofagasta“. Napisao je i stihove za himnu Antofagaste. Papa Pavao VI. dodijelio mu je 1963. odličje Svetog Silvestra. Preminuo je 15. veljače 1993. u Antofagasti. Njegovo tijelo bilo je izloženo u gradskoj vijećnici i katedrali. Ubrzo nakon njegove smrti, na temelju brojnih zahtjeva građana Antofagaste (oko 1600 svjedočanstava) i prijedloga mnogih udruga, među njima i čileanske hrvatske zajednice, antofagastanska nadbiskupija proglasila ga je 2011. slugom Božjim te je pokrenut postupak za njegovu beatifikaciju. O njegovom životu i radu objavljena je knjiga „Antonio Rendić Ivanović-liječnik siromaha“ („Antonio Rendic Ivanovic-médico de los pobres”), koja je 2016. doživjela svoje treće izdanje. Knjigu je napisao José Miguel Armendáriz Azcárate. Brojne ustanove u Čileu (bolnice, škole, vatrogasni domovi, ulice i avenije) nose njegovo ime, a arhiva njegovih radova izložena je u stalnom postavu muzeja “Museo Andrés Sabella” u Antofagasti. Njegova je nećakinja čileanska spisateljica Amalia Rendic García (1928-1986), kći Antonijevog brata Matea, poznata autorica pripovijedaka za djecu i mladež. Spomen-ploča Antoniju Rendiću Ivanoviću postavljena je u rujnu 2019. na njegovoj rodnoj kući u Sutivanu na otoku Braču. Već ranije njegovim imenom nazvana je Hrvatska narodna knjižnica u Sutivanu.