SVECI MJESECA - OŽUJAK

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveti Leonardo Murialdo

Današnji sveti zaštitnik je Leonardo Murialdo, talijanski svećenik, osnivač Družbe svetog Josipa. Rođen je 26. listopada 1828. u Torinu kao sin bogate, ugledne i pobožne obitelji. Od milja zvan „Nadino“, sa četiri godine ostao je bez oca pa se od 1836. školovao kod redovnika skolopa (piarista) u Savoni (Ligurija), a od 1845. na sveučilištu u Torinu. U Torinu je završio teologiju i zaređen je 1851. za svećenika. Neko vrijeme studirao je i u Parizu. Djelovao je najprije u torinskoj crkvi Santa Maria di Piazza. Posvetio se odgoju siromašne radničke mladeži u Oratoriju anđela čuvara. Surađivao je od 1857. i u radu Oratorija svetog Alojzija, što ga je u Torinu otvorio osnivač salezijanaca, veliki Don Giovanni Bosco. Postavljen je 1866. za rektora Kolegija mladih obrtnika u Torinu, ustanove koja je mladima pružala mogućnost naobrazbe i učenja nekog zanata, kako bi mogli pronaći posao i osigurati budućnost. Don Leonardo je u to djelo uložio sve svoje sile pa je čak skupljao i milostinju. Kod imućnih katolika nastojao je probuditi socijalnu svijest i odgovornost. Brinuo se i za kršćanski odgoj mladih radnika, upućivao ih na pravi put i poticao ih na često primanje sakramenata. Neki od njegovih učenika izabrali su u duhovni stalež, neki su postali redovnici, a njih osamdesetak zaređeni su za svećenike. Kao preteča socijalnog apostolata osnovao je 1871. Uniju katoličkih radnika, a uz nju i niz ustanova, među njima zavod za zapošljavanje, banku i osiguravajuća društva. Utemeljio je 1873. Družbu svetog Josipa, uzora i zaštitnika radnika, ustanovu za pomoć mladim radnicima („Giuseppini del Murialdo“). Postao je njezin prvi poglavar, a njegova kongregacija otvarala je kuće u Italiji i u mnogim drugim zemljama. Nicali su oratoriji, kolegiji, sirotišta, učilišta, poljoprivedne škole i obiteljske kuće.
Prvak socijalnog rada i crkvenog socijalnog nauka, obilazio je bolesnike, zatvorenike, nevoljnike i otvarao dobrotvorne ustanove. U svojim zavodima poticao je obiteljski duh i nastojao da njegovi štićenici zavole kulturu, umjetnost i tjelovježbu. Među prvima je organizirao ljetne kolonije, posebno za mlade koji su bili na rubu društva i izloženi utjecaju kriminala. Promicao je Katoličku akciju, širio pučke, marijanske pobožnosti, otvarao knjižnice, pokretao listove i osnovao nakladnički zavod „La buona stampa“ („Dobar tisak“). Živio je za svoga bližnjega, za onoga koji je u društvu najviše ugrožen. Već godine 1885. tražio je osmosatni radni dan. Nije dizao revolucije, nije propovijedao klasnu borbu, ali je bio iskreni i djelotvorni prijatelj i dobrotvor radnika. Vjerovao je da je najbolja metoda socijalnog rada i socijalnog nauka onakva ljubav kakvu nas uči Krist Gospodin. Veliki papa Ivan Pavao II. pohvalio je Leonarda kao „jednog od preteča na području socijalnog rada i pastorala“. Preminuo je na današnji dan, 30. ožujka 1900, u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1963. blaženim, a 1970. svetim. Njegova Družba svetog Josipa i danas uspješno djeluje u Europi, Africi, Južnoj i Sjevernoj Americi, u više od 100 kuća, s oko 440 svećenika. Zaštitnik je šegrta, naučnika i radničke mladeži te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

Slika: Sveti Leonardo Murialdo

Slika: Sveti Leonardo Murialdo

Slika: Sveti Leonardo Murialdo

Slika: Sveti Leonardo Murialdo

Svetac dana - Sveti Ivan Klimak

Sveti Ivan Klimak (Johannes Climacus, grčki Klimakos) ili sveti Ivan od Ljestava, redovnik, pustinjak i opat, rođen je oko 579. u Siriji. Kao šesnaestogodišnjak postao je monah na gori Sinaju i stupio u najstariji kršćanski samostan, onaj svete Katarine na Sinaju. Nakon iskušeničkog roka povukao se dublje u sinajsku pustoš, gdje se dvadesetak godina kajao, molio i proučavao živote svetaca, kako bi dosegao duhovne visine. Oko 639. postao je opat samostana svete Katarine. Napisao je mnoga asketska djela, kojima je htio pokazati put do kršćanskog savršenstva. Njegovo je najvažnije djelo „Ljestve ili 30 stuba do raja“, koje se putem brojnih prijepisa raširilo diljem Istoka i Zapada, a objavljeno je i na hrvatskom jeziku.

Nadahnut ljestvama Jakovljevim, uz koje i niz koje su hodali anđeli, Ivan je čovjekov put prema nebu zamislio nalik tim ljestvama, koje imaju trideset prečaka. Papa Benedikt XVI. napisao je o „Ljestvama“: „Mogu li „Ljestve“, napisane prije tisuću četiristo godina govoriti i nama danas?... Ako promotrimo malo pobliže, vidjet ćemo da je taj monaški život veliki znak krsnog života kojim žive kršćani. Za mene je posebno važna činjenica što je vrh ljestava (vjera, ufanje i ljubav) istodobno i početak svega, tj. početak je ujedno i kraj, polazište je ujedno i cilj: čitavo putovanje ide uvijek prema sve dubljem ostvarenju vjere, nade i ljubavi.“ Sveti Ivan Klimak preminuo je u ožujku 649. na Sinaju. Štuju ga i na Istoku i na Zapadu, a posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem kršćanskog svijeta.

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Slika: Sveti Ivan Klimak

Svetac dana - Sveti Zosim iz Siracuse

Sveti Zosim (Zosimo, Zosimus), monah, svećenik i biskup Siracuse, rođen je oko 570. u Siracusi, gradu na jugoistoku Sicilije. Sin imućnih zemljoposjednika, koji godinama nisu mogli imati djece, bio je od rođenja posvećen svetoj Luciji iz Siracuse. Već sa sedam godina stupio je u samostan, posvećen toj svetici. Zaigrani dječak, nije se mogao naviknuti na samostanski mir i disciplinu, zaželio se roditelja pa je pobjegao iz samostana ne obavijestivši poglavare. Roditelji su ga ukorili i dopratili ga natrag u samostan. Opat mu je oprostio i povjerio mu čuvanja groba svete Lucije. Trideset godina Zosim je bio običan redovnik i čuvar groba, jer su njegovi poglavari smatrali da nije sposoban za obavljanje nekih važnijih dužnosti.

Nakon opatove smrti, monasi su se uputili biskupu Ivanu kako bi imenovao njegovog nasljednika. Kad ih je biskup upitao jesu li svi na broju, odgovorili su kako je u samostanu ostao samo čuvar groba svete Lucije, koji je ionako nevažan. No, biskup Ivan je ustrajao neka ga dovedu, a kad je stigao, svečano ga je proglasio opatom. I tako je Zosim, na sveopće iznenađenje, postao opat. Na toj se dužnosti iskazao kao mudar i krepostan poglavar pa je narod poželio da Zosim postane i biskup. Papa Teodor imenovao ga je biskupom Siracuse, a tu dužnost obavljao je od 647. do 662, vodeći biskupiju prosvijetljen dobrotom i mudrošću. Preminuo je 662. u Siracusi kao starac od devedeset godina. Njegov grob obilazili su mnogi hodočasnici, a pripisuju mu se brojna čudesa.

Slika: Sveti Zosim iz Siracuse

Slika: Sveti Zosim iz Siracuse

Slika: Sveti Zosim iz Siracuse

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani