SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Krštenje Gospodinovo
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Timotej i Tit

Sveti Timotej i Tit

Današnji sveti zaštitnici su apostoli i biskupi Timotej i Tit, najvjerniji i najdraži učenici, sljedbenici i pomoćnici svetog Pavla.
Sveti Timotej se rodio oko godine 7. u Listri (Mala Azija, danas Turska, nedaleko grada Konya). Otac mu je bio Grk, poganin, a majka Židovka, imenom Eunika. Obratio ga je sveti Pavao oko 47. na svom prvom misijskom putovanju i Timotej je postao njegov najdraži učenik. Pratio je Pavla na njegovim apostolskim putovanjima i proživljavao s njim sve patnje i nevolje. Pavao ga je 65. postavio za predstojnika crkve u Efezu, a u teškim okolnostima svojeg drugog rimskog sužanjstva pozvao je Timoteja kao najvjernijeg suradnika u Rim. Uputio mu je dvije svoje poslanice. U prvoj, pisanoj oko 65. iz Makedonije, kao mladog crkvenog starješinu upozorio ga je na budnost protiv krivih učitelja i poučio o disciplini unutar crkvene zajednice, o odnosu prema vlastima i o biskupskim dužnostima. U toj se poslanici nalazi i jedna od najstarijih kršćanskih molitvi: „Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova! Amen.“ U drugoj poslanici, pisanoj u Rimu, svojevrsnoj duhovnoj oporuci, predosjećajući skori svršetak, potaknuo je Timoteja da sve sile posveti Evanđelju i da čuva pravovjerje. Timotej je preminuo u Efezu oko godine 80. ili 97. kao mučenik. Pokušao je propovijedati poganima koji su slavili svoje idole, a oni su ga istukli, vukli ulicama i na kraju kamenovali. Zazivaju ga kod bolesti želuca i probavnih smetnji. To je vezano uz Pavlov prijateljski savjet, upućen u prvoj poslanici: „Ubuduće ne pij samo vode, već uzimaj malo vina, zbog želuca i svojih čestih slabosti!“ (5,23) Posvećene su mu mnoge župe, crkve i učilišta diljem svijeta.
Sveti Tit potječe iz poganske grčke obitelji, po svemu sudeći iz Antiohije, a vjerojatno ga je obratio sam sveti Pavao. Kad mu je Pavao pisao poslije prvog rimskog sužanjstva, Tit je upravljao crkvom na otoku Kreti, a kasnije je otišao u Dalmaciju. Poslanica Titu sadrži upute o svojstvima kandidata za crkvene službe, o različitim skupinama vjernika, o odnosima kršćana s vlastima i ostalim građanima te o budnosti protiv krivih učitelja. Tit je bio mirotvorac, revan dušobrižnik i osoba velikog Pavlovog povjerenja, njegov iskreni prijatelj pa ga je apostol poslao u Korint da tamo sredi crkvene prilike. Kasnije ga je opet poslao u Korint kao nositelja Druge poslanice Korinćanima i kao organizatora sakupljanja milostinje za jeruzalemsku Crkvu. Preminuo je 96. ili 107. u Gortynu na Kreti, u dobi od 95 godina. Zaštitnik je Krete i mnogih župa i crkava u svijetu.

Slika: Sveti Timotej i Tit

Slika: Sveti Timotej

Slika: Sveti Tit

Svetac dana - Sveta Paula Rimska

Sveta Paula Rimska

Sveta Paula Rimska (Paola Romana), rođena 5. svibnja 347. u Rimu, bila je učenica i sljedbenica svetog Jeronima, koji je napisao i njezin životopis. Paula, kći Blesile i Togata, potjecala je iz visokog rimskog društva, iz senatorske obitelji, a kao vrlo mlada djevojka udala se za uglednog rimskog građanina, plemića Toksocija (Toxotius). Njihov brak je bio sretan i blagoslovljen s petero djece (Toksocije, Blesila, Paulina, Eustohija i Rufina). Kad su Pauli bile 32 godine, iznenada joj je umro suprug. Bio je to za nju strašan udarac pa je mislila da ga neće moći podnijeti. Utjehu i snagu potražila je u vjeri i molitvi te u brizi za siromahe. Molitva ju je dovodila do smirenja i pouzdanja u volju Božju. Njezini prijatelji bili su sveta Marcela, sveti Epifanije i sveti Paulin iz Antiohije. U to vrijeme, godine 382, u Rim je došao i slavni znanstvenik, prevoditelj Svetog pisma, sveti Jeronim. Paula ga je upoznala i u njemu pronašla svoga duhovnika i učitelja. S njim je ulazila u dubine Svetoga pisma i sve više otkrivala Božji glas i Božje poruke. Kad je Jeronim oputovao u Palestinu, Paula se s njim dopisivala, a on ju je u svojim dugim pismima poučavao u duhovnom životu. Konačno je donijela odluku da će se odreći svih zemaljskih dobara i posve se posvetiti Kristu Spasitelju i to na onom mjestu gdje se on rodio, u Betlehemu.

Uputila se s kćerkom Eustohijom godine 385. na daleki put prema Istoku. Najveći dio svoga imetka Paula je podijelila siromasima. Mali dio je zadržala i u Betlehemu podigla gostinjac za hodočasnike i otvorila jedan muški i jedan ženski samostan, u kojem je obavljala dužnost nadstojnice. U Betlehemu je provodila život u razmatranju Svetog pisma, dvorila bolesnike i hodočasnike i poučavala mladež kršćanskoj vjeri. Paula i Eustohija bile su najbliže suradnice i pouzdanice svetog Jeronima i svesrdno mu pomagale u prevođenju Svetog pisma s hebrejskog jezika na grčki i latinski. Sveta Paula preminula je u Betlehemu na današnji dan, 26. siječnja 404, u 57. godini. Njezina kćerka Eustohija opisala je život svoje majke, a sveti Jeronim uvrstio je taj zapis u svoja djela. Santa Paola Romana, ugledna i bogata dama, posvetila se duhovnom životu i djelima ljubavi pa je postala pravim uzorom za kršćanske žene. Zaštitnica je udovica. Njezina kći, sveta Eustohija (Eustochium), preminula je u Betlehemu 28. rujna 419. Kad je umro sveti Jeronim, godine 420, pokopan je blizu Paulinog i Eustohijinog groba.

Slika: Sveta Paula Rimska

Svetac dana - Sveti José Gabriel del Rosario Brochero

Sveti José Gabriel del Rosario Brochero

Sveti José Gabriel del Rosario Brochero, od milja zvan „El cura gaucho“ („Velečasni gaučo“), argentinski svećenik, dominikanac trećoredac, rođen je 16. ožujka 1840. u naselju Santa Rosa de Río Primero (provincija Córdoba, središnja Argentina), kao četvrto od desetero djece Ignacija Brochera i Petrone Dávila. Obje njegove sestre kasnije su postale redovnice. Nakon osnovne škole stupio je 1856. u sjemenište Naše Gospe od Loreta u Córdobi. U kolovozu 1866. pridružio se Trećem dominikanskom redu, a za svećenika je zaređen 4. studenoga 1866. Imenovan je prefektom sjemeništa, a 1869. magistrirao je filozofiju na sveučilištu u Córdobi. Od 1869. službovao je kao svećenik u okrugu San Alberto (Valle de Traslasierra, provincija Córdoba), a njegova župa pokrivala je ogromno nizinsko i planinsko područje (Sierras Grandes), s nešto više od 10 tisuća žitelja.

Za sjedište svoje župe izabrao je grad Villa del Tránsito. Tamo je 1877. otvorio Dom za duhovne vježbe, a 1880. školu za djevojčice koju je povjerio časnim sestrama, Službenicama Srca Isusovog. Otvarao je crkve, kapele i škole, sa svojim župljanima gradio gorske ceste, vodovode i brane. U suradnji s argentinskim vlastima dovodio je u zabačena mjesta poštanske i brzojavne urede te osmislio željezničku prugu kroz Dolinu Traslasierra (Valle de Traslasierra). Sav svoj život posvetio je radu sa siromasima i nevoljnicima. Nastojao je da svakoj nevoljnoj osobi budu dostupni crkveni sakramenti i ništa ga nije moglo spriječiti u obilasku bolesnika, čak ni kada je prijetilo neko širenje zaraze. Poznata je njegova uzrečica: „Jao si ga đavlu koji meni namjerava oteti neku dušu“. Dobio je nadimak „velečasni gaučo“ jer se rijetko odvajao od ponča i sombrera, odjeće južnomeričkih kauboja, čuvara velikih stada konja i goveda na argentinskim pampasima, širokim travnatim stepama. Naročitu požrtvovnost pokazao je 1867, kada je u okolici Córdobe izbila epidemija kolere, a vodio je brigu i o gubavcima.

Na svojoj omiljenoj mazgi Malacari prelazio je ogromne udaljenosti u svojoj prostranoj župi (4336 kilometara kvadratnih), a ljudima u zabačenim krajevima dijelio je brošurice o Blaženoj Djevici Mariji, knjižice za praćenje svete mise i molitvenike. Ljudima se obraćao jednostavnim riječima, punim vjere, nade i ljubavi. Imenovan je 24. travnja 1898. kanonikom katedrale u Córdobi, a 25. kolovoza 1902. vratio se kao župnik u svoj voljeni grad Villa del Tránsito, gdje je službovao do 5. veljače 1908. Posljednjih godina života oslijepio je i oglušio. Obolio je prigodom jednog od svojih posjeta gubavcima (u društvu gubavaca tada je popio maté, omiljeni argentinski čaj). Povukao se u rodni grad, Santa Rosa de Río Primero. O njemu su se brinule njegove časne sestre. „Velečasni gaučo“ preminuo je 26. siječnja 1914. u gradu Villa del Tránsito (provincija Córdoba) koji od 1916. nosi njegovo ime, Villa Cura Brochero. Njegove posljednje riječi glasile su: „Sada imam sve što mi je potrebno za put“. Njegov zemljak papa Franjo proglasio ga je blaženim 14. rujna 2013, a svetim 16. listopada 2016. Posvećena su mu mnoge argentinske crkve i kapele, ulice i trgovi, umjetnička djela, knjige, filmovi, spomenici, slike, kipovi i skladbe.