SVECI MJESECA - SRPANJ

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Gospa Karmelska

Danas slavimo blagdan Gospe od Karmela. Brdo Karmel u Palestini proteže se uz obalu Sredozemnog mora iznad lučkog grada Haife. Njegovi vrhunci od davnina su privlačili okolne stanovnike i putnike namjernike. U VI. stoljeću prije Krista na vrh Karmela popeo se filozof i matematičar Pitagora da bude bliže onome koji misli na više stvari. Polovicom I. stoljeća rimski car Vespazijan tamo je prinosio žrtve bogovima za uspjeh ratnih pohoda. Povjesničari Tacit i Svetonije također spominju svetište na Karmelu. Ipak, Karmel je najpoznatiji po starozavjetnom proroku Iliji koji je uz “Ilijino vrelo”, u samoći pećine koja je sačuvana do danas, provodio samotnjački život u molitvi i strogoj pokori, daleko od svakodnevne buke i vreve rodnog grada Tišbe, smještenog u plodnoj dolini rijeke Jordana. Lik proroka Ilije i brdo Karmel bili su izazov i prvim kršćanima koji su od samih početaka prisutni u mjestima oko Karmela, a oko godine 500. i na njegovom vrhu. Početkom XIII. stoljeća na tom je mjestu živjelo pustinjačkim životom nekoliko križara po uputama jeruzalemskog patrijarha svetog Alberta. Tada je zapravo utemeljen karmelićanski red, a obnovili su ga u XVI. stoljeću sveta Terezija Avilska i sveti Ivan od Križa.
Prema predaji, svetom Simonu Stocku, karmelićanskom poglavaru iz XIII. stoljeća, ukazala se Majka Božja koja mu je preporučila da nosi škapular kao trajan znak Božje nazočnosti i odanosti Kristu Isusu pa će na taj način biti očuvan od nagle i nepripravne smrti. Škapular je komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici a najpoznatiji je karmelski škapular, koji nose kao zalog posebne Marijine zaštite karmelićani i karmelićanke, ali i mnogi vjernici. Tumači Svetoga pisma misle da je Karmel slika nazočnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, dakle slika Djevice Marije, osobe koja je sva pripadala Bogu. Stoga vjerni puk voli pobožnost prema Karmelskoj Gospi i rado nosi njezin škapular. Članovi karmelićanskog reda sami sebe nazivaju braćom i sestrama naše Gospe od gore Karmela i kao osobitu karizmu njeguju povezanost kontemplativne molitve i akcije. Karmelićani danas uspješno djeluju diljem kugle zemaljske i u hrvatskim krajevima. Muški karmelićanski samostani nalaze se u Somboru, Zagrebu-Remete, Splitu, Krku i Zidinama na Buškom jezeru, ženski karmelićanski samostani u Brezovici, Kloštar Ivaniću, Đakovačkoj Breznici, Mariji Bistrici i Sarajevu, a samostan karmelićanki Božanskog Srca Isusovog u Hrvatskom Leskovcu.

Blagdan Gospe Karmelske odobrio je 1726. papa Benedikt XIII. U zbornoj molitvi ovog dragog marijanskog spomendana istaknut je zagovor Blažene Djevice pod čijim okriljem želimo stići do vrhunca, a to je Krist Gospodin. Nadahnuće molitvi je uspon na brdo Karmel, simboličko obilježje karmelićanske duhovnosti pod vodstvom svetog Ivana od Križa. Gospi Karmelskoj posvećena su mnoga naselja, župe, crkve, samostani i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Jastrebarsko-samostan, Zagreb-Remete, Karlovac, Kuterevo kod Otočca, Smiljan kod Gospića, Moravička Sela kod Broda Moravica, Krasica kod Bakra, Ledenice kod Novog Vinodolskog, Rijeka-Donja Drenova, Krk, Cres, Fažana, Vodnjan, Barban, Bačva kod Višnjana, Funtana, Turanj kod Svetog Filipa i Jakova, Savar na Dugom otoku, Pirovac, Sapina Doca kod Rogoznice, Vodice-Okit, Trogir, Split, Runović, Zagvozd, Omiš, Kaštel Štafilić, Brela, Bogomolje kod Sućuraja na Hvaru, Bol na Braču, Nerežišća na Braču, Selca na Braču, Milna na Braču, Orebić, Poplat kod Vele Luke, Pločice u Konavlima, Bagalović kod Kule Norinske, Rose u Boki Kotorskoj, Brezici kod Dervente).

SVETIŠTE MAJKE BOŽJE ŠKAPULARSKE U JASTREBARSKOM

Samostanska crkva Majke Božje u Jastrebarskom sagrađena je već u 16. stoljeću, a obnovio ju je 1601. hrvatski ban i proslavljeni pobjednik bitke kod Siska, grof Tomo Erdödy. Već 1719. osnovali su jastrebarski franjevci bratovštinu Majke Božje Škapularske. Ta je bratovština tako uspješno djelovala da je njezinim nastojanjem godine 1734. podignuta u crkvi s lijeve strane pobočna kapela Majke Božje Škapularske s istoimenim oltarom i grobnicom za članove bratovštine.

Mala kapela centralni je tip građevine, zrelobarokno rješenje, dok je glavnina franjevačkog sklopa po stilskim karakteristikama ranobarokna arhitektura. To se opaža i u finim detaljima, klesarskim radovima stvorenim pod utiskom renesansnih uzoraka. Za razliku od ostalog dijela crkve kapela Majke Božje Škapularske nešto je viša i vrlo prozračna.

Oltar Škapularske Gospe u toj lijevoj pobočnoj kapeli postavljen je oko 1755. Visoki donji, okomiti dio oltara ukrašavaju sa svake strane po tri stupa a na snažnim, mnogostruko slomljenom gredama nose atiku, gdje među oblacima stoluje Bog Otac. Kod oltarnih krila nalazimo rešetke kombinirane s ornamentima i školjkama. Posebnu pažnju privlače i barokni kipovi atike (gornjeg dijela oltara) te sveti Joakim i Ana, smješteni do središnje niše. Umjetnički su naročito vrijedni kipovi svetog Mirka (desno) i svete Barbare (lijevo) između vanjskog para stupova, a po svemu sudeći oni su djelo nekog istaknutog predstavnika istočnoalpskog baroknog kiparstva.

Odjeća Gospe Škapularske napravljena je po uzoru na način odijevanja ženskog svijeta u jaskanskom kraju. Gospa na glavi ima zlatnu krunu, u lijevoj ruci drži žezlo a u desnoj maloga Isusa. Isus u lijevoj ruci drži zemaljsku kuglu a u desnoj škapular.

Početkom 18. stoljeća uvedeno je i škapularsko proštenje, glavno i svakako najomiljenije proštenje u našem gradu, koje se redovito obavlja u mjesecu srpnju, prve nedjelje nakon blagdana Majke Božje Karmelske. Majci Božjoj Jaskanskoj dolaze dakle već gotovo tri stoljeća u pohode rijeke hodočasnika ne samo iz jaskanskog kraja već iz svih krajeva Lijepe naše i inozemstva. Među velikim štovateljima i redovitim posjetiteljima jaskanske Gospe Škapularske bili su i kardinali, sinovi našeg kraja, blaženi Alojzije Stepinac i Sluga Božji Franjo Kuharić. U teškim danima komunizma škapularska proštenja bila su ponekad i zabranjivana, ali nadživjela su sve teškoće i probleme.

Prerasla su sasvim sigurno u dragu i nezamjenjivu tradiciju, koja daje poseban pečat životu našeg grada u mjesecu srpnju i svojim sadržajima privlači brojne vjernike i sve ljude dobre volje.

Slika: Gospa Karmelska

Slika: Gospa Karmelska

Slika: Gospa Karmelska

Slika: Gospa Karmelska

Slika: Gospa Karmelska

Slika: Gospa Karmelska-crkva u Fažani

Slika: Gospa Karmelska-župna crkva na Drenovi (Rijeka)

Slika: Gospa karmelska-župna crkva u Bagaloviću

Slika: Gospa Karmelska-župna crkva u Kuterevu

Slika: Gospa Karmelska-župna crkva u Ledenicama

Slika: Gospa Karmelska-župna crkva u Zagvozdu

Svetac dana - Sveta Marija Magdalena Postel

Sveta Marija Magdalena (Marie-Madeleine) Postel, francuska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Sestara kršćanskih škola od milosrđa, rođena je 28. studenoga 1756. u Barfleuru (departman Manche, Normandija) kao Julie Françoise-Catherine Postel, kći Jeana Postela i Thérèse Levallois, u imućnoj i brojnoj seljačkoj obitelji. Od malih nogu isticala se dubokom i iskrenom pobožnošću i ljubavlju prema bližnjima. Već u devetoj godini primila je prvu pričest, a svestrani odgoj i naobrazbu primila je kod benediktinki u obližnjem Valognesu. Poslije školovanja vratila se kući i 1776. u Barfleuru otvorila školu za siromašne djevojke. Kao odgojiteljica postizala je izvrsne rezultate. Živjela je strogo pokornički, gotovo neprestano postila i nosila pokornički pojas. Za vrijeme krvave Francuske revolucije u svojoj kući sakrivala je progonjene svećenike i dijelila pričest. Kad je u njezinoj župi nastao razdor, smirila je duhove i uspostavila jedinstvo. Postala je 1798. franjevačka trećoredica. Zamolili su je 1805. da u Cherbourgu preuzme brigu i odgovornost za tamošnju školu s 300 učenika. Tamo je upoznala i abbéa Cabarta, duhovnog vođu i savjetnika. Njemu je povjerila svoj naum o osnivanju družbe za odgoj i školovanje mladeži.

U Cherbourgu je 1807. osnovala zajednicu Sestara kršćanskih škola od milosrđa (Congrégation des sœurs des Écoles chrétiennes de la Miséricorde). Julie je na Malu Gospu 1807. položila prve zavjete, uzela redovničko ime Marija Magdalena (Marie-Madeleine) i postala prva poglavarica družbe. Družba je za svoje potrebe prilagodila pravila Braće kršćanskih škola svetog Ivana de La Sallea. Broj sestara neprestano je rastao pa je družba preuzela i škole u obližnjim naseljima Octevilleu, Tamervilleu i Valognesu. Družba je nailazila na mnoge teškoće i nerazumijevanje, ali se zahvaljujući odlučnosti i upornosti majke Marije Magdalene sve više širila i otvarala nove ustanove. Vodstvo družbe smjestilo se 1832. u negdašnjoj opatiji Saint-Sauveur-le-Vicomte (departman Manche, Normandija), gdje je smještena matična kuća Sestara kršćanskih škola od milosrđa. Duhovnu skrb nad družbom preuzeo je 1837. abbé François-Augustin Delamare, kasniji biskup u Luçonu. Majka Marie-Madeleine Postel preminula je na današnji dan, 16. srpnja 1846, u Saint-Sauveur-le-Vicomteu. Njezina družba imala je tada već 37 kuća. Na mjestu poglavarice naslijedila ju je blažena Placide Viel, o kojoj pišemo u prilogu od 4. ožujka. Odmah poslije smrti majke Marije Magdalene počeli su je štovati i zazivati kao sveticu, a njezin grob postao je mjestom stalnih hodočašća. Blaženom ju je proglasio 17. svibnja 1908. papa Pio X, a svetom 24. svibnja 1925. papa Pio XI. Njezina družba i danas djeluje uspješno diljem svijeta, u Europi, Africi i Aziji.

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Slika: Sveta Marija Magdalena Postel

Svetac dana - Sveti Antioh

Sveti Antioh (Antiochus, Antioco), liječnik, mučenik iz III. stoljeća, bio je rodom iz Sebaste (stari rimski grad u blizini današnjeg turskog grada Mersina). Brat mučenika, svetog Platona iz Ancyre (Ankare), kršćanin, liječio je bolesnike u Galaciji (pokrajina Kapadocija, Mala Azija, danas središnja Anatolija u Turskoj). Zbog njegove vjere u Krista Gospodina dao ga je uhititi tamošnji prefekt Hadrijan. Podvrgnut je groznim mučenjima, ali je nakon svih strašnih kušnji ostao neozlijeđen. Nakon Antiohove molitve, kipovi poganskih idola raspali su se na komadiće. Naposljetku su mu zlotvori odrubili glavu, a iz nje su potekli krv i mlijeko. Kad je vidio to čudo, krvnik Cirijak obratio se na kršćanstvo pa je i njemu odrubljena glava. Antioh i Cirijak, mučenik i njegov krvnik, pokopani su jedan do drugog. Dogodilo se to vjerojatno krajem III. stoljeća. Svetom Antiohu pripisuju se mnoga čudesa, među njima i ono koje se dogodilo u VI. stoljeću, 16. srpnja, kad je sveti Teodor iz Sykeona slavio svečanu liturgiju u čast Antiohu, u njemu posvećenoj crkvi.

Po nekim drugim verzijama, sveti Antioh djelovao je u II. stoljeću na jugozapadu Sardinije (područje Sulcis), gdje je po njemu nazvan otok i grad Sant'Antioco. Tamo je Antioh zbog svoje kršćanske vjere i obraćenja mnogih pogana iz Kapadocije i Galacije upućen na prisilni rad u rudnicima olova, po kojima je taj otok u ono vrijeme nazivan Plumbaria. Antioh je na Plumbariji sagradio mali podzemni oratorij i zbog toga je osuđen na smrt. Po toj verziji Antioh je preminuo mučeničkom smrću oko godine 127, u vrijeme vladavine rimskog cara Hadrijana.

Slika: Sveti Antioh

Slika: Sveti Antioh

Slika: Sveti Antioh

Slika: Sveti Antioh

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani