SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Josip Manyanet

Sveti Josip Manyanet

Današnji sveti zaštitnik je katalonski svećenik Josip (Josep) Manyanet i Vives, apostol Svete Obitelji. Rodio se 7. siječnja 1833. u katalonskom gradu Trempu kao dijete brojne i pobožne obitelji, a majka ga je u petoj godini posvetila Djevici Mariji. Školovao se kod redovnika pijarista u Barbastru i u sjemeništima u Lleidi i Urgellu. Za svećenika je zaređen 1859., a djelovao je kao privatni tajnik urgellskog biskupa, sjemenišni knjižničar i tajnik za pastoralne vizitacije. Osnovao je 1864. Kongregaciju Sinova Svete Obitelji, a 1874. misionarke Kćeri Svete Obitelji iz Nazareta. Oba reda su posvećena služenju kršćanskim obiteljima, poučavanju i duhovnom radu po župama, a danas djeluju u Europi, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi.
Osnivao je škole i duhovne centre u mnogim španjolskim gradovima. Pisao je knjige, brošure i pisma kojima je poticao pobožnost prema Svetoj Obitelji i duhovnu formaciju članova svojih kongregacija. Potpomagao je obitelji u nevolji, osnovao časopis “Sveta Obitelj” i potaknuo izgradnju crkve Svete Obitelji u Barceloni, remek-djela arhitekta, Sluge Božjeg, Antonija Gaudija. Svoju dugogodišnju bolest i otvorene rane nazivao je “Božjim milostima”. Preminuo je na današnji dan, 17. prosinca 1901. u svojoj školi “Jesús, María y José” u Barceloni. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1984., a svetim 2004.

Slika: Sveti Josip Manyanet

Svetac dana - Sveti Ivan de Matha

Sveti Ivan de Matha

Sveti Ivan (Jean) de Matha, osnivač reda Presvetog Trojstva (trinitaraca), rođen je 23. lipnja 1160. u naselju Faucon-de-Barcelonnette (departman Alpes-de-Haute-Provence, Provansa, južna Francuska), kao sin baruna Euphèmea de Mathe i grofice Marthe. Njegovi pobožni roditelji posvetili su svoga sina Blaženoj Gospi i naučili ga već u djetinjstvu djelima kršćanskog milosrđa. Stoga je Ivan od rane mladosti svoja dobra rado dijelio s drugima, osobito s onima koji su bili u životnoj bijedi i nevolji. Osnovno školovanje završio je u gradu Aix-en-Provence i već je tada oko sebe okupljao mladiće i poticao ih na brigu za nevoljnike. Otac ga je pozvao kući i povjerio mu upravu imanja, u čemu se Ivan izvrsno snalazio. Ubrzo je osjetio da je stvoren za više ciljeve pa je oko 1175. otputovao u Pariz i zdušno se posvetio studiranju na tamošnjem sveučilištu. Nije zaboravljao ni djela kršćanskog milosrđa te je ravnomjerno dijelio svoju ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Doktorirao je teologiju i zaređen je u prosincu 1192. za svećenika. Za vrijeme svoje mlade mise doživio je viđenje, presudno za nastavak njegovog života. Vidio je anđela u bijeloj odori s križem crvene i plave boje na prsima, a do njegovih nogu dva bijedna roba, crnca i bijelca, koji su molili za pomoć. Povukao se 1194. u šumsku osamu i počeo živjeti kao pustinjak u Cerfroidu (biskupija Meaux, 80 kilometara sjeveroistočno od Pariza), u društvu svetog Feliksa iz Valoisa. Jednom su sjedili pored rijeke i zajednički doživjeli viziju jelena s plavim i crvenim križem između rogova. To su viđenje shvatili kao Božji poziv i posvetili se pomaganju kršćanskih robova koji su pali u ruke muslimana i nevjernika. U ono doba takvih je nevoljnika bilo mnogo. Zbog toga je Ivan de Matha sa svetim Feliksom iz Valoisa osnovao novi red Presvetog Trojstva ili trinitaraca (L'Ordre de la Très Sainte Trinité et des captifs ili Ordre des Trinitaires). U siječnju 1198. pošao je u Rim i zatražio odobrenje od pape Inocenta III, s kojim je studirao u Parizu. Papa je Ivana de Mathu primio vrlo ljubazno i odobrio djelovanje družbe Presvetog Trojstva za otkup sužnjeva. Ivan je postao prvi poglavar reda, a službeno papinsko odobrenje uslijedilo je 1209.

Redovnici trinitarci nose otad odjeću bijele boje s crvenim i modrim križem. Za svoju tešku misiju pripremali su se usrdnom molitvom, oštrom pokorom, strogim postom i šutnjom preko dana. Na prvi pohod u Maroko pošla su dva trinitarca, Ivan iz Engleske i Vilim iz Škotske. Vratili su se u Marseilles sa 168 otkupljenih robova, a dočekao ih je čitav grad. Građani su se natjecali tko će više pomoći oslobođenim bijednicima. Ivan de Matha i njegovi suradnici skupljali su na sve strane novac za otkup robova, a Ivan je i sam putovao u Afriku (1202. i 1210) izlažući se velikim opasnostima. Jednom su ga robovlasnici premlatili i ostavili ga nepomičnog jer su mislili da je mrtav. Oporavio se na čudesan način i nastavio svoje plemenito djelo. Kad se jednom iskrcao s otkupljenim robovima u rimskoj luci Ostiji, Rimljani su mu priredili veličanstven doček. Osim rijetkih dana slave, bilo je mnogo više sivih i teških, ali Ivan je imao živu vjeru i čvrsto pouzdanje u dragog Boga i u zagovor Majke Božje. Na taj način uspio je prebroditi i nesavladive poteškoće. Posljednje četiri godine života proveo je u Rimu, oslabljen i iscrpljen. Tada se susreo i sa svetim Franjom Asiškim. Prema starim zapisima, sveti Ivan de Matha bio je visoka stasa, smiren, šutljiv i vrlo uravnotežen, odmjeren čovjek. Preminuo je u Rimu na današnji dan, 17. prosinca 1213, u samostanu svetog Tome na Celijskom brežuljku. Tamo je i pokopan, a njegove relikvije prenesene su 1665. u Madrid. Svetim ga je 1666. proglasio papa Aleksandar VII. Ivanovo djelo nastavili su njegovi sinovi trinitarci, kojih je iz dana u dan bilo sve više. Do XVI stoljeća djelovali su po pravilima svetog Augustina, a otad djeluju kao prosjački red. U XV. stoljeću imali su više od 800 samostana, a do kraja XVIII. stoljeća otkupili su oko 900 tisuća robova. Od 1198. do 1622. položilo je svoje živote obavljajući samaritanski pozov 7115 redovnika trinitaraca. Zahvaljujući trinitarcima iz ropstva je 1580, nakon pet godina sužanjstva, oslobođen i veliki španjolski pisac Miguel de Cervantes, kojeg su 1575. ugrabili alžirski gusari. Trinitarci i trinitarke (braća, sestre i laici) djeluju uspješno i danas, a naročito se ističu u misijama i u karitativnom radu, u bolnicama i zatvorima. Oko 600 redovnika i redovnica djeluje danas u više od 20 zemalja (Europa, Sjeverna, Srednja i Južna Amerika, Afrika, Azija).

Slika: Sveti Ivan de Matha

Svetac dana - Sveti Modest Jeruzalemski

Sveti Modest Jeruzalemski

Sveti Modest (Modestus), bizantski patrijarh u Jeruzalemu, djelovao je u 7. stoljeću. Rođen je u 6. stoljeću, u kršćanskoj obitelji u Sebasteji (sjeveroistočna Kapadocija, danas Sivas, središnja Turska). S pet mjeseci ostao je bez roditelja. Kao mladić dospio je u egipatsko ropstvo. Obratio je svojeg gospodara na kršćanstvo i on ga je pustio na slobodu. Modest se potom povukao u osamu i živio kao pustinjak na Sinajskoj gori. Bio je zatim monah i opat samostana svetog Teodozija nedaleko od Betlehema. U to vrijeme, godine 614, Jeruzalem su osvojili i razorili Perzijanci. Počinili su strašno krvoproliće, a preživjele kršćane odveli su u Mezopotamiju. Među njima se našao i jeruzalemski patrijarh Zaharija. Kad se Modest pokušao usprotiviti Perzijancima s kršćanskim četama, bio je opkoljen i jedva je uspio pobjeći.

Perzijanci su kasnije svoj bijes usmjerili na Židove, tako da su se kršćani malo-pomalo vraćali u Jeruzalem. Za vrijeme Zaharijine odsutnosti, jeruzalemskim patrijarhatom upravljao je Modest. Uz pomoć Ivana Milosrdnog, patrijarha Aleksandrije, brinuo se za preostale stanovnike Jeruzalema te za obnovu uništenih crkava i samostana. Umorene monahe Modest je dao pokopati u samostanu svetog Sabe i obnovio je Sveti grob. Patrijarh Zaharija je umro 618. i nije doživio povratak u svoju zemlju, a Modest je 630. izabran za njegovog nasljednika. Iz ruku bizantskog cara Heraklija primio je 630. dragocjenu relikviju Svetog Križa, otetu 614. od strane Perzijanaca. Ponovno je dao postaviti Sveti Križ 14. rujna na Golgoti. Otada se taj dan slavi kao blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Sveti Modest preminuo je 17. prosinca 634, a pokopan je u apostolskoj crkvi na Maslinskoj gori.