SVECI MJESECA - RUJAN

1	Sveti Egidije
1	Sveti Lupus iz Sensa
1	Sveti Jošua
2	Sveti Salomon Leclercq
2	Blaženi mučenici rujanskih progona
2	Sveti Vilhelm iz Roskildea
3	Sveti Grgur Veliki
3	Sveti Marin
3	Blažena Laura Vicuna
4	Sveta Rozalija
4	Sveta Ruža iz Viterba
4	Sveti Mojsije
5	Sveta Majka Terezija
5	Sveti Lovro Giustiniani
5	Sveti Boris i Gleb
6	Sveti Zaharija
6	Sveta Bega
6	Sveti Liberat
7	Sveti Marko Križevčanin
7	Sveti Anastazije (Staš) Solinski
7	Blaženi Giovanni Battista Mazzucconi
8	Mala Gospa
8	Sveti Sergije I.
8	Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
9	Sveti Petar Claver
9	Blaženi Frédéric Ozanam
9	Blaženi Jacques Désiré Laval
10	Sveti Nikola iz Tolentina
10	Sveta Pulherija
10	Sveti Theodard iz Maastrichta
11	Sveti Ivan Gabrijel Perboyre
11	Sveti Pafnucije iz Tebe
11	Sveti Proto i Hijacint
12	Ime Marijino
12	Sveti Guido iz Anderlechta
12	Blaženi Stefan Wyszyński
13	Sveti Ivan Zlatousti
13	Sveti Amat
13	Sveti Tobija
14	Uzvišenje svetoga Križa
14	Sveta Notburga
14	Sluga Božji Ivo Peran
15	Gospa Žalosna
15	Sveta Katarina Genovska
15	Sveti Mirin
16	Sveti Kornelije i Ciprijan
16	Sveta Eufemija
16	Sveta Ljudmila
17	Sveti Robert Bellarmino
17	Sveta Hildegarda iz Bingena
17	Sveti Stanisław Papczyński
18	Sveti Josip iz Copertina
18	Sveti Ivan Macías
18	Sveti Eustorgije
19	Sveti Januarije
19	Sveta Emilija de Rodat
19	Sveti Teodor iz Canterburyja
20	Sveti Andrija Kim Taegon
20	Sveti Eustahije
20	Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher
21	Sveti Matej
21	Sveti Jona, prorok
21	Blaženi Elías del Socorro Nieves
22	Sveti Toma iz Villanueve
22	Sveti Mauricije i mučenici iz tebanske legije
22	Sveti Emeram
23	Sveti Lino
23	Sveti Pio iz Pietrelcine
23	Sveta Tekla
24	Gospa od Otkupljenja
24	Sveti Gerard Sagredo
24	Sveti Pacifik
24	Sveti Terencije
24	Blaženi Anton Martin Slomšek
25	Sveti Nikola von Flüe
25	Sveti Vinko Strambi
25	Blaženi Vladislav iz Gielniowa
26	Sveti Kuzma i Damjan
26	Sveta Terezija Couderc
26	Sveti Pavao VI
27	Sveti Vinko Paulski
27	Sveti Elzear i blažena Delfina
27	Blaženi Lorenzo iz Ripafratte
28	Sveti Vjenceslav
28	Sveti Ivan od Dukle
28	Sveti Faust iz Rieza
29	Sveti Mihael, Gabrijel i Rafael
29	Sveti Lovro Ruiz iz Manile
29	Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić
30	Sveti Jeronim
30	Sveti Honorije iz Canterburyja
30	Blaženi Titus Zeman

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Rozalija

Sveta Rozalija

Današnja zaštitnica je sveta Rozalija (Rosalia), koju Talijani od milja nazivaju i „La Santuzza“, „Mala svetica“. Rodila se kao normanska plemićka kći u obitelji Sinibaldi oko 1130. u sicilijanskoj metropoli Palermu. U Rimskom martirologiju piše da vuče lozu „od kraljevske krvi Karla Velikoga“. Neko vrijeme boravila je na dvoru kraljice Margarete, a zatim je stupila u red augustinki. Vođena željom za pustinjačkim životom, povukla se u spilju na Monte Pellegrinu kraj Palerma, vođena od dvojice anđela. Tamo je provodila strogi pokornički život i na tom mjestu podignuta je kapela u njezinu čast. Preminula je na današnji dan, 4. rujna 1166, a relikvije joj se nalaze u palermskoj katedrali.

Pripisana su joj mnoga čuda, među njima spašavanje Palerma od strašne kuge 1624. Svetom ju je proglasio 1630. papa Urban VIII. Zaštitnica je Palerma, Sicilije i biologa evolucionista, a posvećena su joj mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Meksiko, Venezuela, Kolumbija, Ivanovac kod Antunovca, Đurđevac, Temerin u Bačkoj, Banatski Dvor kod Žitišta). Hrvatski pjesnik, Požežanin, isusovac Antun Kanižlić (1699-1777) napisao je baroknu religioznu poemu „Sveta Rožalija, panormitanska divica” (Beč, 1780), stihovanu pripovijest o svetoj Rozaliji. Sretan imendan želimo svim našim Rozalijama i Rozama!

Slika: Sveta Rozalija

Slika: Sveta Rozalija-župna crkva u Ivanovcu

Svetac dana - Sveta Ruža iz Viterba

Sveta Ruža iz Viterba

Sveta Ruža (Santa Rosa da Viterbo) rođena je u talijanskom gradu Viterbu (Lazio) 9. srpnja 1233. kao kći pobožnih i siromašnih roditelja Giovannija i Caterine. Već kao djevojčica imala je mistične doživljaje, a u dobi od svega tri godine oživjela je majčinu sestru. Bila je dobrodušna, a naročito je voljela ptice. Redovito ih je hranila kruhom, a roditelji su joj to branili jer su bili siromašni. Jednom su je uhvatili kako nosi u rupcu kruh, ali dragi Bog je učinio čudo i kruh se pretvorio u pregršt ruža. Kad je jednom išla na izvor po vodu razbila je vrč, ali ga je potom čudesno sastavila. Voljela je pohađati crkve, osobito rado slušala propovijedi, a već s deset godina i sama je propovijedala po ulicama i trgovima. Teško bolesna doživjela je viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Marija ju je ozdravila i uputila da uđe u Treći franjevački red. Ruža je poslušala te je već idućeg dana obukla odjeću franjevačkih trećoredica. Nakon što se posvetila dragom Bogu, pretvorila se u putujuću propovjednicu. Pozivala je kršćane na pokoru i pokajanje, upozoravajući ih na opasna krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve.
Grad Viterbo je tada bio podijeljen na careve i papine pristaše, a pojavili su se i krivovjerni propovjednici koji su unosili mnoge zablude i nerede. U tom metežu Rosa, jednostavna, čista i oslobođena svakoga interesa, pozivala na povratak Kristu te na ljubav i poštovanje prema Crkvi. Bila je zbog toga prognana u Soriano nel Cimino i Vitorchiano. Proročica, činila je brojna čudesa pa je pored ostalog ozdravila ženu slijepu od rođenja, obratila okorjelog krivovjerca i neozlijeđena prošla kroz užareni oganj i plamen. Tražila je više puta da je u Viterbu prime u samostan klarisa, ali su je zbog siromaštva odbijali. Razboljela se i preminula u Viterbu, 6. ožujka 1251. Prema želji pape Aleksandra IV, njezinog velikog štovatelja, Ružini posmrtni ostaci preneseni su 4. rujna 1257. u samostan klarisa koji ju za života nije želio primiti. Papa Kalist III. proglasio ju je 1457. svetom. Časti se posebno kao zaštitnica od kožne bolesti pelagre te kao zaštitnica prognanika, trećoredaca, osoba koje nisu primljene u redovničke zajednice, franjevačke mladeži, cvjećara, ptica i grada Viterba.

Slika: Sveta Ruža iz Viterba

Svetac dana - Sveti Mojsije

Sveti Mojsije

Sveti Mojsije (hebrejski Moše, arapski Musa), židovski vjerski vođa, prorok, osloboditelj, posrednik, zakonodavac, zagovornik, pisac i svećenik, živio je vjerojatno u XIII. stoljeću prije Krista. Pripadnik Levijevog plemena, rođen je u Egiptu od židovskih roditelja, odgojen i odrastao na egipatskom dvoru. Sukobio se s Egipćanima zbog njihovog okrutnog postupanja prema Izraelcima pa je pobjegao u pustinju. Uputio se u Midiju gdje se oženio Jetrinom kćeri Ziporom. Nakon Gospodinove objave kraj gorućeg grma, vratio se u Egipat i prisilio faraona (deset egipatskih zala) da oslobodi Izraelce iz ropstva. Bio je osnivač židovske religije, najveći prorok Izraela i legendarni junak oslobodilačke borbe Izraelaca u Egiptu. Predvodio je svoj narod na putu preko Crvenog mora, s bratom Aronom, četrdeset godina kroz Sinajsku pustinju do granica Kanaana. Bio je zakonodavac koji je na brdu Sinaju od Gospodina primio dvije kamene ploče Zakona (Deset zapovijedi). Mojsije ih je objavio narodu kao osnovni zakon, utemeljen na savezu između Jahvea i Izraela. Nije ušao s narodom u Obećanu zemlju (Kanaan), umro je na brdu Nebo i pokopan u dolini Moaba.

Mojsije je pralik Krista, posrednika novog i boljeg saveza, otkupitelja koji svojom žrtvom oslobađa od grijeha one koji su kršteni u njegovo ime. Različite predaje o Mojsiju, njegovom rođenju i mladosti na faraonovom dvoru, progonstvu, povratku u Egipat, oslobođenju i putu do Palestine, dopunjuju se i isprepleću u prvih pet biblijskih knjiga, koje se i nazivaju Mojsijevo Petoknjižje. Većina bibličara i suvremenih povjesničara smatra Mojsija povijesnom ličnošću, premda je politički, socijalni i kulturni razvoj izraelskog naroda djelo naraštaja, a ne jednog čovjeka. Mojsije je priznati prorok i drugih monoteističkih religija (kršćanstva, islama). Omiljena je ličnost književnog stvaranja i apokrifa. Često je prikazivan u likovnim umjetnostima (Michelangelo, Rafael, Giorgione, Rembrandt, Botticelli, Tintoretto), književnosti (Victor Hugo, Alfred de Vigny, George Eliot, Thomas Mann, Silvije Strahmir Kranjčević) i glazbi (Gioachino Rossini, Anton Rubinstein).