Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Nikodem - 3. kolovoz

Sveti Nikodem

Sveti Nikodem (grčki Nikódemos, latinski Nicodemus), Isusov sljedbenik, bio je ugledni i pobožni Židov, farizej i učitelj Mojsijevog zakona, član jeruzalemskog Velikog vijeća (Sinedrija). Spominje se na tri mjesta u Ivanovom evanđelju. Potajno se upoznao s Isusom i njegovim naukom. Poznat je njegov razgovor s Isusom o vjerskim pitanjima (Ivan, 3.1-21). Nije se usudio javno razgovarati s Isusom pa ga je potražio noću. Ljubazno je pristupio Isusu i rekao: „Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim“. Isus mu je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega!“ Nikodem se zbunio jer se kao i mnogi drugi Židovi nadao da će Isus uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i osloboditi Židove od rimskih okupatora. Bilo mu je neobično da Isus govori o Božjem kraljevstvu. Isus mu je govorio o duhovnom preporođenju, a Nikodem nije razumio kako se netko može ponovno roditi, ako je star. Isus mu je to pobliže objasnio: „Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je“. Prirodno rođenje nije dovoljno da čovjek postane dio Božjeg kraljevstva. Čovjek je istočnim grijehom izgubio pravo na vječni život pa se treba preporoditi vodom i Duhom Svetim. Voda predstavlja vanjsko posvećenje, a Duh Sveti daje unutarnje posvećenje. Rođeni od tijela žive za ovaj svijet, a tko se duhovno preporodi živi za Boga i vječni život. Nikodem i dalje nije sve shvaćao pa mu je Isus nastojao to pobliže pojasniti.

Usporedio je djelovanje Duha Svetoga s vjetrom. Djelovanje je nevidljivo i tajno, ali postoji. I u prirodi i u duhovnom svijetu postoje pojave koje su teško razumljive, ali postoje, bile razumljive ili ne. Isusovo svjedočanstvo je istinito, jer je on Sin Božji. Nikodem ga je pitao kako je moguć preporod po Duhu Svetomu. Isus se čudio pitanju, jer je Nikodem istaknuti izraelski učitelj pa bi trebao znati da Židovi uče kako mnogobošci prelaskom na židovsku vjeru postaju novi ljudi i dobivaju novu dušu. Isus će biti podignut na križu, umrijet će za ljude tako da nijedan od onih koji vjeruju u njega ne propadne. Kako je pogled na Mojsijevu mjedenu zmiju donio ozdravljenje, tako će duhovno ozdraviti svi koji vjeruju u raspetog Spasitelja. Čovjek se spašava preko krštenja, ako vjeruje što Isus uči i ako ga prizna za Spasitelja te ga nasljeduje svojim životom. Židovi su smatrali da će obećani Mesija doći kako bi osudio pogane i mnogobošce. Isus upozorava Nikodema da to nije tako: „Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu“. Tko vjeruje u Isusa i živi po vjeri bit će spašen i živjet će vječno nakon smrti, a tko ne vjeruje, već je osuđen „jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega“. Isus svakom daje slobodu da izabere svjetlost ili tamu, Božji zakon ili bezakonje. Grešan život smatra se najvećom zaprekom vjeri. Isus poručuje: „Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu, da bi se oćitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu“.

Nikodem se protivio Isusovom uhićenju. U Velikom vijeću branio je Isusa (Ivan 7.50-51). Tada je izjavio: „Osuđuje li naš Zakon nekoga ako se ne sasluša i ne dozna što je učinio?" Nikodem je došao na Kalvariju, nakon što je Isus umro na križu i pomogao prilikom njegovog ukopa (Ivan, 19.39-42). Donio je smjesu od oko sto litara (33 kg) smirne i aloja. Isusovo tijelo obvili su platnom i mirodijama. Nikodem i Josip iz Arimateje odnijeli su Isusovo tijelo do groba u pratnji njegove majke Marije, apostola Ivana i nekoliko žena. Oni su Isusovo tijelo položili u grobnicu. Nikodemu se pripisuje autorstvo apokrifnog Evanđelja, koje se sastoji od dvaju starokršćanskih spisa: Povijest nauka Pilatova (Acta Pilati) i Kristov silazak u podzemlje (Descensus Christi ad inferos) iz IV. stoljeća. Prema legendi, Nikodem je umro mučeničkom smrću za Krista Gospodina. Zaštitnik je radoznalih ljudi, a posvećena su mu mnoga umjetnička djela.