Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO

Mjesec    Dan     

Misao dana

ZRELI KRŠĆANIN

Može se dogoditi da se razočaramo nad kršćanima ili nad Crkvom, a najčešće nad svojim vlastitim kršćanskim životom. Može se dogoditi da se prilagodimo osrednjim, nesavršenm kršćanima. Može se dogoditi da sebi postavimo pitanje: kako to da ima dobrih i loših kršćana, da i Crkva može praviti pogreške, i da se u našem vlastitom životu ne odvija sve onako kako bismo željeli?
Odrastao, zreo kršćanin normalno se i nužno suočava sa slabostima kršćana, njihovim nedosljednostima i pogreškama, kao i s vlastitim slabostima. I povijest Crkve pokazuje da njezin život i djelovanje nisu sasvim savršeni. Istina, Crkva ne uči zabludu i nepravdu, ali kršćani mogu zloupotrijebiti nauk Crkve iz čega nastaju mnoge laži i nepravde, a može se dogoditi i to da kršćani ignoriraju Crkvu pa umjesto da ispune svoju dužnost koja traži istinu i pravdu, rade sve obratno.
Kršćanin mora naučiti kako se suočiti sa svojim i tuđim slabostima, sveti Petar Damjanski kaže ovako: „Tko želi biti svet mora najprije u sebi, pred Bogom biti svet, a ne nastupati oholo protiv svoje slabe braće“. U svakoj instituciji, pa i u Crkvi, susrećemo slabosti koje ne treba ignorirati nego ih ponizno uzeti k znanju, prihvatiti ih realno i kod sebe i kod drugih i pokušati ih odstraniti.
Slabosti među kršćanima nama su poticaj da nešto učinimo za sebe i za druge. Sveti Pavao piše Korinćanima: „Tko škrto sije, škrto će i žeti, a tko obilato sije, obilato će i žeti“. Bog vidi svaku našu žrtvu i ona će biti plodonosna iako mi ništa od toga ne vidimo, možda smo i razočarani. Ipak, nemojmo zaboraviti da i u slabim ljudima može biti i ima mnogo dobra.

Iz knjige „Vrijeme za Boga“ autora fra Franje Mišure