Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO

Povijest župe

Župa sv. Nikole biskupa, u Jastrebarskom, utemeljena je prije 1257. godine jer se te godine spominje u povelji kralja Bele IV. Nalazi se i u popisu župa Ivana, arhiđakona goričkoga, iz 1334. godine. Povijesnih podataka nema toliko da bismo dobili cjelovitu sliku o stanju života u župi.

Malo bolju sliku možemo dobiti iz sačuvane župne spomenice iz 1835. g. kao i iz ostale dvije u kojima se spominju događaji iz života župe te velika zbivanja u povijesti hrvatskoga naroda.

Zgodan je spomen iz 1848., gdje se govori kako se na temelju zakona moraju od 19. studenoga 1848. g. na narodnom jeziku voditi "vsi zapisniki, koji predi vu latinskom vodili se jesu." Tako su se na hrvatskom počele voditi matice, službeni izvještaji i pisma.

U ranijim popisima župljana nema onih koji zbog komunističkog režima nisu imali kontakta sa župnom zajednicom pa nisu upisani kao vjernici u popis, a što je učinjeno nakon uspostave demokracije.

Ovaj popis stanovništva na teritoriju župe uključuje one koji su prijavljeni, odnosno one koji su dostupni župnoj evidenciji.

Župnici i kapelani

Župom koja je bila u slobodnom kraljevskom trgovišču upravljali su ugledni župnici. Iako po broju stanovnika nije bila tako velika kao danas, zbog ugleda imala je i kapelana.

Spomenica navodi sljedeće župnike i kapelane:

Župnici:

Ivan Bareček (1616.), Juraj Brozović (1643. - 1645.), Marko Jagačić (1646. - 1647.), Juraj Karlić (1658. - 1661.), Mihael Šavnik (? - 1670.), Gašpar Zandrić (1670.), Petar Pribinec (1671. - 1676.), Juraj Prekrit (1677. - 1698.), Ivan Sagar (1699.), Juraj Colarić (1700. - 1710.), Toma Baričik (1710. - 1716.)- za Tomine bolesti župu je vodio kao upravitelj Ivan Verbanec (1714. - 1716.), Petar Matačić (1716. - 1721.), Juraj Šimunčić (1721. - 1727.), Sigmund Nagy (1729. - 1752.), Gašpar Pahi (1752.), Matej Gajski (1752. - 1786.), Stjepan Arbanas (1786. - 1811.), Ivan Mihalić (1811. - 1831.), Toma Mikloušić (1831. - 1833.), Bez župnika (1833. - 1835.), Juraj Gerdač (od 1835.) - za njegova vremena kapelan je bio Franjo Vuđan, koji je vodio brigu o novom velikom zvonu crkve i koje je stajalo 1126f i 37 kr. Od toga je od župljana, (njih 777) skupljeno točno 725f u 20k, a ostatak je bio iz župne blagajne. Stjepan pl. Niemčić (1886.) - i ujedno namjesni podarhiđakon, dao je obnoviti i restaurirati crkvu, Ljudevit Hanžek (1931. - 1949.) - koji je prije bio kapelan 18 godina, Rudolf Kadlec (1949. - 1974.), Dragutin Španić (1974. - 1988.), Stjepan Ptiček (1988. - )

Kapelani:

Franjo Vuđan (-), Mile Vučetić (-), Vladimir Dikšić (-), Ljudevit Hanžek (1942. - 1945.), Đuro Golubić, Janko Majerović - prebendar, bio je dugo godina duh pomoćnik Ljudevitu Hanžeku i Rudolfu Kadlecu. Za komunizma bio je 5 godina u zatvoru zvog svog pastoralnog djelovanja. Stjepan Vukalović (1972.), Dragutin Bubnjar (1972. - 1975.), Željko Pavičić (1975. - 1979.), Vid Cedilak (1979. - 1980.), Antun Hudi (1980. - 1982.), o. Albert Thielemeier (1982. - 1983.), Tomislav Novosel (1983. - 1988.), o. Andrej Owca (1988. - 1990.), o. Jaroslav Jezdikowski(1990. - 1991.), Milan Pavlek (1991. - 1993.), Damir Benko (1993. - 1994.), Ivica Cik (1994. - 1998.), Konrad Žižek (1998. -), Zoran Grgić ( - ), Miroslav Markić ( - ), Željko Horvat ( - ), Dominik Pleše ( - ), Kornelije Grgić ( - ), Nikola Platužić ( - 2014.) Tomica Božiček (2014. -)