O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

O svetom Nikoli

O Svetom Nikoli kao povijesnoj ličnosti nema puno sačuvanih podataka, a i ti podaci se nerijetko vrlo razlikuju.
Nakon raznih istraživanja danas imamo životopis koji iako nije potpun ipak je zadovoljavajući pa se na njega pozivaju svi oni koji o ovome svecu žele nešto govoriti ili pisati.
Ne zna se točna godina njegova rođenja, pa se kao godina navodi da je rođen oko 255. godine ili krajem 3. stoljeća u mjestu Patari u Maloj Aziji (Liciji). Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri.

Već kao malo dijete Nikola je pokazivao posebnost ljubavi prema ljudima. Rano ostaje bez roditelja pa brigu o njemu preuzima njegov stric koji ga upućuje u školu za svećenike i usađuje mu osjećaj za svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu uje imao Isus za svoju braću ljude. Nakon stričeve smrti svi su mislili kako će ga na biskupskoj stolici zamijeniti Nikola. No, on skroman kakav je bio, nije niti želio čuti o izboru, a da izbjegne toj dužnosti, bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom i hodočasti. Vraća se za nekoliko godina i to upravo u vrijeme kada umire biskup Mire koji je naslijedio njegova strica. Ovaj puta Nikola nije mogao odbiti ukazanu mu čast i postaje biskupom grada Mire (u današnjoj Turskoj). Kaže se da tada noći provodi u molitvi, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga.

Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine u 58. godini života i bude pokopan u stolnoj crkvi u Miri.

Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas časti i slavi. Kako vidimo, Sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka - ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavlju činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.

Od našeg Sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav. Postoje legende da je već kao dijete činio dobra djela, a kako je potjecao iz imućne obitelji svojim vlastitim bogatstvom pomagao je siromašne i bolesne. Današnje vjerovanje o svetom Nikoli kao zaštitniku i darivatelju stvoreno je na temelju mnogih legendi. Jedna od najpoznatijih potječe iz njegove rodne Patare. U njoj je za vrijeme Nikolina života živio propali plemić koji nije imao novaca za udaju svojih triju kćeri, pa ih je odlučio prodati drugim mladićima. Nikola je čuo za tu priču te je noću pod prozor njegove kuće donosio zlatnike. Kad je došlo vrijeme udaje i najmlađe kćeri otac je odlučio saznati tko mu to pomaže, pa je Nikolu čekao čitavu noć. Sv. Nikola se snašao i popeo na krov kuće, a zlatnike je ubacio kroz dimnjak.

Na ognjištu su se sušile čarape, pa su zlatnici pali ravno u njih. Iz tog događaja razvila se je tradicija Djeda Mraza na dimnjaku i tradicija stavljanja poklona u čizmicu. Nakon toga se je tradicija proširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali sa različitim tumačenjima i nazivima.

U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije razvila se je i tradicija i Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić sa drugačijim imageom, ali sa istom porukom. Sv. Nikola biskup, predstavljen kao nesebični darivatelj, već je od 13. stoljeća u kršćanskoj tradiciji bio predstavljen kao darivatelj djece. Običaj je imao čitav svoj ritual, željno iščekivanje i proživljavan u djece. Danas je običaj rudimentarno tek sveden na postavljanje dječje cipele na prozor i pri tom su noćni darivatelji roditelji.

Sredinom 19. stoljeća u sjevernoj Njemačkoj prvi se put umjesto svetog Nikole pojavljuje Božićnjaka, čovjek s bijelom bradom, sa crvenim mantilom i kapom od krzna, koji svojom košarom punom darova posjećuje djecu. U slavenskim se zem-ljama pojavljuje Djed Mraz. To je tipičan primjer kako u jednom sekulariziranom svijetu stari običaju mogu lako izgubiti svoj smisao. Naime, u kršćanskom običajnom pučkom ciklusu ne postoji drugi darivatelj osim Svetog Nikole. Sv. Nikola je također smatran zaštitnikom pomoraca, ribara i putnika pa i danas na mnogim brodovima nalazimo oltar posvećen njemu. Sv. Nikola čuva tradiciju antičkih vodenih bogova. Pripovijeda se da se na putovanju u Svetu Zemlju podigla strašna oluja i lađa, udarana velikim valovima, gotovo potonu. Sveti Nikola se pomoli Bogu i zaprijeti valovima mora i oni se pomalo smire. U Hrvatskoj običaj štovanja Sv. Nikole također seže u daleku prošlost.

Na ulazu u uvalu Mrtinovik zavjetno je od hvarskog kamena sagrađena 1922. godine kapela posvećena Gospi od zdravlja i Sv. Nikoli koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. U drugim
pak krajevima uoči Svetog Nikole pod jastuk se stavljaju tri jabuke. Jedna od najuzbudljivijih legendi o Sv. Nikoli govori o tome kako je jednog dana došao u neku gostionicu i otkrio da opaki gostioničar krade roditeljima malu djecu i ubija ih. Pregledavši prostorije, naišao je na tjelesa troje dječice.

Nad njima načini znak križa i djecu vrati u život. Na temelju tog čuda Sveti je Nikola postao zaštitnik male djece. Kršćanska ga umjetnost prikazuje najprije sa sidrom kao zaštitnikom mornara, ribara i mlinara. A drugi opet kako mu maleno dijete ljubi ruku u kojoj drži tri vrećice sa zlatnicima.