ZAJEDNICE
Zajednica mladih
Na mladima svijet ostaje!
Godina vjere je u tijeku, a njeni se plodovi već sada polako otkrivaju. Svjedoci smo sve većeg odaziva mladih Crkvi koja pokazuje da je živa i budna. Mi ćemo se usredotočiti na jedan primjer koji bi mogao biti blizak i zanimljiv župljanima crkve svetog Nikole u Jastrebarskom.
Nedavno je naša župa dobila novog kapelana, Nikolu Platužića. Unio je svježinu i novi polet među mlade u župi, možda zbog svojih godina po kojima je blizak mladim vjernicima, a možda i zbog svog specifičnog smisla za humor i osjećaja za mlade ljude. Nije toliko niti važno što je od navedenog presudilo jednoj odluci tih istih mladih župljana, važno je da se ona na kraju realizirala – Jaska je dobila zajednicu mladih!
Entuzijazmom dijela djevojaka i mladića koji su intenzivnije htjeli biti uključeni u vjerski život, u suradnji s kapelanom i župnikom te časnim sestrama, početkom ove akademske godine počela su okupljanja mladih župljana predvođenih mladomisnikom i župnim vikarom Nikolom Platužićem.
Jaska dugo nije imala župne susrete mladih u obliku zajednice na kojoj bi upijali vjerske sadržaje pa je dio mladih željnih znanja i dodatne molitve u zajednici odlučio to promijeniti.
Tako su krenula tjednja druženja nakon nedjeljne večernje mise. Župni vikar Nikola svaki tjedan pripremi neku zanimljivu vjersku temu o kojoj mladi žele čuti više, a uz to se sudionici zajednički i pomole. Odaziv mladih sve je veći što i ne čudi, ako uzmemo u obzir koliko su mladi gladnji znanja o temama koje se obrađuju. Naravno i zajednička molitva uvijek je plodonosnija i privlačnija nego ona individualna jer mladi na taj način zajedno rastu duhom.
Osim zanimljivih tema, zajednica povremeno ugosti i pokojeg zanimljivog gosta. Tako su u Jaski gostovali don Damir Stojić i pater Mijo Nikić, a očekuju se i drugi zanimljivi predavači. Oni koji sudjeluju u radu zajednice nadaju se svijetloj budućnosti i daljnem radu zajednice jer se plodovi vide već sada. Svi se rado odazivaju susretima jer se mladi zajedno druže i povezuju na jednoj višoj, duhovnoj razini.
Svi zainteresirani za vjerske teme koje zanimaju mlade, zajedničku molitvu, pokoje pitanje ili jednostavno druženje, neka se slobodno uključe u rad zajednice! Okupljanja su nedjeljom, nakon večernje mise u Pastoralnom centru.
Vidimo se!
Morana Delač
1. UVOD
Zajednica i zajedništvo od odlučujuće su važnosti za čovjeka općenito, a posebno za mlade. Zajednica i zajedništvo se već na sociološkoj razini očituju kao važan čimbenik rada s ljudima te kao pokretačka snaga mnogih pokreta i projekata.
Čovjek je društveno biće. Potreban je drugih, a istovremeno i drugi su potrebni njega. U zajednici se osjeća čvršći, snažniji i veći, osobito ako ima neko zaduženje u zajednici. Mladi u zajednici žive i ostvaruju osjećaje prijateljstva i suradnje te zadovoljavaju potrebu za sigurnošću. Posebno je to važno za adolescente koji proživljavaju razdoblje najvećeg životnog rasta. Jedna od najkarakterističnijih pojava te dobi je odvajanje od obitelji i svijeta odraslih. Oni osjećaju potrebu da ponovno pronađu sigurnost koju su nalazili uz pomoć roditelja. U tom im cilju život u zajednici pomaže da rastu u ozračju veće neovisnosti te tako sami izgrade zrelu osobnost. Zajednica omogućuje mladima da nauče i prođu svoj put zajedničkog rada i suradnje. Pojedince čini suodgovornima za život. Potiče ih na otvaranje prema drugima. Tako im život u zajednici postaje škola za zrelo uključivanje u društvo. Čovjek (mladić ili djevojka) koji se ne otvara prijateljstvu ostaje zatvoren u svom djetinjem narcizmu. Potreba da se osjećamo dobro jedna je od glavnih sastavnica života skupine. To što vrijedi za društvene odnose vrijedi i za religiozno-duhovne. Sam Gospodin Bog želi spasenje čovjeka u okviru zajedništva i zajednice naroda. Bog nas poznaje po imenu, dakle svakoga osobno, ali nas istodobno želi kao udove jednog te istog organizma, Tijela Crkve, naroda Božjega. Kršćansko iskustvo je iskustvo zajedništva. Ne može se živjeti kao kršćanin i misliti isključivo na sebe, živjeti izoliranim životom. Izvan kršćanskih zajednica danas nije lako živjeti zajedničarsko kršćanstvo i osjećati se članovima Crkve; društvo naime ne promiče uvijek kršćanske vrednote. Vjernik koji se želi osjećati Crkvom mora se uključiti u svoju zajednicu i ostvariti određenu vrstu drugačijeg života kako bi uz pomoć zajednice s kojom dijeli ista iskustva mogao plivati i "protiv struje". Pri tomu, i samo duhovno iskustvo, ma kako bilo intenzivno i bogato, ako nije podržano od redovitog duhovnog ritma življenja polako blijedi i nestaje. Nakon toga nastupaju krize. Redoviti se duhovni ritam puno lakše živi unutra konkretne zajednice, nego kad smo prepušteni samima sebi. U zajednici ćemo naći suradnju, otvorenost, sudjelovanje na istovjetnom iskustvu, rješavanje životnih problema.
U živoj se zajednici također lakše i spremnije uočavaju kršćanske vrednote te se osoba, pojedinac osjeća ohrabren u prihvaćanju i življenju tih vrednota.
2. Svrha i ciljevi zajednice mladih
Svrha i ciljevi župne zajednice mladih proizlazi iz toga što smo već rekli, naime iz potrebe samih mladih koji žele formirati svoju zajednicu. Naravno da je ovdje riječ o župnoj zajednici mladih, što u prvi plan stavlja njezinu crkvenu, religioznu dimenziju. Temeljna svrha jedne župne zajednice mladih ujedno je i svrha Crkve kao zajednice; naime Božja slava i spasenje to jest posvećenje članova zajednice. Svaka autentična župna, crkvena zajednica slika je Crkve; ona je Crkva u malom te ima ulogu i zadaću koju ima Crkva općenito. Crkva, po odluci svoga božanskog Utemeljitelja, nastavlja njegovo djelo spasenja. To je njezina najdublja bit, zadaća i poslanje. Ona je pozvana i poslana biti "znak i sredstvo spasenja" (LG 1).
Crkva je vjerna svome identitetu, odnosno djeluje na sakramentalni način za spasenje, u mjeri u kojoj omogućuje duboko iskustvo zajedništva s Bogom i braćom tako da svakog vjernika potakne na osobnu odluku i zalaganje u daljnjoj izgradnji spomenutog zajedništva. Iskustvo spasenja i crkvenog zajedništva puno je teže ostvariti u velikim, nego u manjim zajednicama. Vjernici postaju i ostaju nepoznati jedni drugima. Gdje ne postoji međusobno poznavanje ne može s ostvariti ni istinsko zajedništvo. U malim je zajednicama sve to zgodnije i plodonosnije.
Tu se rađa prostor za nastanak, rast i cvjetanje malih zajednica koje se pozvane da budu autentične Crkve u malom - autentične crkvene zajednice koje će omogućiti svojim članovima duboko iskustvo vjere, međusobne suradnje i zajedništva s Bogom.
Župne zajednice mladih trebaju pomoći mladima da rastu u ljudskoj i kršćanskoj zrelosti te se što bolje integriraju u župu - veliku zajednicu malih zajednica, te tako rastu u vlastitoj crkvenosti preko iskustva autentičnog zajedništva Crkve. Na taj će način život u zajednici te iskustvo zajedništva pomoći mladima da otkriju ljepotu Crkve-zajednice, a od iskustva Crkve-zajednice korak je do iskustva otajstva zajedništva u Trojstvu. Život u zajednici te iskustvo autentičnog crkvenog zajedništva vodi do sve osobnije i zrelije vjere koja je spremna na dublji i životniji angažman u korist drugih, u korist izgradnje sve dubljeg zajedništva na nivou vlastite zajednice i šire crkvene zajednice - župe.
3. Ustrojstvo i djelovanje zajednice mladih
Autentične crkvene zajednice uvijek su otvorenog tipa: otvorene prema unutra i prema vani. Autentičnost jedne crkvene zajednice dokazuje se neprestanim nastojanjem zajednice prema rastu i napretku svih svojih članova. Zajednica treba ponajprije biti otvorena prema unutra; naime da u njoj vlada atmosfera dijaloga, suradnje, razumijevanja, novih inicijativa i spremnosti na promjene. Otvorenost prema unutra podloga je otvorenosti zajednice prema vani; naime prema primanju novih članova te prema suradnji s drugim subjektima i zajednicama na području gdje zajednica živi i djeluje. Kad je riječ o župnoj zajednici mladih bilo bi idealno kada bi u sebe okupila sve mlade na području jedne župe; dakle sve osobe od završenog osmog razreda do oko 25-30 godine života: srednjoškolce, studente, ostalu mladež, nezaposlene i zaposlene.
Zajednica bi trebala imati ime, vlastiti pravilnik (statut), predsjednika zajednice kojeg bi birali svi članovi zajednice te različita druga tijela zajednice nužna za ispravno funkcioniranje zajednice (potpredsjednik, tajnik i sl.). U slučaju da zajednica ima veliki broj članova nužno je u zajednici formirati razne sekcije (podgrupe) ovisno o zanimanju samih mladih za pojedinu sekciju. Mogu se formirati i više istovrsnih sekcija: naime u zajednici koja je prevelika brojem gotovo da nije moguće ništa ozbiljnije raditi. Svaka bi sekcija (podgrupa) trebala imati vlastitog voditelja-animatora (i eventualno njegova zamjenika).
Ono što bi trebalo karakterizirati život i rad svake zajednice i svake sekcije unutra pojedince zajednice jest: redovitost. Redovitost u sastajanju, redovitost u djelovanju, redovitost u izvještavanju. Ondje gdje postoji više sekcija (podgrupa) u istoj zajednici mladih, njihovi bi se voditelji trebali redovito (jednom mjesečno, a po potrebi i češće) sastajati, a sastanke bi trebao koordinirati predsjednik zajednice. Dobro bi bilo da je na tim sastancima nazočan i župnik. Sekcije ne bi trebale imati više od 25 članova. U slučaju većeg broja članova treba ići na formiranje nove sekcije, istog ili sličnog profila. Na primjer, u velikim gradskim župama gdje postoji nekoliko stotina mladih utemeljiti će se jedna zajednica mladih pod jednim imenom i s jednim pravilnikom (npr. Zajednica mladih MI ili bilo koje drugo ime!) No, nije moguće raditi s nekoliko stotina mladih. Njih je potrebno razdijeliti u sekcije (podgrupe): npr.: molitvena, biblijska, liturgijska, ekološka, karitativna, misijska, rekreacijsko-športska, dramska, pjevačka itd. Moguće je da će 50-ak mladih htjeti biti u molitvenoj sekciji: tada je nužno formirati dvije ili čak tri molitvene sekcije. Dakako, da će svaka sekcija imati svoje redovite tjedne susrete u točno određeni sat, na točno određenom mjestu i po točno određenom programu. Nije dobro improvizirati! Predsjednik zajednice će, uz pomoć župnika, instruirati voditelje pojedine sekcije te će svaka sekcija napraviti program za barem jedan mjesec unaprijed. Na redovitim sastancima nužno je da svaki član sekcije (zajednice) dođe do riječi te dobije što konkretnije zaduženje u okviru vlastite sekcije. Na redovitim sastancima potrebno se je uvijek osvrnuti na proteklo vrijeme, na ono što je učinjeno i što je propušteno. To vrijedi za svaku sekciju. Budući da je riječ o crkvenim zajednicama mladih, bez obzira o kojoj je sekciji riječ, molitva i Božja riječ trebale bi imati primat. Rad započeti i završiti s molitvom!
Jednom polugodišnje ili tromjesečno može se načiniti susret svih sekcija zajedno. U toj prigodi može se organizirati pokorničko bogoslužje i sv. misa za zajednicu. Kakav će biti odnos jedne sekcije prema drugoj u okviru iste zajednice ovisiti će o voditeljima, članovima, predsjedniku zajednice te najviše o župniku koji bi trebao sve koordinirati, odnosno paziti na crkvenost i duh zajedništva zajednice u cjelini kao i na svaku pojedinu sekciju.
4. Upute za rad zajednice mladih
Na manjim župama gdje postoji mali broj mladeži ići će se za formiranjem jedne zajednice mladih koja će biti mješovitog profila. Ona će biti i molitveno-meditativna, i biblijska, i karitativna. Ovisno o događajima u samoj župi i stvarnim potrebama župe ta će se zajednica formirati i ponašati, odnosno prilagoditi stanju u župi. Nekada, primjerice u vrijeme korizme, stavit će naglasak na molitvu i meditaciju, pripremu molitve križnog puta i sl., a u drugo vrijeme može biti više usmjerena karitativno pa će obilaziti starije osobe i karitativno djelovati u župi.
U župama s većim brojem mladeži, a to su gotovo sve gradske i prigradske župe, ići će se za utemeljenjem zajednice mladih pod jednim imenom, a u okviru zajednice trebat će postupno formirati više sekcija. Bilo bi najbolje formirati sekcije (podgrupe) od 12-15 članova, koje će povezivati isti ciljevi. Naravno da je potrebno određeno vrijeme da zajednica poraste u crkvenosti i zajedništvu. Potrebno je učiniti mnoštvo malih koraka da zajednica izraste i da svaki njezin član postane zreliji i zauzetiji vjernik. Jednostavno, treba vremena. Zato nije dobro odmah od početka ići s velikim programima i ciljevima.
Za početak je dovoljno mladima predstaviti kao cilj njihovo druženje, okupljanje, biti zajedno, biti prijatelji jedni drugima, zajedno zapjevati, malo se pomoliti i sl. Od tih početnih, prvih koraka ići će se prema profilaciji zajednice u molitveno-meditacijsku, biblijsku, mješovitu ili što se već želi postići.
Nije moguće u kratko vrijeme formirati više različitih sekcija, a da sve funkcioniraju besprijekorno. Naime, postavlja se pitanje voditelja-animatora pojedinih sekcija, programa rada sekcije i sl. Potrebno je dosta vremena da sekcija (grupa) preraste u kompaktnu zajednicu u kojoj će se isprofilirati i lik voditelja koji će se nametnuti vlastitom osobnošću i zauzetošću. No, zajednice se neće same od sebe formirati. Potrebno je započeti "malim stadom": grupicom mladih koji se žele družiti, zajedno pjevati i moliti, zajedno animirati poneko liturgijsko slavlje, urediti crkvu itd. Ta prva, inicijalna zajednica, ako je ispravno vođena i animirana, neminovno će rasti jer će ti mladi biti kvasac za druge. No, treba imati pripravljeno "mjesto" kada se ti "drugi" pojave. Ovisno o broju novodošlih članova i njihovom interesu formirati će se nove sekcije u okviru iste zajednice mladih. U skupini mora vladati ozračje istinskog prijateljstva i prihvaćanja. Osoba se u zajednici mora lijepo osijećati, inače će potražiti drugo mjesto i druge prijatelje.
Zajednica bi, kako rekoh, trebala pronaći mjesto i vrijeme okupljanja. Susreti bi po mogućnosti trebali biti tjedni (jedan sat vremena, no može biti i duže). Dobro bi bilo za pojedinu zajednicu organizirati nekoliko puta godišnje intezivnije sastanke zajedništva i molitve: duhovne obnove, hodočašća, zabave, rekreacije i sl.
Zajednica bi trebala postati svjesna vlastite svrhe i ciljeva koje treba ostvariti. Što su ciljevi konkretniji to su ostvariviji. Ciljevi će ovisiti o profilu zajednice. Na pr. ako je riječ o meditativno-molitvenoj zajednici cilj može biti priprema duhovne obnove za sve ostale mlade u župi. Ta priprema će poticaj dobiti na redovnim tjednim druženjima gdje će se iskristalizirati ideje i planovi. Potom će se zadužiti pojedini mladi za plakate, za pripremu meditacija, bogoslužja, pjesama, molitava itd.
Svaka bi zajednica trebala imati animatora (voditelja), odnosno osobu koja će davati ton cijeloj zajednici. Župnik bi trebao uputiti zajednicu u život, pojasniti svrhu i ciljeve (sve dakako u razgovoru s mladima koje treba polako voditi da samo otkriju što i kako), a postupno prepustiti vodstvo zajednice animatoru. Bilo bi idealno kada bi to bila osoba sa završenim teološkim fakultetom (institutom). No, moguće je da bude i jednostavan mladić ili djevojka s puno dobre volje, ali osoba koju drugi mladi uvažavaju (voditelj je popularan, simpatičan, kompetentan). U suradnji sa župnikom ispočetka će prirediti svaki susret, a postupno će podjeljivati zadatke pojedinim članovima zajednice. U zajednici će se roditi brojne inicijative koje bi župnik trebao s mladima ozbiljno razmotriti, vrednovati te ono što je na korist župi (Crkvi) i mladima pokušati ostvariti.
Postupno je potrebno raditi na povezanosti same zajednice i to pridajući važnost onome što ona radi, uključujući što više članova u projekte, pohvaliti ih u krugu cijele župne zajednice, organizirajući molitvene susrete za njih i t. d. Buditi i kontrolirano poticati natjecateljski duh u zajednici (nasprama drugih sličnih zajednica).
Bilo bi jako dobro da zajednica uređuje vlastiti list ili da se angažira na uređenju župnog lista. Jedan od problema u pastoralu mladih jesu i financije. No, novčani izdaci nisu preveliki. Treba potaknuti mlade da sami pronađu izvore financiranja. Mogu, primjerice, prirediti jednu božićnu ili uskrsnu priredbu ili kakav koncert gdje bi se naplaćivale ulaznice (naravno po veoma sniženoj cijeni); izrada i prodaja božićnih i uskrsnih čestitki; tombola; sakupljanje papira i starih novina i t. d. Moguće je da se zajednica financira i "članarinom", mjesečnim doprinosom od vlastitog džeparca i pomoći župe.
Zajednica bi trebala imati mali pravilnik s naznačenom svrhom i ciljevima zajednice. Jednom mjesečno ili po potrebi organizirati "radni susret" na kojem bi se vidjeli ostvareni rezultati kroz proteklo razdoblje, posebno poteškoće i problemi koji se nisu uspjeli razriješiti. Konačno, čuvati se prevelike "produktivnosti", naime da vjerska zajednica ne postane vlastita suprotnost svojim vlastitim ciljevima.
