ZAJEDNICE
Ministrantska zajednica
1. Uvod
Danas Crkva živi u svijetu u kojem duh sekularizma i materijalizma sve više nagriza njezinu nutrinu, donoseći nove poteškoće i krize. Povijesnim promjenama početkom 90-tih godina prošloga stoljeća, Europa i svijet, a s njima i Crkva, osvanuli su u novim okolnostima svoga života i rada. Sve nas to potiče da na ovim našim prostorima i u ovom vremenu dobro prepoznamo pravo mjesto i ulogu koju mladi čovjek može imati u Crkvi i svijetu, da ga ne bi svijet sa svojim "bogatim ponudama" potpuno otuđio od pravih životnih vrijednosti. Čovjek je društveno biće, potreban je drugih i drugi su potrebni njega. Bog je čovjeka stvorio za zajedništvo. Najviši mu je poziv da uđe u zajedništvo s Bogom i s drugim ljudima. Jer, čovjek se najbolje ostvaruje u zajednici. U njoj je siguran i zaštićen. U njoj može voljeti i može ga se voljeti. Gospodin Bog spašava čovjeka u okviru zajednice, Božjeg naroda. Zato je pravo kršćansko iskustvo, iskustvo zajedništva. Redoviti duhovni ritam se puno lakše živi unutar konkretne zajednice, nego prepušten samome sebi.
Tijekom stoljeća Bog je u Crkvi uvijek pobuđivao određene pojedince i zajednice s posebnim poslanjem, kao odgovor na konkretnu čovjekovu potrebu. U naše vrijeme sveti Otac Papa posebno ističe potrebu nove evangelizacije, novog navještaja Radosne vijesti današnjem čovjeku kao izraz autentičnog svjedočanstva kršćanskog života.
U mnogim našim župama nalazimo lijepi broj dječaka koji s veseljem služe oltaru u ministrantskoj zajednici, kao pravi Kristovi službenici. Vjerujem da smo svi duboko uvjereni kako ministrantsko služenje i rad s ministrantima uvelike može doprinijeti duhovnom rastu pojedinca i cijele župne zajednice. Ozbiljno shvaćena i življena ministrantska služba odgaja, čuva i osposobljuje ministrante da već sutra mogu biti dobri suradnici župniku u promicanju i življenju duhovnih vrijednosti. Svjesni smo i velike krize duhovnih zvanja u Crkvi, a ministrantska zajednica može postati pravo vrelo duhovnih zvanja. U tom smislu želimo obnoviti i još bolje utvrditi ministrantske zajednice u svim župama naše nadbiskupije. Na to nas potiče i zahtjev nove evangelizacije koja na svoj način doprinosi boljoj dinamici pastorala u cijeloj Crkvi, a posebno župskog pastorala, u župi. Polazeći od konkretnih situacija naše mjesne Crkve, želimo ponuditi određene upute koje bi nam mogle pomoći za evanđeosku i svaku drugu izgradnju ministrantske zajednice u župi - zajednici vjere i života.
2. SVRHA I CILJEVI MINISTRANTSKE ZAJEDNICE
Ministrantska služba je uzvišena, jer ministrant kod oltara služi Boga i zajednici kojoj pripada. Tako on pomaže vršiti najsvetiju službu u Crkvi. U ministrante upire oči cijela župska zajednica. Stoga, ministrante nije dosta brojiti, nego ih treba strpljivo odgajati, kako za osobni tako i za zajednički angažman. Oni su budući sjemeništarci, budući službenici Svetoga, najbolji pastoralni suradnici u župi. Cilj im je jasan: služiti Boga i širiti njegovu radosnu vijest.
Ministranti imaju svoju ministrantsku zajednicu koju treba resiti iskreno prijateljstvo, ali i još nešto više. U zajednici, među njima, prisutan je najveći prijatelj ljudi - Isus Krist. Svi imaju istu zadaću, isti cilj: Kristu služiti, Krista slaviti i sve činiti da se njegovo kraljevstvo proširi u svijetu. Isus je među ministrantima prisutan po svome Duhu: "Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime i ja sam među njima".
Ministrantsku zajednicu bitno obilježava prijateljstvo i povezanost Kristova Duha. Oni nisu obično društvo, klapa. Krist je među njima. On je središte i veza zajedništva. Za takvo prijateljstvo Isus je dao svoj život. Stoga je očekivati od svakog ministranta da ima veliko i plemenito srce, da bude prema svima pažljiv i dobar, posebno prema svojim roditeljima, učiteljima, kolegama u školi i na ulici. Samo na taj način ministrant svoju ministrantsku službu obavlja Bogu na slavu, župskoj i ministrantskoj zajednici na čast i roditeljima na ponos.
Općenito gledajući, zajednica je za svakog čovjeka, posebno za djecu i i mladež, znak velike sigurnosti i najprikladniji oblik učenja i uvođenja u određenu životnu aktivnost. Ministrant se u zajednici susreće s drugima i ne osjeća se osamljenim u svojoj službi, nego uvijek iznova produbljuje smisao i značenje svoga poziva. Ministrantsko zajedničko služenje u crkvi kod oltara, sve međusobno zbližuje i ujedinjuje. To j e slika i stvarnost onog prijateljstva koje dolazi od Isusa Krista. Zajednica, dakle, omogućuje ministrantu vježbanje, doživljavanje življenje kršćanskog zajedništva. Sve mu to pomaže da sve dublje ulazi u samo razumijevanje svoje službe, a njegova zajednica mu u tome doprinosi i čini da bude dobar čovjek i zreo kršćanin.
3. USTROJSTVO MINISTRANTSKE ZAJEDNICE U ŽUPI
Ministrant može biti svaki mladić koji iskreno želi ljubiti Isusa, voli svoju Crkvu i svoju župu, i koji se svojevoljno odluči za ministrantsku službu i to saopći svom župniku ili župnom pomoćniku. Župnik može puno utjecati na odluku da se djeca uključe u ministrantsku službu. Najbolje vrijeme stupanja u ministrantsku službu jest poslije prve sv. pričesti, tj. u 9. ili 10. godini života (ali i prije). Ustrojstvo ministranata ima svoju zakonitu stupnjevitost: ministranti pripravnici, mlađi ministranti i stariji ministranti. Treba voditi brigu o službenom upisu i svečanom uvođenju u ministrantsku službu.
3.1. Ministranti pripravnici
Kandidati za ministrantsku službu neko vrijeme provedu u kandidaturi ili pripravi, da bi se na kraju sami odlučili hoće li prihvatiti služenje u zajednici ili ne. Njih treba postupno uvoditi u službu. Uz određene praktične vježbe za ministriranje, dobro je da ministrant pripravnik bude upoznat s crkvom, oltarskim prostorom, sakristijom, predmetima kojima će se služiti u obavljanju ministrantske službe, vladanjem kod službe Božje. Mladi pripravnici će se tako postupno upoznavati sa svim onim što je potrebno za njihovu službu i tako će se širiti krug njihovih dužnosti. To će biti poticaj da se srcem i dušom unose u svoj posao.
Zato nije razborito da se "novajlija" čim prije pripusti euharistijskoj službi i upiše u "raspored ministriranja", pa ni onda ako ministranata nema dovoljno za ministriranje, kao npr. za vrijeme ljetnih praznika. Treba poštivati i sačuvati vrijeme priprave za ministrantsku službu. To vrijeme može trajati oko 3 mjeseca ili, po ocjeni župnika, više. Nakon tog probnog dijela, ministranti pripravnici se službeno primaju među župne ministrante. Prije tog svečanog dijela, dobro bi bilo da župnik ili župni vikar osobno razgovaraju sa svakim kandidatom o smislu njegovog primanja u službu koju preuzima. Nakon toga slijedi svečano oblačenje i primanje novih ministranata. To može biti uz proslavu župskog blagdana nedjelje, kada je okupljen veći broj članova župne zajednice.
U smislu produbljivanja i boljeg shvaćanja svoje službe, ministrante dijelimo u dvije zajednice: mlađi ministranti i stariji ministranti.
3. 2. Mlađi ministranti
U mlađe ministrante spadaju ministranti koji pohađaju IV. V. i VI. raz. osnovne škole. Uz upoznavanje sa osnovnim istinama naše vjere, posebno s euharistijom kao izvorom i vrhuncem ministrantskog služenja, mlađe ministrante treba poučavati i usmjeravati prema pravilnom ponašanju za vrijeme bogoslužja. S njima je potrebno obrađivati posebno važne teme: liturgijska godina; liturgijski predmeti i knjige; dužnost ministranata kod podjeljivanja sakramenata i slično.
Zajednica ima svog
1. duhovnog vođu - svećenika, župnika ili župnog pomoćnika
2. voditelja (animatora) ministrantske zajednice, i svog grupnog predvodnika (predvodnika pojedinih dobnih skupina), starijeg osposobljenog ministranta. Oni se brinu za duhovni i svaki drugi rad i rast ministranata, te za redovito održavanje i ozbiljno pripremanje tjednih, mjesečnih, godišnjih i ostalih susreta.
Zajednica može brojiti oko 15 do 20 ministranata.
3. 3. Stariji ministranti
U starije ministrante spadaju ministranti koji pohađaju VII. i VIII. raz. osnovne škole i srednjoškolci. U ovom razdoblju ministrant se može koristiti prikladnim knjigama i vjerskim časopisima. Stoga s ministrantima te dobi, uz utvrđivanje i ponavljanje onog gradiva i tema iz prošlog razdoblja, dobro je obrađivati teme kao što su: istine naše vjere, duhovno-moralna problematika mladih, životni poziv i sl. Ministrantska služba ne bi smjela svršavati s osnovnom školom. No ono što je vrlo važno, ona ga mora pripremati za preuzimanje drugih odgovornih zadataka u župnoj zajednici.
Zajednica ima svog duhovnog vođu - svećenika, župnika ili njegova pomoćnika - voditelja (animatora) ministrantske zajednice. Oni se brinu za duhovni i svaki drugi rast ministranata, te za redovito održavanje i ozbiljno pripremanje tjednih, mjesečnih, godišnjih i ostalih susreta. Ministrantska služba prethodi službi akolita (pratilac i pomoćnik svećenika i đakona u liturgiji). Zajednica može brojiti oko 15 ministranata.
Dobro je u župi imati nekoliko osposobljenih voditelja (animatora)ministranata. Oni kao pravi suradnici svoga župnika uvelike moga doprinositi duhovnom rastu ministranata. Preporučuje se da to budu bivši ministranti s primjernim vjerskim životom. Uputno je u rad s ministrantima uključiti i pojedine roditelje. Pravilan odgoj ministranata ovisi i o njihovim voditeljima. Molitva i osobno svjedočenje vođe ministranata najbolji je put za odgoj budućih duhovnih zvanja. Svećenik i voditelj ministranata trebaju dobro poznavati svakog ministranta, razvojnu psihologiju i religiozne težnje mladih u razvojnom razdoblju. Pristup svakom problemu treba biti iskren i primjeren dobi i shvaćanju pojedinog ministranta. Odgojitelji ministranata dopuštaju mogućnost samoodgoja i samostalni razvoj osobnosti svakog ministranta. Odgoj za samostalnost znači odgoj za odgovornost. Zato treba težiti da ministrant bude samostalna i odgovorna osoba sposobna živjeti i ostvarivati zdrave odnose s drugima.
4. NAČIN DJELOVANJA MINISTRANTSKE ZAJEDNICE
Ministrantska služba se ne može vršiti bez milosti i snage Duha Svetoga. Ako ministrant nema te snage odozgo, ubrzo će postati nemaran i netočan, i zajednica na njega neće moći više ozbiljno računati. Zato nije moguće ostati na visini pravog ministriranja bez iskrene molitve i pravog odnosa s Isusom, Božanskim Učiteljem. Radi daljnjeg duhovnog i intelektualnog sazrijevanja i rasta u Kristu, te jačanja društvene dimenzije samih ministranata potrebno je organizirati redovite ministrantske susrete. Oni moga biti: tjedni, mjesečni i godišnji.
4. 1. Tjedni ministrantski susreti
Susrete predvodi i za njih je odgovoran svećenik (župnik ili njegov pomoćnik) i voditelj (animator) ministranata. Evo kako bi trebao izgledati je tjedni ministrantski susret.
1. dio (molitveni)
- Prikladna pjesma,
- uvodna molitva (predvodi svećenik),
- čitanje Božje riječi sljedeće nedjelje,
- tumačenje Božje riječi,
- šutnja (5 minuta) u kojoj se podcrtavaju važne riječi ili rečenice koju su posebno važne,
- odjek na Božju riječ (svatko pojedinačno izreče naglas ),
- desetica krunice BDM.
2. dio (poučni)
- Liturgijska i moralna pouka,
- praktične vježbe o ministriranju
- pedagoška pouka.
3. dio (rekreacijski)
- Športske igre (nogomet, košarka, stolni tenis, trčanje i sl.)
4 2. Mjesečni ministrantski susreti
Na mjesečnim ministrantskim susretima posebna pažnja je usmjerena prema duhovnom vodstvu ministranata. U tom smislu je potrebno organizirati:
1. posebno pokorničko slavlje i mogućnost za sv. ispovijed.
2. s ministrantima moliti i razgovarati o aktualnim zajedničkim dužnostima i eventualnim poteškoćama.
4.3. Godišnji ministrantski susreti
Godišnji ministrantski susreti obuhvaćaju zajednički susret ministranata na razini dekanata, regije i nadbiskupije te poseban program:
- klanjanje i sv. misu
- duhovna obnova ili duhovne vježbe
- hodočašće ili izlet
- susret s roditeljima ministranata
5. UPUTE ZA RAD
U radu s ministrantima potreban je veći sklad i planirana struktura rada. Svećenik i voditelj ministranata trebali bi imati odgojni plan i program za rad s ministrantima pripravnicima, mlađim ministrantima i starijim ministrantima.
Osim tjednih, mjesečnih i godišnjih susreta, potrebno je poticati, organizirati i oduševljavati ministrante za još dublje poniranje u život s Kristom i bližnjima, kroz različite načine i susrete. Evo nekoliko najvažnijih inicijativa i poticaja:
- Svagdanja osobna i zajednička molitva u obitelji,
- nedjeljna sv. misa kao vrhunac sveg kršćanskog i ministrantskog života,
- razgovor o duhovnim zvanjima i o misijama,
- usmjeravanje za susrete i razna druga natjecanja u znanju ili športu, razini dekanata, regije i nadbiskupije
- Obnavljati ministrantska odjela,
- ministrante vježbati u pjevanju (s vremenom bi se mogla stvoriti jedna mala "Schola cantorum" u župi),
- urediti ministrantsku knjižnicu i ministrantske albume značajnijih fotografija,
- među ministrantima gajiti duh altruizma i karitasa (oni mogu drugima pomagati u školskim predmetima, posjećivati bolesnike i osamljene u župi)
- odgajati ministrante za širenje apostolata,
- godišnje najboljima podijeliti nagrade,
- postaviti molitve za ministrante u sakristiji ili na nekom drugom vidnom mjestu,
- u radu s ministrantima ne zanemariti tehnička pomagala kao što su razna audio- vizualna sredstva i aparati,
- angažirati ministrante za podjelu vjerskog tiska,
- na vidnom mjestu sakristije ili vjeronaučne dvorane staviti popis ministranata i raspored ministriranja,
- rad s ministrantima staviti pod zaštitu i okrilje Bezgrešne Djevice Marije, koja je Kraljica apostola
Prijeko je potrebno odgajati ministrante u ljudskim, kršćanskim i moralnim vrijednostima, kao što su: marljivost, odgovornost, poštenje, istinoljubivost, duhovnost, iskrenost, poštivanje drugih i slično. Za izgradnju zajedništva dobro je razvijati aktivnosti i igre u kojima su ministranti i voditelji ravnopravni partneri. Stoga veliko odgojno značenje imaju zajednički sastanci i igre: nogomet, košarka, odbojka i druge društvene igre. Važno je imati na umu da je odgojni način evangelizacije ministranata evanđeoska dobrota.
6. SURADNJA U ZAJEDNICI
Ministrant u župnoj zajednici sluzi s određenom zadaćom, kako to i s naziv službe govori (latinski glagol "ministrare" znaci služiti). On je službenik oltara, pomoćnik i na najizravniji način sudionik svetog bogoslužja. Župnik i župna zajednica ga prihvaća između mnogih dječaka za poslužitelja oltara i kao znak Božje prisutnosti. I to ga mora činiti sretnim i ponosnim jer je odabran i pozvan na uzvišenu službu. Bogoslužje je posebna svečanost u čast samog Boga. Biti u službi Božjoj i Božjoj blizini, nije samo čast nego i poziv na veću odgovornost i aktivnost. Zato je ministrant pozvan liturgijske čine obavljati odgovorno, dostojanstveno i sa strahopoštovanjem. Sveta misa je najuzvišeniji čin zahvale i zato zaslužuje posebnu pozornost i sabranost.
Ministrantsko odijelo je iste boje kao i svećenikovo. I ono na znakovit način potiče da svećenici i ministranti srcem i vjerom sudjeluju u istoj službi. Odijelo u bogoslužju ne uljepšava samo ministranta kao osobu, već ono želi ukrasiti, uljepšati i dati liturgiji puni smisao i sjaj. Kao što se oltar ukrašava svježim cvijećem, tako je i ministrant ures oltara i zajednice. Budući da je ministrant pozvan na tako uzvišenu službu, on se mora dokazati i svojim uzornim ponašanjem: u crkvi, kući, u školi i na ulici, svugdje.
Ministrantska služba mora biti prepoznatljiva po svom središtu i izvoru, a to je Isus Krist koji je prava veza između onoga što se događa u bogoslužju sa konkretnim životom. U suprotnom, ministrantska služba nema svoj pravi smisao. Tako je dobro uvijek imati na pameti Isusove rijeci: "Nisam došao da mi služe nego da služim" .
Svećenik kao pravi voditelj ministranata izgrađuje i promiče posebna zajedništvo, povjerenje, suradnju i duhovnu povezanost s ministrantima. To se ostvaruje kroz zajedničku molitvu, susrete, aktivnosti, druženja, igru, prijateljstvo i uopće u životu. U odgoju ministranata treba imati duboki osjećaj za duhovno, zajedništvo i suodgovornost.
Tako će najbolje ministranti svećenika doživljavati kao bliskog i dragog predvodnika svoje zajednice, na koga se mogu u svemu osloniti i komu mogu povjeriti svoje želje i poteškoće. Kao što trener iskustvom i znanjem može pomoći mladim igračima, tako i svećenik može biti od velike koristi ministrantima. Teško je napredovati u duhovnom životu bez pomoći i vodstva.
Stariji ministranti mogu vršiti i službu čitača u župnoj zajednici (bar povremeno). Isto tako stariji ministranti mogu biti članovi župnih zborova mladih).
7. POTICAJ
Po sakramentu krštenja svi su kršćani pozvani na apostolat i izgradnju Božjeg kraljevstva na zemlji. Ministriranje je ostvarivanje kršćanskog poziva i služenja, a na poseban i izravan način je u službi župnog zajedništva, vjere i života. Ministrantska služba je karizma koju Bog daje za izgradnju zajednice. Liturgijska konstitucija Drugog vatikanskog sabora naglašava da nekima pripada posebna uloga u Crkvi, te spominje izričito: "Pravu liturgijsku službu, također vrše i ministranti, čitači, tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača" (Konstitucija o svetoj liturgiji, br. 29). Ministrant je sudionik i kreator mise, najuži suradnik bogoslužja. Svoj svakodnevni život i svoju vjersku praksu treba uskladiti sa bogoslužnim pravilima. Po povjerenoj službi kod oltara, ministrant je poseban nositelj i dionik općeg svećeništva.
Ministrantska je služba prvi stupanj priprave za budući duhovni poziv. Većina svećenika su svoj duhovni poziv započeli ministriranjem u mjesnim crkvama, a ono je bilo njihovo prvo iskustvo i susret sa liturgijom i bogoštovljem. Tako je ministrantska služba jedan "duhovni vrt" budućih svećeničkih i redovničkih zvanja. Taj "vrt" treba s mnogo ljubavi i strpljenja gajiti i brinuti se, kako bi donio očekivane plodove.
Želimo li da se župska zajednica dobro organizira, da ima u sebi što veći broj dobrih i svetih članova - evangelizatora, krenimo nenametljivo u još ozbiljnijem promicanju molitve, zajedništva i rada s ministrantima. Na to nas potiče i crkveni zakonik koji otvara mogućnost da se osnivaju privatna i javna crkvena društva. Ministrantska je zajednica u svakom pogledu dobro došla. Ne samo zato što raste i sazrijeva na svom prirodnom temelju u župskoj zajednici, nego i za to što će svojim odgojem mladih biti čvrsta potpora sve boljem radu, rastu i razvoju drugih župnih zajednica. Svećenik i ostali voditelji ministranata nikada ne smiju pomisliti da je njihov rad ili uspjeh samo njihovo djelo. Bog po njima djeluje. Oni su samo Božji suradnici i sluge Kristove, kako reče veliki teolog Karl Rahner. Uloga svećenika jest Božjom pomoću odabrati dobro sjeme i pripraviti tlo za rast te njegovati "mlade biljke" koje su mu povjerene. Bog je onaj koji daje da sve što je odabrano i pripravljeno donese svoj plod. Stoga je ministrantsko zvanje poput najljepše ruže koja neumorno raste na trnu.
Dobro organizirana i Duhom Božjim vođena ministrantska zajednica, može biti pravi rasadnik najljepših ruža naših župnih zajednica i naše mjesne Crkve, a to su dobri i sveti očevi, duhovni učitelji i pastiri.
