Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Sidonije Apolinar - 21. kolovoz

Sveti Sidonije Apolinar

Sveti Sidonije Apolinar (latinski Gaius Sollius Modestus Apollinaris Sidonius), rimski pisac, diplomat i biskup, rodio se 5. studenoga oko 430. u Lyonu (tada Lugdunum, Galija). Podrijetlom je bio iz ugledne galsko-rimske kršćanske obitelji. Njegov otac bio je prefekt Galije pod carem Valentijanom III, a djed Apolinar obnašao je dužnost pretorijanskog prefekta. Oko 452. Sidonije se oženio Papianillom, kćerkom cara Avita, s kojom je imao sina Apolinara i tri kćeri. Avit je 456. dao postaviti Sidonijev kip na Trajanovom forumu. Sidonije je imao brojne utjecajne prijatelje pa je bio jedna od najuglednijih osoba rimskog društvenog života u 5. stoljeću. Višekratno je boravio u Rimu i 468. postao rimskim prefektom. Oko 470. Sidonije je imenovan biskupom Clermonta (danas Clermont-Ferrand, Auvergne) u središnjoj Francuskoj. Sudjelovao je aktivno u obrani svojeg grada od Vizigota, koji su 474. zauzeli Clermont. Sidonije je utamničen, ali ga je vizigotski kralj Eurik oslobodio. Do smrti je obavljao svoju biskupsku dužnost, a naročito se trudio suzbiti širenje krivovjernog arijanstva.

Prijatelj siromaha i nevoljnika, zaštitnik crkava i samostana, bio je poznavatelj i poklonik klasične rimske književnosti. Autor je 24 većinom panegirične pjesme (Pjesme-Carmina), posvećene rimskim carevima, ispunjene učenim bilješkama, komentarima i mitološkim crticama, pisane u heksametru, elegijskim distisima i hendekasilabima. Kao biskup napisao je 147 pisama u 9 knjiga Pisama (Epistulae), u kojima se ugledao na Plinija Mlađeg i Simaha. Sidonijeva pisma daju uvid u društvene uvjete i stanje učenosti u Galiji, opisuju vile i život na selu te žale za sve manjim brojem poštovatelja književnosti. Pisma svjedoče i o njegovom kratkotrajnom zarobljeništvu kod Vizigota, a prikazuju Sidonija kao srdačnog čovjeka, sklonog ugodnom životu. Svojim opsežnim radom u stihovima i prozi imao je velik utjecaj u srednjem vijeku. Biskup Sidonije Apolinar preminuo je u kolovozu 486. u Clermontu.