Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sluga Božji Nikola Bijanković - 10. kolovoz

Sluga Božji Nikola Bijanković

Slugi Božji Nikola Bijanković (Bianković), hrvatski svećenik, makarski biskup, rođen je 15. kolovoza 1645. u Splitu. Njegov otac Dominik rođen je na Šolti, a majka Laura, rođena Nadalin, bila je Mlečanka. Gramatikalnu školu završio je u Splitu, a filozofsko-teološke studije u Ilirskom kolegiju u Loretu (provincija Ancona, Marche), gdje je 1669. zaređen za svećenika. Od 1669. djelovao je Splitskoj nadbiskupiji. Bio je župnik u Kaštel-Sućurcu, kanonik splitskog kaptola i predavač u splitskom sjemeništu, apostolski misionar u krajevima Splitske nadbiskupije koji su bili pod Turcima, generalni vikar Ninske biskupije i Splitske nadbiskupije, a 1686. imenovan je apostolskim vikarom Makarske i Skradinske biskupije. Za mletačko-turskog rata (1684–1699) sudjelovao je kao vojni dušobrižnik u svim većim borbama protiv Turaka. Izabran je 1695. za makarskog biskupa, a ustoličen je 1699. Njegovim dolaskom u Makarsku, nakon gotovo dvostoljetne dominacije Turaka, započeo je graditeljski preporod i duhovna obnova. Započeo je gradnju katedralne crkve svetog Marka, gradio biskupski dvor i oratorij svetog Filipa Nerija na obali. Bio je član Ilirske akademije u Splitu. S isusovačkim misionarima često je obilazio svoju biskupiju i katolike pod turskom vladavinom. U svojim vizitacijama uspostavljao je prisne i prijateljske odnose s turskim stanovništvom i njihovim zapovjednicima. To je koristio za često pohađanje svojih vjernika pod turskom vlašću. Objavio je spis „Naredbe od zbora darxave splitske“ (1699). Uz raznoliku i živu pastoralnu djelatnost isticao se prosvjetiteljskim, kulturnim i socijalnim radom. Bio je bliski suradnik splitskog biskupa Stjepana Cosmija i pomagao mu pri osnutku sjemeništa. U Splitu je 1676. osnovao Kongregaciju svetog Filipa Nerija i o svojem trošku dao podići oratorij njemu u čast. Brinuo se za siromahe i bolesne te osnovao više bratovština u Makarskoj i okolici.

Njegovim zalaganjem dovela je Makarska biskupija isusovačke misionare, među kojima je bio i poznati povjesničar Filippo Riceputi. Nikolina nastojanja da župe organizira u duhu Tridentskog koncila izazvala su napetosti i nesporazume s franjevcima. O svojim brojnim pastirskim pohodima slao je izvještaje papinskoj Kongregaciji koncila u Rim. Preminuo je 10. kolovoza 1730. u Makarskoj na glasu svetosti i pokopan je u katedrali. Postupak za njegovu beatifikaciju pokrenut je 1881. U Brelima kraj Makarske njegovim imenom nazvan je jedan od najljepših i najpoznatijih borova koji je rastao iz kamena i bio star više od 300 godina. Nepažnjom je uništen 1983, a na istom mjestu je zasađen novi bor. Biskup Bijanković zadužio je Brela i Breljane, a nakon pobjede nad Turcima kod Sinja (1715) u Brelima je sagradio crkvu Gospe od Pobjede (danas crkva Gospe od Karmela). Jedna ulica u Brelima nazvana je njegovim imenom, a pored crkve Gospe od Karmela postavljen je 2015. spomenik biskupu Nikoli Bijankoviću u čast. Medaljon posvećen Nikoli Bijankoviću nalazi se u Vinici kraj Tomislavgrada na Trgu glagoljaša, zajedno s medaljonima viničkih glagoljaša koje je odgajao.