Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster - 30. kolovoz

Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster

Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster, talijanski benediktinac bavarsko-tirolskog podrijetla, kardinal, nadbiskup Milana, rođen je 18. siječnja 1880. u Rimu, kao Alfredo Ludovico Luigi Schuster, sin službenog papinskog krojača, Giovannija (Johanna) Schustera, rodom iz Deggendorfa (Donja Bavarska) i Marije Anne Tutzer iz Renona/Rittena (provincija Bolzano, Južni Tirol). Njegova sestra Giulia stupila je u red Kćeri svetog Vinka Paulskog. Alfredo je od malih nogu ministrirao, a 1891. završio je gimnaziju u Bazilici svetog Pavla izvan zidina. Stupio je 13. studenoga 1898. kao novak u benediktinski red u opatiji svetog Pavla izvan zidina i uzeo redovničko ime Ildefonso. Redovničke zavjete položio je 13. studenoga 1900. Doktorirao je 14. lipnja 1903. filozofiju, a potom i teologiju na benediktinskom Pontifikalnom ateneju svetog Anzelma u Rimu. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1904. u Lateranskoj bazilici u Rimu. Magistar novaka rimske benediktinske opatije San Paolo fuori le Mura postao je 1908, prior 1916, a opat 1918. Od 1914. do 1929. bio je generalni prokurator benediktinske Kongregacije Monte Cassino, a od 1919. do 1922. predsjednik Papinskog orijentalnog instituta. Predavao je kao profesor na mnogim učilištima i institutima. Od 1924. do 1929. obavljao je vizitacije sjemeništa u Lombardiji, Campaniji i Calabriji.

Imenovan je 26. lipnja 1929. nadbiskupom Milana, a papa Pio XI. imenovao ga je 15. srpnja 1929. kardinalom. Bio je papin legat na mnogim skupovima i kongresima. Obnovio je ambrozijansku liturgijsku i glazbenu tradiciju, a uz pastoralni rad nije zapostavljao asketski život te je i kao kardinal zadržao redovničku disciplinu. Rado je posjećivao župe u svojoj nadbiskupiji i organizirao biskupijske sinode i euharistijske kongrese. Osuđivao je rasizam i antisemitizam te antikršćanske i poganske elemente u fašističkoj i komunističkoj filozofiji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio napustiti Milano i pomagao je svim nevoljnicima, kako katolicima, tako i Židovima. Mnoge progonjene osobe pronašle su utočište po župnim uredima i samostanima milanske nadbiskupije. Vodio je trajnu brigu o siromasima i ugroženim osobama. Kardinal Schuster napisao je mnoga djela o povijesti monaštva, monaškoj duhovnosti i liturgiji. Prozvan „apostolom velegrada“, po završetku rata sudjelovao je u obnovi Milana. Preminuo je na današnji dan, 30. kolovoza 1954, u gradiću Venegono Inferiore (provincija Varese, Lombardija), oko 35 kilometara sjeverozapadno od Milana. Pokopan je u milanskoj katedrali. Blaženim ga je proglasio 12. svibnja 1996. papa Ivan Pavao II.