Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Maria de Mattias - 20. kolovoz

Sveta Maria de Mattias

Sveta Maria Matilda de Mattias, talijanska redovnica, mističarka, utemeljiteljica kongregacije sestara Klanjateljica Krvi Kristove, rođena je 4. veljače 1805. u Vallecorsi (provincija Frosinone, Lazio, biskupija Gaeta), oko 90 kilometara jugoistočno od Rima, u uglednoj i pobožnoj obitelji, kao drugo od četvero djece Giovannija de Mattiasa i Ottavije de Angelis. Razgovori s ocem pobudili su u njoj veliku ljubav prema Isusu, Jaganjcu žrtvovanom za spasenje čovječanstva. Na prijelazu iz šesnaeste u sedamnaestu godinu počela je tražiti smisao vlastitog života i stekla povjerenje u Blaženu Djevicu, koju je molila „da joj podari svjetlo“. Doživjela je tada mističnu viziju koja je potpuno promijenila njezin život. To iskustvo postalo je njezinim izvorom, snagom i motivacijom i ponukalo je da diljem Italije pomaže svima upoznati nježnu ljubav nebeskog Oca, ljubav raspetog Isusa. Bila je uvjerena da promjena društva počinje promjenom srca svake osobe, a osoba se mijenja kad uspije shvatiti koliko je dragocjena u Božjim očima, kad shvati da je predmet tolike ljubavi. Isus je dao svoju krv da je otkupi! Da je ova preobrazba moguća i svima dostupna, Maria je iskusila već 1822, kad je imala 17 godina, za vrijeme jedne propovijedi koju je u okviru pučkih misija držao sveti Gaspare del Bufalo (1786-1837), osnivač družbe Misionara Krvi Kristove. Pod vodstvom Gaspareovog subrata i nasljednika, don Giovannija Merlinija, Maria je 4. ožujka 1834. u Acutu (provincija Frosinone, Lazio) utemeljila družbu sestara Klanjateljica Krvi Kristove (Suore Adoratrici del Sangue di Cristo, Adoratrices Sanguinis Christi). Biskup Agnanija Giuseppe Maria Lais pozvao je Mariju da otvori školu za djevojke. Ona se nije htjela ograničiti samo na školu, nego je u onim burnim i opasnim godinama okupljala majke i djevojke, podučavala ih vjeronauku, oduševljavala ih za Isusa i odgajala za istinski kršćanski život u svakodnevnom životu. Dolazili su je slušati i muškarci, a pastiri, prepušteni sami sebi, tražili su da ih poučava i nakon zalaska sunca. Od sramežljive i povučene djevojke Maria je postala navjestiteljica, koja je oduševljavala djevojke, odrasle, jednostavne i učene osobe, laike i svećenike. Marijina jedina želja bila je “da ni jedna kapljica Isusove božanske krvi ne bude izgubljena, da dostigne svakog grešnika i očisti ga, da svi, oprani u rijeci milosrđa, pronađu pravi put mira i zajedništva među ljudima”.

Njezina gorljivost privukla je mlade, s kojima je Maria de Mattias otvorila oko 70 zajednica, mnoge od njih u zapuštenim mjestima središnje Italije, ali i u inozemstvu. Na poziv pape Pija IX. otvorila je u Rimu Sirotište svetog Alojzija. Život Marije De Mattias pretvorio se u trajno nastojanje da ugodi Isusu, koji joj je zarobio srce već od mladosti i radosno zalaganje za spasenje bližnjega, te pomaganje da taj bližnji upozna tajne Božje ljubavi prema čovječanstvu. Nije štedjela napora, nije se zaustavljala pred suprotnostima, a uvijek je radila u dubokom zajedništvu s mjesnom i općom Crkvom. Maria Maria de Mattias preminula je u Rimu na današnji dan, 20. kolovoza 1866, a pokopana je na gradskom groblju Verano, po želji pape Pija X, koji je za nju izabrao grob i dao izraditi reljef. Njezine relikvije štuju se u rimskoj crkvi Predragocjene Krvi Kristove. Papa Pio XII. proglasio ju je 1. listopada 1950. blaženom, a papa Ivan Pavao II. 18. svibnja 2003. svetom. U vrijeme Marijine beatifikacije diljem svijeta djelovalo je više od 400 njezinih zajednica. Danas na svim kontinentima djeluje gotovo 2 tisuće Klanjateljica Krvi Kristove, u mnogim zemljama Europe, Južne, Srednje i Sjeverne Amerike, Azije, Afrike i Oceanije. Družba uspješno djeluje i u našim krajevima. Prve sestre Klanjateljice Krvi Kristove stigle su 1879. u Banja Luku, a od 1927. djeluju i u Hrvatskoj. Prvu zajednicu u Zagrebu osnovale su 1933. Danas su sve zajednice sestara Klanjateljica krvi Kristove u hrvatskim krajevima uključene u Regiju Zagreb, a sestre Regije Zagreb žive i djeluju u 36 zajednica na području Hrvatske (Bjelovar, Hrvatska Kostajnica, Ivanec, Karlovac, Kutina, Nova Gradiška, Okučani, Olib, Ražanac, Silba, Slavonski Brod, Sukošan, Vukovar, Vrsar, Zadar, Zagreb-Kaptol, Zagreb-Miramarska, Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Tuškanac, Zagreb-Podsused), Bosne i Hercegovine (Banja Luka-Biskupski ordinarijat, Banja Luka-Novi Nazaret, Bosanska Gradiška, Bihać, Glamoč, Kongora, Nova Topola, Sarajevo, Vidovice, Zenica), Austrije (Kufstein), Lihtenštajna (Schaan), Njemačke (München, Sindelfingen), Australije (Adelaide, Sydney) i Mozambika (Maputo), a nazočne su i u mnogim drugim zemljama diljem svijeta.