Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Tarzicije - 15. kolovoz

Sveti Tarzicije

Sveti Tarzicije (Tarsicius ili Tarcisius), rimski mučenik, akolit, zaštitnik ministranata, rođen je oko 245. u Rimu. Prema predaji, rano je ostao bez roditelja pa je živio kod bogatog ujaka, poganina. Noću je potajno odlazio na kršćanske obrede i postao akolit (klerik nižeg crkvenog reda). Bio je hrabar pa je često stražario na vratima crkve. Za vrijeme velikih progona kršćana, nosio je pričest mučenicima u zatvor. Na jednom rimskom trgu naišao je na pogansku rulju kojoj ni pod cijenu smrti nije htio predati posvećene hostije držeći ih čvrsto na svojim prsima. U rimskom martirologiju (popisu mučenika i svetaca) nalazi se sažeti opis Tarzicijevog mučeništva: „U Rimu, na glasovitoj cesti Via Appia, pogani su presreli akolita svetog Tarzicija, koji je sa sobom nosio sakrament Tijela Isusova. Ispitivali su ga što to nosi sa sobom. Kako je on bio uvjeren da ne smije biserje predati svinjama, nije im htio otkriti tajnu. To ih je razbjesnilo pa su ga zatukli toljagama i kamenjem. Ubojice su zatim pomno pretražili njegove ruke i odjeću, ali svetootajstva nisu pronašli. Kršćani su pokupili tijelo mučenika Tarzicija i pokopali ga na Kalistovom groblju-u Kalistovim katakombama.“ Prema predaji, Tarzicijevo tijelo oteo je rulji rimski legionar Kvadrat, zacijelo i sam vjernik, i predao ga kršćanima. Dogodilo se to na današnji dan, 15. kolovoza 257, za vrijeme progona cara Valerijana.

Na njegov grob papa Damaz (366-384) dao je u IV. stoljeću staviti natpis, u kojem je Tarzicija usporedio sa svetim Stjepanom prvomučenikom. U tom natpisu pored ostalog stoji: „Kad je sveti Tarzicije nosio Kristova otajstva, a zla ih ruka htjela obeščastiti, on je radije izbijen predao dušu nego da nebesku hranu preda bijesnim psima.“ Papa Pavao I. dao je 767. prenijeti Tarzicijeve relikvije u rimsku baziliku svetog Silvestra in Capite, gdje pod glavnim oltarom počivaju i danas. Sveti Tarzicije, simbol mučenika euharistije, zaštitnik je ministranata i ministrantica, prvopričesnika, štovatelja Presvetog sakramenta i mladih članova Katoličke akcije. Štovanje svetog Tarzicija naročito se raširilo u XIX. stoljeću zahvaljujući glasovitom romanu „Fabiola“ (1854) engleskog kardinala Nicholasa Wisemana. U pariškom muzeju Louvreu nalazi se čuveni kip svetog Tarzicija, djelo velikog francuskog kipara Alexandrea Falguièrea, nastalo 1868. Posvećena su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta.