Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sluga Božji Antun Mahnić - 16. kolovoz

Sluga Božji Antun Mahnić

Sluga Božji Antun Mahnić (Anton Mahnič), slovenski i hrvatski svećenik, krčki biskup, rođen je 14. rujna 1850. u Kobdilju (općina Komen) na goričkom Krasu u Sloveniji (Goriška regija, Primorska) kao sin Antona Mahniča i Jožefe rođene Jerič. Nakon završene sjemenišne gimnazije i studija teologije u Gorici za svećenika je zaređen 1874. Nakon doktorata iz teologije u Beču (1881) bio je nadstojnik i ravnatelj sjemeništa, a od 1880. do 1896. profesor teologije u Gorici. Zbog odlučnog i ponekad preoštrog nastupa njegovi protivnici prozvali su ga „nevihta s Krasa” (oluja s Krasa). Imenovan je 1896. krčkim biskupom. Biskupsko ređenje primio je 17. veljače 1897. u goričkoj katedrali, a u Krku je ustoličen 27. ožujka 1897. Bio je pristaša katoličkog integrizma pa je u tu svrhu izdavao časopise Rimski katolik (1888–96) i Hrvatska straža (1903–18) te više glasila (Krijes, Luč, Riječke novine). Jedan je od inicijatora Hrvatskog katoličkog pokreta, a njegovim poticanjem osnivana su katolička akademska društva u Zagrebu, Beču, Grazu, Innsbrucku i Pešti. Mahnićevi temeljni ciljevi bili su obrana vjere i prava Katoličke crkve, preobrazba javnog života prema kršćanskim načelima, borba za prava, političku slobodu i samosvijest hrvatskog naroda, osnivanje socijalnih organizacija i ostvarenje ideala kršćanske demokracije.
Krčki biskup bio je ključna osoba u afirmaciji konzervativnog političkog katolicizma, utemeljenog na vjerskoj, narodnoj i demokratskoj ideji. Bio je osnivač ili poticatelj mnogih svećeničkih i laičkih društava (Hrvatski katolički narodni savez, Pijevo društvo za promicanje katoličke štampe). Djelovanje katoličkog pokreta započelo je 1903. pokretanjem časopisa Hrvatska straža, utemeljenog na načelima kršćanske filozofije i namijenjenog laicima, koji su, prema Mahniću, kao nositelji i širitelji vjere „Crkva u svijetu“. Djelovao je na promicanju starocrkvenoslavenske liturgije. Na Krku je 1902. osnovao Staroslavensku akademiju, a u svojoj biskupskoj rezidenciji otvorio tiskaru »Kurykta« za tiskanje liturgijskih knjiga na glagoljici. Održao je biskupijske sinode 1901. i 1911. te u Krku dao tiskati njihove dokumente (1902, 1912). Mahnićev najvažniji doprinos uvijek je bilo okupljanje i odgajanje mladeži. Poslije 1. svjetskog rata talijanske okupacijske vlasti prognale su Mahnića iz Krka u Frascati kod Rima. Tamo se teško razbolio te otišao u Zagreb, gdje je preminuo na glasu svetosti 14. prosinca 1920. na dvoru zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera. Najprije je bio pokopan na Mirogoju, potom su mu posmrtni ostaci 1929. preneseni u crkvu svetog Franje Ksaverskoga u Zagrebu (kod franjevaca trećoredaca, glagoljaša), a 23. studenoga 2002. u njegovu krčku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Izrađena je 1970. spomen-medalja s njegovim likom uz obljetnicu smrti (autor Ante Orlić), a u Štanjelu (općina Komen, Slovenija), postavljeno je 1998. njegovo poprsje u bronci (autor Evgen Guštin). U osnovnoj školi u Krku od 1998. djeluje po njemu nazvana Mala staroslavenska akademija. Biskupijski postupak za njegovu beatifikaciju službeno je otvoren 14. prosinca 2013, u katedralnoj crkvi u Krku, a 2014. u svrhu promicanja njegovog štovanja pokrenut je glasnik Mahnićevo slovo.