SVECI MJESECA - KOLOVOZ
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sveti Petar Faber - 1. kolovoz
Sveti Petar Faber (latinski Petrus Faver, francuski Pierre Favre), među narodom poznat i kao Pater Faber, francuski isusovac, svećenik i teolog, suosnivač Družbe Isusove, rođen je 13. travnja 1506. u selu Villaretu (danas Saint-Jean-de-Sixt, departman Haute-Savoie, istočna Francuska), u pobožnoj seljačkoj obitelji. Kao dječak bio je pastir u francuskim Alpama (planinski lanac Aravis) i već je tada ostaloj djeci tumačio katekizam. Župnik u Thônesu (departman Haute-Savoie) i njegov učitelj u pučkoj školi u susjednom selu La Roche-sur-Foronu usadili su Petru u srce ljubav prema knjizi i učenju. Od 1525. školovao se u Parizu i tamo se zadržao deset godina. U pariškom kolegiju svete Barbare (Collège Sainte-Barbe) studirao je filozofiju. Bio je školski kolega i bliski prijatelj svetog Ignacija Loyole i svetog Franje Ksaverskog. Ignacije Loyola postao je njegov duhovni učitelj i izveo ga iz teških duševnih tjeskoba. Diplomirao je 1530. filozofiju, a 1533. kratko vrijeme boravio u rodnom kraju. Početkom 1534. vratio se u Pariz i pod vodstvom svetog Ignacija obavio duhovne vježbe. Tada je odlučio da će slijediti svog duhovnog učitelja. Od veljače do svibnja 1534. primio je niže i više redove i postao 30. svibnja 1534. svećenik. Svoju prvu misu služio je 22. srpnja 1534. O tome je pisao i u svojem duhovnom dnevniku, zvanom „Memoriale“, koji je počeo pisati u Njemačkoj, u lipnju 1542. Taj je dnevnik najpouzdaniji izvor za upoznavanje Faberove duhovnosti. Faber je s Ignacijem Loyolom i s još pet drugova 15. kolovoza 1534. na svetkovinu Velike Gospe, u kapeli Naše Gospe od sedam žalosti, na Montmartreu u Parizu, položio zavjete siromaštva i čistoće te donio odluku da će hodočastiti u Jeruzalem. Faber je tada bio jedini svećenik među njima i služio misu. Sudionici tog pokreta, budući isusovci, odlučili su tada da će se u slučaju nemogućnosti hodočašća u Jeruzalem staviti na raspolaganje papi. Napustili su Pariz 15. studenoga 1536. i uputili se u Veneciju, a prvoj sedmorici pridružila su se još trojica istomišljenika. Kako je put u Svetu zemlju zbog rata između Venecije i Turske bio nemoguć, pošli su u Rim i stavili se na raspolaganje papi Pavlu III. Otac Faber je najprije na rimskom učilištu Sapienza predavao teologiju. U proljeće 1539. Ignacije Loyola i njegovi prijatelji započeli su s pripremama za osnivanje Družbe Isusove, a novi red potvrdio je 27. rujna 1540. i papa Pavao III. Otac Faber poslan je 1539. u Parmu i Piacenzu, gdje je djelovao do konca listopada 1540. Nakon toga započeo je životom stalnoga putnika, a glavna polja njegova rada bili su Njemačka i Iberski poluotok. Putujući glavnim europskim putovima i brojnim gradovima otac Petar Faber postao je izuzetno utjecajna osoba.
U Njemačkoj je sudjelovao u važnim vjerskim raspravama (Wormser Religionsgespräch, Regensburger Religionsgespräch, 1541), držao duhovne vježbe (biskupije Speyer, Mainz i Köln), propovijedao, pohađao samostane, napisao mnoga važna djela. Tada je za Družbu Isusovu pridobio i svetog Petra Kanizija, koji ga je cijenio i volio. U Španjolskoj i Portugalu također je od 1544. do 1546. pridonio rastu i napretku Družbe Isusove. Duhovni otac svetog Franje Borgije, djelovao je u mnogim gradovima. Pozvan je da kao teolog sudjeluje u radu Tridentskog sabora i stigao u Rim 17. srpnja 1546. U Rimu je nakon kratke bolesti, oslabljen napornim putovanjima i pješačenjima, preminuo na današnji dan, 1. kolovoza 1546, na rukama svetog Ignacija Loyole. Otac Petar Faber bio je čovjek blage ćudi, profinjene osjećajnosti, pravi anđeo u ljudskoj spodobi. Svi koji su mu se približili, voljeli su ga i poštivali. Imao je mnogo prijatelja, a bio je čovjek molitve koji je nalazio Boga u svim stvarima. Njegova su duga putovanja bili satovi najtoplije i najproživljenije molitve, o kojoj govore najljepše stranice njegova „Memorialea“. Gajio je veliku pobožnost prema Euharistiji, a misa mu je bila središte i izvor duhovnoga života. Bio je veliki štovatelj anđela i svetaca. Na putu bi im se uvijek preporučivao i zazivao ih, osobito zaštitnike pojedinih zemalja, krajeva i gradova. Oružje njegovog plodnog apostolata bili su duhovni razgovori i duhovne vježbe. Sam sveti Ignacije tvrdio je da u davanju duhovnih vježbi Petar Faber nadmašuje sve ostale. Blaženim ga je 5. rujna 1872. proglasio papa Pio IX, a svetim 17. prosinca 2013. papa Franjo. Papa Franjo tom prilikom je izjavio da je sveti Petar Faber njegov omiljeni svetac.
Slika: Sveti Petar Faber
Slika: Sveti Petar Faber
Slika: Sveti Petar Faber
Slika: Sveti Petar Faber
Slika: Sveti Petar Faber
Slika: Sveti Petar Faber