Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Aleksandar Haleški - 21. kolovoz

Blaženi Aleksandar Haleški

Blaženi Aleksandar Haleški (Alexander of Hales, latinski Alexander Halensis ili Alensis), engleski skolastički filozof i teolog, rođen je između 1180. i 1186. u Halesu, grofovija Shropshire (danas Halesowen, West Midlands). Nakon školovanja u domovini (vjerojatno i u Oxfordu), studirao je u Parizu. Diplomirao je 1215. filozofiju, a 1221. teologiju. Jedan od začetnika franjevačke škole (Schola Fratrum Monorum), postao je 1220. profesor teologije na Pariškom sveučilištu. Boravio je neko vrijeme u Rimu i u Engleskoj, gdje je imenovan kanonikom crkve svetog Pavla u Londonu i arhiđakonom u Coventryju. Zatim se vratio u Pariz i ponovno preuzeo svoju profesorsku katedru. Sudjelovao je 1235. kao mirovni posrednik u pregovorima između Engleske i Francuske. U njegovom životu dogodio se 1236. ili 1237. neočekivani preokret. Ugledni, imućni profesor, na glasu zbog svoje učenosti i mudrosti, odrekao se svega i vođen svjetlom Božje milosti stupio u franjevački red. Taj ponizni i siromašni znanstvenik postao je tako prvi franjevac titular Katedre na Pariškom sveučilištu. Sudjelovao je početkom 1245. na Prvom saboru u Lyonu.

Poznavao je Aristotelovu filozofiju i njegove arapske komentare i prvi se njima služio. U metafizici slijedio je Anzelmov ontološki dokaz i smatrao da se razumom može dokazati Božja opstojnost. Napisao je mnoga značajna teološka djela („Exoticon“, „Sermones“, „Summa“). U djelu „Summa universae theologiae“, koje je dugo bilo temeljni skolastički priručnik, prvi je upotrijebio skolastičku metodu. Osim u teologiju, Aleksandar iz Halesa bio je dobro upućen u logiku i dijalektiku, a raspravljao je o teodicejskim, psihološkim i etičkim temama. Njegovu teološku misao slijedio je sveti Bonavantura (nazvao je Aleksandra svojim „ocem i učiteljem“) te mnogi drugi franjevački teolozi (Jean de La Rochelle, Odo Rigaldus, William iz Middletona, Richard Rufus iz Cornwalla) i značajni kršćanski mislioci. Nazvan je „Doctor irrefragabilis“ („Neoborivi doktor“), „Doctor doctorum“ („Doktor doktora“) i „Theologorum monarcha“ („Kralj teologa“). Preminuo je na današnji dan, 21. kolovoza 1245, u franjevačkom samostanu u Parizu, a franjevački martirologij spominje ga kao blaženika.