SVECI MJESECA - KOLOVOZ
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sveta Narcisa od Isusa - 30. kolovoz
Sveta Narcisa od Isusa ili Narcisa de Jesús Martillo Morán, ekvadorska pokornica, rođena je 29. listopada 1832. na hacijendi San José u ekvadorskom gradu Nobolu (provincija Guayas) kao šesto od devetero djece zemljoposjednika Pedra Martilla i Josefine Morán. Sa šest godina, 1838, ostala je bez majke, a njezina starija sestra María del Tránsito podučavala ju je čitanju, pisanju, pjevanju, sviranju gitare, tkanju, vezenju i kuhanju. Narcisa je najviše od svega voljela glazbu pa su njezine molitve često postajale pjesme. Privlačio ju je isposnički život pa je rado odlazila u obližnju šumu, gdje se u tišini i samoći osjećala najbliže dragom Bogu. Stablo guayaba, kraj kojeg je najčešće molila, danas je mjesto brojnih hodočašća. Plavokosa, plavooka, visoka, susretljiva djevojka bila je omiljena u svojoj okolini. Nakon očeve smrti preselila se 1852. u grad Guayaquil (provincija Guayas) gdje je boravila kod jedne ugledne obitelji. Radila je kao švelja kako bi pružala financijsku potporu svojoj mlađoj braći. Istovremeno je predavala vjeronauk i vodila brigu o nevoljnicima, bolesnicima i napuštenoj djeci.
Njezin uzor bila je prva ekvadorska svetica Mariana de Paredes pa se poput nje odlučila potpuno posvetiti dragom Bogu i podnošenju žrtve za potrebe svojih bližnjih i svojeg naroda. Nekoliko mjeseci boravila je u gradu Cuenca (provincija Azuay), a predloženo joj je da uđe u tamošnji samostan bosonogih karmelićanki. Narcisa se ipak odlučila vratiti u Guayaquil, kako bi pomogla svojoj prijateljici, kasnijoj blaženici, Mercedes de Jesús Molina y Ayala, u osnivanju sirotišta. Po savjetu svojeg duhovnog vođe, franjevca Pedra Guala, živjela je od lipnja 1868. u samostanu dominikanskih trećoredica u peruanskom glavnom gradu Limi. Narcisa je osam sati dnevno provodila u molitvi i osami, a još četiri sata u pokori. Na njezinom tijelu uvijek su bili vidljivi znakovi bičevanja, trnove krune i raspeća. Strogo je postila i često zapadala u ekstaze. Preminula je 8. prosinca 1869. u Limi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 25. listopada 1992. blaženom, a papa Benedikt XVI. 12. listopada 2008. svetom. Od 1972. njezino tijelo počiva u rodnom gradu Nobolu, koji danas nosi i njezino ime, Narcisa de Jesús, a u njemu se nalazi svetište svete Narcise, posvećeno 22. kolovoza 1998, omiljeno hodočasničko odredište.
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa
Slika: Sveta Narcisa od Isusa