Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Marko iz Aviana - 13. kolovoz

Blaženi Marko iz Aviana

Blaženi Marko iz Aviana (Marco d'Aviano), talijanski redovnik kapucin, svećenik, rođen je kao Carlo Domenico Cristofori 17. studenoga 1631. u Villotti kod Aviana (provincija Pordenone, Furlanija), kao sin uglednih roditelja, Marca Pasqualea Cristoforija i Rose Zanoni. Prvu poduku primio je od seoskog učitelja, a roditelji su ga dali na školovanje u isusovački zavod u Gorici. Bojažljivi dječak, sanjar, ponesen oduševljenjem, jednog se dana nakon povratka pitomaca sa šetnje nije javio prilikom prozivke. Pobjegao je kako bi na otoku Kreti obratio Turke. Nakon dva dana pješačenja, iscrpljen je pokucao na vrata kapucinskog samostana u Kopru. Njegova mladenačka kriza riješila se Božjim pozivom u samostan pa je 21. studenoga 1648. obukao kapucinsku redovničku odjeću u Coneglianu (provincija Treviso, Veneto). Tada je u počast svojem ocu uzeo redovničko ime Marko. Za svećenika je zaređen 18. rujna 1655. Postao je 1672. poglavar kapucinskog samostana u Bellunu (Veneto), a 1674. kasnije samostana u Oderzu (provincija Treviso). Težio je za samoćom i molitvom pa su ga poglavari na njegovu molbu premjestili u Padovu. Tamo je prigodom jednog svečanog govora zadivio uglednike toga grada i ubrzo došao na glas kao čudotvorac. Molio je 6. rujna 1676. nad redovnicom Vincenzom Francesconi koja je trinaest godina bila prikovana za krevet i ona je nakon Markovog blagoslova čudesno ozdravila. Glas o njemu pronio se izvan granica Italije pa su papi i Markovim poglavarima počeli pristizati zahtjevi da taj glasoviti apostol dođe i u njihove krajeve. Od 1680. započela Markova putovanja diljem Europe, a njegove propovijedi pratila su mnoga čudesa. Prijatelj bolesnika i siromaha, u misionarskom i apostolskom djelovanju Marko iz Aviana posebno je naglašavao važnost i djelotvornost „savršenog čina pokajanja“.

Papa Inocent XI. povjerio je Marku misiju ujedinjenja svih katoličkih europskih zemalja i vladara u Svetu ligu, u borbi protiv turskog osvajanja. Uspio je kod svih vladara osim francuskog kralja Louisa XIV, koji mu nije dozvolio dolazak u Francusku. Naročito se sprijateljio s austrijskim carem Leopoldom I, čiji je ispovjednik, duhovni i politički savjetnik bio dvadesetak godina. Marko je stigao do Beča zajedno s poljskom konjicom. Turci su pred Beč došli 14. srpnja 1683. i započeli opsadu. Potaknut žarom i živim preporukama pape Inocenta XI, Marko je na bojnom polju pozivao na slogu, hrabrio kršćanske vojnike, a posebno hrabrog poljskog kralja Jana Sobieskog kojeg je nagovorio da pritekne u pomoć Beču. Na dan bitke, 12. rujna rano ujutro, otac Marko je služio misu na Kahlenbergu iznad Beča, kojoj su nazočili kralj Jan Sobieski i nadvojvoda Karlo Lotarinški i kod nje se pričestili. Zatim je poljski kralj sa svojom vojskom navalio na Turke te spasio Beč i Europu. Kapela Sobieski na Kahlenbergu trajan je spomenik na taj znameniti događaj. Freska u kapeli prikazuje oca Marka i kralja Jana kod mise uoči velike bitke. Poljska vojska ostvarila je 12. rujna 1683. sjajnu pobjedu i Beč je uz Božju pomoć oslobođen. Pišući Inocentu XI. o ishodu bitke kod Beča, otac Marko je priznao da se oslobođenje grada zbilo »po čudu«. Papa je taj dan kršćanske pobjede posvetio Presvetom Imenu Marijinom. Pobjeda je izborena, neprijatelj je natjeran u bijeg, a oslobođena su i druga okupirana područja i gradovi. Marko je 1684. uspio postići da u Svetu ligu uđe i Venecija. Tvrdio je kako bi uvjerio i francuskog kralja da se pridruži, samo da je dobio priliku za razgovor s njim. Otac Marko pratio je kršćansku vojsku kao savjetnik i vojni kapelan. Uslijedile su velike kršćanske pobjede kod Budimpešte (1684), Neuhäusela (Nové Zámky, 1685), Mohácsa (1687) i Beograda (1688), sve do sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima (1699).

Postoji zgodna anegdota koja govori kako je turska vojska u bijegu za sobom ostavljala velike količine jake, gorke kave. Prema Markovom savjetu kršćanski vojnici miješali su tu kavu s mlijekom i medom. Tako je nastao novi napitak koji su vojnici po svojem omiljenom duhovniku prozvali „kapuciner“ ili „cappuccino“. Posljednjih godina svoga života otac Marko iz Aviana poduzimao je naporna apostolska putovanja po čitavoj Europi. Činio je to iz poslušnosti, na zahtjev svojih redovničkih poglavara ili na izričito traženje Svete Stolice. Europski vladari i uglednici stalno su ga pozivali i nudili mu svoje prijateljstvo. U svibnju 1699. krenuo je na posljednje putovanje u Beč. Njegovo zdravlje bilo je tada već jako narušeno i neprestano se pogoršavalo. Govorio je: „Ne mogu više, ali papa naređuje.“ Apostolski nuncij Andrea Santacroce prenio je bolesniku blagoslov pape Inocenta XII. Otac Marko primio je sakrament bolesničkog pomazanja i obnovio redovničke zavjete. Držeći u rukama križ, blago je preminuo u Beču na današnji dan, 13. kolovoza 1699, u nazočnosti austrijskog cara Leopolda i carice Eleonore. Nakon svečanih pogrebnih obreda, njegovo je tijelo našlo svoj konačni počinak u kapucinskoj crkvi u Beču, uz carske grobnice. Otac Marko iz Aviana bio je čovjek izvanrednih sposobnosti, svećenik, redovnik, evanđeoski propovjednik i Kristov svjedok u svim okolnostima. Vjerni službenik milosrđa i oproštenja, bio je duhovni iscjelitelj Europe, promicatelj mira, čudesni i strpljivi graditelj njezine slobode i jedinstva. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 27. travnja 2003.