SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Lovro, đakon i mučenik

Sveti Lovro, đakon i mučenik

Današnji zaštitnik, sveti Lovro Rimski, rođen je oko 225. u rimskom naselju Osca (danas španjolski grad Huesca). Bio je učenik pape Siksta II, koji ga je zbog njegovih mladenačkih vrlina volio očinskom ljubavlju. Unatoč mladoj dobi uvrstio ga je među sedmoricu uglednih rimskih đakona te ga postavio za protođakona. Iskazavši mu tako veliko povjerenje, prorekao mu je da ga čeka teška borba za vjeru Kristovu. Papa mu je doslovno rekao: "Mene Gospodin štedi jer sam slab starac, no tebi je odredio slavnu pobjedu." Nakon tih utješnih i ohrabrujućih riječi kazao je đakonu Lovri neka povjereno mu crkveno blago podijeli siromasima. On je to poslušao te pošao u ubožnicu za siromahe i sve im podijelio. Stoga je za vrijeme Valerijanova progonstva, kad ga je sudac istražitelj upitao za blago Crkve, upro prstom u siromahe, bogalje, slijepce i bolesnike te rekao: "Evo blaga Crkve, vječnog blaga koje se ne umanjuje nego neprestano rodi!" Na to je bio mučen, izbičevan te spaljen na roštilju. S tog užarenog strašnog mučila dobacio je okrutnom tiraninu: "Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!" Mučeništvo svetog Lovre prema pouzdanim pisanim izvorima zbilo se na današnji dan, 10. kolovoza 258.

Kiša meteora, zvana Perzeidi, događa se otprilike u vrijeme njegova spomendana sredinom kolovoza pa se naziva i "suze svetog Lovre". Posebno je slavljen u Rimu i jedan je od zaštitnika „vječnog grada“. Francuski istraživač Jacques Cartier po njemu je nazvao najveći estuarij na svijetu Zaljev svetog Lovre (Golfe du Saint-Laurent, Gulf of Saint Lawrence) i Rijeku svetog Lovre ili svetog Lovrijenca (Fleuve Saint-Laurent, Saint Lawrence River), dugu 1197 kilometara. Omiljeni svetac, kojeg zazivaju kod požara i lumbaga, zaštitnik je đakona, sjemeništaraca, studenata, školske djece, knjižničara, arhivista, rizničara, komičara, kuhara, pečenjara, mesara, nožara, pivara, kožara, siromaha, vlasnika restorana, vinara, vinogradara, arsenala, oružara, staklara, pralja, Rima, Rotterdama, Kanade, Šri Lanke, brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Lovrečka Varoš kod Vrbovca, Lipovac kod Nijemaca, Babina Greda, Baranjsko Petrovo Selo kod Petlovca, Črnkovci kod Marijanaca, Slavonski Brod-groblje, Požega, Požeška biskupija, Crkvari kod Orahovice, Lovrečan kod Cestice, Cirkovljan kod Preloga, Petrinja, Vivodina kod Ozlja, Lovrečica kod Umaga, Sveti Lovreč Labinski kod Raše, Premantura kod Medulina, Krk, Kali na Ugljanu, Lukoran na Ugljanu, Šibenik, Koprno kod Unešića, Trogir-katedrala, Stobreč kod Splita, Baška Voda, Kaštel Lukšić, Zmijavci, Vrboska na Hvaru, Žukovac kod Orebića, Sonta kod Apatina).

Sretan imendan želimo svim našim dragim Lovrama i Lovorkama!

Slika: Sveti Lovro, đakon i mučenik

Slika: Sveti Lovro, đakon i mučenik-crkva u Požegi

Slika: Sveti Lovro, đakon i mučenik-katedrala u Trogiru

Slika: Sveti Lovro, đakon i mučenik-župna crkva u Petrinji

Svetac dana - Blaženi Franciszek Drzewiecki

Blaženi Franciszek Drzewiecki

Blaženi Franciszek (Franjo) Drzewiecki, poljski svećenik, redovnik orionist, mučenik, rođen je 26. veljače 1908. u Zdunama (Zduny, kotar Łowicz, łódzko vojvodstvo), kao sin Jana i Rozalije. Odrastao je u vrlo pobožnoj obitelji, a imao je četiri brata i šest sestara. Stupio je 1922. u Zduńskoj Woli (łódzko vojvodstvo) u sjemenište orionista, Sinova božanske providnosti, reda kojeg je 1893. u Torinu osnovao sveti Luigi Orione (1872-1940). Prve redovničke zavjete Franciszek je položio 1930, a studij filozofije završio 1931. Od 1931. školovao se u Italiji. Studirao je teologiju u Veneciji i u matičnoj kući orionista u Tortoni (provincija Alessandria, Pijemont). Vječne redovničke zavjete položio je 15. kolovoza 1934, pred osnivačem reda, Luigijem Orioneom. Za svećenika je zaređen 6. lipnja 1936. Neko vrijeme djelovao je kao svećenik u Genovi, a u prosincu 1937. vratio se u Poljsku. Po povratku je bio odgojitelj i predavao na kolegiju u Zduńskoj Woli, a od ljeta 1939. službovao kao župnik u Włocławku (kujawsko-pomorsko vojvodstvo).

Njemački okupatori uhitili su ga 7. studenoga 1939, zajedno s mnogim drugim svećenicima i bogoslovima. Osudili su ga na prisilni rad u koncentracijskom logoru Dachau (Gornja Bavarska), u kojem je boravio od 15. prosinca 1940. Dok je radio na logorskom imanju, po jakoj kiši, olujnom vjetru ili žarkom suncu, velečasni Franciszek uvijek je sa sobom nosio posvećene hostije u maloj kutiji, obješenoj oko vrata, a boravak na poljima koristio je za euharistijske pobožnosti. Iznurenog mučenjima i gladovanjem, nacistički zlotvori umorili su ga 13. rujna 1942, u plinskoj komori dvorca Hartheim (Alkoven) kod Linza (Gornja Austrija). Kad su ga zločinci vodili u plinsku komoru, hrabrio je druge: „Kao Poljaci, mi žrtvujemo naš život za Boga, za Crkvu, za Domovinu“. Blaženim ga je proglasio 13. lipnja 1999. u Varšavi njegov veliki zemljak, papa Ivan Pavao II, kao jednog od 108 blaženih poljskih mučenika, umorenih za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Slika: Blaženi Franciszek Drzewiecki

Svetac dana - Sluga Božji Nikola Bijanković

Sluga Božji Nikola Bijanković

Slugi Božji Nikola Bijanković (Bianković), hrvatski svećenik, makarski biskup, rođen je 15. kolovoza 1645. u Splitu. Njegov otac Dominik rođen je na Šolti, a majka Laura, rođena Nadalin, bila je Mlečanka. Gramatikalnu školu završio je u Splitu, a filozofsko-teološke studije u Ilirskom kolegiju u Loretu (provincija Ancona, Marche), gdje je 1669. zaređen za svećenika. Od 1669. djelovao je Splitskoj nadbiskupiji. Bio je župnik u Kaštel-Sućurcu, kanonik splitskog kaptola i predavač u splitskom sjemeništu, apostolski misionar u krajevima Splitske nadbiskupije koji su bili pod Turcima, generalni vikar Ninske biskupije i Splitske nadbiskupije, a 1686. imenovan je apostolskim vikarom Makarske i Skradinske biskupije. Za mletačko-turskog rata (1684–1699) sudjelovao je kao vojni dušobrižnik u svim većim borbama protiv Turaka. Izabran je 1695. za makarskog biskupa, a ustoličen je 1699. Njegovim dolaskom u Makarsku, nakon gotovo dvostoljetne dominacije Turaka, započeo je graditeljski preporod i duhovna obnova. Započeo je gradnju katedralne crkve svetog Marka, gradio biskupski dvor i oratorij svetog Filipa Nerija na obali. Bio je član Ilirske akademije u Splitu. S isusovačkim misionarima često je obilazio svoju biskupiju i katolike pod turskom vladavinom. U svojim vizitacijama uspostavljao je prisne i prijateljske odnose s turskim stanovništvom i njihovim zapovjednicima. To je koristio za često pohađanje svojih vjernika pod turskom vlašću. Objavio je spis „Naredbe od zbora darxave splitske“ (1699). Uz raznoliku i živu pastoralnu djelatnost isticao se prosvjetiteljskim, kulturnim i socijalnim radom. Bio je bliski suradnik splitskog biskupa Stjepana Cosmija i pomagao mu pri osnutku sjemeništa. U Splitu je 1676. osnovao Kongregaciju svetog Filipa Nerija i o svojem trošku dao podići oratorij njemu u čast. Brinuo se za siromahe i bolesne te osnovao više bratovština u Makarskoj i okolici.

Njegovim zalaganjem dovela je Makarska biskupija isusovačke misionare, među kojima je bio i poznati povjesničar Filippo Riceputi. Nikolina nastojanja da župe organizira u duhu Tridentskog koncila izazvala su napetosti i nesporazume s franjevcima. O svojim brojnim pastirskim pohodima slao je izvještaje papinskoj Kongregaciji koncila u Rim. Preminuo je 10. kolovoza 1730. u Makarskoj na glasu svetosti i pokopan je u katedrali. Postupak za njegovu beatifikaciju pokrenut je 1881. U Brelima kraj Makarske njegovim imenom nazvan je jedan od najljepših i najpoznatijih borova koji je rastao iz kamena i bio star više od 300 godina. Nepažnjom je uništen 1983, a na istom mjestu je zasađen novi bor. Biskup Bijanković zadužio je Brela i Breljane, a nakon pobjede nad Turcima kod Sinja (1715) u Brelima je sagradio crkvu Gospe od Pobjede (danas crkva Gospe od Karmela). Jedna ulica u Brelima nazvana je njegovim imenom, a pored crkve Gospe od Karmela postavljen je 2015. spomenik biskupu Nikoli Bijankoviću u čast. Medaljon posvećen Nikoli Bijankoviću nalazi se u Vinici kraj Tomislavgrada na Trgu glagoljaša, zajedno s medaljonima viničkih glagoljaša koje je odgajao.