SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveta Obitelj
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Božić

Božić

Ispunjeni neizmjernom radošću, danas slavimo rođenje našeg Spasitelja i Gospodina, Isusa Krista. Božić (umanjenica, deminutiv, od Bog, tj. mali Bog) slavi se od IV. stoljeća. U sadržaju Božića istaknuta je poruka mira, važnost neznatnih i nemoćnih te vjera da je Bog, nazočan u nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. Vjerski i kulturološki okvir Božića neiscrpno je umjetničko nadahnuće tijekom stoljeća u svim kršćanskim narodima. U hrvatskom folkloru uz Božić se vezuje skup običaja koji počinju u studenom Došašćem, a završavaju na Sveta tri kralja. Simboli Božića su sijanje i uzgoj božićnog žita, urešavanje kuće i zgrada zelenilom, paljenje nove vatre, steranje slame u kući, stavljanje žita i svijeće na blagdanski stol, pripremanje obrednih peciva i drugih jela, pjevani ophod čestitara selom (koleda), postavljanje jaslica i božićnog drvca te običaj darivanja. Simbolika i čarolija božićnih običaja teži sreći i blagostanju u idućoj godini.

U trećem dijelu evanđeoskog božićnog izvještaja u akciju stupaju betlehemski pastiri: „Oni počnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin! Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, priopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onome što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Pastiri su se vratili svojim stadima, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.“ (Lk 2, 15-20). Pastiri su, dakle, našli čitavu Svetu Obitelj. Isus je središte, ali kada i Evanđelje spominje Mariju i Josipa, ne smijemo ni njih zaboraviti, i to ne samo sada, već nikada. Ono što pastiri vide u staji, povezuju s onim što su im rekli anđeli. Time se pokazuje i potvrđuje njihova vjera. Oni vide običnu mladu majku sa slabašnim čedom. Nema tu nikakvog blistanja slave, koja je malo prije njih obasjala, a ipak, oni gledaju u tom Djetetu obećanog Mesiju i Spasitelja svijeta. Oni sada sami postaju nositelji radosne vijesti, apostoli; oni, posve obični, neugledni i beznačajni ljudi, postali su prvi evanđeoski vjesnici. Oni šire anđeosku poruku bez propovjedaonice i visoke naobrazbe, jer evanđelje je svjetlo koje se mora širiti. Naviještanje radosne poruke izaziva čuđenje i divljenje jer se radi o vijesti koja nije obična i svakodnevna. Marija je najbliža Božjem Srcu i ona je od svih ljudi najviše ušla u njegove misli. I mi moramo pred Djetetom u jaslama odabrati između svjetla i tmine, i mi se poput pastira moramo nakon radosnog blagdanskog raspoloženja vratiti u životnu svakidašnjicu i u njoj obavljati svoje dužnosti te proslaviti Boga. Rođenju Isusovom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Kajzerica, Varaždin-uršulinska crkva).

Vjernim čitateljima rubrike „Svetac dana“ od srca želimo sretan, blagoslovljen i radostan Božić!

Slika: Božić

Slika: Bozić-crkva Rođenja Isusovog u Varazdinu

Slika: Božić

Svetac dana - Sveti Petar Nolasco

Sveti Petar Nolasco

Sveti Petar Nolasco (katalonski Pere Nolasc, francuski Pierre Nolasque, španjolski Pedro Nolasco), utemeljitelj reda mercedarijevaca, rođen je 1189. u naselju Mas-Saintes-Puelles (departman Aude, Languedoc), na jugu Francuske, u plemićkoj obitelji. Otac ga je učio viteškom ponašanju, pobožnosti, plemenitosti, otmjenosti i ratnim vještinama. Već je kao petnaestogodišnjak sudjelovao u ratu protiv heretika albigenza u južnoj Francuskoj. Tada je shvatio da se ratovanje i krvoproliće, okrutnost i fanatizam, protive njegovoj naravi. Preselio je 1215. u Barcelonu, a mladi aragonski kralj Jakov I, uzeo ga je na svoj dvor kao tutora. Petar Nolasco posjetio je u to vrijeme glasovito katalonsko svetište Majke Božje na brdu Montserrat, kamo su hodočastili vjernici iz cijele Europe. Španjolski kraljevi bili su tada većim dijelom pod vlašću Maura. U noći od 1. na 2. kolovoza 1218. Petru Nolascu ukazala se Gospa i zatražila od njega da osnuje red posvećen otkupu kršćanskih robova. Kralj Jakov I. svesrdno je podupro Petra u njegovim nastojanjima. Na aragonskom dvoru Petar je susreo dominikanca Rajmunda de Peñaforta, vrhunskog crkvenog pravnika i postali su prijatelji. Stekao je njegovo poverenje i poslužio se njegovim znanjem i stručnošću u stvaranju pravila novoga reda.

Tako je u Barceloni 1218. nastao red Blažene Djevice Marije od Milosrđa za otkup robova (Ordo Beatae Mariae de Mercede redemptionis captivorum), redovnika mercedarijevaca, vitezova koji su pod zaštitom Majke Božje otkupljivali kršćansko roblje. Njihovo sjedište i prvi samostan bila je crkva svete Eulalije u Barceloni. Pravila reda Petar Nolasco objavio je 1222. Pošao je potom najprije u Valenciju koja je stenjala pod krutim islamskim jarmom. Tamo se posvetio otkupljivanju kršćanskog roblja po Sredozemlju. Red je 1235. dobio i privolu pape Grgura IX, a djelovao je prema pravilima svetog Augustina. Petar Nolasco vodio je mercedarijevce do 1249. i u tom razdoblju učinio je zaista mnogo. Samo na jednom putovanju u Valenciju i Granadu uspio je otkupiti više od 400 robova. Putovao je i u Afriku, a često se izlagao i životnoj opasnosti. Sa svojom subraćom oslobodio je za života gotovo 3 tisuće robova, a merecedarijevci su ih tijekom svoga djelovanja oslobodili oko 70 tisuća. Petar Nolasco preminuo je u Barceloni na Božić, 25. prosinca 1256 (po nekim izvorima 6. svibnja 1256). Službeno ga je svetim proglasio 1628. papa Urban VIII. Mercedarijevci su djelovali u Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Portugalu, a potom su kao misionari krenuli i u Novi svijet. Djeluju uspješno i danas u 17 zemalja, u Europi, Aziji, Južnoj i Sjevernoj Americi, a cilj im je i dalje oslobađanje ljudi od ropstva, socijalnog, političkog i psihološkog. Njihovo polje rada nalazi se u župama, bolnicama, zatvorima, zapuštenim četvrtima i predgrađima.

Slika: Sveti Petar Nolasco

Svetac dana - Blaženi Jacopone da Todi

Blaženi Jacopone da Todi

Blaženi Jacopone da Todi (Iacopone da Todi), talijanski franjevac, pjesnik, rođen je oko 1230. u Todiju (provincija Perugia, Umbrija) kao Jacopo de' Benedetti. Podrijetlom iz plemićke, gvelfske obitelji, u mladosti je studirao pravo u Bologni i bio uspješan pravnik u Todiju. Živio je razuzdano, a oženio se 1267. pobožnom i plemenitom djevojkom Vannom, kćerkom grofa Bernardina di Guidonea, koja je zbog Jacopove raskalašenosti živjela pokornički. Nakon ženine smrti, 1268, proživio je vjersku krizu, obratio se i deset godina živio kao pokajnik. Razdijelio je svoje imanje siromasima, oblačio se u dronjke i prozvan je „Jacopone“ („ludi Jacopo“). Predao se neviđenim mističnim zanosima trapeći tijelo i lutajući ulicama rodnog grada, dobrovoljno odan krajnjoj bijedi i ispaštanju. Stupio je 1278. u franjevački red, ali je smatrao da nije dostojan svećeničkog zvanja. Na strani asketske struje franjevačkog reda strastveno je zagovarao siromaštvo i povratak izvornoj čistoći Crkve. Pristaša obitelji Colonna, bio je protivnik pape Bonifacija VIII, koji ga je 1298. utamničio i izopćio. Oslobodio ga je 1303. papa Benedikt XI, a nakon toga se Jacopone povukao u samostan klarisa svetog Lovre u Collazzoneu (provincija Perugia, Umbrija).

Kao pjesnik, s vjerskim ushitom naslijedio je svetog Franju Asiškog. Učenost je stopio s iskustvom misticizma, usmenih pučkih lauda, svjetovnih balada i latinskog pjesništva. Jacopone je autor 93 laude (hvalospjeva) na pučkom jeziku s elementima umbrijskog narječja, koje odišu tragičnim životnim iskustvom, a među njima se autentičnim izrazom općeljudske boli ističe njegovo remek-djelo, jedina dijalogizirana lauda Rajska Gospa (Donna de Paradiso) ili Gospin plač (Pianto della Madonna), koja je najavila buduća crkvena prikazanja. Pesimizam, tjeskobna težnja k Bogu, mistične ekstaze i vjerni psihološki detalji bitna su svojstva njegove lirike. U Jacoponeovom pjesništvu silovitog izričaja i ritmičke napetosti izmjenjuju se mističko-asketski zanosi s grubim realističkim pojedinostima, slavljenje patnje s osuđivanjem poroka, razmatranje Božje ljubavi sa satiričkim oštricama. Pripisuje mu se i glasovita latinska tužaljka Stabat Mater te neka druga djela. Svojim slikovitim izričajem te verbalnom i ritmičkom napetošću Jacopone razmatra Božju ljubav kao neprepoznatljivu apstraktnim umom i dokučivu samo kroz izravan doživljaj zanosa i vlastito iskustvo. Po svojoj izvornoj i vrlo ekspresivnoj poeziji jedna je od najznačajnijih osobnosti 13. stoljeća u Italiji. Njegove laude prethodile su počecima vjerskog kazališta, a snažno je djelovao na ikonografsku maštu umjetnika koji su se nadahnjivali evanđeoskim motivima. Jacopone je preminuo 25. prosinca 1306. u Collazzoneu, a njegove relikvije počivaju od 1433. u crkvi svetog Fortunata u Todiju. Franjevački red štuje ga kao blaženika.