Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Eligije - 1. prosinac

Sveti Eligije

Sveti Eligije (latinski Eligius, francuski Éloi) iz Noyona, francuski biskup iz VII. stoljeća, sin galoromanskih roditelja, Euchera i Terrigije, rođen je 588. u Chaptelatu nedaleko Limogesa (departman Haute-Vienne, središnja Francuska). Učio je kovački zanat kod čuvenog zlatara Abbona u Limogesu, gdje je ovladao vrhunskom vještinama umjetničkog obrta. U mladosti je bio glasoviti kovač, o kojem govore mnoge legende. Prema predaji jednom je nemirnom konju odsjekao kopito kako bi ga mogao potkovati, a potom je kopito namjestio na nogu kao da se ništa nije dogodilo. Zatim je radio kao rizničar u Marseilleu i uzdržavao se kao zlatar i metalski obrtnik. Izrađivao je kovanice na merovinškom dvoru, a istovremeno bio bliski prijatelj i savjetnik franačkih kraljeva Chlothara II. i Dagoberta I. Kralj Dagobert povjeravao mu je i osjetljive diplomatske misije. Bio je poznat po svojoj pobožnosti, radinosti i čestitosti. Poticao je gradnju brojnih crkava, muških i ženskih samostana, pored ostalog 632. benediktinskog samostana u Solignacu, u kojem je uspostavio stroga irska redovnička pravila, te samostana u Parizu. Ustrajno je brinuo o siromasima, kupovao slobodu robovima, osnivao bolnice i prenoćišta.

Nakon smrti kralja Dagoberta, 639, napustio je dvor, a 640. zaređen je za svećenika. Postao je 642. biskup Noyona (departman Oise, Pikardija, sjeverna Francuska) i belgijskog grada Tournaia. Djelovao je kao misionar kod germanskih plemena, u sjevernoj Francuskoj, Valoniji, Flandriji i Nizozemskoj. Obratio je na kršćanstvo mnoge ljude, ponajviše svojim milosrđem i brigom za siromahe i bolesnike. Posjedovao je darove vidovitosti i proroštva, a pripisuju mu se mnoga čuda i ozdravljenja. Sveti Eligije preminuo je na današnji dan, 1. prosinca 660, u Noyonu. Njegovo tijelo počiva u tamošnjoj katedrali, a dio relikvija nalazi se i u crkvi svetog Andrije u Chellesu kod Pariza. Sveti Eligije je izuzetno omiljen svetac u Francuskoj i Belgiji, o čemu svjedoči i broj njegovih zaštita. Zazivaju ga kod bolesti konja, čireva, epidemija i siromaštva, a zaštitnik je konja, obrtnika, zlatara, srebrara, kovača, potkivača, metalaca, mehaničara, automehaničara, bravara, puškara, oružara, rudara, urara, gravera, kovača novca, numizmatičara, kolara, tesara, sedlara, kotlara, nožara, kočijaša, fijakerista, kirijaša, trgovaca konjima, konjara, košaraša, proizvođača svjetiljki, veterinara, zakupaca, seljaka, farmera, težaka, taksista, informatičara, električara, radnika u garažama i na benzinskim crpkama, stražara, zaštitara, proizvođača konjske opreme, draguljara, brusača škara, limara, alatničara, džokeja, slugu, sakupljača metala, garaža, benzinskih crpki i stoke te mnogih naselja, župa i crkava u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i diljem svijeta.