Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Jodok - 13. prosinac

Sveti Jodok

Sveti Jodok ili Judok (latinski Jodocus ili Judocus, Jodoc, Judoc, Jocelyn, bretonski Uzec, talijanski Giudoco, engleski Joyce, francuski Josse, njemački Jost i Jobst, flamanski Joost, slovenski Jošt), bretonski svećenik i pustinjak, plemić iz 7. stoljeća, rođen je oko 600. kao sin Judaëla, vladara bretonske kraljevine Dumnonije (poluotok u sjeverozapadnoj Francuskoj) i njegove supruge Pritelle. Njegov stariji brat sveti Judicaël povukao se u samostan i odrekao se prijestolja u Jodocovu korist. Jodoc se školovao kod monaha u Lan Maëlmonu kraj Dinana (danas departman Côtes-d'Armor, sjeverna Bretanja). Nakon hodočašća u Rim (oko godine 636) Jodoc se odrekao bogatstva i kraljevskog položaja kako bi postao svećenik. Prema predaji, bacio je kraljevsku krunu na zemlju, a na tom mjestu izbio je izvor svježe vode. Za svećenika ga je zaredio biskup Amiensa, a potom je Jodok službovao sedam godina kao kapelan grofa Haymona, vladara Ponthieua (Pikardija, sjeverna Francuska). Živio je nakon toga osam godina kao pustinjak u Brahicu (danas Raye-sur-Authie, departman Pas-de-Calais), a potom od 652. na osamljenom mjestu, okruženom rijekom, kod Runiaca (danas Montreuil-sur-Mer). Jedino društvo činile su mu ribe i ptice, njegovi ljubimci. Kad ga je ugrizla zmija, Jodok se povukao dublje u šumu.

Po njemu je to mjesto s glasovitom benediktinskom opatijom, u blizini ušća rijeke Canche u Engleski kanal, kasnije nazvano Saint-Josse-sur-Mer (departman Pas-de-Calais, sjeverna Francuska). Tamo je Jodok sagradio dva mala drvena oratorija, posvećena svetima Petru i Pavlu. Preminuo je oko 669. u Saint-Josseu i pokopan u tamošnjoj crkvi. Neki monasi iz Bretanje, koji su pobjegli pred normanskim pljačkašima, donijeli su 903. sa sobom u Englesku neke Jodokove relikvije, pohranjene potom u katedrali u Winchesteru (Hampshire). Neke relikvije nađene su 977. u Flandriji, a ima ih i u drugim europskim krajevima. Sveti Jodok je u srednjem vijeku bio vrlo popularan svetac u Engleskoj pa se njegovo ime spominje i u „Canterburyjskim pričama“ („Priča Žene uz Batha“) Geoffreyja Chaucera. Štovanje svetog Jodoka proširilo se iz Francuske u Nizozemsku, Belgiju, Englesku, Njemačku, Austriju, Švicarsku i Skandinaviju, a o njemu kruže mnoge legende i pripisuju mu se brojna čudesa. Zazivaju ga kod zmijskih ugriza, potištenosti, groznice, požara, kuge, oluje i brodoloma, a zaštitnik je pekara, slijepaca, brodara, pomoraca, skelara, hodočasnika, putnika, vinogradara, bolnica, ubožnica, stoke i žetve. Posvećene su mu brojne crkve i kapele diljem Europe, a mnoga naselja nazvana su njegovim imenom, među njima i Sveti Jošt nad Kranjem u Sloveniji (planinski vrh, naselje i crkva).