Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Fabiola Rimska - 28. prosinac

Sveta Fabiola Rimska

Sveta Fabiola (Fabiola di Roma), ugledna rimska građanka i liječnica iz IV. stoljeća, ostavila je neizbrisiv trag svojim dobrotvornim djelima. Kći bogate i glasovite rimske patricijske obitelji Fabia (gens Fabia), rastavila se od prvog muža, preljubnika i nasilnika. Kad se ponovo udala, bio je to veliki skandal za ondašnje prilike. U drugom braku ostala je udovica. Nakon javne pokore (ušla je u Lateransku baziliku odjevena u vreću) i podijeljenog oprosta pape Siricija, sasvim je promijenila dotadašnji način života i vratila se u krilo Crkve. Posvetila se dobrotvornom radu i svojim neizmjernim bogatstvom pomagala crkvama, siromasima, bolesnicima i nevoljnicima. Bila je prijateljica svetog Jeronima, svete Paule Rimske i svetog Pamahija. Osnovala je prvu javnu kršćansku bolnicu na Zapadu i u njoj osobno vodila svestranu brigu o bolesnicima. Neumorno ih je sakupljala po rimskim ulicama i uličicama, osobito one koje je društvo odbacilo.

Hodočastila je 395. u Svetu zemlju, posjetila svetog Jeronima i u Betlehemu radila kao domaćica u tamošnjem svratištu svete Paule. Pod Jeronimovim vodstvom posvetila se proučavanju Svetog pisma i duhovnim vježbama. Željela je stupiti u samostan, ali nije uspjela ostvariti tu namjeru. Sveti Jeronim smatrao je da njezina nemirna narav nije prikladna za tihi samostanski život i nagovorio ju da se vrati u Rim. Nakon povratka u Rim nastavila je dobrotvornim radom. Izgradila je sa svetim Pamahijem, negdašnjim senatorom, svratište za siromahe i hodočasnike u Portu Romanu, staroj rimskoj luci, kod ušća Tibera. O Fabiolinom životu pisao je sveti Jeronim. Preminula je u Rimu 27. prosinca 399. Njezin sprovod bio je čudesna manifestacija zahvalnosti i poštovanja rimskog puka prema toj velikoj ženi. Sveta Fabiola zaštitnica je teških brakova, rastavljenih ljudi, udovica te žrtava nasilja, preljuba i nevjere. Glasovit je Fabiolin portret s klasičnim rimskim profilom, djelo francuskog slikara Jean-Jacquesa Hennera (godinama su ga kopirali mnogi falsifikatori).