Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - PROSINAC

1Sveti Edmund Campion
1Sveti Eligije
1Sveti Šimun Cirenac
1Blaženi Charles de Foucauld
1Sveti Nahum
2Sveta Bibijana
2Blaženi Ivan Ruysbroeck
3Sveti Franjo Ksaverski
3Blaženi Rafael Chyliński
3Sveti Modest Karantanski
4Sveta Barbara
4Blaženi Adolph Kolping
5Sveti Saba
5Blaženi Niels Stensen
6Sveti Nikola
6Blaženi János Scheffler
7Sveti Ambrozije
7Sveta Marija Josipa Rossello
7Blaženi Marin iz Kotora
8Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8Sveta Gorgonija
9Sveti Petar Fourier
9Sveta Valerija iz Limogesa
10Loretska Gospa
10Sveti Miltijad
11Sveti Damaz
11Sveti Sabin iz Piacenze
12Gospa od Guadalupe
12Sveta Ivana Franciska de Chantal
13Sveta Lucija
13Sveta Odilija
14Sveti Ivan od Križa
14Sveti Spiridon
15Blažene Drinske mučenice
15Sveta Kristijana Gruzijska
16Sveta Adela
16Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
17Sveti Josip Manyanet
17Sveti Ivan de Matha
18Sveti Gracijan Tourški
18Sveti Malahija prorok
19Blaženi Urban V.
19Sveti Anastazije I.
20Sveti Dominik iz Silosa
20Sveti Filogonije
21Sveti Petar Kanizije
21Blaženi Oton Pulski
22Sveta Francesca Cabrini
22Blažena Jutta iz Sponheima
23Sveti Ivan Kentski
23Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23Sveti Dagobert
24Badnjak
24Sveti Charbel Makhlouf
25Božić
25Sveti Petar Nolasco
26Sveti Stjepan
26Sveti Dionizije papa
27Sveti Ivan Evanđelist
27Blaženi Francesco Spoto
28Nevina dječica
28Sveta Fabiola Rimska
29Sveti Toma Becket
29Sveti David, prorok i kralj
30Blažena Eugenia Ravasco
30Blažena Margherita Colonna
31Sveta Obitelj
31Sveti Silvestar
31Sveti Ivan Franjo Régis

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Charles de Foucauld - 1. prosinac

Blaženi Charles de Foucauld

Blaženi Charles Eugène de Foucauld de Pontbriand, francuski svećenik, znanstvenik i mučenik, rođen je 15. rujna 1858. u francuskom gradu Strasbourgu, u aristokratskoj obitelji. Ostao je bez roditelja u šestoj godini pa je brigu o njemu i njegovoj mlađoj sestri Marie vodio djed, majčin otac, pukovnik Beaudet de Morlet. Charles se od 1872. do 1875. školovao u isusovačkim školama u Nancyju i Parizu. Stupio je 1876. u glasovitu vojnu akademiju Saint-Cyr i postao 1880. časnikom francuske vojske u Alžiru. Služio je u husarskoj regimenti u Sétifu (sjeveroistočni Alžir). Nije podnosio vojničku stegu pa je 1881. otpušten iz vojske i nastanio se u Évianu (departman Haute-Savoie, istočna Francuska). Kad je dva mjeseca kasnije izbila pobuna u alžirskoj provinciji Oranu, Charles se ponovno pridružio francuskim četama i osam mjeseci sudjelovao u suzbijanju pobune. Napustio je 1882. vojsku, učio arapski i hebrejski jezik, a potom se uputio u Maroko kao istraživač. Zavolio je sjevernu Afriku i želio naučiti što više o tamošnjim običajima, tradicijama i ljudima. Za svoj rad dobio je 1885. zlatnu medalju Francuskog geografskog društva. Od rujna 1885. do siječnja 1886. istraživao je Alžir i Tunis. Vratio se u veljači 1886. u Pariz i posvetio se pisanju knjige „Istraživanje Maroka“ („Reconnaissance au Maroc“), objavljene 1888. Po povratku u Pariz, krajem listopada 1866, doživio je prigodom jednog boravka u crkvi svetog Augustina istinsko obraćenje. Živio je skromno, spavao na podu i provodio mnogo vremena u molitvi, kod kuće i u crkvi. Hodočastio je od studenog 1888. do veljače 1889. po Svetoj zemlji, a ostatak godine 1889. provodio u duhovnim vježbama. Stupio je 16. siječnja 1890. u trapistički red u samostanu Marije Snježne (Saint-Laurent-les-Bains, Ardèche) i uzeo redovničko ime Marie-Alberic. U lipnju 1890. premješten je u trapistički samostan u Akbezu (danas turska provincija Hatay, na granici sa Sirijom). U listopadu 1896. poslan je na studij u Rim. Nakon tri mjeseca shvatio je da to nije život za njega i 1897. napustio trapistički red. Nastanio se u Nazaretu i posvetio se osamljeničkom molitvenom životu u blizini samostana klarisa. Klarise mu savjetovale da postane svećenik. Pješke je obilazio Svetu zemlju, a zatim se vratio u Francusku kako bi se školovao za svećenika. Zaredio se 9. lipnja 1901. godine u francuskom gradiću Viviersu (departman Ardèche, južna Francuska). Uputio se zatim u Alžir i u Sahari živio pustinjačkim životom. Nastanio se u naselju Béni Abbès, zvanom i „Biser Saoure“ ili „Bijela oaza“, na zapadu Alžira, u blizini marokanske granice. Tamo je sagradio malu pustinjačku nastambu „za pobožnost i gostoprimstvo“, koju je uskoro nazvao „Bratovštinom“. Charles je bio prijazan i gostoljubiv čovjek, otvorenog srca za sve ljude, bez obzira na vjeru, etničku pripadnost ili socijalni status. Počeo je 1902. skupljati sredstva za otkup robova.

Preselio se 1904. na jug Alžira i počeo živjeti s Tuarezima, narodom koji obitava u zapadnom dijelu središnje Sahare i Sahelu. Živio je u siromaštvu, molitvi, trajnom svjedočenju Božje ljubavi i prijateljstva. Proučavao je kulturnu baštinu i jezik Tuarega, preveo na taj jezik Sveto pismo i posvetio se radu na tuareškom rječniku i gramatici. Preveo je 1908. tuarešku poeziju na francuski jezik. Tuarezi govore većinom tamašečkim jezikom, koji se svrstava u berbersku granu afroazijske jezične porodice. Charles je postao poznat i među jezikoslovcima berberolozima. Posebno je značajan njegov tuareško-francuski rječnik u četiri sveska, objavljen posthumno. Želio je osnovati nov red, Malu braću Isusovu, a ta kongregacija, inspirirana njegovim životom i djelom, utemeljena je 1933. Ubijen je 1. prosinca 1916. u Tamanrassetu, naselju u južnom Alžiru, smještenom u dolini blizu visoravni Ahaggar. Najviši vrh toga područja, Assekrem, brat Charles koristio je često kao utočište za post i molitvu. Ustrijelili su ga naoružani razbojnici pod vodstvom El Madanija ag Sobe, povezani s fanatičnom beduinskom sljedbom Senussi. Dogodilo se to ispred utvrde koju je brat Charles sagradio kao zaštitu za svoje Tuarege. Razbojnici su svećenika htjeli oteti, ali kad su ih dvojica stražara u tome htjeli spriječiti, petnaestgodišnji Sermi ag Thora pucao mu je u glavu i na mjestu ga ubio. Svjedok Charlesova umorstva bio je sakristan Paul Embarek, Arapin, kojeg je svećenik oslobodio od ropstva i obratio na kršćanstvo. Charlesa de Foucaulda blaženim je proglasio 13. studenoga 2005. papa Benedikt XVI.

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld

Slika: Blaženi Charles de Foucauld - grob u Alžiru

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani