Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Vincenzo Romano - 20. prosinac

Sveti Vincenzo Romano

Sveti Vincenzo Domenico Romano, talijanski svećenik, rođen je 3. lipnja 1751. u napuljskoj općini Torre del Greco, u siromašnoj i pobožnoj obitelji, kao sin Nicole Luce Romana i Marije Grazije Rivieccio. Imao je dva brata, Pietra (svećenika) i Giuseppea. Školovao se od 1765. u sjemeništu u Napulju, pod duhovnim vodstvom blaženog Mariana Arciera. Za svećenika je zaređen 10. lipnja 1775. Posebno se posvetio proučavanju djela svetog Alfonsa Liguorija i štovanju Presvetog oltarskog sakramenta. Cijeli svoj svećenički vijek proveo je u rodnom gradiću Torre del Grecu, koji je znatno oštetila snažna erupcija vulkana Vezuva, 15. lipnja 1794. Nastala šteta potaknula je don Vincenza da vlastitim rukama iznova izgradi porušenu župnu crkvu Svetoga Križa (ponovno je posvećena 1827). Don Vincenzo (hrvatski Vinko), jednostavan i skroman svećenik, volio je i umješno vodio svoju zajednicu, brinući se za njezine siromašne i bolesne članove, za radnike i ribare.

Njegovi župljani prozvali su ga zbog neumornog rada sa siromasima i svim nevoljnicima „radnik svećenik“ ("prevete faticatore", napolitanski izraz za talijanski "il prete lavoratore"). Propovijedao je evanđelje po ulicama i s raspelom u ruci prilazio skupinama ljudi i pojedincima. Održao im je propovijed i potom ih vodio u najbližu crkvu. Nije bježao od društvenih problema, a naročitu brigu vodio je o siročadi i kandidatima za svećenike. Od 1775. do 1796. organizirao je u svojem župnom dvoru besplatnu školu za mladež. Uspješno se nosio s pritiskom francuskih osvajača i lokalnih političara. Preminuo je 20. prosinca 1831. u Torre del Grecu, a njegovo tijelo počiva u bazilici Svetog Križa, odredištu mnogih hodočasnika. Blaženim ga je proglasio 17. studenoga 1963. papa Pavao VI, a svetim 14. listopada 2018. papa Franjo. Zaštitnik je napuljskih svećenika, rodnog grada Torre del Greca, siročadi, mornara i osoba koje boluju od raka grla.