Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Ivan Franjo Régis - 31. prosinac

Sveti Ivan Franjo Régis

Sveti Ivan Franjo (Jean-François) Régis, francuski svećenik, isusovac, rođen je 31. siječnja 1597. u Fontcouverteu (departman Aude, Languedoc), u imućnoj trgovačkoj obitelji. Odgojen je u isusovačkom kolegiju u Béziersu, a pridružio se isusovačkim redu 1616. u Toulouseu. Bio je izvrstan vjeroučitelj pa su djeca koju je podučavao i svoje nevjerne roditelje vraćala Crkvi Kristovoj. Studirao je filozofiju u Tournonu, a teologiju u Toulouseu, gdje je 1630. zaređen za svećenika. Isticao se svojim djelovanjem među žrtvama žljezdane kuge u Toulouseu. Kao mladi svećenik Družbe Isusove bavio se pučkim misijama u Languedocu i susjednim pokrajinama južne i središnje Francuske. Prozvan je „apostolom Velaya, Vivaraisa i Cévennesa“. Ljeti je misionario po gradovima, a zimi po selima jer su seljaci tada bili kod kuće, a ljeti radili na poljima. Zimi se teško bilo kretati po zabačenim, planinskim selima, zasutim snijegom, bez pravih putova pa je mladi isusovac često ulagao nadljudske napore za spas duša. Isticao se sjajnim govorima, pučkim, jednostavnim i neposrednim načinom izražavanja pa je u opustošenim i divljim krajevima, stradalim od hugenotskih osvajanja, dolazilo do brojnih obraćenja. Bio je apostol siromaha, seljaka, radnika i zatvorenika. Govorio je: „Bogatima nikada ne uzmanjka ispovjednika.“ Otvorio je žitnicu za siromahe, tražio za njih pomoć liječnika, bolničarki i ljekarnika. Hranio se jabukama i crnim kruhom, a nikada mu nije bilo teško propovijedati, podučavati i ispovijedati.

Poput magneta djelovao je na duše i snažno ih privlačio Kristu i njegovoj Crkvi. Imao je duh proroka, apostolski žar i moralnu snagu. Posjedovao je dar ozdravljivanja, ali je tvrdio da je daleko veće čudo kad dragi Bog obrati okorjelog grešnika. Naročitu brigu posvećivao je siromasima te ugroženim, odbačenim i zalutalim djevojkama i ženama. Otvarao je za njih domove i skloništa, zbog čega je nailazio na nerazumijevanje svojih poglavara i kolega, ali i na prijetnje korisnika djevojačkih nedaća. Seoskim djevojkama omogućio je usavršavanje u izradi čipki i vezenju. Želio je otići kao misionar u Kanadu, ali su njegovi nadređeni smatrali da je korisniji u francuskim selima. Iscrpljen neprekidnim radom, poput plamena koji se rasplamsao i brzo dogorio, otac Jean-François obolio je od upale pluća i preminuo u najboljim godinama, 31. prosinca 1640, kao misionar u Lalouvescu (departman Ardèche, Rhône-Alpes). Neposredno prije smrti rekao je: „Vidim Gospodina i njegovu Majku kako mi otvaraju nebo. Isuse, moj spasitelju, preporučam tebi moju dušu“. Proslavio se mnogim čudesima, a njegov grob u Lalouvescu postao je mjestom hodočašća. Slavni arski župnik, sveti Ivan Marija Vianney, hodočastio je također na taj grob i zadobio čudesna uslišanja. Oca Régisa blaženim je 1716. proglasio papa Klement XI, a svetim 1737. papa Klement XII. Zazivaju ga kod kuge, a zaštitnik je vezilja, čipkarica, zdravstvenih i socijalnih radnika, nezakonite djece, redovničke kongregacije sestara koja nosi njegovo ime te mnogih naselja, učilišta, jezera, planina, župa, crkava i kapela diljem svijeta.