Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blažena Giulia Nemesia Valle - 18. prosinac

Blažena Giulia Nemesia Valle

Blažena Giulia Nemesia Valle, talijanska redovnica, pripadnica Družbe Sestara milosrđa svete Jeanne-Antide Thouret, rodila se 26. lipnja 1847. u Aosti (Valle d'Aosta, sjeverozapadna Italija) kao Maddalena Teresa Giulia Valle, kći kitničara Anselma Vallea i Cristine Dalbar. Imala je jednog brata, Vincenza. Ostala je bez majke sa četiri godine pa su je odgajali rođaci u Aosti i Donnasu (Valle d'Aosta). Školovala se od 1858. u Besançonu (istočna Francuska) kod Sestara milosrđa (Sœurs de la charité de Sainte-Jeanne-Antide-Thouret), družbe koju je u tom gradu 1799. osnovala sveta Jeanne-Antide Thoure (1765-1826). Tamo je Giulia naučila francuski jezik i sviranje glasovira. Giulia je nakon školovanja od 1863. živjela s obitelji, u kojoj su vladali napeti odnosi. Njezin se otac ponovno oženio i preselio se u Pont-Saint-Martin (Valle d'Aosta). U to vrijeme Sestre milosrđa otvorile su svoju kuću u Pont-Saint-Martinu i Giuliji se svidio njihov način života. Kad je otac Giuliji dogovorio povoljne uvjete za udaju, ona se odlučila za duhovni poziv. Započela je svoj novicijat 8. rujna 1866. u samostanu svete Margherite u Vercelliju (istočni Pijemont), kamo ju je dopratio njezin otac. Položila je 29. rujna 1867. prve redovničke zavjete, a u studenom završila učiteljsku školu.

Svečane zavjete položila je 15. listopada 1873. i uzela redovničko ime Nemesia. Djelovala je kao učiteljica u Zavodu svetog Vinka u Tortoni (provincija Alessandria, Pijemont). Posebno se isticala u odgoju mladeži. Radila je kao učiteljica u nižim razredima i predavala francuski u višim. Uključila se i u rad mjesnog sirotišta u Tortoni. Postala je 1887. poglavarica svojeg samostana. Njezino životno geslo glasilo je: „Usmjeri se prema jednom cilju: Samo Bog!“ Ponizna, vjerna i požrtvovna redovnica, bila je omiljena među ostalim sestrama, među svojim učenicama i njihovim obiteljima. Za vrijeme epidemije kolere, 1890, otvorila je vrata svojeg samostana bolesnicima. Među njezinim suradnicima bili su i sveti Luigi Orione i blažena Teresa Grillo Michel. Djelovala je od 1903. kao poglavarica novakinja u gradu Borgaro Torinese (Pijemont), desetak kilometara sjeverozapadno od Torina. Preminula je od posljedica upale pluća 18. prosinca 1916. u Borgaru i pokopana u crkvi svoje družbe. Blaženom ju je 25. travnja 2004. proglasio papa Ivan Pavao II. Zaštitnica je odgojiteljica.