Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović - 2. prosinac

Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović

Sluga Božji Ivo Antonio Rendić Ivanović, čileanski liječnik i pjesnik hrvatskog podrijetla, rođen je 2. prosinca 1896. u Sutivanu na Braču kao Ante, sin trgovca Jure Rendića Jutronića i Magdalene Ivanović Didak. Imao je dva brata, Matea i Cayetana. Mali Ante iselio se 1899. s roditeljima i braćom u Čile, u grad Antofagastu (sjeverni Čile). Osnovnu školu polazio je u Antofagasti, a srednju u gradu Copiapó (sjeverni Čile). Medicinu je diplomirao u kolovozu 1921. na Sveučilištu u Santiagu (Universidad de Chile). Živio je i obavljao liječničku praksu u Antofagasti i cijelog života pomagao sirotinji. Pred njegovom ordinacijom uvijek je bio dugi red. a on je za svakog pronašao vremena. Siromahe je liječio besplatno, čak im je kupovao i lijekove. Zbog svoje skrbi za siromahe, svojeg neumornog društvenog djelovanja u Antofagasti i svojeg pjesničkog opusa, bio je omiljen u narodu pa je u više navrata odlikovan raznim visokim priznanjima. Svojim radom ostavio je neizbrisiv trag u srcu i sjećanjima mnogih ljudi. Prozvan je “liječnikom siromašnih” („Médico de los pobres“) i1i “apostolom skromnih” („Apóstol de los humildes“). Od 1922. bio je u braku s Amy Jenkin Richards, djevojkom engleskog podrijetla iz Copiapóa. Nisu imali djece pa su Antonijeve nećake prihvatili kao svoje. Osim hrvatskog i španjolskog, govorio je engleski, francuski i talijanski jezik. Neko vrijeme bio je i direktor čileanskog Crvenog križa.

Doktor Antonio je bio vrlo aktivan i u hrvatskoj zajednici u Antofagasti. Objavio je pedesetak zbirki pjesama pod pseudonimom Ivo Serge. Pjesme su mu pune zanosa, ljubavi i nostalgije, a prevedene su na hrvatski, engleski i njemački jezik. Pisao je i nedjeljne kolumne u listu „El Mercurio de Antofagasta“. Napisao je i stihove za himnu Antofagaste. Papa Pavao VI. dodijelio mu je 1963. odličje Svetog Silvestra. Preminuo je 15. veljače 1993. u Antofagasti. Njegovo tijelo bilo je izloženo u gradskoj vijećnici i katedrali. Ubrzo nakon njegove smrti, na temelju brojnih zahtjeva građana Antofagaste (oko 1600 svjedočanstava) i prijedloga mnogih udruga, među njima i čileanske hrvatske zajednice, antofagastanska nadbiskupija proglasila ga je 2011. slugom Božjim te je pokrenut postupak za njegovu beatifikaciju. O njegovom životu i radu objavljena je knjiga „Antonio Rendić Ivanović-liječnik siromaha“ („Antonio Rendic Ivanovic-médico de los pobres”), koja je 2016. doživjela svoje treće izdanje. Knjigu je napisao José Miguel Armendáriz Azcárate. Brojne ustanove u Čileu (bolnice, škole, vatrogasni domovi, ulice i avenije) nose njegovo ime, a arhiva njegovih radova izložena je u stalnom postavu muzeja “Museo Andrés Sabella” u Antofagasti. Njegova je nećakinja čileanska spisateljica Amalia Rendic García (1928-1986), kći Antonijevog brata Matea, poznata autorica pripovijedaka za djecu i mladež. Spomen-ploča Antoniju Rendiću Ivanoviću postavljena je u rujnu 2019. na njegovoj rodnoj kući u Sutivanu na otoku Braču. Već ranije njegovim imenom nazvana je Hrvatska narodna knjižnica u Sutivanu.