Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveta Paulina - 16. prosinac

Sveta Paulina

Sveta Paulina od Trpećeg Srca Isusovog (Paulina do Coraçao Agonizante de Jesus), brazilska redovnica talijanskog podrijetla, prva brazilska svetica, utemeljiteljica Malih sestara Bezgrešnog začeća, rođena je 16. prosinca 1865. u talijanskom gradiću Vigolo Vattaro (općina Altopiano della Vigolana, provincija Trento) kao Amabile Lucia Visintainer, u siromašnoj i pobožnoj obitelji, drugo od četrnaestero djece Antonija Napoleonea Visintainera i Anne Domenice Pianezzer. Kao i mnogi drugi Talijani i njezina obitelj uputila se u rujnu 1875. u potrazi za boljim životom u Brazil. Tamo su s još stotinjak ljudi iz njihovog rodnog kraja osnovali naselje Vigolo (danas dio općine Nova Trento) u brazilskoj državi Santa Catarina (Regija Jug). Amabile je s 12 godina primila prvu pričest i već je tada osjećala želju za duhovnim zvanjem. Pobožna i milosrdna djevojka predavala je vjeronauk djeci, posjećivala bolesnike, uređivala mjesnu crkvu, a kod kuće se nakon majčine smrti brinula za dvanaestero braće i sestara. S prijateljicom Virginijom Rosom Nicolodi Amabile je vodila brigu o jednoj ženi oboljeloj od raka i otvorila 12. srpnja 1890. malu bolnicu svetog Vigilija. Prožete djelima ljubavi i milosrđa osnovale su uz duhovno vodstvo isusovca Luigija Rossija 25. kolovoza 1895. kongregaciju Malih sestara Bezgrešnog začeća (Irmazinhas da Imaculada Conceiçao). Redovničke zavjete Amabile je položila u prosincu 1895. i uzela redovničko ime Paulina od Trpećeg Srca Isusovog (Paulina do Coraçao Agonizante de Jesus). Njezina kongregacija uspješno je djelovala, a ona je 1903. izabrana za poglavaricu reda.

Krajem 1903. preselila se u najveći brazilski grad Sao Paulo (Regija Jugoistok), gdje je u gradskoj četvrti Ipiranga otvorila samostan svoje družbe. Naročito se brinula za siročad, djecu robova i ostarjele robove koji su bili prepušteni smrti jer nisu više mogli raditi. Zbog nesuglasica u njezinoj družbi nadbiskup Sao Paula Duarte Leopoldo e Silva smijenio je 1909. sestru Paulinu s dužnosti poglavarice. Nakon toga Paulina se posvetila njezi bolesnika i nemoćnih osoba u Domu svetog Vinka Paulskog u gradu Bragança Paulista (savezna država Sao Paulo). Vratila se 1918. u matičnu kuću svoje kongregacije u Ipirangu, gdje je provela posljednje 24 godine života. Brinula se o bolesnim sestrama i provodila život u molitvi. Papa Pio XI. dodijelio joj je 1933. naslov „časne majke utemeljiteljice“. Bolovala je od šećerne bolesti pa joj je s godinama potpuno oslabio vid. Zbog porezotine na prstu došlo je do gangrene pa joj je naposljetku amputiran srednji prst, a potom i cijela desna ruka. Nakon ovih operacija sestra Paulina je potpuno oslijepjela. Preminula je od posljedica dijabetesa 9. srpnja 1942. u Ipirangi. Tada je u pet brazilskih država djelovalo 45 kuća njezinih Malih sestara. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 18. listopada 1991. u Florianópolisu, glavnom gradu brazilske države Santa Catarina, a svetom 19. svibnja 2002. u Rimu, kao prvu brazilsku sveticu u povijesti Crkve. Zaštitnica je dijabetičara. Glavno svetište svete Pauline nalazi se danas u matičnom naselju njezinog reda (Nova Trento, Santa Catarina). Kongregacija Malih sestara Bezgrešnog začeća i danas uspješno djeluje u mnogim zemljama Južne i Srednje Amerike, Afrike i Europe.