SVECI MJESECA - STUDENI

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja

Marijanski blagdani uvijek ispunjavaju vjerničko srce toplinom i radošću, posebno u ovim jesenjim danima, kad vene lišće i kad je sunčane svjetlosti sve manje, a mraka i studeni sve više. Danas istodobno slavimo čak dva marijanska blagdana, što radost i nadu udvostručuje. Godine 543. posvećena je crkva svete Marije Nove, podignuta kraj jeruzalemskog hrama i tu posvetu slavimo zajedno s istočnim kršćanima. Marija se se od djetinjstva posvetila Bogu, potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svojem bezgrešnom začeću. Danas se sjećamo tajne potpunog prikazanja, darivanja i posvećenja Bogu One, koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve. Apokrifna književnost, ispunjena brojnim legendama, izvještava o Marijinom prikazanju kao o izuzetno svečanom činu, popraćenom mnogim čudesnim događajima. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su radosno pjevali. Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama popela. U hramu su joj hranu donosili također anđeli. Apokrifni pisci žele u stvari istaknuti da je Marija od prvog trenutka svoga postojanja bila puna milosti i da je bila predodređena za dostojanstvo bogomajčinstva, kojim je nadišla i same anđele. Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Radi se o velikoj tajni utjelovljenja, u kojem je i Marija svim svojim bićem sudjelovala. Prikazanju Blažene Djevice Marije posvećene su mnoge crkve i kapele širom svijeta i hrvatskih krajeva (Medviđa kod Benkovca, Pristeg kod Benkovca, Kistanje).

Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve i kapele, vezan je uz jedan događaj. Kad je 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila više od 80 tisuća života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan 1631, da će Mariji, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je 1687. veličanstvena crkva Madonna della Salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može razgledati. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u južne hrvatske krajeve, gdje su joj posvećene mnoge župe, crkve i kapele (Grdoselo kod Pazina, Vodnjan, Hreljići kod Marčane, Vrbnik na Krku, Nerezine na Lošinju, Lun na Pagu, Neviđane na Pašmanu, Radovin kod Ražanca, Smilčić kod Benkovca, Zadar, Jezera na Murteru, Brodarica kod Šibenika, Dubrava kod Šibenika, Vinišće kod Marine, Split-Dobri, Podstrana, Brela Gornja, Poljica Kozička kod Vrgorca, Jabuka kod Trilja, Grubine kod Podbablja, Jelsa na Hvaru, Runović, Osobjava kod Janjine na Pelješcu, Vela Luka na Korčuli, Vlaka kod Opuzena, Neum, Turčinovići kod Širokog Brijega, Zagorje kod Posušja, Grebci kod Trebinja, Kotor).

Svim žiteljima Porečke biskupije i grada Poreča čestitamo današnji blagdan njihovog zaštitnika svetog Maura, biskupa i mučenika.

Slika: Prikazanje Blažene Djevice Marije

Slika: Prikazanje Blažene Djevice Marije

Slika: Gospa od Zdravlja

Slika: Gospa od Zdravlja

Slika: Gospa od Zdravlja

Slika: Gospa od zdravlja - samostan i župna crkva u Splitu

Slika: Gospa od zdravlja - samostan i župna crkva u Splitu

Svetac dana - Sveti Mauro Porečki

Sveti Mauro (Mavro, latinski Maurus), biskup i mučenik, zaštitnik hrvatskog grada Poreča, rođen je u III. stoljeću. Prvi je poznati biskup Porečke biskupije. Po nekim izvorima bio je rodom iz Afrike i proveo 18 godina u samostanu. Nakon hodočašća na grob svetoga Petra u Rimu, uputio se u Istru, gdje je izabran za porečkog biskupa. Za Dioklecijanova progona, mučen je i ubijen u Poreču, oko godine 304, zajedno sa svojim svećenstvom i nekoliko vjernika laika, a pokopan je na starokršćanskom prigradskom groblju Cimare. Njegove relikvije prenesene su u drugoj polovini IV. stoljeća u oratorij gradske crkve i položene u kameni sarkofag, na kojem je uklesan latinski natpis HOC CVBILE SANCTVM – CONFESSORIS MAVRI – NIBEVM CONTINET CORPVS… (Ovo sveto počivalište čuva čisto tijelo mučenika Maura…). Biskup Eufrazije prenio ih je u VI. stoljeću u novoizgrađenu baziliku te dao izraditi Maurov lik u mozaiku, u bijelim haljama, s mučeničkim vijencem u ruci. Papa Ivan IV, podrijetlom Dalmatinac, smjestio je 641. njegove moći u kapelu svetog Venancija u Lateranu, zajedno s ostacima drugih dalmatinskih i istarskih mučenika što ih je opat Martin donio u Rim. Tu je Maurov lik u biskupskom ornatu, izrađen u mozaiku među likovima 24-orice mučenika. Čini se da je opat Martin ponio samo dio svetih moći, jer su se u Poreču kontinuirano čuvale Maurove relikvije. Za vrijeme rata između Genove i Venecije, 1354, genovska flota opljačkala je Poreč i sa sobom odnijela relikvije svetog Maura i svetog Eleuterija. Relikvije su bile pohranjene u genovskoj crkvi svetog Mateja, a vraćene su u Poreč 1934, o čemu svjedoči kamena ploča na sjevernom zidu porečke bazilike. Sada relikvije svetog Maura počivaju u kovčežiću od srebra i zlata.

Predaja o mučeništvu svetog Maura Porečkoga bila je zaboravljena, pa se u srednjem vijeku počeo slaviti kult istoimenoga afričkoga monaha, mučenoga u Rimu za cara Numerijana, čiji su smrtni ostaci navodno doplutali na obalu Poreča. Taj se nesporazum ispravio tek nakon što je 1847. otkrivena ploča s latinskim natpisom o biskupu svetom Mauru Porečkom. Svetački životopis Hrvatskoglagoljska legenda o sv. Mauru, nastao je u X. stoljeću na latinskom jeziku, a preveden je i na staroslavenski te je uvršten u liturgijske sadržaje glagoljskih brevijara i zbornike. U tom životopisu porečki sveti Mauro poistovjećen je s već spomenutim afričkim monahom (Passio Parentina s. Mauri). Sveti Mauro je zaštitnik grada Poreča i Porečke biskupije, danas ujedinjene s Pulskom biskupijom u jedinstvenu istarsku Crkvu. Stanovnici našeg Poreča, tog blistavog dragulja Istre i Hrvatske, ponosa istarskog i hrvatskog turizma, slave danas svoj praznik pa im od srca čestitamo!

Slika: Sveti Mauro Porečki

Slika: Sveti Mauro Porečki

Slika: Sveti Mauro Porečki

Slika: Sveti Mauro Porečki

Slika: Sveti Mauro Porečki

Slika: Sveti Mauro Porečki

Svetac dana - Sveti Gelazije I

Sveti Gelazije (Gelasius) I, rimski papa, podrijetlom Afrikanac, rođen je u 5. stoljeću u Rimu, kao sin Valerija, doseljenika iz Afrike. Glasovit po svojoj učenosti, milosrđu i pravednosti, bio je voditelj ureda pape Feliksa III. i sudjelovao u sastavljanju mnogih papinskih dokumenata. Za papu je izabran 1. ožujka 492. Bio je protivnik heretičkih pokreta, pelagijanstva i manihejstva. Zagovarao je primat Rimske crkve, pozivajući se na Nicejski koncil (325). U pismu upućenom 494. caru Anastaziju I. tvrdio je: „Dvije su sile koje vladaju svijetom: posvećena vlast svećenstva i vlast kraljeva“. Po Gelaziju I. obje sile imaju božanske izvore i slobodne su svaka na svom području. Ipak, sveta vlast biskupa ima veću vrijednost sa stajališta njihove odgovornosti pred Bogom. Time je Gelazije prvi oblikovao dualistički obrazac, po kojem se razvijao srednjovjekovni Zapad.

Gelazije I. se odlučno protivio nastojanjima patrijarha u Carigradu da se carigradska Crkva, zbog boravišta cara, postavi kao viša po rangu ili barem jednaka Rimu. Čak je branio poziciju Damaska i Aleksandrije kao drugog i trećeg kršćanskog središta iza Rima. Upozoravao je svećenike da od svih dobara četvrtinu moraju podijeliti siromasima i da moraju prikupljati sredstva za gradnju, uređenje, obnovu i posvetu crkava. Zbog svojih milosrdnih djela prozvan je „ocem siromaha“. Odredio je da se pričest mora primati pod obje prilike i uveo je u obrede za mrtve zaziv „Requiem aeternam-Pokoj vječni“. Smatrao je da u rimskom karnevalu ima previše poganskih elemenata. Od njegovih djela ističu se „Gelazijev dekret“ („Decretum Gelasianum“) i „Gelazijev sakramentar“ („Sacramentarium Gelasianum“). Sačuvano je i stotinjak njegovih pisama. Papa Gelazije I. preminuo je u Rimu 19. studenoga 496. Rimski narod i kler oplakivali su ga kao strogog, ali vrlo pravednog čovjeka.

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Slika: Sveti Gelazije I

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani