SVECI MJESECA - TRAVANJ

1	Sveti Hugo
1	Sveta Marija Egipatska
1	Sveti Venancije
1	Blaženi Karlo Austrijski
2	Veliki četvrtak
2	Sveti Franjo Paolski
2	Sveti Franjo Coll Guitart
2	Sveti Dominik Tuoc
3	Veliki petak
3	Sveti Richard iz Chichestera
3	Sveti Pedro Calungsod
3	Blaženi Piotr Edward Dańkowski
4	Velika subota
4	Sveti Izidor Seviljski
4	Blažena Aleta
4	Sveti Benedikt Moro
5	Uskrs
5	Sveti Vinko Ferrer
5	Sveta Julijana iz Liègea
5	Sveta Maria Crescentia Höss
6	Uskrsni ponedjeljak
6	Sveti Celestin I.
6	Blaženi Michele Rua
6	Sveti Eutihije
7	Sveti Ivan de La Salle
7	Sveti Hermann Joseph
7	Sveti Henry Walpole
8	Sveti Albert Jeruzalemski
8	Sveta Julija Billiart
8	Blaženi August Czartoryski
9	Sveta Marija Kleofina
9	Blaženi Toma iz Tolentina
9	Sveti Hagaj
10	Sveti Mihael de Sanctis
10	Sveti Ezekijel
10	Sveta Magdalena od Canosse
11	Sveti Stanislav
11	Sveta Gemma Galgani
11	Sveta Elena Guerra
12	Bijela nedjelja
12	Sveti Josip Moscati
12	Sveti Zeno iz Verone
12	Sveti Julije I
13	Sveti Hermenegildo
13	Sveti Martin I
13	Blažena Margherita iz Castella
14	Sveta Lidvina
14	Sveta Terezija de Los Andes
14	Blaženi Alojzije Palić
15	Sveti Benedikt Josip Labré
15	Sveti Damjan De Veuster
15	Sluga Božji Petar Barbarić
16	Sveta Bernardica Soubirous
16	Blaženi Arcangelo Canetoli
16	Sveti Aron
17	Sveta Kateri Tekakwitha
17	Blažena Mariana od Isusa Navarro
17	Blaženi Rudolf iz Berna
17	Sveti Inocent iz Tortone
18	Blažena Marija od Utjelovljenja
18	Blažena Marija Ana Blondin
18	Sveta Debora
19	Sveti Leon IX.
19	Sveti Ekspedit iz Melitene
19	Sveti Natan
20	Sveta Agneza iz Montepulciana
20	Blaženi Simone Rinalducci
20	Sveti Anicet
21	Sveti Anzelmo
21	Sveti Román Adame Rosales
21	Sveti Joseph Vaz
22	Sveti Konrad von Parzham
22	Sveti Kajo I, papa
22	Sveti Leonida
22	Sveti Teodor Sikeot
23	Sveti Juraj
23	Sveti Adalbert Praški
23	Blaženi Egidije Asiški
23	Blažena Terezija Marija od Križa Manetti
24	Sveti Fidelis
24	Sveta Marija Eufrazija Pelletier
24	Sluga Božji Egidije Bulešić
25	Sveti Marko
25	Sveti Petar od svetog Josipa Betancur
25	Blaženi Benedikt XII
26	Blaženi Jakov Zadranin
26	Majka dobrog savjeta
26	Sveti Pashazije Radbert
26	Sveti Anaklet
27	Blažena Ozana Kotorska
27	Sveta Zita
27	Sveti Antim iz Nikomedije
28	Sveti Petar Chanel
28	Sveti Ljudevit Montfortski
28	Sveti Pavao Pham Khac Khoan
29	Sveta Katarina Sijenska
29	Sveti Petar Veronski
29	Sveti Hugo iz Clunyja
30	Sveti Pio V.
30	Sveti Josip Benedikt Cottolengo
30	Blažena Paulina von Mallinckrodt

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Hermenegildo

Sveti Hermenegildo

Današnji zaštitnik je sveti Hermenegildo, vizigotski kraljević i mučenik. Rodio se oko 550. u hispanskom gradu Toletumu (danas Toledo, Castilla-La Mancha) kao sin vizigotskog (zapadnogotskog) kralja Leovigilda. Leovigild je svladao sve svoje protivnike i postao kraljem Španjolske. Svoga sina Hermenegilda oženio je 579. franačkom princezom Ingundom, pravovjernom katolkinjom, dok su Vizigoti, zajedno sa svojim kraljem, bili arijanci i nijekali Kristovo božanstvo. Hermenegildova maćeha, kraljica Goswinta htjela je Ingundu svakako pridobiti za arijanstvo, ali ona se odlučno branila, a na njezinu stranu stao je i Hermenegildo. Kako bi izbjegao trzavice na kraljevskom dvoru i u kraljevskoj obitelji, Leogivild je predao sinu namjesništvo nad dijelom španjolskog kraljevstva sa sjedištem u Sevilli (Andaluzija). Tamo su Hermenegildo i Ingunda pronašli moćnog zaštitnika, savjetnika i prijatelja u svetom biskupu Leandru. Leander je snažno utjecao na Hermenegilda pa je i on prihvatio pravu katoličku vjeru. Želio je čitavu Španjolsku učiniti katoličkom i iskorijeniti arijanstvo. Naišao je na žestok otpor kralja Leogivilda koji je zatražio od sina da se vrati arijanstvu. Hermenegildo se proglasio neovisnim kraljem i za sebe pridobio dio plemstva koje se osjećalo katoličkim, a i saveznike izvan Španjolske, Bizantince. Njegov otac na to ga je razbaštinio, napao katoličku hijerarhiju, prognao mnoge biskupe i zaplijenio njihova imanja.
Hermenegilda su izdali, zatvorili ga u sevillsku kulu, mučili ga i lišili kraljevskih prava. Odbio je očevu ponudu da se vrati arijanizmu i primi pričest od arijanskoga biskupa. Radije je izabrao smrt za vjeru nego slobodu u krivovjerju. Ljutiti otac poslao je u tamnicu krvnika koji mu je na današnji dan, 13. travnja 586, u Sevilli odrubio glavu. Njegovo mučeništvo znatno je pridonijelo obraćenju Vizigota s arijanstva na pravovjerni katolicizam. Hermenegildov brat Reccared, novi španjolski kralj, prihvatio je katoličko pravovjerje s cijelim kraljevstvom. Svetim je Hermenegilda proglasio 1586. papa Siksto V, a papa Urban VIII. proširio je njegov blagdan na čitavu Crkvu. Katolička Španjolska ubraja ga među svoje velike zaštitnike. Zazivaju ga kod suša, poplava, grmljavinskog nevremena, a naročito ga štuju obraćenici. Posvećene su mu mnoge župe i crkve.

Slika: Sveti Hermenegildo

Svetac dana - Sveti Martin I

Sveti Martin I

Sveti Martin (Martinus) I, 74. rimski papa, mučenik, vladao je Crkvom od 21. srpnja 649. do svoje smrti, 16. rujna 655. Rodio se nedaleko Todija (provincija Perugia, Umbrija), u mjestu koje danas nosi njegovo ime, Pian di San Martino. Rimski svećenik izvanredne naobrazbe, čovjek silne energije, prijatelj siromaha, prije izbora za papu bio je papinski poslanik u Carigradu. U listopadu 649. sazvao je lateranski sabor, nazvan po mjestu održavanja, rimskoj crkvi svetog Ivana Lateranskog, na kojem je sudjelovalo 105 biskupa te brojni grčki monasi. Sabor je osudio monotelitski nauk, koji je nijekao Kristovu ljudsku volju i učio da je u Kristu samo jedna volja, božanska. Papa Martin neumorno je nastojao da zaključci toga sabora budu prihvaćeni posvuda pa je došao u sukob s crkvenom politikom bizantskog cara Konstansa II, koji je želio nametnuti monotelizam. Car je najprije poslao u Italiju svog namjesnika Olimpija s naredbom da uhiti papu i dovede ga u Carigrad kao zarobljenika. Olimpij se međutim pobunio, stao na papinu stranu, proglasio se gospodarem Italije, vladao tri godine, ali je potom poginuo u bitki sa Saracenima. Car Konstans je zatim na papu poslao drugog namjesnika, Kaliopu, na čelu velike vojske. Bolesni papa Martin uzalud je 17. lipnja 653. potražio utočište u svojoj biskupskoj crkvi. Papa je zarobljen i odveden najprije na otok Naxos u Egejskom moru, a potom u Carigrad, kamo je stigao 17. rujna 653. Tamo su s njim postupali na sramotan način i proglasili ga veleizdajnikom. Izrekli su mu smrtnu kaznu, svukli mu pontifikalne haljine i okovali ga željezom. Zlostavljali su ga i vukli polugolog do Diomedove tamnice, a tamo ga je zateklo pomilovanje od smrtne kazne, koje je od cara izmolio umirući carigradski patrijarh Pavao, njegov negdašnji protivnik. Sve te muke i poniženja nisu slomili papu Martina.

Odveden je u progonstvo u Kerson, na jugozapadu poluotoka Krima, na Crnom moru. Tamo je stigao 15. svibnja 655, a 16. rujna 655. je preminuo, kao posljednji papa mučenik. U jednom pismu s Krima papa mučenik gorko se potužio: „Čudio sam se i još se čudim nad ravnodušnom nesmiljenošću svih onih koji su mi nekoć pripadali, i mojih prijatelja i bližnjih, što su me u mojoj nesreći posve zaboravili i uopće ne žele znati, živim li još ili ne živim.“ Papa je naročito trpio zbog toga što ga je i rimski kler posve ostavio na cjedilu. Taj je kler pokleknuo pred državnom vlašću i carskim pritiskom te je još za Martinova života izabrao novog papu, Eugena I. Martin je pokopan u Carigradu, a njegove relikvije kasnije su prenesene u Rim. Čuvaju se u crkvi koja nosi njegovo ime, San Martino ai Monti.

Slika: Sveti Martin I

Svetac dana - Blažena Margherita iz Castella

Blažena Margherita iz Castella

Blažena Margherita iz Castella (Margherita da Città di Castello), talijanska dominikanska trećoredica, rođena je 1287. u dvorcu Metola (Mercatello sul Metauro, provincija Pesaro i Urbino, Marche), kao kći plemića, časnika Parisija i Emilije. Na veliko razočaranje svojih roditelja, rodila im se slijepa i grbava djevojčica. Margheeita je bila neobično malenog rasta, grbava, izobličenog lica, njezina desna noga bila je kraća od lijeve, a bila je i slijepa. Roditelji su se prema njoj odnosili vrlo okrutno. Držali su je skrivenu od rodbine i prijatelja, ali i od sebe samih. Brigu o djetetu povjerili su jednoj služavki. Kad ih je upitala: „Kako se djevojčica zove?”, roditelji su odgovorili: „Nema ime”. Dobrodušna služavka dala je dijete krstiti i odabrala ime Margherita. Dvorski kapelan pokušao je utjecati na Margheritine roditelje, kako bi bili barem malo bolji prema svojoj kćeri, ali oni su ostali tvrda srca. Kad je Margheriti bilo šest godina, otac ju je zazidao u ćeliju uz jednu kapelicu skrivenu u šumi, kako nitko od njihovih prijatelja ne bi saznao da dijete uopće postoji. U tom samotnom okruženju Margherita je proživjela devet godina. Već spomenuti kapelan redovito je posjećivao napuštenu djevojčicu, te joj je postao jedini prijatelj i učitelj. Od drva je načinio štap, kako bi mogla lakše hodati, podučavao je Svetom pismu, učio je čitati i pisati i omogućio joj primanje svetih sakramenata. Odmah je shvatio kako je dijete vrlo bistro i darovito. Margheritini roditelji odlučili su 1303. odvesti djevojku do franjevačke crkve u gradu Città di Castello (provincija Perugia, Umbrija), kako bi izmolili njezino ozdravljenje. No, Margherita nije ozdravila pa su je razočarani roditelji bez ijedne riječi ostavili u stranom gradu. Margherita ih je dugo čekala na pragu crkve. Pronašli su je mjesni prosjaci i prihvatili je kao svoju. Ona im je zbog toga bila zahvalna, a mnoge je od njih dovela Kristu. Margherita je bila izuzetno dobrog srca i blage naravi, puna sućuti prema svima, a osobito prema onima koji trpe. Žitelji Città di Castella jako su je zavoljeli. Neko vrijeme boravila je u jednom samostanu, a kad je iz njega izašla, postala je dominikanskom trećoredicom. Bila je potpuno posvećena molitvi te brizi za bolesnike i siromahe, a djecu je podučavala vjeronauku.

Ljubaznu i vedru djevojku uzela je u svoju kuću imućna obitelj Offrenducci i povjerila joj brigu za svoju djecu. Jednom prilikom kuću je zahvatio požar, a Margherita se nalazila baš na katu, okruženom vatrom. Nakon nekoliko trenutaka ukućani, koji su napustili goruću kuću, ugledali su je na prozoru. Polako je skinula svoj maleni ogrtač i bacila ga dolje, okupljenim ljudima, uz molbu da ogrtač bace u plamen. Kad su očajni promatrači to učinili, požar se odmah ugasio. Ponukane Margheritinim primjerom, članice ugledne obitelji Macreti postale su dominikanske trećoredice. Margheriti se pripisuju mnoga čudesa, pored ostalog i obraćenje jednog zatvorenika, ali i oživljavanje jednog malenog utopljenika, jednog drvosječe kojeg je ubio medvjed i jednog djeteta koje je palo na ulicu s visokog balkona. Njezinim zagovorom ozdravili su mnogi bolesnici, te slijepi, nijemi, gluhi, hromi i paralizirani ljudi. Margherita je preminula 13. travnja 1320. u Città di Castellu. I na njezinom pogrebu dogodilo se čudo jer je nakon dodira Margheritinog lijesa potpuno ozdravila nijema, invalidna djevojka iskrivljene kralježnice, koja nije mogla hodati. Na Margheritinom grobu u crkvi svetog Dominika u Città di Castellu dogodila su se brojna čudesa. Kad je 1558. zamijenjen njezin lijes, tijelo u njemu bilo je neraspadnuto. Papa Pavao V. proglasio je Margheritu blaženom 19. listopada 1609. Zaštitinica je neželjene djece, invalida, slabovidnih, siromašnih, hendikipiranih i napuštenih osoba.