Župa svetog Nikole biskupa

JASTREBARSKO


SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1Blažena Djevica Marija Bogorodica
1Sveti Odilo
1Sveti Josip Marija Tomasi
1Sveti Fulgencije
2Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2Sveti Makarije Aleksandrijski
2Sveti Adalard
3Presveto Ime Isusovo
3Sveta Genoveva
3Sveti Henok
4Sveta Angela iz Foligna
4Sveta Elizabeth Ann Seton
4Sveta Zdislava
5Sveti Gerlach
5Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5Sveti Simeon Stilit Stariji
6Bogojavljenje (Tri kralja)
6Sveti Andrija Bessette
6Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7Sveti Rajmund Penjafortski
7Sveti Karlo iz Sezzea
7Sveti Valentin iz Passaua
8Gospa brze pomoći
8Sveti Severin
8Sveti Erhard iz Regensburga
8Blažena Eurosia Fabris Barban
9Sveti Adrian
9Blažena Alix Le Clerc
9Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10Sveti Agaton
10Sveti Vilim iz Bourgesa
10Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11Krštenje Gospodinovo
11Sveti Higin
11Sveti Teodozije
11Sveti Tommaso iz Corija
12Sveti Arkadije
12Sveta Marguerite Bourgeoys
12Sveta Tatjana Rimska
13Sveti Hilarije
13Sveti Agricije iz Triera
13Sveti Knut
14Sveti Feliks iz Nole
14Blaženi Odorik iz Pordenonea
14Sveti Remigije
14Sveti Devasahayam Pillai
15Sveta Anastazija (Stošija)
15Sveti Pavao pustinjak
15Sveti Habakuk
16Sveti Marcel papa i mučenik
16Sveti Fursa
16Sveti Tozzo
17Sveti Antun opat
17Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17Blaženi Peter To Rot
18Sveta Margareta Ugarska
18Sveti Romedije
18Sveti Deikol
19Sveti Henrik iz Uppsale
19Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19Sveti Mario, Marta i sinovi
20Sveti Fabijan i Sebastijan
20Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20Sveta Eustochia Calafato
21Sveta Agneza
21Sveti Publije
21Sveti Meinrad
22Sveti Vinko đakon i mučenik
22Blaženi László Batthyány-Strattmann
22Sveta Teodolinda
23Sveti Vinko Pallotti
23Sveta Emerencijana
23Sveti Abel
24Sveti Franjo Saleški
24Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24Sveti Arno Salzburški
25Obraćenje svetog Pavla
25Sveti Ananija
25Sveti Poppo
26Sveti Timotej i Tit
26Sveta Paula Rimska
26Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27Sveta Angela Merici
27Blaženi Henrik Suso
27Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28Sveti Toma Akvinski
28Blaženi Karlo Veliki
28Sveta Devota
29Sveti Gelazije II
29Blaženi Julijan Maunoir
29Blaženi Bronisław Markiewicz
30Sveta Martina
30Sveta Hijacinta Marescotti
30Sveta Aldegunda
31Sveti Ivan Bosco
31Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Mjesec    Dan     

Svetac dana - Sveti Rajmund Penjafortski

Sveti Rajmund Penjafortski

Sveti Rajmund Penjafortski

Današnji zaštitnik je sveti Rajmund Penjafortski (katalonski Sant Ramon de Penyafort, španjolski San Raimundo de Peñafort), dominikanac i vrhunski crkveni pravnik. Rodio se kao plemićki sin oko 1175. u katalonskom gradiću Vilafranca del Penedès. Studirao je u Barceloni i od 1195. do 1210. predavao filozofiju. U Bologni je boravio od 1210. do 1218, na tamošnjem sveučilištu doktorirao 1216. građansko i crkveno pravo i djelovao kao sveučilišni profesor. Vratio se u Barcelonu i postao svećenik. Sjajan propovjednik, pomogao je svetom Petru Nolascu u osnivanju reda Majke Božje za otkup robova (mercedarijevci). Organizirao je škole arapskog i hebrejskog jezika za misionare. Nije želio crkvenu karijeru već se 1222. pridružio novoosnovanom dominikanskom redu i prihvatio redovničko siromaštvo, poniznost i poslušnost.
Papa Grgur IX. pozvao ga je 1230. u Rim kao svoga ispovjednika i savjetnika. Vrstan pravnik, po papinoj želji sabrao je i sastavio glasovitu zbirku kanonskih zakona i objavio ih 1234. u pet svezaka. Vratio se 1236. u Španjolsku, bila mu je ponuđena biskupska čast, ali on je to odbio. Za generala dominikanskog reda izabran je 1238, reformirao njegova pravila, a 1240. povukao se u samostan u Barceloni i posvetio se pastoralnom radu, propovijedanju i ispovijedanju. Ispovjednik aragonskog kralja Jakova I, obratio je mnoge ljude i potaknuo svetog Tomu Akvinskog na pisanje djela “Suma protiv pogana” (1258-1260). Doživio je 100 godina, plodnih i vrijednih, ispunjenih dobrim i svetim djelima, a pripisuju mu i mnoga čuda. Preminuo je 6. siječnja 1275. u Barceloni. Blaženim ga je 1542. proglasio papa Pavao III, a svetim 1601. papa Klement VIII. Zaštitnik je svih pravnika, naročito crkvenih pravnika, odvjetnika, pravnih učilišta i arhivara povijesti bolesti te mnogih naselja, učilišta, župa i crkvi diljem svijeta.

Sveti Rajmund Penjafortski

Slika: Sveti Rajmund Penjafortski

Sveti Rajmund Penjafortski

Slika: Sveti Rajmund Penjafortski

Sveti Rajmund Penjafortski

Slika: Sveti Rajmund Penjafortski

Sveti Rajmund Penjafortski

Slika: Sveti Rajmund Penjafortski

Sveti Rajmund Penjafortski

Slika: Sveti Rajmund Penjafortski

Svetac dana - Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea (Carlo da Sezze), talijanski franjevac laik, mistik, rođen je 19. listopada 1613. u Sezzeu (provincija Latina, Lazio), u seljačkoj obitelji, kao Giancarlo Marchionne, sin Ruggera Marchionnea i Antonije Maccioni. Obitelj Marchionne živjela je skromno i pobožno, a imali su sedmero djece. Majka je malog Giancarla već u djetinjstvu zavjetovala dragom Bogu. Dječak je od malih nogu sanjao o svećeničkom zvanju, ali nije bio dobar učenik. Jedva je naučio čitati i pisati. Jednom ga je strogi i nasilni učitelj izmlatio pa su ga roditelji prestali slati u školu. Otac je tada Giancarlu povjerio čuvanje ovaca i radove s volovima. Kad god bi uhvatio priliku, mladi pastir je utonuo u molitvu ili čitao životopise svetaca. Posebno je štovao Majku Božju, ona mu je uslišala mnoge molbe i poslala mu znak da postane redovnik. Stupio je u franjevački novicijat 1636. u Nazzanu, nedaleko Rima, i uzeo redovničko ime Carlo. U vrijeme novicijata prolazio je teške kušnje, česte noćne nasrtaje Zloga i doživljavao bolne vizije. Najveća utjeha bio mu je Spasitelj i njegova Majka. Radosno je posluživao kod svete mise, krunica mu je uvijek bila u rukama, a svake subote postio je o kruhu i vodi. Osim službe sakristana obavljao je najrazličitije poslove u franjevačkim samostanima nedaleko Rima (kuhar, vratar, vrtlar, sakupljač milostinje) pa je bio zadužen i za samostanskog magarca te za sakupljanje drva. Bio je milosrdan i priprost fratar, uvijek spreman na dobra djela. Želio je postati misionar u Indiji, ali to se nikada nije ostvarilo. Imao je česte vizije i zapadao je u ekstaze, a posjedovao je razne Božje darove: razumijevanje Svetog pisma, doživljaj Božje nazočnosti, prisutnost svoga anđela čuvara, čitanje srdaca, proročanstva. Ponekad je u molitvi lebdio zrakom, ukazivala mu se Majka Božja s malim Isusom i smio je malog Isusa držati u naručju. Kad je zbog teške bolesti zaželio umrijeti, čuo je glas iz svetohraništa: „Zar bi htio biti bez križa?“ Na smrt je gledao pomirljivo: „Smrt je poljubac duše i njezinog najdražeg Boga.“ Do 1640. boravio je u različitim samostanima, a nakon toga u rimskom samostanu svetog Franje (San Francesco a Ripa).

Pravo čudo dogodilo se 1. listopada 1648. u Rimu. Brat Carlo je vodio magarca kraj crkve svetog Josipa (Capo le Case). U crkvi je upravo trajala misa pa je Carlo zavezao magarca i kleknuo kraj otvorenih vrata. Za vrijeme pretvorbe, u času podizanja, Carlo se zagledao u hostiju u svećenikovim rukama. Svijetla zraka, poput strijele, poletjela je iz hostije i pogodila brata Carla ravno u srce. Carlo je ustao i nastavio hodati s otvorenom ranom u ravnini srca. Bila je to živa rana, iz koje je tekla krv pa je na to mjesto morao stavljati zavoje. Kad je izbila epidemija kuge, 1656, zdušno je pomagao oboljelima. Isus mu je poručio, a poglavari potvrdili da mora napisati svoj životopis. Od 1661. do Velike Gospe 1665. napisao je uz pomoć Presvete Djevice svoj životopis u sedam knjiga i 112 poglavlja. Kad se na svoj imendan, 4. studenoga 1666, nalazio u Treviju (Umbrija), kod sestara Svetog Križa, brat Carlo je molio: „Gospodine, ako je u skladu s tvojom svetom voljom, daj mi da postanem svetac kao moj zaštitnik, sveti Karlo Boromejski.“ Na Silvestrovo, 1669, teško se prehladio i obolio. Zamolio je da ga spuste na zemlju i klečeći na koljenima primio je pobožno Isusa. Spustio se zatim na skromni ležaj i primio posljednju pomast. Tada se zažario u licu i u zanosu rekao: „Hvala ti, Gospodine! Duša Klementa IX. upravo je izišla iz čistilišta i ulazi u nebo.“ Tako se ispunilo proroštvo koje je izrekao tom papi, koji ga je na umoru zamolio za blagoslov: „Sveti oče, vidjet ćemo se opet na dan Sveta tri kralja, pred Isusom.“ Brat Carlo je doista preminuo na Tri kralja, u Rimu, 6. siječnja 1670. Nakon smrti liječnici su napravili obdukciju i na Carlovom srcu pronašli ranu, a ispod ožiljka pojavio se čavao veličine kažiprsta i pretvorio se pred svjedocima u križ. Srce s ranom je izvađeno i čuva se u posebnom relikvijaru. Njegove relikvije čuvaju se u rimskoj crkvi svetog Franje. Blaženim ga je proglasio 1882. papa Leon XIII, a svetim 1959. papa Ivan XXIII. Zajedno sa svetim Lidanom sveti Carlo je zaštitnik svog rodnog grada Sezzea i biskupije Latina-Terracina-Sezze-Priverno.

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Sveti Karlo iz Sezzea

Slika: Sveti Karlo iz Sezzea

Svetac dana - Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin, jedan od prvih biskupa Passaua (Donja Bavarska), poznat i kao Valentin iz Recije (Valentin von Rätien), rodio se početkom V. stoljeća i bio je nizozemskog podrijetla. Najprije je živio kao pustinjak i monah na obalama Bodenskog jezera. Oko 435. stigao je u Passau, a papa Leon Veliki posvetio ga je za biskupa. Imenovao ga je biskupom Recije (latinski Raetia), provincije Rimskog Carstva na širem području središnjih Alpa (današnji Tirol, dio Bavarske, sjeverne Lombardije i jugoistočne Švicarske). Valentin je u svojoj biskupiji djelovao kao misionar jer je tamošnji kršćanski puk još uvijek bio pod utjecajem pogana i arijanskog krivovjerja. Neprijatelji su nažalost prevladali i protjerali Valentina iz Passaua. Tri puta se vraćao u Passau, ali svaki put su ga protjerali.

Nakon toga je djelovao kao putujući misionar, a pri kraju života boravio kao pustinjak na području Maisa, u Južnom Tirolu. Preminuo je na današnji dan, 7. siječnja 475, u dvorcu Zenoburg, smještenom na jednoj stijeni blizu današnjeg talijanskog grada Merana (provincija Bolzano, Južni Tirol). Pokopan je u tamošnjoj crkvi. Relikvije su mu 738. prenesene u Trento, a 764. bavarski voojvoda Tassilo III. dao ih je prenijeti u katedralu svetog Stjepana u Passauu. Čitav grad bio je tada na nogama i dočekao Valentinove relikvije s najvećim počastima. Na taj način građani Passaua željeli su ispraviti nepravdu svojih pradjedova prema svetom biskupu. Vjernički puk štovao ga je kao velikog čudotvorca i pomoćnika u raznim nevoljama. Zaštitnik je grada i biskupije Passau, hodočasnika i siromaha, a zazivaju ga kod epilepsije, grčeva, konvulzija, kostobolje, uloga (gihta), kuge i bolesti stoke.

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua

Slika: Sveti Valentin iz Passaua

Sveti Valentin iz Passaua-Zenoburg u Tirolu

Slika: Sveti Valentin iz Passaua-Zenoburg u Tirolu

Sveti Valentin iz Passaua-Zenoburg u Tirolu

Slika: Sveti Valentin iz Passaua-Zenoburg u Tirolu

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani