SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Ivan Kentski

Sveti Ivan Kentski

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Kentski (poljski Jan Kanty ili Jan z Kęt), svećenik i skolastik. Rodio se 23. lipnja 1390. u poljskom gradiću Kęty, nedaleko Oświęcima u Malopoljskom vojvodstvu. Od malih nogu isticao se blagošću i dobrotom, a kao svećenik neumornim pastoralnim radom, studijem i molitvom. Na krakowskom sveučilištu je diplomirao, magistrirao i doktorirao 1418, zaređen je za svećenika 1421, a potom je od 1429. sve do svoje smrti djelovao kao glasoviti profesor Svetog Pisma. Kraće vrijeme, zbog zavisti drugih profesora udaljen je 1431. sa sveučilišta i postavljen za župnika u Olkuszu, gdje je također osvojio srca vjerničkog puka.
Dobroćudan i skroman duhovnik, bio je izuzetno darežljiv prema siromasima, spavao je malo, na tlu, a posljednjih 35 godina života iz pokore nije htio jesti meso. Četiri puta je pješke hodočastio u Rim i jednom u Jeruzalem, nadajući se mučeničkoj smrti. Na glasu čudotvorac, preminuo je u Krakówu na Badnjak, 24. prosinca 1473. Blaženim ga je 1676. proglasio papa Klement X, a svetim 1767. papa Klement XIII. U Rimskom časoslovu posvećne su mu tri himne. Omiljeni svetac u poljskom narodu, zaštitnik je Poljske i Litve te brojnih škola, župa i crkava diljem Poljske i Sjeverne Amerike.

Slika: Sveti Ivan Kentski

Svetac dana - Sveti Antun od Svete Ane Galvão

Sveti Antun od Svete Ane Galvão

Sveti Antun od Svete Ane Galvão (portugalski Antônio de Sant'Anna Galvão), u Brazilu poznat kao Frei Galvão, brazilski svećenik, franjevac i misionar, rođen je 1739. u selu Guaratinguetá (država São Paulo), u uglednoj i pobožnoj obitelji, kao četvrto od jedanaestero djece. Njegov otac Antônio Galvão de França bio je kapetan (poglavar) sela, ali i franjevački trećoredac, a njegova majka Isabel Leite de Barros bila je nadaleko poznata po svojoj brizi za siromahe. S 13 godina Antônio je smješten u isusovačko sjemenište Colégio de Belém u Cachoeiri (Bahia), u kojem se školovao od 1752. do 1756. Želio je postati isusovac, ali je zbog progona isusovaca od strane portugalskih vlasti prema očevom savjetu stupio u franjevački red u Taubatéu (São Paulo). Za vrijeme novicijata u samostanu svetog Bonaventure u Vili de Macacu (Rio de Janeiro) uzeo je redovničko ime Antun od Svete Ane (Antônio de Sant'Anna), u čast obiteljske zaštitnice svete Ane. Vječne zavjete položio je 16. travnja 1761. Tada se zavjetovao i da će braniti Marijin naziv, posvećen Bezgrešnom začeću. Zaređen je za svećenika 11. lipnja 1762. i poslan u samostan svetog Franje u São Paulu, gdje je nastavio studij teologije i filozofije. Djelovao je kao propovjednik, ispovjednik i samostanski vratar. Bio je 1769. i 1770. ispovjednik sestara Svete Terezije Avilske u São Paulu. Tamo je upoznao sestru Helenu Mariju od Svetog Duha. Ona mu je rekla kako joj se ukazuje Isus i traži od nje da utemelji novu redovničku zajednicu. Zajedno su 1774. utemeljili družbu Naše Gospe Bezgrešnog Začeća od Božje providnosti. U toj družbi djelovale su djevojke koju su željele živjeti u vjerničkoj zajednici, ali bez polaganja zavjeta. Nakon iznenadne smrti sestre Helene, 1775, otac Galvão napisao je pravilnik družbe, čiji je rad i širenje nadgledao i pratio kao duhovni poglavar. Sudjelovao je svesrdno i u izgradnji njihovog samostana i crkve, posvećene 1802. Postao je 1781. poglavar franjevačkih novaka u gradu Cachoeiras de Macacu (Rio de Janeiro), a 1798. gvardijan samostana svetog Franje u São Paulu. Izabran je 1802. za definitora provincije, a 1811. utemeljio je samostan svete Klare u gradu Sorocabi (São Paulo). Bio je mistik s darom vizija, proroštva i bilokacije.

Omiljeni duhovnik u vrijeme kolonijalne uprave Portugala nad Brazilom (trajala je do 1815), liječio je i ozdravljivao bolesnike na čudesan način. Jednom je djevojci koja je trpjela jake bolove napisao latinsku frazu na komadić papira i zamotao ga tako da je dobio izgled tablete. Dao je djevojci da popije tu „tabletu“, bol je odmah prestala i djevojka je ozdravila. Mnogim trudnicama olakšao je tim svojim „tabletama“ porod. Otad su među brazilskim pukom poznate „tablete Galvão”, a i danas ih prave i besplatno dijele časne sestre u Galvãovom samostanu u São Paulu. Otac Galvão preminuo je na današnji dan, 23. prosinca 1822, u São Paulu, u svojem omiljenom „samostanu svjetla“ (Mosteiro da Luz). Pokopan je u crkvi Recolhimento da Luz, a njegov grob je i danas mjesto brojnih hodočašća. Blaženim ga je 1998. u Rimu proglasio papa Ivan Pavao II, a svetim 11. svibnja 2007. u São Paulu papa Benedikt XVI, pred oko 800 tisuća vjernika. Sveti Antônio Galvão prvi je kanonizirani svetac rođen u Brazilu, toj velikoj i značajnoj katoličkoj zemlji. Prva kanonizirana brazilska svetica je Paulina od Trpećeg Srca Isusova (1865-1942), rođena u talijanskom gradiću Vigolo Vataro (provincija Trentino), a proglašena svetom 2002.

Slika: Sveti Antun od Svete Ane Galvão

Svetac dana - Sveti Dagobert

Sveti Dagobert

Sveti Dagobert II, mučenik, kralj Austrazije, istočnog dijela franačke države, rođen je oko 650. u Metzu (sjeveroistočna Francuska), kao sin kralja Sigeberta III. i Chimnechilde Burgundske. Nakon očeve smrti (656) biskup Didon (Desiderius) iz Poitiersa poslao ga je u jedan irski samostan, vjerojatno u Slane (grofovija Meath), a vlast je preuzeo dotadašnji majordom Grimoald. On je htio osigurati prijestolje za svojeg sina Childeberta Usvojenog. Kasnije je Dagobert prešao u Englesku, gdje je odgojen na kraljevskom anglosaksonskom dvoru. Oženio se anglosaksonskom princezom Matildom (Mechthildom).

Dagobert se uz pomoć prijatelja, biskupa Wilfreda iz Yorka, vratio 676. u zavičaj i okrunjen je za kralja. Bio je na glasu kao pobožan, blag vladar i dobrotvor, utemeljitelj samostana i graditelj crkava. Mladi kralj ubrzo se sukobio s Ebroinom, majordomom Neustrije (zapadnog dijela franačke države), kojom je vladao Theuderic (Thierry) III. Dagobert je ubijen za vrijeme lova u šumovitom lotaringijskom predjelu Woëvre, na današnji dan, 23. prosinca 679. Pokopan je u Stenayu (departman Meuse, Lotaringija, sjeveroistočna Francuska), a na tom mjestu kasnije je njemu u čast podignut samostan. Narod je Dagoberta ubrzo počeo štovati kao sveca i mučenika. Zaštitnik je žrtava otmice, kraljeva, siročadi i roditelja s mnogo djece.