SVECI MJESECA - SIJEČANJ

1	Blažena Djevica Marija Bogorodica
1	Sveti Odilo
1	Sveti Josip Marija Tomasi
1	Sveti Fulgencije
2	Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
2	Sveti Makarije Aleksandrijski
2	Sveti Adalard
3	Presveto Ime Isusovo
3	Sveta Genoveva
3	Sveti Henok
4	Sveta Angela iz Foligna
4	Sveta Elizabeth Ann Seton
4	Sveta Zdislava
5	Sveti Gerlach
5	Sveti Ivan Nepomuk Neumann
5	Sveti Simeon Stilit Stariji
6	Bogojavljenje (Tri kralja)
6	Sveti Andrija Bessette
6	Sveta Rafaela Marija od Presvetoga Srca Isusova Porras y Ayllón
7	Sveti Rajmund Penjafortski
7	Sveti Karlo iz Sezzea
7	Sveti Valentin iz Passaua
8	Gospa brze pomoći
8	Sveti Severin
8	Sveti Erhard iz Regensburga
8	Blažena Eurosia Fabris Barban
9	Sveti Adrian
9	Blažena Alix Le Clerc
9	Blaženi Józef Pawłowski i Kazimierz Grelewski
10	Sveti Agaton
10	Sveti Vilim iz Bourgesa
10	Sveta Nazaria Ignacia March Mesa
11	Krštenje Gospodinovo
11	Sveti Higin
11	Sveti Teodozije
11	Sveti Tommaso iz Corija
12	Sveti Arkadije
12	Sveta Marguerite Bourgeoys
12	Sveta Tatjana Rimska
13	Sveti Hilarije
13	Sveti Agricije iz Triera
13	Sveti Knut
14	Sveti Feliks iz Nole
14	Blaženi Odorik iz Pordenonea
14	Sveti Remigije
14	Sveti Devasahayam Pillai
15	Sveta Anastazija (Stošija)
15	Sveti Pavao pustinjak
15	Sveti Habakuk
16	Sveti Marcel papa i mučenik
16	Sveti Fursa
16	Sveti Tozzo
17	Sveti Antun opat
17	Sveti Jenaro Sánchez y Delgadillo
17	Blaženi Peter To Rot
18	Sveta Margareta Ugarska
18	Sveti Romedije
18	Sveti Deikol
19	Sveti Henrik iz Uppsale
19	Sveti Josip Sebastijan Pelczar
19	Sveti Mario, Marta i sinovi
20	Sveti Fabijan i Sebastijan
20	Blaženi Cyprian Michael Iwene Tansi
20	Sveta Eustochia Calafato
21	Sveta Agneza
21	Sveti Publije
21	Sveti Meinrad
22	Sveti Vinko đakon i mučenik
22	Blaženi László Batthyány-Strattmann
22	Sveta Teodolinda
23	Sveti Vinko Pallotti
23	Sveta Emerencijana
23	Sveti Abel
24	Sveti Franjo Saleški
24	Blaženi ukrajinski mučenici iz Pratulina
24	Sveti Arno Salzburški
25	Obraćenje svetog Pavla
25	Sveti Ananija
25	Sveti Poppo
26	Sveti Timotej i Tit
26	Sveta Paula Rimska
26	Sveti José Gabriel del Rosario Brochero
27	Sveta Angela Merici
27	Blaženi Henrik Suso
27	Blaženi Jurgis Matulaitis-Matulevičius
28	Sveti Toma Akvinski
28	Blaženi Karlo Veliki
28	Sveta Devota
29	Sveti Gelazije II
29	Blaženi Julijan Maunoir
29	Blaženi Bronisław Markiewicz
30	Sveta Martina
30	Sveta Hijacinta Marescotti
30	Sveta Aldegunda
31	Sveti Ivan Bosco
31	Sveti Francesco Saverio Maria Bianchi
31	Blaženi Nicholas Bunkerd Kitbamrung

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Feliks iz Nole

Sveti Feliks iz Nole

Današnji sveti zaštitnik je Feliks iz Nole, talijanskog grada u blizini Napulja. Rodio se početkom III. stoljeća u Noli, kao stariji sin Hermiasa, umirovljenog vojnika iz Sirije. Nakon očeve smrti prodao je veći dio imovine i zaradu podijelio siromasima. Za svećenika ga je zaredio biskup, sveti Maksim iz Nole. Kad je Maksim pobjegao u planine, kako bi izbjegao progonu cara Decija, progonitelji su uhvatili, mučili i bičevali Feliksa. Prema legendi iz tamnice ga je oslobodio anđeo, kako bi mogao pomoći bolesnom i napuštenom biskupu. Feliks se zajedno s Maksimom sakrio u jednu ruševinu. Na ulazu u tu ruševinu pauk je na brzinu spleo mrežu pa su vojnici koji su tragali za kršćanima, odustali su od potrage.
Decijev progon završio je njegovom smrću, 251, pa su Feliks i Maksim mogli napustiti svoje skrovište. Nakon Maksimove smrti Feliks je djelovao kao svećenik, obrađivao svoju zemlju i naročitu brigu posvetio siromasima. Iako je oko 255. umro u Noli prirodnom smrću, zbog svega što je proživio i pretrpio za vjeru, smatra se mučenikom. Najviše vjerodostojnih podataka o svetom Feliksu dugujemo Paulinu iz Nole (oko 354-431), svetom biskupu. On se kao vratar crkve posvećene svetom Feliksu na licu mjesta mogao uvjeriti o njegovim čudesima i štovanju koje su mu iskazivali brojni hodočasnici. Svetog Feliksa zazivaju u slučaju krivokletstva, kleveta, laži i lažnih svjedočenja, a zaštitnik je očiju, očnih bolesnika, domaćih životinja i mnogih naselja, župa i crkava. Sretan imendan želimo našim Feliksima i Srećkima!

Slika: Sveti Feliks iz Nole

Svetac dana - Blaženi Odorik iz Pordenonea

Blaženi Odorik iz Pordenonea

Blaženi Odorik iz Pordenonea (Odorico da Pordenone), talijanski franjevac, svećenik i misionar češkog podrijetla, prozvan i „apostolom Kineza“, rođen je između 1280. i 1285. u Villanovi kod Pordenonea (Furlanija) kao Odorico Mattiussi (Mattiuzzi). Pridružio se oko 1300. franjevcima i stupio u samostan svetog Franje u Udinama. Neko vrijeme živio je kao pustinjak. Kao svećenik velikim je žarom i ustrajnošću slijedio put svojeg učitelja, Krista Gospodina. Glasoviti propovjednik u okolici Udina, privlačio je mnoštva vjernika na svojim obilascima tamošnjih gradova i sela. Postao je misionar i pješice se iz Padove 1316. uputio preko Male Azije na Bliski i Daleki istok. Boravio je neko vrijeme među Tatarima, posjetio Armeniju, Perziju, Indiju, Cejlon, Sumatru, Javu, Borneo, proputovao od 1322. do 1328. Kinu i stigao sve do kineske prijestolnice Pekinga. Tamo je boravio tri godine, zatim se kao prvi Europljanin uputio u Tibet i Lhasu. Proslavio se svojim čudesnim djelima diljem Azije.

Vratio se krajem 1329. u Europu i izvijestio papu u Avignonu o mogućnostima misionarskog djelovanja na Dalekom istoku. Njegovi zapisi s putovanja zabilježeni su u franjevačkom samostanu svetog Antuna u Padovi. Po Odoricovom diktatu, a na zahtjev franjevačkog poglavara Guidotta, zabilježio ih je na latinskom jeziku fratar Guglielmo di Solagna. Ubrzo su prevedeni na francuski i talijanski jezik. Ti zapisi služili su kao priručnik ondašnjim geografima te kao izvor izmišljenih putopisa (Sir John Mandeville). Odorico je prvi Europljanin nakon Marca Pola koji spominje neka nova zemljopisna područja, dotad nepoznate daleke krajeve i domorodačke običaje. Preminuo je u svojem zavičaju, u Udinama, na današnji dan, 14. siječnja 1331. Pripisuju mu se mnoga čuda, za života i nakon smrti. Blaženim ga je proglasio 1755. papa Pio VI. Naročito ga štuju u njegovoj rodnoj Furlaniji, a grad Pordenone podigao mu je 1881. veličanstveni spomenik.

Slika: Blaženi Odorik iz Pordenonea

Svetac dana - Sveti Remigije

Sveti Remigije

Sveti Remigije (Remigius, francuski Saint Remi, talijanski San Remigio), biskup Reimsa i „apostol Franaka“, rođen je oko 437. u naselju Cerny-en-Laonnois nedaleko od Laona (departman Aisne, Hauts-de-France, sjeverna Francuska), u uglednoj plemićkoj galoromanskoj obitelji, kao sin laonskog grofa Emilea (Emiliusa) i svete Céline iz Laona. Školovao se u Reimsu (departman Marne, sjeveroistočna Francuska). Izuzetno inteligentan i obrazovan mladić, sjajan govornik, izabran je za biskupa Reimsa 459, s 22 godine, dok je bio još laik. Njegov brat Prince (Principius) bio je biskup Soissonsa. Remi je služio kao biskup Reimsa 74 godine. Uspješno je djelovao na integraciji franačkih osvajača s romanskom tradicijom. Neumorno je radio na pokrštavanju žitelja svoje biskupije. U Crkvu je znao privući i arijanske krivovjerce i pogane. Franački kralj Klodvig (Clovis) I. oženio se kršćankom, svetom Klotildom (pišemo o njoj u prilogu od 3. lipnja).

Biskup Remi pokrstio je Klodviga na Božić, 25. prosinca 496, u katedrali u Reimsu, s još 3 tisuće Franaka. Prema legendi, Remiju je prigodom krštenja ponestalo svetog ulja, a tada se pojavio Sveti Duh u liku golubice i donio mu bočicu sa svetim uljem. To krštenje dovelo je do obraćenja cijelog franačkog naroda na kršćanstvo i bilo je ogroman uspjeh za Crkvu, ključni događaj u europskoj povijesti. Remi je utemeljio biskupije Tournai, Cambrai, Thérouanne, Arras i Laon, a 511. sazvao je sinodu u Orléansu, kojom je i predsjedao. Posvetio je 530. Medarda, biskupa Noyona. Biskup Remi, već slijep, preminuo je 13. siječnja 533. u Reimsu, s 96 godina. Njegove relikvije počivaju u bazilici Saint Remi u Reimsu, podignutoj u 11. stoljeću nad kapelom svetog Kristofora, u kojoj je biskup Remi pokopan. Svetim ga je proglasio 1049. papa Leon IX. Posvećene su mu mnoge crkve i kapele diljem Francuske. Italije i svijeta. Zazivaju ga kod epidemija, groznice, grlobolje, kuge, pojave zmija i vjerske ravnodušnosti, a zaštitnik je Francuske, grada i nadbiskupije Reims, talijanskog grada Arignana (Pijemont) i belgijskog grada Dhuya (Valonija).

Slika: Sveti Remigije

Svetac dana - Sveti Devasahayam Pillai

Sveti Devasahayam Pillai

Sveti Devasahayam Pillai, indijski mučenik, rođen je 23. travnja 1712. kao Neelakandan Pillai u selu Nattalamu (kotar Kanniyakumari), u najjužnijoj indijskoj državi Tamil Nadu. Sin svećenika Vasudevana Namboodirija i Devaki Amme, bio je pripadnik visoke hinduske kaste (skupina Nair), obučeni ratnik, dobar poznavatelj sanskrta, tamilskog i malajamalskog jezika. Prema običajima Naira odgajao ga je ujak. Neelakandan je bio oženjen, dvorski službenik maharadže Marthande Varme, vladara kraljevine Travancore, zaposlen u kraljevskoj riznici palače u Padmanabhapuramu. S katoličkom vjerom upoznao ga je njegov prijatelj Eustachius De Lannoy, bivši pomorski časnik nizozemske istočnoindijske kompanije. On je 1741. zarobljen, zatim je postao zapovjednik kraljevske vojske, oženio se Indijkom, posjedovao vlastitu kapelu i smio ispovijedati svoju katoličku vjeru. Pod njegovim utjecajem Neelakandan je postao katolik. Kraljevskim službenicima krštenje je bilo zabranjeno pa ga je De Lannoy poslao na poduku i krštenje u Vadakankulam (kotar Tirunelveli, biskupija Kottar), područje kojim su upravljali muslimani, Kršten je 14. svibnja 1745.

Na krštenju je uzeo ime Devasahayam, tamilsku inačicu imena Lazar (Lazarus). I njegova supruga Bhargavi Ammal postala je tada katolkinja, a na krštenju je uzela ime Gnanapu (Theresa). Bračni par zatim se crkveno vjenčao. Devasahayam je još četiri godine djelovao na kraljevskom dvoru, a usput je neustrašivo širio Radosnu vijest. Ubrzo je došao u sukob s vlastodršcima jer se družio s pripadnicima nižih kasta. Jedan od maharadžinih ministara želio je protjerati sve kršćane, a Devasahayam je tada izjavio: „Ako ćete progoniti kršćane, počnite od mene jer sam ja njihov vođa.“ Rekao je: „Nitko me nije prisilio da dođem k Njemu. Došao sam svojom slobodnom voljom. Znam u svojem srcu: On je moj Bog. Odlučio sam ga slijediti i to ću činiti cijelog svojeg života.” Devasahayam je uhićen 23. veljače 1749. zbog veleizdaje. Osudili su ga na smrt, mučili ga i ponižavali, a tri godine su ga na svojevrsnom križnom putu vukli od sela do sela kako bi zastrašili narod i pokazali što će se dogoditi novim obraćenicima. Devasahayam je cijelo vrijeme usrdno molio, postio, proučavao živote svetaca i usput širio evanđelje. Strijeljan je 14. siječnja 1752. u Aralvaimozhiju (kotar Kanniyakumari, država Tamil Nadu), a tijelo mu je bačeno u guduru među stijene i ostavljeno divljim životinjama. Njegove relikvije su pronađene i pokopane ispod oltara katedrale svetog Franje u Kottaru (danas dio grada Nagercoila). Blaženim ga je proglasio 2. prosinca 2012. papa Benedikt XVI, a svetim 15. svibnja 2022. papa Franjo. Prvi indijski laik, proglašen mučenikom i svecem, zaštitnik je Indijaca i obraćenika. Pripisuju mu se mnoga čuda.