SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
23	Blažena Mária Magdolna Bódi
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Cvjetnica
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Rupert

Sveti Rupert

Danas se spominjemo svetog Ruperta (Ruprecht, Hrodperht, Hrodpreht, Roudbertus, Rudbertus, Robert), apostola Bavarske i osnivača austrijskoga grada Salzburga. Rodio se oko 650, vjerojatno u Wormsu, kao potomak plemićke franačke obitelji iz kraljevske merovinške loze. Ujak svete Erentrude (Erentraud), benediktinac, bio je do 697. biskup u Wormsu (Rheinland-Pfalz). Pošao je tada kao misionar u bavarski grad Regensburg, gdje je pokrstio bavarskog vojvodu Theoda i mnoge druge plemiće. Potom se uputio u Altötting, na kršćanstvo obratio tamošnje žitelje i stanovnike mnogih naselja oko Dunava. Posvuda je širio naobrazbu i napredak.

Podupirao je otvaranje rudnika soli i na ruševinama staroga rimskoga grada Juvavuma oko 700. sagradio crkvu i samostan, posvećen svetom Petru. Taj je samostan ubrzo postao središtem duhovne kulture, a oko njega je nastao jedan od najljepših svjetskih gradova, Salzburg. Rupert, njegov prvi biskup, utemeljio je oko 711. i ženski samostan Nonnberg, posvećen Majci Božjoj, kojim je upravljala njegova nećakinja, sveta Erentruda. Preminuo je u Salzburgu ili u Wormsu na Uskrs, 27. ožujka 718. Umjetnici ga često prikazuju sa soljenkom u ruci ili s bačvom, punom soli, po kojoj je Salzburg i nazvan. Zaštitnik je kopača soli, grada, nadbiskupije i pokrajine Salzburg, Bavarske, pasa te mnogih župa i crkava diljem Austrije, Njemačke i svijeta.

Slika: Sveti Rupert

Svetac dana - Blažena Ivana Marija de Maillé

Blažena Ivana Marija de Maillé

Blažena Ivana Marija (Jeanne-Marie) de Maillé, francuska franjevačka trećoredica i mističarka, rođena je 14. travnja 1331. u dvorcu La Roche kod Saint-Quentina (departman Aisne, Pikardija), u plemićkoj obitelji, kao kći d'Hardouina de Mailléa i Jeanne de Montbazon. Prve vjerske pouke primila je od obiteljskog ispovjednika, franjevca. Već u jedanaestoj godini života ukazala joj se Blažena Djevica Marija s djetetom Isusom. Pobožna djevojka, osjetila je snažan unutarnji poticaj za čašćenje Kristove muke. Ostala je rano bez roditelja, željela je živjeti za dragog Boga, ali ju je njezin skrbnik 1347. protiv njezine volje udao za mladog plemića Roberta de Silléa. Njezin suprug bio je dobar i plemenit čovjek, što dokazuje i podatak da su se za pošasti crne kuge, koja je harala Europom od 1346. do 1353, oboje posvetili dvorbi bolesnika. U vrijeme rata s Engleskom Robert je bio zarobljen i za otkupninu je morao platiti polovicu svoga imanja. Vratio se kući, ali je 1362. umro. Obitelj de Sillé tada je njegovu udovicu otjerala. Siromašna Jeanne-Marie, bez krova nad glavom, otad je živjela u gradu Toursu (središnja Francuska), prosjačila kruh svagdašnji i potpuno se posvetila molitvama i dobrim djelima. Pred nadbiskupom Toursa položila je zavjet vječne čistoće i u jednom svratištu služila bolesnicima.

Nakon nekog vremena napustila je grad, povukla se u osamu i prepustila se kontemplativnom životu. Zbog lošeg zdravstvenog stanja vratila se u Tours i nastanila se 1386. pored crkve franjevačkog samostana. Bila je obdarena izvanrednim mističnim darovima pa su mnogi rado slušali njezine savjete, čak i na francuskom kraljevskom dvoru. Pripisuju joj se mnoga čudesa i ozdravljenja. Preminula je u Toursu na današnji dan, 28. ožujka 1414, a pokopali su je u habitu franjevačke trećoredice. Narod ju je odmah počeo štovati kao sveticu, a blaženom ju je službeno proglasio 1871. papa Pio IX. Štuju je osobito u franjevačkom redu i u njezinoj domovini Francuskoj, u biskupijama Tours, Bourges, Le Mans, Laval i Poitiers. Zazivaju je kod bračnih problema i smrti roditelja, a zaštitnica je udovica, prognanika, žrtava nasilja i pogrda te osoba ismijavanih zbog pobožnosti.

Slika: Blažena Ivana Marija de Maillé

Svetac dana - Sveti Stephen Harding

Sveti Stephen Harding

Sveti Stephen Harding (francuski Étienne Harding), engleski redovnik i opat, jedan od utemeljitelja cistercitskog reda, rođen je 1059. u Sherborneu (grofovija Dorset, jugozapadna Engleska) u plemićkoj obitelji. Njegovo krsno ime bilo je Harding, a ime Stephen (Étienne) uzeo je tek nakon odlaska iz Engleske. U mladosti je kao oblat stupio u benediktinsku opatiju Sherborne i položio redovničke zavjete. Harding je nakon nekog vremena napustio monaški život i otputio se najprije u Škotsku, a potom na školovanje u Pariz. Uzdržavao se vjerojatno prepisivanjem i ilustriranjem knjiga. Hodočastio je s prijateljem Pierreom u Rim kako bi stekao oprost zbog napuštanja monaškog života. Stupio je potom 1085. u opatiju Molesme u Burgundiji, čiji je opat bio sveti Robert iz Molesmea. Stephen je vjerojatno bio Robertov pisar. Kad je Robert, nezadovoljan načinom života tamošnjih redovnika, napustio svoj samostan, pridružili su mu se Stephen i još jedan kasniji svetac, sveti Alberic. Njih trojica odlučili su provesti cistercitsku obnovu i osnovali su 1098. novu opatiju u Cîteauxu (danas Saint-Nicolas-lès-Cîteaux, departman Côte-d'Or, Burgundija, sjeveroistočna Francuska), oko 20 kilometara južno od Dijona, u močvarnoj divljini.

Nakon Albericove smrti Stephen je 1109. postao opat. Pripremio je 1112. vlastito izdanje Svetog pisma, u suglasju sa židovskim stručnjacima. U Cîteaux je 1113. stigao veliki sveti Bernard, a Stephen je svesrdno prihvatio sve reforme i napredak što su ga sa sobom donijeli Bernard i njegovih trideset drugova. Dvije godine kasnije, 1115, Bernard je po nagovoru opata Stephena osnovao glasovitu opatiju Clairvaux (danas Ville-sous-la-Ferté, departman Aube, Champagne). Stephen je 1119. napisao „Povelju ljubavi“ („Carta caritatis“), ključni dokument s pravilima cistercitskog reda. Pomogao je u osnivanju brojnih cistercitskih samostana i pripremio pravila za osnivanje ženske cistercitske grane. Stephenove reforme zasnivale su se na strogosti, marijanskoj pobožnosti i jednostavnosti na svim mogućim područjima, u liturgijskim obredima, ukrašavanju crkvi, redovničkoj odjeći, arhitekturi, crkvenoj glazbi i životu redovnika. Zbog starosti i bolesti Stephen Harding povukao se 1133. s dužnosti opata, a preminuo je u opatiji Cîteaux 28. ožujka 1134. i pokopan u samostanskoj crkvi, do svojeg prethodnika, svetog Alberica. Svetim ga je 1623. proglasio papa Urban VIII.