SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Badnjak

Badnjak

Danas se veselimo Badnjaku, zadnjem danu Došašća, a posebno Badnjoj večeri, noći uoči Božića, kršćanima najdražeg blagdana. Naziv je izveden iz praslavenskog korijena kao i u glagolima bdjeti ili buditi, sa značenjem bdjenja uoči velikog blagdana. Bdjenje je povezano uz post i nemrs te završava ponoćnom misom, polnoćkom. Badnjak ujedno označava panj ili kladu koja se tradicionalno palila na ognjištu noć uoči Božića, polijevala se vinom i posipala hranom te potom tinjala tijekom božićnih blagdana. U hrvatskoj tradiciji poznata je i druga vrsta badnjaka u obliku grane koja se ukrašava i stavlja na ulazna vrata.
Evanđeoski izvještaj o Kristovu rođenju je prizeman i trijezan, bez ikakve patetike i uzdizanja. Tom izvještaju daju ton car August i njegov namjesnik Kvirinije. Oni vladaju, utjeruju novac i kroje zakone. Po njihovom nalogu, zbog popisa pučanstva, Josip i Marija, obični mali ljudi bez povlastica, putovali su sa sjevera, iz grada Nazareta u Galileji, na jug Palestine, u Davidov grad Betlehem. I kad su došli na cilj svoga putovanja, kao da se nije dogodilo ništa izvanredno. Njihov prvorođenac povijen je u pelene kao i svako drugo dijete, ali je umjesto u kolijevku položen u jasle, jer drugdje nije bilo mjesta. U drugom dijelu evanđeoskog izvještaja slika se mijenja. Dolazimo do središta i glavnine. Najprije se govori o pastirima, dakle o skromnim ljudima koji se ničim nisu isticali nego su se brinuli za svoja stada. I baš njih, koji nisu bili prikladni ni pripremljeni za susret s Bogom, obasjao je Gospodnji sjaj pa nije nikakvo čudo da su se uplašili i da su bili zatečeni Gospodinovom nazočnošću. Njima je Božji glasnik navijestio veliku radost: “Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj-Krist Gospodin” (Lk 2, 10). Ta vijest, ispunjena neizmjernom radošću i utjehom, čin srž i jezgru veličanstvene božićne poruke. Ona dolazi od Boga kao najveći mogući dar, a namijenjena je svima ljudima dobre volje. Anđeoski glasnik nastavlja: “I neka vam ovo služi kao znak. Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!” (Lk, 2, 12). Tu je napravljen most prema prvom dijelu evanđeoskog izvještaja, u kojem je izgledalo kao da Bog šuti, dok se zbivaju samo zemaljske stvari. Sada na vidjelo dolazi svjetlo, ono pravo i glavno: navještaj rođenja Spasitelja svijeta. Sada se pokazuje tko je glavni gospodar svih tih događaja. To nisu ni August ni Kvirinije, nego Gospodin Bog. On drži sve niti povijesnih zbivanja u svojim rukama tako moćno da je pokrenuo golemi rimski upravni aparat, da se ispune njegovi planovi i obećanja o Mesiji koji se treba roditi u Davidovom gradu.
Upoznavši sadržaj božićne svetkovine iz dijela evanđeoskog izvještaja koji se obično čita na polnoćki, možemo se predati radostima Badnjaka, lijepim, toplim i idiličnim. Prepustimo se prekrasnim hrvatskim božićnim običajima, postavljanju božićnog drvca i jaslica te zapjevajmo naše stare, drage i radosne božićne pjesme, toliko bogate sadržajem evanđeoskih poruka! Neka se u društvu naših najmilijih veseli naše srce, koje dobro zna da je glavni uzrok ovoj radosti Isus Krist, čiji rođendan slavimo. Podijelimo svoju radost s našom obitelji, s našim susjedima, rođacima, prijateljima, znancima, siromasima, bolesnicima, poznatima i nepoznatima, bliskima i dalekima, sa svima onima koje ćemo susresti ovih božićnih dana. Rodio nam se Spasitelj, veselimo se!

Slika: Badnjak

Slika: Pšenica

Slika: Badnjak

Svetac dana - Sveti Charbel Makhlouf

Sveti Charbel Makhlouf

Sveti Charbel Makhlouf (Sharbel Maklouf), libanonski svećenik, redovnik maronit, rođen je 8. svibnja 1828. kao Youssef Antoun (Josip Antun) Makhluf u selu Bekaa Kafra (kotar Bsharri, sjeverni Libanon), na nadmorskoj visini od 1450 do 1620 metara. Jedan od petero djece goniča mazgi i mula Antouna Zaaroura Makhloufa i njegove žene Brigitte Chidiac, ostao je bez oca s tri godine. Bio je pobožan od djetinjstva, a naročito se divio djelu Tome Kempenca „Nasljeđuj Krista“. Čuvao je malo obiteljsko stado, usput proučavao živote svetaca i molio. Ušao je 1851. u novicijat samostana libanonskog maronitskog reda svetog Antuna u samostanu svetog Marona u Annayi. Uzeo je ime Charbel, po antiohijskom mučeniku iz II. stoljeća, a svečane zavjete položio 1853. Studirao je filozofiju i teologiju u samostanu svetog Ciprijana i Justine u Kfifanu (kotar Batroun), a među njegovim profesorima bio je i otac Nimatullah Kassab, koji je 2004. i sam proglašen svetim. Charbel je zaređen za svećenika 1859. u Bkerkeu, sjedištu maronitskog patrijarhata. U samostanu svetog Marona u Annayi isticao se pobožnošću, a oko njega su se neprestano događale čudesne pojave. Lebdio je za vrijeme molitvi, a naročito je štovao Presveti sakrament. Odlučio je živjeti kao monah pustinjak te je od 1875. proboravio 23 godine u obližnjem pustinjačkom stanu svetog Petra i Pavla. Živio je asketski, u strogom postu i trapljenju. Mnogi hodočasnici dolazili su ocu Charbelu po savjet, blagoslove, nadahnuće i ohrabrenje. Za vrijeme služenja mise, 18. prosinca 1898, pogodio ga je moždani udar. Preminuo je u svojem pustinjačkom utočištu na današnji dan, na Badnjak kasno poslijepodne, 24. prosinca 1898. Drugog dana, na Božić, kad su njegovo tijelo trebali prenijeti u susjedni samostan svetog Marona, iz tamnih oblaka padao je gusti snijeg. Čim je pogrebna povorka izišla van, isti čas je prestalo sniježiti i razvedrilo se. Nakon Charbelove smrti, na njegovom tijelu i oko njegovog groba u samostanu svetog Marona u Annayi (kotar Jbeil, sjeveroistočno od Beiruta, glavnog grada Libanona), očitovale su se nadnaravne pojave i čudesni znakovi (sjajna svjetlost oko groba, neraspadljivost tijela, miomirisna tekućina). Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1965, a svetim 1977, kao prvog maronitskog sveca. Svetom Charbelu i njegovom zagovoru pripisuje se više od 6 tisuća čudesnih ozdravljenja i drugih milosti. Pojedinici koji su boravili u njegovoj pustinjačkoj ćeliji doživjeli su mistična iskustva, pored ostalog „svjetlo koje je obasjavalo sve, iz svih izvora, i glas koji je dopirao odasvud, iz svih kutova”. U Libanonu i susjednim zemljama svetog Charbela štuju i kršćani i nekršćani.

Spomendan svetog Charbela pruža nam priliku da nešto više kažemo o maronitima i Maronitskoj crkvi. Maroniti su libanonski kršćani sirijskog obreda. Njihovi počeci i ime vezani su uz sirijskog monaha svetog Marona, čiji je samostan (Mar-Maron) nakon njegove smrti postao središte oporbe protiv monofizita nakon Kalcedonskoga sabora (451). Maronovi sljedbenici osnivali su mnogobrojne samostane na obalama Oronta (Sirija). U VII. stoljeću izabrali su patrijarha i postupno se naseljavali u Libanon. Za križarskih ratova došli su u dodir s Rimom i 1182. ujedinili se s Katoličkom crkvom. Često su proganjani za mamelučke (1250-1517) i osmanlijske vladavine (1517-1918). Velike pokolje nad njima počinili su 1860. Druzi, a za građanskog rata u Libanonu (1975) mnogi su emigrirali. Maronitska crkva priznaje papinski primat, a zadržala je svoj obred i običaje. Papa Pavao V. priznao je 1608. glavaru Maronitske crkve naslov patrijarha Antiohije. Sjedište maronitskog patrijarha je u samostanu Bkerke kraj Beiruta, liturgijski jezici su arapski i starosirijski, a u monaštvu je u uporabi i aramejski. Osim u Libanonu i Siriji, Maronitska crkva, s više od 3 milijuna vjernika, ima biskupije u Izraelu, Egiptu, Južnoj i Sjevernoj Americi i Australiji. Od 1584. u Rimu djeluje Maronitski kolegij. Prema Nacionalnom paktu od 1943, predsjednik Libanona je redovito maronitski kršćanin. Ovo je prigoda da se pomolimo za Libanon, „zemlju cedrova“, prozvanu i „Švicarskom Srednjeg istoka“, a posebno za libanonske kršćane koji su u svojoj burnoj, mučeničkoj prošlosti proživjeli mnoge progone, patnje i stradanja.

Slika: Sveti Charbel Makhlouf

Svetac dana - Sveti Jakov patrijarh

Sveti Jakov patrijarh

Na Badnjak, uoči svetkovine Božića, Crkva se spominje svih svetih i pravednih Isusovih predaka od kojih je potekao Spasitelj po svojoj zemaljskoj lozi. Potrebno je stoga prikazati i svijetli lik patrijarha Jakova koji se izričito spominje 24. prosinca. Živio je od oko 1750. do 1600. prije Krista. Sveti Jakov, praotac Židova, treći starozavjetni patrijarh, sin patrijarha Izaka i Rebeke, prvi je ponio ime Izrael. Lukavstvom je dobio od slijepog oca Izaka blagoslov prvorođenca umjesto blizanca, starijeg brata Ezava. U strahu pred bratovom osvetom pobjegao je u Haran i služio četrnaest godina kao pastir kod ujaka Labana, oženivši se njegovim kćerima Leom i Rahelom. Od dviju žena i dviju sluškinja imao je 12 sinova, koji su postali rodonačelnici dvanaest izraelskih plemena. Pomirivši se s bratom Ezavom živio je u Kanaanu, a umro u Egiptu, kamo je došao za sinom Josipom. Pokopan je, prema vlastitoj želji, u pećini Makpela u Kanaanu, gdje su pokopani i njegovi preci Abraham, Sara, Izak i Rebeka, kao i njegova prva supruga Lea.

Prije nego što je umro, Jakov je prigodom svečanog okupljanja oko njegove postelje blagoslovio svojih dvanaest sinova, a time i dvanaest budućih plemena izraelskih. Prisjetimo se imena tih sinova: Ruben, Levi, Šimun, Juda, Jisakar i Zebulon, od žene Lee; Josip i Benjamin od žene Rahele; Dan i Nafali od sluškinje Bilhe; Gad i Ašer od sluškinje Zilpe. Imao je i kćer Dinu, također od Lee. Poznati su prizori iz Jakovljeva života, opisani u nizu biblijskih priča i kasnijih legendi: Jakovljeve ljestve, Jakovljev san, hrvanje s anđelom (tada je dobio ime Izrael i tada mu je obećano da će biti praotac velikog naroda). Taj drevni patrijarh bio je posve uvjeren u prisutnost Boga, koji ga je izabrao kako bi ostvario obećanja Abrahamu i Izaku. Nije se kolebao u svojoj vjeri prema Bogu, čak ni u najtragičnijim trenucima svojeg života. Brojne Božje objave svjedoče o snazi njegovog mističnog sjedinjenja s Bogom. Jakovljevi doživljaji česta su tema likovnih umjetnosti (Rafael, Delacroix, Rembrandt, Rubens, Murillo).

Slika: Sveti Jakov patrijarh

Svetac dana - Sveti Adam i Eva

Sveti Adam i Eva

Adam (hebrejski: čovjek; možda od ‘adāmāh: zemlja, zemljani), praotac je ljudskog roda kojeg je stvorio Bog i smjestio u Eden, raj zemaljski. Opće je ime za čovjeka ili ljudski rod, a koristi se i kao osobno ime za prvog čovjeka (Post 4,25–5,5; 1 Ljet 1,1). Kako je prema biblijskom opisu Bog oblikovao čovjeka iz zemlje, pučka etimologija povezuje te dvije riječi. Ime označuje bitak (zemljani) i upućuje na čovjekovu povezanost sa zemljom (zemlja). Tako i izraz »sin Adamov« označuje čovjeka kao zemaljskog stvora. Eva (hebrejski havvāh: život), u Bibliji je ime koje je prvi čovjek Adam dao prvoj ženi. Rebro od kojega je žena stvorena (Post 2,22) simbolizira jednakost i zajedništvo žene i muškarca. Eva je sinonim za ženu (»vječna Eva«, »Evine kćeri«). Pramajka čovječanstva rodila je Adamu tri sina: Kajina, Abela i Šeta (Post 4, 1-25). Adam i Eva živjeli su u zemaljskom raju, iz kojeg su istjerani zbog istočnog grijeha (prekršili su Božju zapovijed i jeli zabranjeno voće). Prema predaji, Adam je živio 930 godina. Adam i Eva česta su tema u apokrifnoj židovskoj književnosti.

Prema Novom zavjetu, svi ljudi potječu od istog čovjeka. Luka spominje Adama kad tumači Isusovo podrijetlo, a za Pavla je Adam pralik »Onoga koji će doći«, Krista. Kao praoca ljudskoga roda Adama štuju Židovi, kršćani i muslimani (Adem). Adamov je lik čest motiv u legendama, apokrifima, srednjovjekovnim prikazanjima i umjetničkom književnom stvaranju (John Milton, Friedrich Gottlieb Klopstock, Juraj Habdelić, Silvije Strahmir Kranjčević). Motiv stvaranja Adama i Prvi grijeh česti su u ranokršćanskom fresko-slikarstvu i na sarkofazima. U srednjovjekovnoj umjetnosti nastao je ciklus motiva „Izgon iz zemaljskog raja“, „Rad Adama i Eve“ i „Adamova smrt“. Adama i Evu naslikali su mnogi značajni umjetnici, među njima Masaccio, Michelangelo, Lucas Cranach stariji i Peter Paul Rubens. Likovi Adama i Eve krase mnoge crkvene portale (Marienkapelle u Würzburgu, katedrale u Bambergu, Orvietu i Trogiru -Radovanov portal). Motivi Adama i Eve česti su i u knjiškom slikarstvu od 5. stoljeća, osobito u srednjovjekovnim minijaturama.

O svetosti Adama i Eve najbolje nam govori Katekizam Katoličke Crkve citatom iz drevne homilije za Veliku subotu: „Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (…). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (…). “Ja sam Bog tvoj, i zbog tebe postah tvojim Sinom. Ustani, ti što spavaš, jer te nisam stvorio da budeš ovdje okovan u boravištu mrtvih. Ustaj od mrtvih, ja sam život mrtvih.” (Katekizam Katoličke crkve 635). Tradicija Crkve nas uči da su nakon uskrsnuća i uzašašća Isusova sveti Adam i Eva ušli u raj zajedno s Kristom. U katoličkim kalendarima njihov je spomendan 24. prosinca. Zaštitnici su vrtlara i krojača. Sretan i radostan imendan želimo svim našim Adamima i Evama!