SVECI MJESECA - OŽUJAK

1	Sveti Albin
1	Sveti David Velški
1	Blaženi Roger le Fort
2	Sveta Janja Praška
2	Sveti Simplicije
2	Sveta Ángela de la Cruz Guerrero
3	Sveta Kunigunda
3	Blaženi Pierre-René Rogue
3	Sveta Katharine Drexel
4	Sveti Kazimir
4	Blažena Placide Viel
4	Sluga Božji Ante Antić
5	Sveti Ivan Josip od Križa
5	Sveti Lucije
5	Sveti Piran
6	Sveta Koleta
6	Sveti Fridolin
6	Sveti Hošea
7	Svete Perpetua i Felicita
7	Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog
7	Blaženi José Olallo Valdés
8	Sveti Ivan od Boga
8	Blaženi Wincenty Kadłubek
8	Sveti Joel
9	Sveta Franciska Rimska
9	Sveta Katarina Bolonjska
9	Sveti Cezarije iz Nazijanza
10	Sveti Dominik Savio
10	Sveti Makarije Jeruzalemski
10	Sveti John Ogilvie
10	Sveti mučenici iz Sebaste
11	Sveti Eulogije iz Córdobe
11	Sveti Konstantin Škotski
11	Sluga Božji Franjo Kuharić
11	Sveti Dominik Cam
12	Sveti Maksimilijan
12	Blažena Aniela Salawa
12	Blaženi Dionizije, kartuzijanac
12	Blaženi Jeronim Gherarducci
12	Sveti Josip Zhang Dapeng
12	Sveti Inocent I
13	Sveta Eufrazija
13	Sveti Nicefor Carigradski
13	Sveti Leander Seviljski
14	Sveta Matilda
14	Blaženi Jakov iz Viterba
14	Blaženi Giacomo Cusmano
15	Sveta Lujza de Marillac
15	Sveti Longin
15	Sveti Zaharija papa
15	Sveti Artemide Zatti
16	Sveti Klement Marija Hofbauer
16	Sveti Heribert
16	Sveti Hilarije i Tacijan
17	Sveti Patrik
17	Sveti Jan Sarkander
17	Sveta Gertruda iz Nivellesa
18	Sveti Ćiril Jeruzalemski
18	Sveti Salvador iz Horte
18	Sluga Božji Vendelin Vošnjak
19	Sveti Josip
19	Blaženi Marcel Callo
19	Sveti Cuthbert
20	Sveti Vulfram
20	Blaženi Hipolit Galantini
20	Blaženi Mauricije Csák
21	Sveta Benedetta Cambiagio Frassinello
21	Sveti Serapion iz Thmuisa
21	Sveti Enda od Arana
22	Blaženi Clemens August von Galen
22	Sveti Nicholas Owen
22	Sveti Benvenuto Scotivoli
23	Sveti Turibije
23	Sveti Josip Oriol
23	Sveta Rebeka Libanonska
23	Blažena Mária Magdolna Bódi
24	Sveta Katarina Švedska
24	Sveti Irenej Srijemski
24	Sveti Óscar Romero
25	Blagovijest
25	Sveti Dizma
25	Sveta Lucija Filippini
26	Sveti Ludger
26	Sveti Kastul Rimski
26	Sveti Montan i Maksima
27	Sveti Ivan Damašćanski
27	Blaženi Francesco Faà di Bruno
27	Sveti Mihej
28	Sveti Rupert
28	Blažena Ivana Marija de Maillé
28	Sveti Stephen Harding
29	Cvjetnica
29	Sveti Bertold
29	Sveti Siksto III
29	Sveti Sefanija
30	Sveti Leonardo Murialdo
30	Sveti Ivan Klimak
30	Sveti Zosim iz Siracuse
31	Sveti Benjamin
31	Sveti Amos
31	Sveta Balbina

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Blagovijest

Blagovijest

Danas slavimo Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, svetkovinu u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Sveti Luka izvještava nas o tom događaju u svojem evanđelju: "Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: 'Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!' Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: 'Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.'- Kako će to biti - reče Marija anđelu - jer se ja ne sastajem s mužem? - Duh Sveti sići će na te - odgovori joj anđeo - sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!' Tada je anđeo ostavi" (Lk 1,26-38).
Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja jer se Sin Božji utjelovio da postane Spasitelj. Blagovijest se slavi devet mjeseci prije Kristova rođenja, u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. S Lukinim izvještajem nalazimo se na vrhuncu koji povezuje Stari i Novi zavjet. U njega se slijevaju sva proroštva, a iz njega proizlazi sav budući razvoj. Na tom vrhuncu se nalazi Krist, Bogočovjek, Spasitelj, Isus, koji kao Jahve u svetinji nad svetinjama prebiva u Marijinu krilu, a Ona je prava Majka pravoga Božjega Sina. Utjelovljenje je povijesni čin, a uključuje duboku tajnu božansko-ljudske veze, bogočovještva, u osobi Isusa Krista. Današnja svetkovina je istovremeno Gospodnji i marijanski blagdan. Marija je toga dana začela, a Isus je začet. Odnosi se na oboje pa kad spominjemo Navještenje Gospodnje, mislimo na Krista, a kad govorimo o Blagovijesti, mislimo na Mariju. I dok je Lukin izvještaj pisan s gledišta Marije, o istom događaju evanđelist Matej piše s gledišta Josipa. Oba evanđelista žele naglasiti da je Isus čovjek, ali i Bog koji postaje čovjek. Njegovo je začeće čudesno, po Duhu Svetom. Tu spoznaju moraju proživjeti i Marija i Josip. Isus je Marijin sin, ali je i Sin Božji. U Blagovijesti dobro osjećamo da se radi o odlučnom trenutku za sve ljude. Bog je došao među nas i Marija je bila tu da primi Boga, koji je postao čovjek, u naše ime. Ne zaboravimo, sam Bog dao je Mariji posebno mjesto, izabravši je za Majku Isusu, a Gospodin Isus opet ju daje i nama za Majku našu. Riječi Božjega glasnika u događaju Navještenja rado se prisjećamo dok izgovaramo molitvu Anđeo Gospodnji. Svakog dana ujutro, u podne i navečer, sa svih tornjeva katoličkih crkvi zvona nas pozivaju da pozdravimo Mariju i da se spomenemo Navještenja. Taj događaj prikazali su u svojim djelima mnogi velikani umjetnosti. Pod zaštitu Navještenja Gospodinovog i Blagovijesti stavili su se novinski izvjestitelji i urednici vijesti, Hrvatska dominikanska provincija te mnoge biskupije, naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Vrbani, Velika Gorica, Strmac Pribićki kod Jastrebarskog, Klanjec, Gospić-katedrala, Pićan, Svetvinčenat, Snašići kod Svete Nedelje, Opatija, Košljun, Mali Lošinj, Vrgorac, Novo Selo kod Selaca na Braču, Supetar na Braču, Milna na Braču, Orebić na Pelješcu, Dubrovnik, Široki Brijeg).

Blagovijest-grkokatolička župna crkva Navještenja Marijinog u Strmcu Pribićkom

Strmac Pribićki spominje se kao posjed 1441. U Strmcu je od 1678. smješten posjed grkokatoličkih biskupa, na kojem je sagrađen jednokatni barokni dvor. Njegov je portal označen godinom 1751, a pregrađen je 1910. U blizini je na umjetnom otočiću župna grkokatolička neobizantska crkva Navještenja Marijinog, koju je 1911. za vladiku Julija Drohobeckog sagradio glasoviti hrvatski arhitekt Stjepan Podhorski. S malim jezerom i baroknim dvorom izvanredno se uklapa u prekrasni krajolik. Blagdan Blagovijesti pruža izuzetnu priliku za hodočasnički pohod u živopisni pribićki kraj.

Slika: Blagovijest

Slika: Blagovijest-grkokatolička župna crkva u Strmcu Pribićkom

Slika: Navještenje Blažene Djevice Marije-crkva u Opatiji

Slika: Navještenje Blažene Djevice Marije-katedrala u Gospiću

Slika: Navještenje Blažene Djevice Marije-župna crkva u Klanjcu

Slika: Navještenje Blažene Djevice Marije-župna crkva u Velikoj Gorici

Svetac dana - Sveti Dizma

Sveti Dizma

Sveti Dizma (Dismas, Dimas) je obraćeni razbojnik, koji je razapet s desne strane Isusovog križa. Prema predaji rodio se u razbojničkoj obitelji, koju je Sveta Obitelj susrela na svojem bijegu u Egipat. Bunar s vodom kojom je Marija prala malog Isusa, postao je čudotvoran pa su mnogi bolesnici dolazili po tu vodu i ozdravljali. Legenda govori da su po tu vodu došli i Dizmini roditelji, a kad je njihov bolesni sin kušao tu vodu, ozdravio je. Stoga su i razbojnici pustili Svetu Obitelj da mirno nastavi svoj put. Prošle su mnoge godine, a Dizma je kasnije i sam upao u loše društvo. Postao je u Izraelu član razbojničke bande, ali za razliku od drugog člana te bande, Geste (Gestasa), nikada nije bio nasilan. Dogodilo se da su i Dizma i Gestas razapeti zajedno sa Spasiteljem svijeta. Evanđelje ne navodi zločine zbog kojih su bili raspeti, ali je sigurno da su bili razbojnici, pljačkaši, a možda i ubojice. O tome govori i težina njihove kazne: smrt na križu, najokrutnija smrt. Na Kalvariji se Dizma divio Isusovoj strpljivosti i blagosti. On je u Isusu raspetom prepoznao obećanog Mesiju. Sa svojeg križa branio je Isusa od napada i uvreda lijevog razbojnika Gestasa.

O tome izvještava sveti Luka: “Jedan od obješenih zločinaca vrijeđao je Isusa: „Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!“ Tada drugi progovori i ukori ga: „Zar se Boga ne bojiš, ti koji podnosiš istu kaznu? Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluženu plaću za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla učinio.“ Pa nadoda: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!“ A Isus mu reče: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!“ (Lk 23, 39-43). U riječima dobrog razbojnika jasno se nazrijeva kajanje, osuda vlastitih zlih čina, primanje kazne kao zadovoljštine za počinjene nepravde te vjera u Isusa Krista, Gospodina i Kralja, koji ima svoje kraljevstvo. Takvo kajanje pribavilo je tom razbojniku ne samo Isusovo oproštenje, već i ulazak u njegovo kraljevstvo, a tamo ulaze samo sveti. O desnom razbojniku kasnije su pisali mnogo i lijepo i velikani Crkve, među njima sveti Augustin, sveti Leon Veliki, sveti Ivan Zlatousti, sveti Ciprijan i sveti Toma Akvinski. Svi oni u dobrom razbojniku vide primjer savršenog pokajanja, koje briše sve grijehe, a zazivaju ga i osuđenici na smrt. On je zapravo jedini svetac za kojeg se pouzdano zna da je završio u raju, iako se to u njegovom slučaju dogodilo u posljednji čas, „pet do dvanaest“. Sveti Dizma, dobri razbojnik, stekao je tijekom stoljeća mnoge časne naslove pa je tako postao „prijatelj Isusa Krista, sudrug Isusova mučeništva, tužitelj Isusovih mučitelja, čuvar raja, Gospodinov prorok, odvjetnik i branitelj, Isusov pobočnik, orao koji leti u nebo“. Svetog Dizmu štuju diljem svijeta. Zaštitnik je tamnica, osuđenih zatvorenika, osoba osuđenih na smrt, umirućih, pogrebnika, kriminalaca pokajnika, zatvorskih svećenika te mnogih naselja, župa, crkava, kapela i poljske nadbiskupije Przemyśl. Crkva svetog Dizme, sagrađena 1706, nalazi se i u našem Zagrebu (Nova Ves).

Slika: Sveti Dizma

Slika: Sveti Dizma, razapet s desna Isusu

Slika: Sveti Dizma

Slika: Sveti Dizma, razapet s desna Isusu

Slika: Sveti Dizma-crkva u Zagrebu Nova Ves

Svetac dana - Sveta Lucija Filippini

Sveta Lucija Filippini

Sveta Lucija (Lucia) Filippini, talijanska redovnica, utemeljiteljica družbe Pobožnih učiteljica Filippini, rođena je 13. siječnja 1672. u Cornetu (danas Tarquinia, provincija Viterbo, Lazio), u plemićkoj obitelji, kao posljednje od petero djece Filippa Filippinija i Magdalene Picchi Falzacappa. Rano je ostala bez roditelja pa su brigu za djecu preuzeli ujak i ujna. Biskup Montefiasconea, kardinal Marcantonio Barbarigo, zavolio je Luciju i 1688. povjerio njezin odgoj redovnicama u samostanu svete Klare u Montefiasconeu (provincija Viterbo, Lazio), oko 100 kilometara sjeverno od Rima. Zajedno sa svetom Rosom Venerini (pišemo o njoj u prilogu od 8. svibnja), koju je upoznala 1692, Lucia je u Laziju otvorila mnoge škole za djevojke. Uz potporu kardinala Barbariga osnovale su u Montefiasconeu družbu Pobožnih učiteljica (Maestre Pie), posvećenu školovanju djevojaka, posebno onih siromašnih. Djevojke su učile ručni rad, vještine tkanja i vezenja, vjeronuak i umijeće čitanja. Subotom i nedjeljom Lucia je okupljala svoje učenice i vodila ih u posjet bolesnicima i siromasima. Na taj način učila ih je kršćanskoj ljubavi. Pratila ih je bodrila i kasnije u životu, kad su već postale majke. Papa Klement XI. pozvao je 1707. Luciju Filippini u Rim, kako bi i tamo otvorila svoje škole. Tada je nastala redovnička družba koja je postala neovisna od istoimene družbe Rose Venerini (Maestre Pie Venerini). Nazvana je družbom Pobožnih učiteljica Filippini (Maestre Pie Filippini). Papa je Lucijine škole stavio pod svoju specijalnu zaštitu.

Za Lucijinog života otvoreno je u Rimu, Laziju i Toscani oko 40 škola njezine družbe, kojom je upravljala do kraja života. Lucia Filippini bila je osobito pobožna i odana prema Presvetoj Djevici. Svaki dan je molila Mali časoslov Blažene Gospe i krunicu. Kad god je čula kako otkucava sat, pozdravila je Gospu Zdravomarijom. Marijini blagdani bili su za nju uvijek dani velike duhovne radosti. Dan uoči blagdana strogo je postila. U svakoj ustanovi Pobožnih učiteljica na počasnom mjestu držala je sliku Majke Božje. Svom je dušom željela umrijeti na neki Gospin blagdan. Godine 1732. bila je pogođena teškom bolešću (rak dojke), a 19. ožujka rekla je bolničarki: „Umrijet ću na dan Navještenja. Isti anđeo koji je Presvetoj Djevici navijestio tajnu utjelovljenja Riječi, meni će navijestiti smrt.“ Tako je i bilo. Na Blagovijest, dok su zvona u podne zvonila na Anđeoski pozdrav, koji je Lucija s najvećom pobožnošću izmolila, preminula je u Gospodinu. Dogodilo se to na današnji dan, 25. ožujka 1732, u Montefiasconeu. Pokopana je u tamošnjoj katedrali. Kip svete Lucije Filippini nalazi se i u južnoj lađi rimske bazilike svetog Petra. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 13. lipnja 1926, a svetom 22. lipnja 1930. Družba Maestre Pie Filippini, posvećena kršćanskom podučavanju i odgoju mladeži, uspješno djeluje i danas u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji, a prema podacima iz 2005. u njoj je diljem svijeta djelovalo 750 sestara u 110 kuća.