SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Gospa Snježna

Gospa Snježna

Obljetnica posvete slavne rimske bazilike svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) u narodu se slavi kao Gospa Snježna. Ovaj naziv, Sancta Maria ad nives, potječe iz legende po kojoj je usred ljeta, 5. kolovoza, u Rimu pao snijeg. Po toj legendi Bogorodica se ukazala u noći 3. kolovoza 352. tadašnjem papi Liberiju, rimskom patriciju Ivanu i njegovoj supruzi naređujući im da izgrade crkvu na mjestu označenom snijegom, koji će padati sljedeće noći. Na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka, papa Liberije obilježio je granice u kojima je kasnije podigao veličanstvenu baziliku. Ona je po njemu nazvana i liberijanskom bazilikom. Nju je kasnije preuredio papa sveti Siksto III. i posvetio ju Presvetoj Bogorodici na spomen Efeškoga sabora, održanog 431, na kojem je proglašena dogma o Marijinom bogomajčinstvu. Crkva je prozvana bazilikom svete Marije Velike jer je to najznačajnija bazilika na kršćanskom Zapadu, posvećena Majci Božjoj. Građena je u starokršćanskom stilu s monumentalnim stupovima i velebnim mozaicima.

Jedan od njezinih naziva je i Sancta Maria ad praesepe, Gospa od jaslica, jer je u njoj već krajem IV. stoljeća načinjena spilja nalik onoj iz Betlehema. U njoj je prvu svetu misu služio naš blaženik i mučenik Alojzije Stepinac. U samoj bazilici nalazi se i najstariji prikaz svete Marije Snježne na mozaiku iz 1308. Gospa Snježna je zaštitnica mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Volavje kod Jastrebarskog, Dubranec kod Velike Gorice, Zagreb-Sljeme, Blato kod Zagreba, Đakovački Selci, Harkanovci kod Valpova, Malinovac kod Magadenovca, Osijek-Donji grad, Belec kod Zlatara, Ljubešćica, Trnovec Bartolovečki, Kamenica kod Lepoglave, Merhatovec kod Selnice, Kutina, Karlovac-Dubovac, Kamensko kod Karlovca, Čepić kod Oprtlja, Šterna kod Grožnjana, Brnobići kod Buzeta, Maružini kod Kanfanara, Kašćerga kod Pazina, Materada kod Umaga, Rovinjsko Selo, Lič kod Fužina, Begovo Razdolje kod Mrkoplja, Belgrad u Vinodolskoj općini, Krivi Put kod Senja, Cres, Banjol na Rabu, Mandre kod Kolana na Pagu, Kukljica na Ugljanu, Donje Postinje kod Muća, Omiš, Mošnica kod Omiša, Čišla kod Omiša, Duće kod Dugog Rata, Vid kod Metkovića, Borje kod Orebića, Pupnat na Korčuli, Cavtat u Konavlima, Poljaci kod Brčkog, Deževice kod Kreševa, Blidinje-Barzonja, Tekije kod Petrovaradina, Žabalj u Bačkoj, Škaljari kod Kotora).

KAPELA BLAŽENE DJEVICE MARIJE SNJEŽNE U VOLAVJU

Jedan od najznačajnijih dragulja kulture i umjetnosti našega grada i cijelog jaskanskog kraja svakako je proštenjarska kapela Blažene Djevice Marije Snježne u Volavju (župa Petrovina). Smatra se da je drevno svetište Majke Božje u Volavju postojalo već u XII. stoljeću pa je nakon drevne zagrebačke crkve svete Marije iz IX. ili X. stoljeća, koja se nalazila na mjestu današnje katedrale, volavska kapela najstarija poznata crkva u sjevernoj Hrvatskoj.

Kapela je gotička građevina, najprije dograđena u renesansnom stilu, a barokizirana je početkom XVIII. stoljeća. Svetište je nekoć bilo posvećeno Velikoj Gospi, a nakon temeljite obnove i posvete 1759, titular je postala Gospa Snježna. Izuzetno je zanimljiv sklad, kojim je spojeno uzdužno tijelo starije građevine s dvanaesterokutnim svetištem. Dogradnju kapele i njezino uređenje naručio je grof Mirko Erdödy, a tada je napravljen i skladan kompleks, opasan cintorom, s baroknim portalom iz 1732. Novo svetište, sa zvonikom i sakristijom, spominje se od 1704. Kapelu su dogradili zidari i klesari zaposleni gradnjom franjevačkog samostana u Jastrebarskom pa se zapažaju mnoge sličnosti.

Inventar kapele je izuzetno bogat, a za njegovu visoku kvalitetu vjerojatno je zaslužan naručitelj, pukovnik Pavao Andraši. Monumentalni barokni glavni oltar potječe iz 1706, a dao ga je podići grof Aleksandar Erdödy. Taj oltar sa četiri ostala barokna oltara čini jednu od najpotpunijih i najvrednijih cjelina sakralne skulpture s kraja XVII. i početka XVIII. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj. S kraja devetog desetljeća XVII. stoljeća potječu dva pobočna oltara, svetog Stjepana i svetih Triju kraljeva. S početka 18. stoljeća je oltar svete Marije iz 1701, koji stoji lijevo u lađi. Posebno su vrijedni kipovi svetica, koje u duhu ranog baroka, oslobođene stege, u živom pokretu istupaju iz svojih niša. Iz istog vremena potječe i omalena propovjedaonica, jedna od rijetkih sačuvanih iz toga vremena. Grof Juraj Erdödy darovao je 1741. kapeli u Volavju oltar svetog Ivana Nepomuka, čiji je lik okružen skupinom oblaka odakle izbijaju zlatne zrake i vire anđeoske glavice.

Sačuvan je kip Marije s Djetetom iz XVII. stoljeća koji se iznimno štuje. Treba naglasiti da je volavska proštenjarska kapela od davnina poznata diljem hrvatskih krajeva i da su u nju minulih stoljeća hodočastili brojni vjernici, među njima i hrvatski blaženik i mučenik, kardinal Alojzije Stepinac te Sluga Božji, kardinal Franjo Kuharić, koji su trajno u srcu s ljubavlju nosili svoj jaskanski zavičaj. U tu kapelu redovito je dolazio i Sluga Božji Josip Lang, koji je djetinjstvo provodio u susjednim Novakima.

Od bogatog tekstilnog inventara do naših dana sačuvane su dvije vrijedne dalmatike (misničke haljine) od bijela svilena damasta. Zanimljivo je da se nakon jaskanskog franjevačkog samostana najranije orgulje u jaskanskom kraju javljaju baš u Volavju, a današnje orgulje nabavljene su 1785. Gradio ih je Antun Šolc iz Celja, a povećao ih je 1859. Andrija Račič iz Cerklja, graditelj orgulja u Petrovini.

Današnji blagdan Blažene Djevice Marije Snježne pruža vam zaista izvanrednu prigodu za hodočasnički izlet u prekrasno gradsko naselje Volavje.

Slika: Gospa Snježna

Slika: Gospa Snježna-bazilika u Rimu

Slika: Gospa Snježna-crkva u Volavju

Slika: Gospa Snježna-župna crkva u Belcu

Slika: Gospa Snježna-župna crkva u Kutini

Svetac dana - Sveta Nona

Sveta Nona

Sveta Nona (Nonna), supruga svetog Grgura Nazijanskog starijeg, majka svetog Grgura Nazijanskog mlađeg, svetog Cezarija i svete Gorgonije, rodila se oko 290. u Nazianzu, malom gradu u rimskoj pokrajini Kapadociji (danas Anatolija, Turska), kao kći kršćana, Filtacija i Gorgonije. Iako je bila kršćanka, udala se za Grgura, pripadnika židovsko-poganske sekte, hipsistara, koji su obožavali Svevišnjeg, Hypsistosa. Nona je uspjela muža obratiti muža na kršćanstvo i on je čak izabran za biskupa u Nazianzu. Tu časnu službu obavljao je 40 godina i umro oko 373. kao stogodišnjak, na glasu svetosti. Nona je rodila slavnog Grgura Nazijanskog Bogoslova, velikog biskupa i teologa, crkvenog naučitelja, koji će svojim djelima prosvijetliti Crkvu (o njemu pišemo u prilogu od 2. siječnja). Upravo njemu, koji je prema svojoj majci gajio izvanrednu ljubav i poštovanje, dugujemo podatke o svetoj Noni. On je spominje u svojim pogrebnim govorima prigodom smrti svoga oca Grgura starijeg, svoga brata Cezarija i svoje sestre Gorgonije. Pisao je o njoj i u svojoj autobiografiji („O svome životu“).

Nona je bila uzorna žena i majka, pobožna, čedna i skromna. Njezin sin, sveti Grgur, napisao je i ovo: „Takve je vrline rese: jedna u kućnim poslovima, druga u dobrim djelima ili u njezinoj čistoći, treća opet u njezinim činima pobožnosti, u pokoroma što ih je nalagala svome tijelu, u suzama, u molitvama, u brizi kojom su se njezine ruke otvarale prema siromasima… Nonu treba slaviti zbog svih tih kreposti zajedno…“ Sveta Nona nadživjela je svoga muža i dvoje djece. Nakon suprugove smrti stupila je u bazilijanski samostan. Preminula je 374. dok se nalazila u crkvi na euharistijskom slavlju, a pokopana je uz grobove svetih mučenika. Prigodom Nonine smrti njezin sin Grgur nije sastavio ni održao govor, kao što je to učinio za druge pokojne članove obitelji. Očito ga je shrvala tuga. Majčinu smrt kasnije je opjevao u dva epigrama. Štovanje svete None proširio je na Zapad Baronije koji ju je uvrstio u Rimski martirologij kao uzor svim kršćanskim majkama. Zazivaju je kod opasnih dječjih bolesti.

Slika: Sveta Nona

Svetac dana - Sveti Osvald

Sveti Osvald

Crkva slavi dva anglosaska sveca koji nose ime Osvald (Oswald). Jedan je sveti Osvald, kralj Northumbrije (iz 7. stoljeća), a drugi je sveti Osvald, nadbiskup Yorka (iz 10. stoljeća).

Sveti Osvald (Oswald), anglosaski kralj Northumbrije (danas sjeverna Engleska i jugoistočna Škotska), rođen je 604. u Deiri (Northumbria). Bio je drugo od sedmero djece Etelfrita (Aethelfritha), kralja Bernicije i deirske princeze Ache. Nakon očeve smrti (616) s bratom Osviuom (Oswiuom) prognan je u Škotsku, gdje se obratio na kršćanstvo. Našao je utočište na otoku Ioni (otočje Unutrašnji Hebridi) i dao se pokrstiti u tamošnjem samostanu Hy. Nakon pobjede nad Kadvalonom (Cadwallon), kraljem Gwynedda (sjeverni Wales), zavladao je 634. Northumbrijom. Na Svetom otoku (Holy Island) u Sjevernom moru, uz sjeveroistočnu obalu Engleske (danas grofovija Northumberland), utemeljio je 635. zajedno s biskupom svetim Aidanom glasoviti samostan Lindisfarne. Širio je kršćanstvo među svojim podanicima, a prema engleskom kroničaru svetom Bedi Časnom bio je uzoran vladar, jedan od sedmorice kraljeva hegemona, takozvanih „bretwalda“, koji su vladali nad više anglosaskih kraljevina. Vladao je i nad Britima, Piktima i Škotima.

Junak mnogih legendi, prema predaji bio je čuveni ratnik, „dugih i snažnih ruku, sjajnih plavih očiju, žute kose, dugog lica i tanke brade te prijaznog osmijeha“. Bio je poznat i po svojem ljubimcu gavranu, ali i po svojoj brizi za siromahe. Gradio je crkve i samostane i dovodio redovnike iz Škotske kako bi ojačao crkveni život. Oženio se kćerkom kralja Cynegilsa od Wessexa i nagovorio ga da dopusti svetom Birinusu evangelizaciju njegove kraljevine. Poginuo je 5. kolovoza 642. u boju kod Maserfielda (danas Oswestry, Shropshire), vođenom protiv Pende, kralja poganske zemlje Mercije. Zbog smrti od poganske ruke često ga nazivaju mučenikom. Svetog Osvalda od Northumbrije naročito štuju u Škotskoj, Irskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj i sjevernoj Italiji. Zaštitnik je engleskih kraljeva, švicarskog grada i kantona Zug, križara, žetelaca i stoke, a zazivaju ga kod pojave kuge i lošeg vremena. U alpskim zemljama štuju ga kao svetog pomoćnika u različitim nevoljama. Pripisuju mu se mnoga čuda, a njegove relikvije nalaze se u mnogim europskim samostanima i crkvama. Osvaldova glava čuva se u biskupijskom muzeju u Hildesheimu (Donja Saska).

Crkva štuje još jednog sveca istog imena. To je sveti Osvald iz Yorka (Oswald of York), poznat i kao Osvald od Worcestera ili Osvald od Ramseyja, anglosaski benediktinac, nadbiskup i crkveni obnovitelj, rođen oko 925. u Engleskoj kao sin danskih roditelja. Bio je nećak nadbiskupa Oda iz Canterburyja i odrastao je pod njegovim duhovnim vodstvom. Redovnički život započeo je u francuskom samostanu Fleuryu (Saint-Benoît-sur-Loire), poznatom središtu benediktinske reforme. Nadbiskup Canterburyja sveti Dunstan posvetio je Osvalda 961. za biskupa Worcestera (West Midlands). Uskoro je Osvald osnovao benediktinski samostan Westbury-on-Trym u blizini Bristola (zapadna Engleska). Osnovao je oko 965. i glasovitu opatiju u Ramseyju (Huntingdonshire, istočna Engleska), koja je bila u bliskoj vezi s negdašnjim Osvaldovim samostanom u Fleuryju. Prijatelj siromaha, utemeljio je još nekoliko benediktinskih samostana, a i u svoju katedralu u Worcesteru doveo je redovnike iz Ramseyja, koji su postupno zamijenili svjetovni kler. Osvald je 972. imenovan za nadbiskupa Yorka, ali je zadržao upravu i nad svojom dotadašnjom biskupijom Worcester, gdje je uglavnom i boravio. Reformirao je upravu biskupijskih posjeda i smatra se glavnim stupom anglosaske monaške obnove. Preminuo je 29. veljače 992. u Worcesteru.