SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Margaret Ward

Sveta Margaret Ward

Današnja sveta zaštitnica Margaret Ward rodila se u engleskom gradiću Congletonu (grofovija Cheshire). Potjecala je iz dobre kuće i jedno vrijeme boravila kao počasna dama kod obitelji Whittle u Londonu. Uhićena je za vladavine Elizabete I. jer je pomogla katoličkom svećeniku, ocu Williamu Watsonu u bijegu iz zatvora Bridewell. Prigodom posjeta prokrijumčarila mu je uže i pomagala mu nakon bijega. Nagovorila je lađara, Irca Johna Rochea da nabavi bjeguncu čamac i da zamijeni s njim odjeću. Uhvaćeni su, zatvoreni, bičevani i mučeni. Kad je Margareti ponuđeno da otkrije gdje se skriva otac Watson i da se odrekne katoličke vjere, odbila je. Priznala je da je pomogla svećeniku s radošću „jer je oslobodila nevino janje iz ruku krvožednih vukova“.

Obješena je i raščetvorena na današnji dan, 30. kolovoza 1588, na londonskom stratištu Tyburn zajedno s još četvoricom mučenika, među kojima je bio i njezin pomagač, blaženi John Roche. Štuje se kao jedna od četrdesetoro mučenika Engleske i Walesa. Blaženom ju je proglasio 1929. papa Pio XI, a svetom 1970. papa Pavao VI. Zaštitnica je mučenika i žrtava torture, a njezinim imenom nazvane su mnoge škole i župe u Engleskoj. Uz Margaret Ward Crkva danas slavi još dvije engleske mučenice, svetu Margaret Clitherow (“biser Yorka”) i svetu Anne Line.

Slika: Sveta Margaret Ward

Slika: Svete Margaret Clitherow, Anne Line i Margaret Ward

Svetac dana - Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster

Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster

Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster, talijanski benediktinac bavarsko-tirolskog podrijetla, kardinal, nadbiskup Milana, rođen je 18. siječnja 1880. u Rimu, kao Alfredo Ludovico Luigi Schuster, sin službenog papinskog krojača, Giovannija (Johanna) Schustera, rodom iz Deggendorfa (Donja Bavarska) i Marije Anne Tutzer iz Renona/Rittena (provincija Bolzano, Južni Tirol). Njegova sestra Giulia stupila je u red Kćeri svetog Vinka Paulskog. Alfredo je od malih nogu ministrirao, a 1891. završio je gimnaziju u Bazilici svetog Pavla izvan zidina. Stupio je 13. studenoga 1898. kao novak u benediktinski red u opatiji svetog Pavla izvan zidina i uzeo redovničko ime Ildefonso. Redovničke zavjete položio je 13. studenoga 1900. Doktorirao je 14. lipnja 1903. filozofiju, a potom i teologiju na benediktinskom Pontifikalnom ateneju svetog Anzelma u Rimu. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1904. u Lateranskoj bazilici u Rimu. Magistar novaka rimske benediktinske opatije San Paolo fuori le Mura postao je 1908, prior 1916, a opat 1918. Od 1914. do 1929. bio je generalni prokurator benediktinske Kongregacije Monte Cassino, a od 1919. do 1922. predsjednik Papinskog orijentalnog instituta. Predavao je kao profesor na mnogim učilištima i institutima. Od 1924. do 1929. obavljao je vizitacije sjemeništa u Lombardiji, Campaniji i Calabriji.

Imenovan je 26. lipnja 1929. nadbiskupom Milana, a papa Pio XI. imenovao ga je 15. srpnja 1929. kardinalom. Bio je papin legat na mnogim skupovima i kongresima. Obnovio je ambrozijansku liturgijsku i glazbenu tradiciju, a uz pastoralni rad nije zapostavljao asketski život te je i kao kardinal zadržao redovničku disciplinu. Rado je posjećivao župe u svojoj nadbiskupiji i organizirao biskupijske sinode i euharistijske kongrese. Osuđivao je rasizam i antisemitizam te antikršćanske i poganske elemente u fašističkoj i komunističkoj filozofiji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio napustiti Milano i pomagao je svim nevoljnicima, kako katolicima, tako i Židovima. Mnoge progonjene osobe pronašle su utočište po župnim uredima i samostanima milanske nadbiskupije. Vodio je trajnu brigu o siromasima i ugroženim osobama. Kardinal Schuster napisao je mnoga djela o povijesti monaštva, monaškoj duhovnosti i liturgiji. Prozvan „apostolom velegrada“, po završetku rata sudjelovao je u obnovi Milana. Preminuo je na današnji dan, 30. kolovoza 1954, u gradiću Venegono Inferiore (provincija Varese, Lombardija), oko 35 kilometara sjeverozapadno od Milana. Pokopan je u milanskoj katedrali. Blaženim ga je proglasio 12. svibnja 1996. papa Ivan Pavao II.

Slika: Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster

Slika: Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster-spomenik u Veranu Brianzi

Svetac dana - Sveta Narcisa od Isusa

Sveta Narcisa od Isusa

Sveta Narcisa od Isusa ili Narcisa de Jesús Martillo Morán, ekvadorska pokornica, rođena je 29. listopada 1832. na hacijendi San José u ekvadorskom gradu Nobolu (provincija Guayas) kao šesto od devetero djece zemljoposjednika Pedra Martilla i Josefine Morán. Sa šest godina, 1838, ostala je bez majke, a njezina starija sestra María del Tránsito podučavala ju je čitanju, pisanju, pjevanju, sviranju gitare, tkanju, vezenju i kuhanju. Narcisa je najviše od svega voljela glazbu pa su njezine molitve često postajale pjesme. Privlačio ju je isposnički život pa je rado odlazila u obližnju šumu, gdje se u tišini i samoći osjećala najbliže dragom Bogu. Stablo guayaba, kraj kojeg je najčešće molila, danas je mjesto brojnih hodočašća. Plavokosa, plavooka, visoka, susretljiva djevojka bila je omiljena u svojoj okolini. Nakon očeve smrti preselila se 1852. u grad Guayaquil (provincija Guayas) gdje je boravila kod jedne ugledne obitelji. Radila je kao švelja kako bi pružala financijsku potporu svojoj mlađoj braći. Istovremeno je predavala vjeronauk i vodila brigu o nevoljnicima, bolesnicima i napuštenoj djeci.

Njezin uzor bila je prva ekvadorska svetica Mariana de Paredes pa se poput nje odlučila potpuno posvetiti dragom Bogu i podnošenju žrtve za potrebe svojih bližnjih i svojeg naroda. Nekoliko mjeseci boravila je u gradu Cuenca (provincija Azuay), a predloženo joj je da uđe u tamošnji samostan bosonogih karmelićanki. Narcisa se ipak odlučila vratiti u Guayaquil, kako bi pomogla svojoj prijateljici, kasnijoj blaženici, Mercedes de Jesús Molina y Ayala, u osnivanju sirotišta. Po savjetu svojeg duhovnog vođe, franjevca Pedra Guala, živjela je od lipnja 1868. u samostanu dominikanskih trećoredica u peruanskom glavnom gradu Limi. Narcisa je osam sati dnevno provodila u molitvi i osami, a još četiri sata u pokori. Na njezinom tijelu uvijek su bili vidljivi znakovi bičevanja, trnove krune i raspeća. Strogo je postila i često zapadala u ekstaze. Preminula je 8. prosinca 1869. u Limi. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 25. listopada 1992. blaženom, a papa Benedikt XVI. 12. listopada 2008. svetom. Od 1972. njezino tijelo počiva u rodnom gradu Nobolu, koji danas nosi i njezino ime, Narcisa de Jesús, a u njemu se nalazi svetište svete Narcise, posvećeno 22. kolovoza 1998, omiljeno hodočasničko odredište.