SVECI MJESECA - KOLOVOZ

DEKANAT

• Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

• Povijest župe
• Župa danas
• Župna crkva
• Župni ured
• Župna crkva - brošura
• O svetom Nikoli
• Svećenici iz našeg kraja
• Sestre milosrdnice
• Raspored svetih misa

ZAJEDNICE

• Zbor mladih
• Crkveni zbor
• Ministranti
• Župno ekonomsko vijeće
• Župno pastoralno vijeće
• Župni Caritas
• Obiteljska zajednica
• Liturgijska zajednica
• Zajednica mladih
• Ministrantska zajednica
• Duhovni kutak
• Misao dana
• Putnik
• Udruga svetog Vinka Paulskog
• Dječja grupa

LINKOVI

• Glas Koncila
• Veritas
• Zagrebačka nadbiskupija
• Hrvatski Caritas
• Hrvatska biskupska konferencija
• Hrvatski katolički radio
• Molitvenik

Svetac dana - Sveta Monika

Današnja svetica rođena je 322. u Tagasti, u rimskoj Africi (Numidija, današnji Souk Ahras u Alžiru). Odgojena je u kršćanskoj obitelji, a kao djevojka odala se piću. Nakon što ju je stara služavka koju je voljela, nazvala pijanicom, čvrstom odlukom uspjela se osloboditi svog poroka. Ljepotica, udala se za maloposjednika, poganina Patricija, dobrog srca, ali nagle naravi i sklonog preljubništvu. Rodila mu je troje djece, od kojih je najstariji sveti Augustin (rođen 354), čiji su spisi glavni izvor za podatke o Moniki. Neprestano se strpljivo i smjerno molila za obraćenje svoga supruga (obratio se na smrtnoj postelji) i sina manihejca (obratio se nakon razvratničkog života i postao jedan od najvećih kršćanskih mislilaca u povijesti). Duhovni učitelj bio joj je sveti Ambrozije iz Milana.

Sina Augustina slijedila je godine 385. u Italiju. Putujući brodom na moru je doživjela strašnu oluju. Augustin je zahvaljujući naročito majčinim molitvama i njezinom ustrajnom nastojanju postao kršćanin, a krstio ga je Ambrozije u Milanu 24. travnja 397. Moniku su resili oštroumnost, strpljenje, jakost duha, osjećajnost i postojana molitva. Sin Augustin ostavio joj je najveći spomenik u svojim ''Ispovijestima'', osobito u IX. knjizi, jednim od najljepših opisa majke u svjetskoj književnosti. Sveta Monika umrla je 387. u Ostiji na ušću Tibera, gdje su ona i Augustin čekali lađu za Afriku. Slavimo je kao ženu izvanrednih vrlina. Njezine relikvije časte se u crkvi svetog Augustina u Rimu. Uzor je kršćanskim majkama, a zaštitnica je žrtava verbalnog zlostavljanja, alkoholičara, kućanica, domaćica, udanih žena, žrtava preljuba i nevjere, obraćenika, udovica i djece koja su razočarala roditelje te mnogih gradova, naselja, župa i crkava diljem svijeta (među njima i grada Santa Monica u Californiji).

Slika: Sveta Monika

Slika: Sveta Monika

Slika: Sveta Monika

Slika: Sveta Monika

Slika: Sveta Monika

Svetac dana - Sveta Emilija de Vialar

Sveta Emilija (Émilie) de Vialar, francuska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Sestara svetog Josipa od ukazanja, rođena je 12. rujna 1797. u Gaillacu (departman Tarn, biskupija Albi, Midi-Pyrénées, jugozapadna Francuska), kao Anne-Marguerite-Adélaïde-Émilie de Vialar, najstarije od troje djece ugledne obitelji, baruna Jacques-Augustina de Vialara i Antoinette Portal. Osnovnu školu pohađala je u Gaillacu, a zatim je boravila u aristokratskom djevojačkom pansionu u opatiji Abbaye-aux-Bois u Parizu. Nakon završetka školovanja i majčine smrti vratila se kući i preuzela odgoj najmlađeg brata. Pobožna djevojka nije željela stupiti u brak i zbog toga je došla u sukob s ocem. Osjetila je Božji poziv i želju za duhovnim zvanjem. Posvetila se dobrotvornom radu a imetak, naslijeđen od djeda, majčinog oca, iskoristila je za kupnju jedne kuće. Tamo je na Božić 1832. osnovala kongregaciju Sestara svetog Josipa od ukazanja (Soeurs de Saint-Joseph-de-l´Apparition). Kao uzor i zaštitnika uzela je svetog Josipa, kojem je anđeo u snu objavio što mu je činiti, a on ga je poslušao i poslužio Božjim planovima i djelu spasenja. Sestre svetog Josipa posvetile su se njezi bolesnika i siromaha. Kad je 1835. u Alžiru izbila epidemija kolere, otputovale su tamo na poziv Emilijinog brata, Augustina de Vialara, i preuzele njegu bolesnika. Tada su ih zavoljeli i alžirski muslimani pa su Sestre svetog Josipa uskoro otvorile mnoge kuće u sjevernoj Africi. Zbog nerazumijevanja alžirskog biskupa Dupucha morale su 1843. napustiti Alžir i vratiti se u Francusku.

Kongregaciju Sestara svetog Josipa naročito je podržavao biskup Marseillea, sveti Eugène de Mazenod, pa je Emilija matičnu kuću 1851. premjestila u Marseille. Neumorno je krstarila Sredozemljem i osnivala nove samostane. Svoju misionarsku družbu Emilija je vodila 24 godine i u to vrijeme osnovano je 40 kuća diljem Europe, na Bliskom i Dalekom Istoku te u Australiji. Otvorene su mnoge bolnice, ubožnice i škole. Geslo Sestara svetog Josipa glasi: „Posve se dati, a onda umrijeti!“ Časna majka Émilie de Vialar često je govorila: „Bog mi je dao jako srce, nije ga mogla nadvladati nijedna kušnja.“ Preminula je 24. kolovoza 1856. u Marseilleu. Papa Pio XII. proglasio ju je 18. lipnja 1939. blaženom, a 24. lipnja 1951. svetom. Sestre svetog Josipa od ukazanja i danas djeluju uspješno na svih pet kontinenata, a imenom svete Emilije de Vialar nazvane su mnoge župe, crkve, kapele, škole i bolnice.

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Slika: Sveta Emilija de Vialar

Svetac dana - Sveti David Lewis

Sveti David Lewis, velški isusovac, svećenik i mučenik, rođen je 1616. u Abergavennyju (Monmouthshire, jugoistočni Wales) kao najmlađe od devetero djece školskog ravnatelja, anglikanskog svećenika Morgana Lewisa i Margaret Pritchard, katolkinje. Odgojen je kao protestant, a katoličkoj vjeri priklonio se sa 16 godina u Parizu, pod utjecajem ujaka isusovca. Školovao se od 1638. na Engleskom kolegiju u Rimu pod pseudonimom Charles Baker, kako bi sakrio svoj pravi identitet od engleskih špijuna. Za svećenika je zaređen 20. srpnja 1642, a isusovcima se pridružio 1645. Imenovan je duhovnikom sjemeništaraca na Engleskom kolegiju u Rimu. Vratio se 1648. u Wales, u grofoviju Montmouthshire i proveo više od trideset godina u službi progonjenih katolika. Naročitu brigu vodio je o siromasima i nevoljnicima. Prozvan je „ocem siromaha“ (velški "Tad y Tlodion"). Boravio je u jednoj farmerskoj kući koja mu je služila kao baza za njegovo misionarsko djelovanje, uglavnom noću. U vrijeme pojačanih progona katolika, izazvanim od strane zloglasnog doušnika Titusa Oatesa, oca Lewisa izdao je za 50 funti jedan otpadnik, tobožnji prijatelj i on je uhićen 17. studenoga 1678. u crkvi svetog Mihaela u Llantarnamu blizu grada Cwmbrana (Torfaen, južni Wales). Zatim su ga prebacili u London na ispitivanje. Tamo su mu predložili da se odrekne katoličke vjere i oda imena svojih suučesnika pa će biti pušten na slobodu. On je to odbio pa su ga vratili u Wales.

Otac David Lewis optužen je 16. ožujka 1679. na raspravi u gradu Monmouthu kao zločinac jer je obavljao svećeničku službu, propovijedao katoličku vjeru i navodno namjerovao ubiti kralja Charlesa II. Zavjera protiv kralja nije mu dokazana pa je na kraju ostala samo optužba zbog aktivne svećeničke službe. Proglašen je krivim i osuđen na smrt. Mjesni šerif koji je poznavao i volio Lewisa, dugo je odgađao izvršenje kazne i naredio krvniku da dopusti mučeniku smrt na vješalima pa da ga tek poslije smrti raščetvori. U gradu Usku (Monmouthshire) otac David je obješen i raščetvoren 27. kolovoza 1679. Na stratištu je rekao: „Rimokatolik sam; rimokatolički svećenik; rimokatolički svećenik reda zvanog Družba Isusova; blagoslivljam trenutak kada sam se odazvao zovu vjere i mojem svećeničkom poslanju. Molim vas da shvatite kako sam osuđen samo zbog toga jer sam držao mise, slušao ispovijedi, dijelio sakramente“. Pokopan je u Usku, a njegov grob postao je mjesto hodočašća. Sveti David Lewis je sve do 2001. bio posljednji velški isusovac. Blaženim ga je 15. prosinca 1929. proglasio papa Pio XI, a svetim 25. listopada 1970. papa Pavao VI. Jedan je od četrdeset mučenika Engleske i Walesa. U studenom 2007. na mjestu njegovog uhićenja, nedaleko od opatije Llantarnam, postavljena je spomen-ploča.

Slika: Sveti David Lewis

Slika: Sveti David Lewis

Slika: Sveti David Lewis

Slika: Sveti David Lewis

Slika: Sveti David Lewis

Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani