SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Aleksandar iz Bergama

Sveti Aleksandar iz Bergama

Današnji sveti zaštitnik, Aleksandar (Alessandro da Bergamo), kojeg štuju i naši Branimiri i Branke, bio je rimski konjički časnik iz Bergama (Lombardija), vjerojatno stotnik u Tebanskoj legiji, čiji su se pripadnici masovno obratili na kršćanstvo. Progonjen je zbog svoje vjere i zbog toga jer nije želio sudjelovati u mučenju uhvaćenih kršćana. Prema predaji napustio je svoju legiju, kojom je zapovijedao još jedan budući svetac, sveti Mauricije i koja je zbog kršćanskih uvjerenja većine svojih pripadnika desetkovana (svaki deseti vojnik je umoren). Aleksandar je nekoliko puta uhvaćen, ali je uspijevao pobjeći iz zatvora u Milanu i Comu.

U bijegu iz Milana pomogao mu je sveti Fidelis (San Fedele), također časnik Tebanske legije. Širio je Kristovu vjeru i u bijegu te je obratio mnoge ljude u Bergamu, među njima i mučenike Firma i Rustica. Naposljetku je ipak uhvaćen u Bergamu i odrubljena mu je glava na današnji dan, 26. kolovoza 303. Na tom mjestu podignuta je crkva Sant'Alessandro in Colonna. Posvećena mu je bergamska katedrala, zaštitnik je grada Bergama, bergamske biskupije te mnogih talijanskih župa, crkava i naselja.

Slika: Sveti Aleksandar iz Bergama

Svetac dana - Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy

Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy

Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy, poznata i kao Mariam (Mirjam) iz Abellina, palestinska redovnica, bosonoga karmelićanka, prozvana „liljanom Palestine“ i „glasnicom Duha Svetoga“, mističarka i stigmatičarka, rođena je 5. siječnja 1846. u palestinskom selu I'billinu (Abellinu) kod Nazareta (Galileja, danas sjeverni Izrael), kao Mariam (Mirjam) Baouardy, kći libanonskih roditelja, melkita, Giriesa Baouardyja i Mariam Chahine, trinaesto od četrnaestero njihove djece i jedina kći (svi njihovi sinovi umrli su ranom djetinjstvu). Krštena je u Melkitskoj katoličkoj crkvi (kršćani istočnog obreda), a dvije godine kasnije rodio se njezin mlađi brat Boulos. Ubrzo nakon toga, 1848, umrli su Marijini roditelji, a nju je usvojio očev brat, koji se nastanio u Aleksandriji (Egipat). Marijinog brata usvojila je neka obitelj iz Nazareta i ona ga nikada više nije vidjela. Kad je Marija navršila trinaest godina, stric ju je želio udati za brata svoje žene u Kairu, ali ona je to odbila. Nakon toga zaposlila se kao služavka i bila izložena poniženjima i nasilju jer nije željela prijeći na islam. Pobjegla je brodom u Bejrut (Libanon), a u svibnju 1863. zaposlila se kao kuharica kod jedne arapske obitelji u francuskom gradu Marseilleu. Počela je čeznuti za samostanskim životom pa je u svibnju 1865. ušla kao novakinja u samostan Sestara svetog Josipa (Le Capelette, Marseille). Gospodin ju je tada odlikovao svojim svetim ranama, a tamošnje sestre nisu je željele primiti u svoj red.

U lipnju 1867. stupila je u karmelićanski samostan u Pauu (Akvitanija, jugozapadna Francuska) i uzela redovničko ime Marija od Propetog Isusa. Poslana je 1870. kao misionarka u indijski grad Mangalore (država Karnataka, jugozapadna Indija), gdje je 21. studenoga 1871. položila svečane redovničke zavjete. Zbog neslaganja s tamošnjim biskupom Garrelonom, koji nije vjerovao u njezine vizije, vratila se u studenom 1872. u matičnu kuću u Pau. U kolovozu 1875. poslana je u svoju rodnu Palestinu, gdje je pod njezinom vodstvom sagrađen karmelićanski samostan u Betlehemu. Mističarka i stigmatičarka, mnogo je trpjela, a naročitu pobožnost razvila je prema Duhu Svetom. Kad je govorila o Duhu Svetom, činila je to žarkim zanosom i djelovala preobraženo. U njezinim viđenjima često su je posjećivali Isus i Marija. Ljudi su je viđali kako lebdi u zraku, a posjedovala je i darove ekstaze, čitanja savjesti i proročanstava. Prema nekim izvorima, zahvaljujući njezinoj viziji otkriveno je biblijsko mjesto Emaus. Preminula je na današnji dan, 26. kolovoza 1878, u Betlehemu (Palestina). Njezine relikvije počivaju u karmelićanskoj crkvi u Betlehemu, a njezin grob časte i kršćani i muslimani. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 13. studenoga 1983, a svetom papa Franjo 17. svibnja 2015. Imenjakinja je naše hrvatske blaženice, Marije od Propetog Petković, s kojom je ponekad miješaju. Prigodom svečanosti njezine kanonizacije na Trgu svetog Petra u Rimu, papa Franjo pored ostalog je rekao: “Iz vječne ljubavi Oca i Sina, koja u nama boravi po Duhu Svetom, snagu crpi naše poslanje i naše bratsko zajedništvo; iz nje uvijek iznova izbija radost nasljedovanja Gospodina na putu njegova siromaštva, djevičanstva i poslušnosti; i ta ista ljubav poziva nas na rast u kontemplativnoj molitvi. To je na osobit način iskusila sestra Marija Baouardy koja je-ponizna i neuka-znala davati savjete i teološka razjašnjenja krajnje jasnoće, što je plod njezina trajnoga dijaloga s Duhom Svetim.”

Slika: Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy

Svetac dana - Sveti Melkisedek

Sveti Melkisedek

Sveti Melkisedek (Melkizedek), kralj Šalema (Jeruzalema) i „svećenik Boga Svevišnjega“, djelovao je u XVIII. stoljeću prije Krista. Spominje se dvaput u Starom zavjetu. Kada je Abraham pobijedio kanaanske kraljeve, Melkisedek mu je donio na dar kruh i vino i blagoslovio ga. Abraham mu je zauzvrat dodijelio desetinu netom stečenog plijena (Post 14, 18-20). Kada je Jeruzalem postao glavnim gradom Izraelskog kraljevstva, za kralja Davida je proglašeno: „Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu“ (Ps 110, 4).

Ta aluzija na jedno drugo svećeništvo, različito od levita, spominje se također i u Poslanici Hebrejima: Krist je svećenik, ne po tjelesnom naslijeđu, već „po redu Melkisedekovu“ (Heb 6, 20). Kršćanska predaja u Melkisedeku vidi nagovještaj Krista, pralik Mesije, a u darivanju kruha i vina nagovještaj Euharistije. Od ranokršćanskog doba Melkisedek je često prikazivan u likovnim umjetnostima.

Slika: Sveti Melkisedek

Svetac dana - Blaženi Ivan Pavao I

Blaženi Ivan Pavao I

Blaženi Ivan Pavao I, rimski papa od 26. kolovoza do 28. rujna 1978, rođen je 17. listopada 1912. kao Albino Luciani u gradiću Forno di Canale (danas Canale d'Agordo, provincija Belluno, Veneto). Rođen je u siromašnoj radničkoj obitelji kao prvo od četvero djece zidara Giovannija Lucianija i Bortole rođene Tancon. Već kao dječak želio je postati svećenikom. S jedanaest godina upisao se u sjemenište u Feltreu (provincija Belluno), a zatim nastavio školovanje na Gregorijanskom sjemeništu u Bellunu. Za svećenika je zaređen 1935. U Bellunu se bavio pastoralnim radom u biskupiji i postao zamjenikom rektora sjemeništa. Studirao je na Gregoriani u Rimu i 1947. doktorirao teologiju. Bio je profesor teologije i kanonskog prava. Od 1948. bio je generalni vikar biskupije Belluno i Feltre. Papa Ivan XXIII. imenovao ga je 1958. biskupom Vittorija Veneta. Za Drugog vatikanskog koncila radio je u doktrinarnim komisijama talijanskih biskupa. Papa Pavao VI. imenovao ga je 1969. patrijarhom Venecije, a 1973. kardinalom. Kardinal Albino Luciani bio je sklon reformama i protivio se raskošnim svečanostima. Poticao je župnike da, ako je to potrebno, rasprodaju crkveno posuđe u korist siromaha. Objavio je knjigu „Ilustrissimi”, zbirku duhovnih pisama povijesnim i izmišljenim osobama, koja je objavljivao u „Vjesniku svetog Antuna“ („Messaggero di sant‘Antonio“). Među ostalima, u tim se pismima obraćao Pinocchiju, Mariji Tereziji i Marku Twainu.

U kolovozu 1978. iznenada je umro papa Pavao VI, a nakon četiri kruga glasanja kardinal Albino Luciani izabran je 26. kolovoza 1978. za papu. Nakon izbora rekao je okupljenim kardinalima: „Gospodo kardinali, neka vam Bog oprosti to što ste mi učinili...” Bio je prvi papa koji je uzeo dva imena, Ivan Pavao, prema svojim prethodnicima, od koji ga je jedan imenovao biskupom, a drugi kardinalom. Želio je nastaviti njihovim putem u duhu Drugog vatikanskog koncila. Njegova papinska krilatica bila je „Humilitas“ („Poniznost“). Bio je prvi papa koji nije krunjen tijarom i prvi papa koji nije koristio vladarsku množinu veličanstva („mi“). U svojim homilijama često se služio anegdotama i jednostavnim rječnikom. Pontifikat mu je trajao samo 33 dana. I prije izbora za papu bio je boležljiv (problemi s krvotokom, otečeni gležnjevi). Preminuo je u Rimu 28. rujna 1978. od srčanog udara. Pokopan je u kripti bazilike svetog Petra. Poznat je pod nadimcima »nasmijani papa« („Papa del sorriso“) i »rujanski papa« („The September Pope“). Njegov nasljednik Ivan Pavao II. proglasio ga je 23. studenoga 2003. slugom Božjim. Blaženim ga je proglasio papa Franjo 4. rujna 2022. na Trgu svetog Petra. U njegovom rodnom gradu Canale d'Agordo njemu u čast otvoren je muzej („Il Museo Albino Luciani“).