SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveta Obitelj
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Stjepan

Sveti Stjepan

Danas slavimo miljenika vjerničkog puka, svetog Stjepana, đakona i prvomučenika. Njegovo ime dolazi od grčkog “Stephanos”(“Kruna”) pa danas imendan slave i naši Krunoslavi. Prema Djelima apostolskim (poglavlja 6 i 7) bio je jedan od prve sedmorice izabranih apostolskih pomoćnika (đakona). Najugledniji, najodlučniji i najsmioniji među njima, bio je ispunjem mladenačkim žarom. Isticao se govorničkom vještinom, revnošću i mnogim čudesima koja je Sveti Duh činio preko njega. Zbog njegova velikog uspjeha u naviještanju Isusova nauka, pristaše stare vjere u Jeruzalemu zamrzili su ga, uhvatili i doveli pred Veliko vijeće s optužbom da je hulio Mojsija i Boga. Tamo je održao glasoviti govor koji je toliko uzbudio starješine da su ga odveli izvan grada i pogubili kamenovanjem. Pun Duha Svetoga pogledao je na nebo i vidio Božju slavu i Isusa, gdje stoji s desne strane Bogu. Za vrijeme svoga mučeništva Stjepan je molio za svoje progonitelje. Savao, kasniji apostol Pavao, čuvao je haljine svjedoka i odobravao Stjepanovo smaknuće. Stjepan je pogubljen u Jeruzalemu oko godine 35.
Slavi se kao prvi kršćanski mučenik. Prema legendi, nakon četiri stoljeća pronašli su njegov grob i tijelo prenijeli u Rim te pokopali uz ostatke mučenika svetog Lovre u njegovoj bazilici. Zazivaju ga kod glavobolje, a zaštitnik je đakona, izrađivača ljesova, zidara, klesara i konja te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Botinec, Glogovica kod Podcrkavlja, Štefanje, Trgovišće kod Hrašćine, Kompolje kod Otočca, Stari Laz kod Ravne Gore, Motovun, Krasica kod Buja, Dobrinj na Krku, Lubenice na Cresu, Luka na Dugom otoku, Dobrinče kod Lovreća, Prgomet, Split-Meje, Gospin Otok u Solinu, Grohote na Šolti, Brela kod Makarske, Hvar, Opuzen, Slivno Ravno-Vlaka, Zaton kod Dubrovnika, Sustjepan kod Dubrovnika, Topolo u Dubrovačkom primorju, Prizdrina kod Orebića, Šipanska Luka, Gabela kod Čapljine, Gorica kod Gruda, Čerin kod Čitluka, Hardomilje kod Ljubuškog).
Sretan imendan od srca čestitamo svim našim Šteficama, Stjepkama, Stjepanima, Stipanima, Štefekima, Stevama i Krunoslavima!

Slika: Sveti Stjepan

Slika: Sveti Stjepan - župna crkva u Brelima

Slika: Sveti Stjepan-župna crkva u Kompolju

Svetac dana - Sveti Dionizije papa

Sveti Dionizije papa

Sveti Dionizije (Dionysius) papa, vladao je Crkvom od 259. do 268. Rimljanin, rođenjem vjerojatno Grk iz Kalabrije, monah i svećenik u Rimu, naslijedio je na papinskoj dužnosti Siksta II, koji je podnio mučeničku smrt u vrijeme rimskog cara Valerijana, 6. kolovoza 258. S njim su za uhićeni i pogubljeni i svi đakoni. Tako je gotovo dvije godine Crkva Kristova bila obezglavljena. U ratu protiv Perzijanaca zarobljen je 259. car Valerijan, a početkom 260. umro je u zatočeništvu. Naslijedio ga je njegov sin Galijen (Gallienus) i vladao osam godina. On je ukinuo progone kršćana i čak je izdao proglas kojim je kršćanima vratio mjesta za vjerske obrede i ukope. Papa Dionizije, 25. papa na Petrovoj stolici, izabran 22. srpnja 259, uvidio je da Crkvu treba reorganizirati pa je napravio i novu raspodjelu biskupija, rimskih župa i grobalja.

Borio se protiv krivovjerja i sazvao crkveni sabor u Rimu, a upozorio je i svojeg imenjaka, aleksandrijskog biskupa, svetog Dionizija, zbog krivog naukovanja o Presvetom Trojstvu. Radilo se o sabelijanizmu, ranokršćanskom učenju o Trojstvu, nazvanom po egipatskom svećeniku Sabeliusu (III. stoljeće) koji je od 217. u Rimu širio učenje o modalističkom monarhizmu. Prema njemu samo je jedan Bog (monarh) koji apsolutno vlada i upravlja svime, a Sin i Duh Sveti samo su njegovi prolazni oblici (modusi). Dionizije Aleksandrijski odgovorio je papi pismom, kojim se na neki način ispričava i opravdava, a papi iskazuje svoje poštovanje i divljenje. Papa Dionizije poslao je znatnu svotu novca crkvama u Kapadociji, za obnovu uništenih zgrada i otkup robova (Kapadociju su opljačkali Goti). Sveti Bazilije nahvalio je papino milosrđe i ljubav prema siromasima i nevoljnicima. Papa Dionizije umro je u Rimu na današnji dan, 26. prosinca 268, na glasu svetosti, a pokopan je u Kalistovim katakombama. Bio je prvi papa u povijesti koji nije umro mučeničkom smrću.

Slika: Sveti Dionizije papa

Svetac dana - Blaženi tajlandski mučenici

Blaženi tajlandski mučenici

Blaženi tajlandski mučenici, poznati i kao mučenici iz Songkhona (Martyrs de Songkhon), sedmero tajlandskih mučenika, dali su život za Krista Gospodina u tajlandskom selu Songkhonu (okrug Wan Yai, provincija Mukdahan, sjeveroistočni Tajland). Umorili su ih mjesni policajci u prosincu 1940. zbog lažne optužbe da su francuski špijuni. U to vrijeme vladala je napetost između Tajlanda i Francuske. Dok je u Europi bjesnio svjetski rat, Tajlanđani su osjetili da je to trenutak za ostvarenje njihove neovisnosti. Francuski misionari morali su napustiti zemlju, a svi katolici postali su sumnjivi i stavljeni su pod nadzor policije. Tako je i mjesna policijska postaja dobila naredbu da obračuna s katolicima u selu Songkhonu, u blizini rijeke Mekong i granice s Laosom. Tamo je djelovala časna sestra Agnes Phila (rođena 1909), glasovita učiteljica, redovnica iz družbe Štovateljica svetog Križa (Lovers of the Holy Cross/Amantes de la Croix), osnovane 1670. na području današnjeg Vijetnama (Tonkin, Cochinchine). Sa 16 godina postala je redovnica u susjednom Laosu. Od 1932. djelovala je kao učiteljica po siromašnim selima Laosa i Tajlanda. Iako su znali za opasnost, sestra Agnes i njezini suradnici nastavili su obavljati svoje pastoralne zadatke.

Već 16. prosinca 1940. na prijevaru je iz sela odveden otac petero djece, vođa mjesne katoličke zajednice, vjeroučitelj laik Philip Siphong Onphitak (1907). Mučen je i strijeljan u naselju Muang Phaluka (provincija Mukdahan). Dan poslije Božića, 26. prosinca 1940, policijski skužbenici uhitili su sestru Agnes i njezine najbliže suradnice te zatražili od njih da se odreknu Krista. Kad su one to odbile, strijeljali su ih pored mjesnog groblja. Na putu prema groblju mučenice su molile i pjevale. Uz sestru Agnes Philu (1909) svoj život za katoličku vjeru položile su redovnica iz družbe Štovateljica svetog Križa, učiteljica Lucia Khambang (1917), misijska kuharica Agatha Phutta iz Laosa (1882), pomoćna kuharica Cecilia Butsi (1924) te dvije pobožne djevojčice, Bibiana Khampai (1925) i Maria Phon (1926). Zlotvore nije nimalo smetalo da su među umorenima bile i tri maloljetne djevojke, od kojih je najmlađa djevojčica imala samo 14 godina. Sedmero tajlandskih mučenika blaženima je proglasio 22. listopada 1989. papa Ivan Pavao II. Službeno priznanje njihova mučeništva ojačalo je vjeru i samopouzdanje tajlandske katoličke manjine. Relikvije tajlandskih blaženika nalaze se u svetištu Gospe od mučenika u Songkhonu.

Slika: Blaženi tajlandski mučenici

Slika: Blaženi tajlandski mučenici - crkva u Songkhonu

Svetac dana - Službenica Božja Tarsilla Osti

Službenica Božja Tarsilla Osti

Službenica Božja Tarsilla Ana Osti (Host), hrvatska i talijanska redovnica, rođena je 6. prosinca 1895. u Puli, u obitelji Host-Ivešić (Ivessich) koja je imala sedmero djece. Krštena je kao Ana. Anin otac Petar (Pietro) bio je krojač, a majka Marija (Maria), rođena Maraspin, domaćica. Početkom Prvog svjetskog rata obitelj je 1915. evakuirana iz Pule u izbjeglički logor Pottendorf-Landegg (Donja Austrija). Nakon rata vratili su se u Pulu. Ana je, odustavši od zaruka s mladim poštarom, 1925. stupila u družbu Misionarskih sestara Presvetog Srca Isusova i Marijina (Suore Missionarie dei Sacri Cuori di Gesù e Maria) pod imenom Tarsilla od Raspetog (Tarsilla del Crocifisso). Završila je 1929. tečaj za bolničarku i posvetila se njezi bolesnika. Djelovala je gotovo dva desetljeća kao bolničarka u Mornaričkoj bolnici u Puli. Nakon Drugog svjetskog rata, ljeta 1945, napustila je s drugim redovnicama Pulu. Boravila je kratko u Rimu, a potom je dvije godine djelovala u sirotištu u Lancianu kraj Chietija (Abruzzo), gdje je vodila i patronažnu službu pomoći nemoćnima. Premještena je 1948. u Piedimonte d'Alife kraj Caserte (Campania), gdje je deset godina bila glavaricom časnih sestara koje su radile u lokalnoj bolnici. Bolesnicima je ulijevala nadnaravnu hrabrost. Svake noći satima je boravila u crkvi i molila pred Presvetim oltarskim sakramentom.

U 61. godini pala je na stubištu i od tada je živjela u invalidskim kolicima, trpeći strašne boli. Odvezli su je u bolnicu u Napulj, ali liječenje nije dalo rezultata. Premještena je 1958. u matičnu kuću svojeg reda u Rimu. Noću joj se ukazivao trpeći Isus, od kojeg je na sebe željela preuzeti dio patnji. Preminula je u Rimu 26. prosinca 1958, u 63. godini života i 33. godini redovničkih zavjeta. Pokopana je u crkvi Svetih Srdaca, a njezin grob posjećuju mnogi hodočasnici. Još za života hvaljena je zbog mnogih svojih vrlina. Časna Tarsilla osobito se isticala se u pomoći bolesnicima, a postoje svjedočenja o mnogim ozdravljenjima po njezinom zagovoru. Oko nje su se zbivale neobične stvari i njezin sprovod je pokazao da je riječ o posebnoj ženi. O Tarsillinim mističnim doživljajima doznajemo iz dnevničkih zapisa koje je vodila po naredbi svoje poglavarice. Godine 1987. pokrenut je biskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Papa Benedikt XVI. uzdigao ju je 15. ožujka 2008. u rang prečasnih slugu i službenica Božjih. Časna sestra Tarsilla Osti prva je žena u povijesti Istre koja je dostigla tu čast. Talijanski franjevac Massimiliano Taroni napisao je njezinu biografiju „Časna sestra Tarsilla Osti, euharistijska duša“ („Venerabile suor Tarsilla Osti, anima eucaristica“, 2016).