SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Ruža Limska

Sveta Ruža Limska

Današnja sveta zaštitnica, prva svetica rođena na američkom kontinentu, Ruža (Rosa) Limska, rođena je 20. travnja 1586. u Limi, glavnom gradu Perua, kao Isabel Flores de Oliva, kći španjolskih doseljenika. Odana kćerka i prelijepa djevojka, u djetinjstvu je zbog svoje ljepote nazvana Ružom. Zavjetovala se na čistoću, a kako bi od sebe odvratila sve napasti i grijehe svijeta, ošišala je svoju lijepu kosu i nagrdila vanjštinu paprom i lužinom. Nosila je željeznu bodljikavu krunu, pokorničku košulju, bičevala se i postila. Živjela je i meditirala u roditeljskom vrtu, uzgajala povrće i cvijeće i prodavala ga zajedno sa svojim vezivom, kako bi pomogla obitelji, siromasima i gladnima. Dovodila ih je kući i brinula o njima.

Dominikanska trećorednica (od 1606), kulturna i izobražena djevojka, sljedbenica svete Katarine Sijenske i svetog Ivana od Križa, živjela je kao pokornica, mističarka, vizionarka i stigmatičarka. Osnovala je prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi i osobito se zalagala za misije. Preminula je 24. kolovoza 1617. u Limi, a na posljednji počinak ispratio ju je cijeli grad. Papa Klement IX. proglasio ju je blaženom 1668, a papa Klement X. svetom 1671. Zazivaju je u pomoć tašte osobe, a zaštitnica je vezilja, vrtlara, cvjećara, Latinske Amerike, domorodačkih plemena u Južnoj i Sjevernoj Americi, osoba prezrenih i neshvaćenih zbog pobožnosti, obiteljske pomirbe, Južne i Srednje Amerike, Perua, Filipina, Indije, Kariba, Lime, Svjetskog dana mladih te mnogih naselja u Novom svijetu, nazvanih Santa Rosa.

Slika: Sveta Ruža Limska

Svetac dana - Sveti Filip Benizi

Sveti Filip Benizi

Sveti Filip Benizi (Filippo Benizzi de Damiani), talijanski svećenik, redovnik servit, peti general Reda Marijinih slugu, rođen je 15. kolovoza 1233. u Oltrarnu (Firenca), u plemenitoj firentinskoj obitelji, kao sin Giacoma Benizija i Albaverde Frescobaldi. Već u mladosti obavljao je mnoge pokorničke vježbe, postio, pohađao crkve u Firenci i Fiesoleu, mnogo molio i pomagao siromasima. Izuzetno darovit mladić, studirao je filozofiju i medicinu u Parizu i Padovi, gdje je 1253. i doktorirao. Godinu dana bavio se u Firenci liječničkim pozivom. Stupio je 1254. u Red Marijinih slugu u samostanu Monte Senario u Vagli (provincija Firenca), a 1258. zaređen je u Sieni za svećenika. U redu je obavljao mnoge važne službe (bio je učitelj novaka u Sieni i poglavar nekih samostana), a 5. lipnja 1267. izabran je za generala servita. Kao general učinio je mnogo za obnovu, napredak i širenje reda, usavršio servitska pravila, a pritom je sačuvao poniznost, jednu od glavnih značajki njegove duhovnosti. Toliko je volio Mariju da su ljudi govorili: „Ona je Filipovo srce.“ O svetom Filipu je zapisano: „U srcu nije imao ništa drugo osim muke Isusa Krista i velikih boli Djevice Marije.“ Kad se na konklavama 1269. u Viterbu počelo spominjati njegovo ime kao mogućeg nasljednika pape Klementa IV, sakrio se u jednu špilji na planini Monte Amiata.

Sudjelovao je 1274. na crkvenom saboru u Lyonu, borio se protiv ukidanja i omalovažavanja prosjačkih redova, radio 1279. na pomirenju gvelfa i gibelina, kao mirotvorac 1283. u Forlìju (Emilia-Romagna) obratio svetog Pellegrina Laziosija, poslao prve servitske misionare na Istok. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Prema predaji, jednom je na ulici susreo gubavca, dao mu svoj ogrtač i u tom trenutku guba je nestala. Preminuo je na današnji dan, 23. kolovoza 1285, u servitskom samostanu u Todiju (provincija Perugia, Umbrija). Baš se tada oglasilo zvono Marijinog pozdravljenja, a Filippo Benizi držao je u svojim rukama raspelo, koje je često nazivao svojom knjigom, odakle je neprestano učio. Papa Inocent X. proglasio ga je 8. listopada 1645. blaženim, a papa Klement X. 12. travnja 1671. svetim, kao prvog servita. Njegove relikvije počivaju u crkvi svetog Filipa u Todiju. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta.

Slika: Sveti Filip Benizi

Svetac dana - Sluga Božji Josip Stadler

Sluga Božji Josip Stadler

Sluga Božji Josip Stadler, hrvatski svećenik, teolog i filozof, vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, rođen je 24. siječnja 1843. u Slavonskom Brodu, u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke pa je brigu za njega preuzela obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, a nastavio u Požegi i Zagrebu, gdje je polazio gimnaziju. Filozofiju i teologiju studirao je i doktorirao na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu. Od 1870. bio je nadstojnik u Nadbiskupijskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, a od 1874. profesor na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Papa Leon XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim (sarajevskim) nadbiskupom. Apostolskim žarom nadbiskup Stadler u Bosni je razvio vrlo živu djelatnost na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Pokrenuo je službeni nadbiskupijski list Srce Isusovo (od 1893. Vrhbosna), osnovao tiskaru, dječačko sjemenište i gimnaziju u Travniku (1882), bogoslovno sjemenište u Sarajevu (1893) s crkvom svetih Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor te dao podignuti sarajevsku katedralu Srca Isusovog (1884–89). Dao je sagraditi mnogo crkvi i samostana. Utemeljio je u Sarajevu 24. listopada 1890. Družbu sestara služavki Malog Isusa, radi skrbi za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Časnim sestrama iz Družbe kćeri Božje ljubavi darovao je posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, a one su pomagale siromasima i predavale u školi. „Otac sirotinje“, osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu te starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i svetog Josipa. Papa Leon XIII. imenovao je Josipa Stadlera apostolskim povjerenikom za sjedinjenje Pravoslavne i Katoličke crkve.

Prvi je među Hrvatima objavio filozofijski sustav u šest knjiga: Logika: Dijalektika (1904), Logika: Kritika ili noetika (1905), Opća metafisika ili ontologija (1907), Kosmologija (1909), Psihologija (1910) i Naravno bogoslovlje (1915). Filozofija je za Stadlera bila i put dolaženja do istine i obrana same te istine. Josip Stadler je uspostavio i poredak filozofijskih znanosti: ontologija istražuje bitak bića (biće kao biće), kozmologija narav tjelesnih stvari i njihove zakone, psihologija ili dušoslovlje narav duše i njezinih moći, o Bogu govori bogoslovlje, pravilima ispravnog mišljenja i suđenja bavi se logika, a predmet etike najviši je zakon poštenja. Pritom je Stadler naglašavao jedinstvo spoznaje i djelovanja. Osim mnogobrojnih okružnica i pastirskih poslanica, preveo je evanđelja po Mateju (1895), po Marku (1896), po Luki (1899) i po Ivanu (1902), te Djela apostolska (1907). Nadbiskup Stadler objavio je na latinskom Fundamentalnu teologiju (Theologia fundamentalis, I–II, 1880–84). Preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne, preminuo je 8. prosinca 1918. u Sarajevu, a pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovom grobu molio je 12. travnja 1997. papa Ivan Pavao II, prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je 20. lipnja 2002. pokrenut postupak za proglašenje sluge Božjeg Josipa Stadlera blaženim i svetim.