SVECI MJESECA - KOLOVOZ
1 | Sveti Alfonz Liguori |
1 | Sveti Petar Julijan Eymard |
1 | Sveti Petar Faber |
2 | Gospa od anđela |
2 | Sveti Euzebije iz Vercellija |
2 | Sluga Božji Aleksa Benigar |
3 | Blaženi Augustin Kažotić |
3 | Sveta Lidija iz Tijatire |
3 | Sveti Nikodem |
4 | Sveti Ivan Marija Vianney |
4 | Sveti Stjepan I |
4 | Sveti Luigi Scrosoppi |
5 | Gospa Snježna |
5 | Sveta Nona |
5 | Sveti Osvald |
6 | Preobraženje Gospodinovo |
6 | Sveti Hormizda |
6 | Sveti Kremet |
7 | Sveti Siksto II, papa i mučenik |
7 | Sveti Kajetan |
7 | Sveti Albert iz Trapanija |
8 | Sveti Dominik |
8 | Sveti Cirijak Rimski |
8 | Sveta Mary MacKillop |
9 | Sveta Terezija Benedikta od Križa |
9 | Sveti Emigdije |
9 | Sveta Marianne Cope |
10 | Sveti Lovro, đakon i mučenik |
10 | Blaženi Franciszek Drzewiecki |
10 | Sluga Božji Nikola Bijanković |
11 | Sveta Klara |
11 | Sveti John Henry Newman |
11 | Sveta Filomena |
12 | Blaženi Inocent XI. |
12 | Blaženi Karl Leisner |
12 | Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez |
13 | Sveti Kasijan |
13 | Sveti Poncijan i Hipolit |
13 | Blaženi Marko iz Aviana |
13 | Sveta Radegunda |
14 | Sveti Maksimilijan Kolbe |
14 | Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon |
14 | Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici |
15 | Velika Gospa |
15 | Sveti Tarzicije |
15 | Sveti Alfred iz Hildesheima |
16 | Sveti Rok |
16 | Sveti Stjepan kralj |
16 | Sluga Božji Antun Mahnić |
17 | Sveti Hijacint |
17 | Sveta Klara iz Montefalca |
17 | Sveti Ivan Rilski |
18 | Sveta Jelena Križarica |
18 | Sveti Agapit |
18 | Sveti Alberto Hurtado Cruchaga |
19 | Sveti Ivan Eudes |
19 | Sveti Sebald |
19 | Sveti Ljudevit Anžuvinac |
20 | Sveti Bernard |
20 | Sveta Maria de Mattias |
20 | Sveti Samuel |
21 | Sveti Pio X. |
21 | Blaženi Aleksandar Haleški |
21 | Sveti Sidonije Apolinar |
22 | Blažena Djevica Marija Kraljica |
22 | Sveti Simforijan iz Autuna |
22 | Blaženi Bernard iz Offide |
23 | Sveta Ruža Limska |
23 | Sveti Filip Benizi |
23 | Sluga Božji Josip Stadler |
24 | Sveti Bartol |
24 | Blaženi Miroslav Bulešić |
24 | Blažena Veronica Antal |
25 | Sveti Ljudevit |
25 | Sveti Josip Calasanz |
25 | Sveti Thomas de Cantilupe |
26 | Sveti Aleksandar iz Bergama |
26 | Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy |
26 | Sveti Melkisedek |
26 | Blaženi Ivan Pavao I |
27 | Sveta Monika |
27 | Sveta Emilija de Vialar |
27 | Sveti David Lewis |
28 | Sveti Augustin |
28 | Sveta María Micaela Desmaissières |
28 | Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv |
29 | Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja |
29 | Sveta Sabina Rimska |
29 | Blažena Bronislava |
30 | Sveta Margaret Ward |
30 | Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster |
30 | Sveta Narcisa od Isusa |
31 | Sveti Rajmund Nonat |
31 | Sveti Josip iz Arimateje |
31 | Gospa od Suza |
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Svetac dana - Sveti Rok

Sveti Rok ili Roko (Rochus, Roch, Rocco, Roque), današnji zaštitnik, rodio se 1295. u francuskom gradu Montpellieru kao plemićki sin, s madežom na prsima u obliku crvenog križa. Ostao je bez roditelja prije dvadesete godine, prodao sva svoja dobra, novac podijelio siromasima i kao siromašni hodočasnik uputio se u Rim. Čudotvorac, na putu je činio dobra djela i dvorio oboljele od kuge. Hodočastio je u Acquapendente, Cesenu, Rim, Rimini, Novaru i Piacenzu, posjećivao javne bolnice i posvuda činio djela milosrđa te ostavljao tragove čudesnih ozdravljenja molitvom, dodirom i znakom križa. Njegovo se putovanje pretvorilo u hodočašće ljubavi. U Piacenzi se i sam razbolio od kuge pa je prognan iz grada. Utočište je našao u šumi, hranio se biljem i pio vodu iz vrela, koje je poteklo u njegovom skrovištu. Jedini prijatelj bio mu je lovački pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha i lizao mu rane. Vlasnik psa, grof Gottardo Palastrelli, slijedio je životinju u šumu i primio Roka pod svoj krov. Kada je ozdravio, vratio se u zavičaj, ali su ga tamo zatvorili kao sumnjivca i špijuna. U zatvoru je proveo pet godina, ponovo obolio od kuge i tek je svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio tko je. Preminuo je u Montpellieru (po nekim izvorima u talijanskom gradu Vogheri) na današnji dan, 16. kolovoza 1327. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja.
Zazivaju ga kod epidemija kuge i kolere, kožnih bolesti i osipa, bolova u koljenima, a zaštitnik je pasa, bolesne stoke, invalida, krivo optuženih osoba, kožnih bolesnika, neženja, kirurga, proizvođača crepova, hodočasnika, ljekarnika, grobara i trgovaca polovnom robom. Jedan je od najomiljenijih europskih svetaca i posvećena su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Šestine, Zagreb-Rokov perivoj, Izimje kod Jastrebarskog, Luka, Sveta Nedjelja, Cvetković Brdo kod Velike Gorice, Rokovci kod Andrijaševaca, Vukovar, Veliškovci kod Belišća, Satnica Đakovačka, Osijek-Gornji grad, Opatovac kod Cernika, Vrbje, Brđani kod Rešetara, Zagrađe kod Pleternice, Virovitica, Koprivnički Bregi, Druškovec kod Maruševca, Draškovec kod Preloga, Novo Selo Rok kod Čakovca, Zagora kod Krapine, Kratečko kod Siska, Roždanik-Jazavica kod Novske, Donja Jelenska kod Popovače, Skakavac kod Karlovca, Ogulin, Sveti Rok kod Lovinca, Lokve, Zakrajc Brodski kod Skrada, Klana, Volosko kod Opatije, Punat na Krku, Črnica kod Buzeta, Rakotule kod Karojbe, Fuškulin kod Poreča, Nova Vas kod Poreča, Brtonigla, Pićan, Muntrilj kod Tinjana, Galižana kod Vodnjana, Draguć kod Cerovlja, Svetvinčenat, Bibinje, Sveti Filip i Jakov, Sikovo kod Svetog Filipa i Jakova, Biograd, Pašman, Drniš, Murter, Primošten, Dubravice kod Skradina, Kaštel Sućurac, Split-Manuš, Čaporice kod Trilja, Udovičić kod Otoka, Vinjani kod Imotskog, Jesenice kod Dugog Rata, Medov Dolac kod Lovreća, Brela, Omiš, Mimice kod Omiša, Stari Grad na Hvaru, Pitve kod Jelse na Hvaru, Jelsa, Vrboska na Hvaru, Sutivan na Braču, Komiža na Visu, Lumbarda na Korčuli, Vela Luka na Korčuli-groblje, Trpanj na Pelješcu, Ošlje u Dubrovačkom primorju, Podrujnica kod Kule Norinske, Dubrovnik, Bosanska Gradiška, Cer kod Dervente, Prud kod Odžaka, Donja Lastva kod Tivta, Subotica, Morović kod Šida, Petrovaradin, Novi Sad). Sretan imendan želimo svim našim dragim čitateljima s imenom Rok ili Roko!
Sveti Rok u našem gradu
Sveti Rok je i drugotni zaštitnik jaskanske župe. Posvećen mu je desni bočni oltar u našoj župnoj crkvi. Oltar svetog Roka izrađen je 1922. u zagrebačkoj Obrtnoj školi po nacrtima arhitekta Stjepana Podhorskog (Zagreb, 1875-Zagreb, 1945), sveučilišnog profesora te vrsnog konzervatora i rekonstruktora. Slike svetog Ćirila i Metoda izradio je iste godine slikar Marko Rašica (Dubrovnik, 1883-Koločep, 1963), poznati umjetnik dubrovačkog kruga, školovan u bečkom secesijskom duhu.
Kapela svetog Roka nalazi se u jaskanskom gradskom naselju Izimje (župa Petrovina) i predstavlja značajan spomenik iz 19. stoljeća. Stara drvena kapela sagrađena je na tom mjestu u Donjem Izimju 1648, a današnja je zidana u prvoj polovini XIX. stoljeća. Mijenjala je svoje nazive pa je u starini to bila kapela Rastanka svetih apostola, kasnije je nazvana kapelom svetog Andrije i konačno kapelom svetog Roka. Glavni oltar svetog Roka, s tri svetačka kipa, izradio je 1903. slovenski majstor Alojz Zoratti iz Maribora. Bočni oltar svetog Andrije, s kipovima apostola u dvije razine, klasicistički jednostavan, s pozlaćenim baroknim ornamentom iznad središnjeg kipa svetog Andrije, vjerojatno je nekadašnji glavni oltar iz vremena gradnje kapele. U kapeli svetog Roka bile su sačuvane i tri vrijedne misnice iz XVII. stoljeća. Današnji blagdan izvrsna je prigoda za hodočasnički pohod Izimju i kapeli svetog Roka.

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok

Slika: Sveti Rok-župna crkva u Petrovaradinu

Slika: Sveti Rok-župna crkva u Virovitici

Slika: Sveti Rok-kapela u Izimju

Slika: Sveti Roko-crkva u Jelsi
Svetac dana - Sveti Stjepan kralj

Danas slavimo i svetog Stjepana, ugarskog kralja. Rodio se 967. ili 969. ili 975. u Ostrogonu (Esztergomu). Sin Geze I, kršten je kao dječak od 10 godina, a vladao je od 997. U borbi za vlast porazio je je bratića Koppánya, pristašu poganstva. Oko 1000. utemeljio je nadbiskupiju u Ostrogonu te položio osnove crkvenoj organizaciji na području Ugarske. Na Božić godine 1000. okrunjen je krunom koju mu je, prema predaji, poslao papa Silvestar II. (kruna svetog Stjepana). Oženio se Gizelom, sestrom rimsko-njemačkog cara Henrika II. Podupirao je pokrštavanje Ugarske, osnivao biskupije i samostane, gradio crkve, unutarnjim reformama ustrojio županije, ojačao kraljevsku vlast, a svojim privrženicima podijelio prostrane zemljišne posjede. Otac svetog Emerika (Mirka), preminuo je 15. kolovoza 1038. u Ostrogonu.
Svetim ga je 1083. proglasio papa Grgur VII. Posvećena mu je i naša zagrebačka katedrala (kao i Uznesenju Marijinu i svetom Ladislavu kralju). Zaštitnik je Mađarske, kraljeva, roditelja, zidara, klesara i kamenorezaca te mnogih naselja, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Bistrinci kod Belišća, Dalj Planina kod Erduta, Slatinik Drenjski, Slavonski Brod-svetište Gospe brze pomoći, Humljani kod Čačinaca, Hercegovac, Mursko Središće, Gornji Mihaljevec, Kompolje kod Otočca, Stari Laz kod Ravne Gore, Sombor-karmelićanska crkva, Kruščić kod Kule, Svilojevo kod Apatina, Senta).

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan kralj

Slika: Sveti Stjepan Kralj-župna crkva u Hercegovcu

Slika: Sveti Stjepan kralj-crkva u Kompolju

Slika: Sveti Stjepan kralj-crkva u Slatiniku Drenjskom
Svetac dana - Sluga Božji Antun Mahnić

Sluga Božji Antun Mahnić (Anton Mahnič), slovenski i hrvatski svećenik, krčki biskup, rođen je 14. rujna 1850. u Kobdilju (općina Komen) na goričkom Krasu u Sloveniji (Goriška regija, Primorska) kao sin Antona Mahniča i Jožefe rođene Jerič. Nakon završene sjemenišne gimnazije i studija teologije u Gorici za svećenika je zaređen 1874. Nakon doktorata iz teologije u Beču (1881) bio je nadstojnik i ravnatelj sjemeništa, a od 1880. do 1896. profesor teologije u Gorici. Zbog odlučnog i ponekad preoštrog nastupa njegovi protivnici prozvali su ga „nevihta s Krasa” (oluja s Krasa). Imenovan je 1896. krčkim biskupom. Biskupsko ređenje primio je 17. veljače 1897. u goričkoj katedrali, a u Krku je ustoličen 27. ožujka 1897. Bio je pristaša katoličkog integrizma pa je u tu svrhu izdavao časopise Rimski katolik (1888–96) i Hrvatska straža (1903–18) te više glasila (Krijes, Luč, Riječke novine). Jedan je od inicijatora Hrvatskog katoličkog pokreta, a njegovim poticanjem osnivana su katolička akademska društva u Zagrebu, Beču, Grazu, Innsbrucku i Pešti. Mahnićevi temeljni ciljevi bili su obrana vjere i prava Katoličke crkve, preobrazba javnog života prema kršćanskim načelima, borba za prava, političku slobodu i samosvijest hrvatskog naroda, osnivanje socijalnih organizacija i ostvarenje ideala kršćanske demokracije.
Krčki biskup bio je ključna osoba u afirmaciji konzervativnog političkog katolicizma, utemeljenog na vjerskoj, narodnoj i demokratskoj ideji. Bio je osnivač ili poticatelj mnogih svećeničkih i laičkih društava (Hrvatski katolički narodni savez, Pijevo društvo za promicanje katoličke štampe). Djelovanje katoličkog pokreta započelo je 1903. pokretanjem časopisa Hrvatska straža, utemeljenog na načelima kršćanske filozofije i namijenjenog laicima, koji su, prema Mahniću, kao nositelji i širitelji vjere „Crkva u svijetu“. Djelovao je na promicanju starocrkvenoslavenske liturgije. Na Krku je 1902. osnovao Staroslavensku akademiju, a u svojoj biskupskoj rezidenciji otvorio tiskaru »Kurykta« za tiskanje liturgijskih knjiga na glagoljici. Održao je biskupijske sinode 1901. i 1911. te u Krku dao tiskati njihove dokumente (1902, 1912). Mahnićev najvažniji doprinos uvijek je bilo okupljanje i odgajanje mladeži. Poslije 1. svjetskog rata talijanske okupacijske vlasti prognale su Mahnića iz Krka u Frascati kod Rima. Tamo se teško razbolio te otišao u Zagreb, gdje je preminuo na glasu svetosti 14. prosinca 1920. na dvoru zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera. Najprije je bio pokopan na Mirogoju, potom su mu posmrtni ostaci 1929. preneseni u crkvu svetog Franje Ksaverskoga u Zagrebu (kod franjevaca trećoredaca, glagoljaša), a 23. studenoga 2002. u njegovu krčku katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Izrađena je 1970. spomen-medalja s njegovim likom uz obljetnicu smrti (autor Ante Orlić), a u Štanjelu (općina Komen, Slovenija), postavljeno je 1998. njegovo poprsje u bronci (autor Evgen Guštin). U osnovnoj školi u Krku od 1998. djeluje po njemu nazvana Mala staroslavenska akademija. Biskupijski postupak za njegovu beatifikaciju službeno je otvoren 14. prosinca 2013, u katedralnoj crkvi u Krku, a 2014. u svrhu promicanja njegovog štovanja pokrenut je glasnik Mahnićevo slovo.

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić

Slika: Sluga Božji Antun Mahnić