SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Velika Gospa

Velika Gospa

Danas slavimo Veliku Gospu, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Prema katoličkoj teologiji Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII, 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci, poput svetog Bernarda i svetog Antuna Padovanskoga, kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo, njezinom rođenju za život vječni. Od petoga stoljeća kršćani slave završetak Marijina zemaljskog života zbog njezina posebnog dioništva u životu i djelovanju Isusa, našeg Spasitelja. Marija uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu znak je nade Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe današnje Predslovlje: “Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života”.

Hrvatska marijanska prošteništa danas su puna hodočasnika, raspjevana su i osunčana žarom, molitvom i pobožnošću vjernika. Božji narod osjeća da je to dan neizmjerne Marijine slave i zato se veseli s Kristovom majkom i svojom majkom, zaštitnicom i kraljicom. Marijino uznesenje dušom i tijelom kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrešnog začeća. Uznesenju Blažene Djevice Marije posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva. Njihov rekordni broj u svim hrvatskim županijama i svim krajevima gdje od davnina žive Hrvati (Bosna, Hercegovina, Bačka, Srijem, Boka Kotorska) uvjerljivo svjedoči da su Hrvati doista marijanski narod, prema tome i narod vjere, ufanja i ljubavi. Taj broj i ti podaci govore o ogromnom značaju današnjeg blagdana, ali i o njegovoj omiljenosti u hrvatskom vjerničkom puku (Zagreb-katedrala, Zagreb-Remete, Zagreb-Resnik, Zagreb-Stenjevec, Brezovica kod Zagreba, Jastrebarsko-franjevački samostan, Kupinec kod Jastrebarskog, Pećno u Žumberku, Sošice u Žumberku, Pokupsko, Savski Nart kod Rugvice, Kloštar Ivanić, Samobor-franjevački samostan, Stari Jankovci, Duboševica kod Draža (Baranja), Dragotin kod Trnave, Slavonski Brod-Brodsko Vinogorje, Pakrac, Nova Bukovica, Končanica, Nova Rača, Budrovac kod Đurđevca, Koprivnica-Močile, Molve, Đelekovec, Glogovnica kod Križevaca, Gornja Rijeka, Oroslavje, Tuhelj, Pregrada, Marinci kod Pregrade, Marija Bistrica, Taborsko kod Huma na Sutli, Zajezda kod Budinščine, Zlatar, Bednja, Biškupec kod Varaždina, Varaždin-katedrala, Belica, Sveta Marija, Gora kod Petrinje, Jasenovac, Pešćenica kod Lekenika, Žakanje, Cetingrad, Novigrad na Dobri kod Netretića, Oštarije kod Josipdola, Brinje, Klanac kod Gospića, Senj, Lukovdol kod Vrbovskog, Rijeka-Kosi toranj, Crikvenica, Krk-katedrala, Omišalj na Krku, Rasopasno na Krku, Vrbnik na Krku, Rab, Poreč, Vrh kod Buzeta, Pula-katedrala, Cerovlje, Paz kod Cerovlja, Šišan kod Ližnjana, Pag, Zadar-Belafuža, Dračevac kod Zadra, Bibinje, Škabrnja, Ugljan, Olib, Rava, Mali Iž, Sali na Dugom otoku, Korlat kod Benkovca, Perušić kod Benkovca, Rodaljice kod Benkovca, Stankovci, Vrpolje kod Šibenika, Rogoznica, Bilice, Tribunj, Mirlović kod Unešića, Zlarin, Šepurine na Prviću, Sinj, Kaštel Lukšić, Split-katedrala svetog Duje, Slatine na Čiovu, Žrnovnica kod Splita, Katuni-Kreševo kod Šestanovca, Krug kod Dugog Rata, Klis, Brštanovo kod Klisa, Podgora, Bast kod Baške Vode, Blato na Cetini kod Omiša, Podgrađe kod Omiša, Lokva Rogoznica kod Omiša, Srijane-Gornji Dolac kod Omiša, Svinišće kod Omiša, Dusina kod Vrgorca, Blaca na Braču, Splitska na Braču, Sutivan na Braču, Jelsa na Hvaru, Vis, Velo Selo na Visu, Plina-Stablina kod Ploča, Dubrovnik-Grad, Rožat kod Dubrovnika, Kuna na Pelješcu, Trpanj, Postranje u Župi dubrovačkoj, Koločep, Suđurađ na Šipanu, Goveđari na Mljetu, Tolisa kod Orašja, Koraće kod Bosanskog Broda, Banja Luka-Marija Zvijezda, Ivanjska kod Banje Luke, Dolina kod Bosanske Gradiške, Sokoline kod Kotor Varoša, Sanski Most, Jajce, Breške kod Tuzle, Komušina kod Teslića, Osova kod Žepča, Haljinići kod Kaknja, Dolac kod Travnika, Olovo, Sarajevo-Stup, Kreševo, Uskoplje-Gornji Vakuf, Suho Polje kod Kupresa, Šćit-Rama, Seonica kod Tomislavgrada, Prisoje kod Tomislavgrada, Dračevo kod Čapljine, Goranci kod Mostara, Široki Brijeg, Posušje, Lisice kod Ljubuškog, Gradac kod Neuma, Nevesinje, Trebimlja/Trebinja kod Ravnog, Apatin, Bikovo kod Subotice, Bečej, Bajša kod Bačke Topole, Čelarevo kod Bačke Palanke, Titel, Bač-franjevački samostan, Zemun, Perast kod Kotora-Gospa od Škrpjela).

VELIKA GOSPA U JASKANSKOM KRAJU

Samostanska crkva u Jastrebarskom

U našem gradu i u jaskanskom kraju postoje mnoge crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji, a neke su posvećene baš Marijom Uznesenju. Iako je jaskanska samostanska crkva prije svega poznata po glasovitom škapularskom poštenju i proslavi blagdana Majke Božje Karmelske (s oltarom u pobočnoj kapeli, postavljenim oko 1755), ona je posvećena baš Uznesenju Blažene Djevice Marije. Franjevački samostan, od davnine omiljen kod žitelja Jaske i okolice, barokna je građevina s početka 18. stoljeća, s arkadama i sunčanom urom iz 1845, s crkvom Marijina Uznesenja, dovršenom 1740, zvonikom iz 1733, baroknim inventarom, vrijednim oltarima, slikama, kipovima i propovjedaonicom. Posebno se ističe dominikanska jezgra gotičkih profila, masivna struktura zidova pokrivena slojevima fresaka. Samostan spada u prvu kategoriju spomenika kulture u Hrvatskoj. Za obnovu samostana i dovođenje franjevaca zaslužan je ban Toma Erdödy koji se prije bitke kod Siska (1593) zavjetovao da će u slučaju pobjede obnoviti samostan i sagraditi Majci Božjoj crkvu. Glavni, mramorni oltar, posvećen Uznesenju Majke Božje, izradio je klesar i kipar Ivan de Rossi iz Gorice, a postavljen je u svetištu 1734.

Oltarna slika djelo je glasovitog ljubljanskog slikara Valentina Metzingera, a izrađena je 1735. Posebno je zanimljivo da je današnje svetohranište samostanu u vrijeme gvardijana oca Viktora Crnkovića poklonio tadašnji münchenski kardinal Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI.

Župna crkva u Kupincu

Stara i vrijedna svakako je i župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kupincu. Kupinec se prvi put spominje 1520, a župa se prvi put spominje 1574. Drvena crkva spominje se 1622, a nova crkva na njezinom mjestu 1633. Zidana barokna crkva sagrađena je 1680, kad se ponovo spominje i župa. Crkva pripada tipu crkava nazvanom “slatkogorski tip”, po crkvi u Sladkoj Gori (Slovenija). Njezin interijer je bogato oblikovan i prostorno razveden, u središnjem dijelu je natkriven kupolom, osvijetljenom iz lanterne, a svetište je natkriveno češkim svodom, prema zamisli znamenitih čeških graditelja Dientzenhofera. Crkva je obnovljena 1846, a 1860. dobila je novi zvonik. Iste je godine ponovo oslikana. U apsidi svetišta prikazano je Uznesenje Blažene Djevice Marije, u tri kružna uokvirena polja. Od starijeg inventara sačuvana je propovjedaonica s rokoko ukrasima te orgulje iz 1752, obnovljene 1879. U crkvi se nalaze vrijedni klasicistički kipovi i ornamentika. Ponovo je obnovljena 1926. Kupinečkom župom donedavno je, više od 4 desetljeća, upravljao naš župljanin, velečasni Juraj Tomec, rodom iz Donje Reke.

Grkokatolička župna crkva u Pećnu i rmokatolička kapela u Sošicama

Uznesenju Majke Božje posvećena je i grkokatolička župna crkva u Pećnu, sagrađena 1824. Župa Pećno spominje se 1764. Uskoci su na ovo područje došli u prvoj seobi, 1530. i 1531. To je jedna od najstarijih župa na Žumberku, a krajem tridesetih godina imala je oko 1000 vjernika Potpuno je obnovljena u razdoblju od 1955. do 1958. Danas župom upravlja otac Nenad Krajačić, grkokatolički župnik u Pribiću. Iako su sela te župe uglavnom opustjela, na Veliku Gospu se u Pećnu svake godine okupi veliki broj vjernika iz mnogih naselja Žumberka, jasknaskog kraja i Lijepe naše.

Zanimljivo je da se i uz grkokatoličku župnu crkvu svetog Petra i Pavla u Sošicama nalazi rimokatolička kapela Uznesenja Marijinog iz 17. stoljeća, što svjedoči o crkvenom jedinstvu i međusobnoj ljubavi.

Slika: Velika Gospa

Slika: Velika Gospa-župna crkva u Kupincu

Slika: Velika Gospa-župna crkva u Pećnu

Slika: Velika Gospa-župna crkva u Pregradi

Slika: Velika Gospa-župna crkva u Rijeci

Slika: Velika Gospa-franjevački samostan i crkva u Jastrebarskom

Slika: Velika Gospa-katedrala u Varaždinu

Svetac dana - Sveti Tarzicije

Sveti Tarzicije

Sveti Tarzicije (Tarsicius ili Tarcisius), rimski mučenik, akolit, zaštitnik ministranata, rođen je oko 245. u Rimu. Prema predaji, rano je ostao bez roditelja pa je živio kod bogatog ujaka, poganina. Noću je potajno odlazio na kršćanske obrede i postao akolit (klerik nižeg crkvenog reda). Bio je hrabar pa je često stražario na vratima crkve. Za vrijeme velikih progona kršćana, nosio je pričest mučenicima u zatvor. Na jednom rimskom trgu naišao je na pogansku rulju kojoj ni pod cijenu smrti nije htio predati posvećene hostije držeći ih čvrsto na svojim prsima. U rimskom martirologiju (popisu mučenika i svetaca) nalazi se sažeti opis Tarzicijevog mučeništva: „U Rimu, na glasovitoj cesti Via Appia, pogani su presreli akolita svetog Tarzicija, koji je sa sobom nosio sakrament Tijela Isusova. Ispitivali su ga što to nosi sa sobom. Kako je on bio uvjeren da ne smije biserje predati svinjama, nije im htio otkriti tajnu. To ih je razbjesnilo pa su ga zatukli toljagama i kamenjem. Ubojice su zatim pomno pretražili njegove ruke i odjeću, ali svetootajstva nisu pronašli. Kršćani su pokupili tijelo mučenika Tarzicija i pokopali ga na Kalistovom groblju-u Kalistovim katakombama.“ Prema predaji, Tarzicijevo tijelo oteo je rulji rimski legionar Kvadrat, zacijelo i sam vjernik, i predao ga kršćanima. Dogodilo se to na današnji dan, 15. kolovoza 257, za vrijeme progona cara Valerijana.

Na njegov grob papa Damaz (366-384) dao je u IV. stoljeću staviti natpis, u kojem je Tarzicija usporedio sa svetim Stjepanom prvomučenikom. U tom natpisu pored ostalog stoji: „Kad je sveti Tarzicije nosio Kristova otajstva, a zla ih ruka htjela obeščastiti, on je radije izbijen predao dušu nego da nebesku hranu preda bijesnim psima.“ Papa Pavao I. dao je 767. prenijeti Tarzicijeve relikvije u rimsku baziliku svetog Silvestra in Capite, gdje pod glavnim oltarom počivaju i danas. Sveti Tarzicije, simbol mučenika euharistije, zaštitnik je ministranata i ministrantica, prvopričesnika, štovatelja Presvetog sakramenta i mladih članova Katoličke akcije. Štovanje svetog Tarzicija naročito se raširilo u XIX. stoljeću zahvaljujući glasovitom romanu „Fabiola“ (1854) engleskog kardinala Nicholasa Wisemana. U pariškom muzeju Louvreu nalazi se čuveni kip svetog Tarzicija, djelo velikog francuskog kipara Alexandrea Falguièrea, nastalo 1868. Posvećena su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta.

Slika: Sveti Tarzicije

Svetac dana - Sveti Alfred iz Hildesheima

Sveti Alfred iz Hildesheima

Sveti Alfred (Alfrid, Altfried, Altfrid) iz Hildesheima, redovnik benediktinac, svećenik i biskup, rođen je oko 800. na području današnjeg Essena (Nordrhein-Westfalen), u plemićkoj saskoj obitelji, koja je imala posjede na području oko Harza i Essena. Odgojili su ga dobar, mudar otac Ovo i pobožna majka Rikheit. Od djetinjstva je naučio poznavati, ljubiti i nasljedovati Krista Gospodina. Vrlo mlad osjetio je poziv na posvećeni život pa mu se odazvao slobodno i radosno. Postao je benediktinski monah. Svećeničku formaciju prošao je u opatiji Fulda. Kao svećenik djelovao je od 829. u benediktinskoj opatiji Corvey, na današnjem području grada Höxtera (Nordrhein-Westfalen). Bio je vrstan pučki propovjednik i nesmiljeno je napadao društvene poroke onog doba.

Biskupom Hildesheima u Donjoj Saskoj postao je 851, kao nasljednik biskupa Eba. Utemeljio je i izgradio mnoge crkve i samostane (među njima oko 845. i žensku opatiju u Essenu, a 852. katedralu u Hildesheimu), zaredio brojne svećenike. U Rimu se 846. domogao relikvija svetih Kuzme i Damjana. Bio je mirotvorac, a uživao je povjerenje istočnofranačkog kralja Ljudevita II. Njemačkog (Ludwig II. der Deutsche), koji mu je od 860. povjeravao osjetljive političke zadaće. Biskup Alfred nije znao za odmor i trajno se zalagao za održavanje mira u borbama pripadnika dinastije Karolinga i u tom nimalo lakom zadatku postigao velike uspjehe. Preminuo je u Hildesheimu na današnji dan, 15. kolovoza 874, na sam blagdan Marijina Uznesenja. Tijelo mu je pokopano u Essenu, u crkvi koju je sam dao izgraditi (današnja essenska katedrala). Pripisuju mu se mnoga čudesa, a naročito ga štuju vjernici u Hildesheimu i Essenu. Papa Pavao VI. potvrdio je 1965. njegovu svetost.