SVECI MJESECA - KOLOVOZ

1	Sveti Alfonz Liguori
1	Sveti Petar Julijan Eymard
1	Sveti Petar Faber
2	Gospa od anđela
2	Sveti Euzebije iz Vercellija
2	Sluga Božji Aleksa Benigar
3	Blaženi Augustin Kažotić
3	Sveta Lidija iz Tijatire
3	Sveti Nikodem
4	Sveti Ivan Marija Vianney
4	Sveti Stjepan I
4	Sveti Luigi Scrosoppi
5	Gospa Snježna
5	Sveta Nona
5	Sveti Osvald
6	Preobraženje Gospodinovo
6	Sveti Hormizda
6	Sveti Kremet
7	Sveti Siksto II, papa i mučenik
7	Sveti Kajetan
7	Sveti Albert iz Trapanija
8	Sveti Dominik
8	Sveti Cirijak Rimski
8	Sveta Mary MacKillop
9	Sveta Terezija Benedikta od Križa
9	Sveti Emigdije
9	Sveta Marianne Cope
10	Sveti Lovro, đakon i mučenik
10	Blaženi Franciszek Drzewiecki
10	Sluga Božji Nikola Bijanković
11	Sveta Klara
11	Sveti John Henry Newman
11	Sveta Filomena
12	Blaženi Inocent XI.
12	Blaženi Karl Leisner
12	Blažena Carmen Elena Rendiles Martínez
13	Sveti Kasijan
13	Sveti Poncijan i Hipolit
13	Blaženi Marko iz Aviana
13	Sveta Radegunda
14	Sveti Maksimilijan Kolbe
14	Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon
14	Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici
15	Velika Gospa
15	Sveti Tarzicije
15	Sveti Alfred iz Hildesheima
16	Sveti Rok
16	Sveti Stjepan kralj
16	Sluga Božji Antun Mahnić
17	Sveti Hijacint
17	Sveta Klara iz Montefalca
17	Sveti Ivan Rilski
18	Sveta Jelena Križarica
18	Sveti Agapit
18	Sveti Alberto Hurtado Cruchaga
19	Sveti Ivan Eudes
19	Sveti Sebald
19	Sveti Ljudevit Anžuvinac
20	Sveti Bernard
20	Sveta Maria de Mattias
20	Sveti Samuel
21	Sveti Pio X.
21	Blaženi Aleksandar Haleški
21	Sveti Sidonije Apolinar
22	Blažena Djevica Marija Kraljica
22	Sveti Simforijan iz Autuna
22	Blaženi Bernard iz Offide
23	Sveta Ruža Limska
23	Sveti Filip Benizi
23	Sluga Božji Josip Stadler
24	Sveti Bartol
24	Blaženi Miroslav Bulešić
24	Blažena Veronica Antal
25	Sveti Ljudevit
25	Sveti Josip Calasanz
25	Sveti Thomas de Cantilupe
26	Sveti Aleksandar iz Bergama
26	Sveta Marija od Propetog Isusa Baouardy
26	Sveti Melkisedek
26	Blaženi Ivan Pavao I
27	Sveta Monika
27	Sveta Emilija de Vialar
27	Sveti David Lewis
28	Sveti Augustin
28	Sveta María Micaela Desmaissières
28	Blažena Levkadija (Lavrentija) Harasimiv
29	Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja
29	Sveta Sabina Rimska
29	Blažena Bronislava
30	Sveta Margaret Ward
30	Blaženi Alfredo Ildefonso Schuster
30	Sveta Narcisa od Isusa
31	Sveti Rajmund Nonat
31	Sveti Josip iz Arimateje
31	Gospa od Suza

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Maksimilijan Kolbe

Sveti Maksimilijan Kolbe

Današnji sveti zaštitnik rođen je 7. siječnja 1894. kao Rajmund Kolbe u poljskom gradiću Zduńska Wola kraj Łódźa. Nestašan i okretan dječak, s 13 godina pridružio se franjevcima konventualcima u Lavovu i dobio redovničko ime Maksimilijan (Maksymilian). Filozofiju i teologiju završio je u Rimu, doktorirao 1915, a za svećenika je zaređen 1918. Osnovao je 1917. Vojsku Marije Bezgrešne, 1927. Gospin grad Niepokalanów, veliki samostan i informativni centar u Teresinu nedaleko Varšave, a 1930. Grad Bezgrešne (Mugenzai No Sono), samostan i sjemenište u japanskom gradu Nagasakiju. U Poljsku se vratio 1936. i posvetio se radu u Gospinom gradu. Nakon njemačke i sovjetske okupacije Poljske uhićen je i 28. svibnja 1941. odveden u Auschwitz, gdje je podvrgnut strašnim poniženjima i mučenjima.
Jednom je Poljaku, logorašu u bloku, u kojem se nalazio i otac Maksimilijan, uspjelo pobjeći. Za osvetu je osuđeno deset drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan je od njih bio poljski narednik Franciszek Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao otac Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" Zamjena je prihvaćena i otac Maksimilijan, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi, gdje je nakon tri tjedna gladovanja usmrćen injekcijom na današnji dan, 14. kolovoza 1941. Blaženim ga je 1971. proglasio papa Pavao VI, a svetim 10. listopada 1982 papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je ovisnika o drogama, političkih zatvorenika, zatvorenika, obitelji, novinara, radio-amatera, esperantista, dobrovoljnih darivatelja krvi i pokreta za život. Zaštitnik je mnogih naselja, ustanova, župa i crkava diljem svijeta. Župa svetog Maksimilijana Kolbea nalazi se i u Zagrebu (Bijenik-Črnomerec), a vode je hrvatski franjevci konventualci iz provincije svetog Jeronima. Posvećena mu je i župa Blažene Djevice Marije Majke Crkve u zagrebačkoj Trnovčici (Gornja Dubrava) koju vodi Družba svećenika Srca Isusova (dehonijanci). Godine 2011. položen je i temeljni kamen za gradnju crkve svetog Maksimilijana Kolbea u Podhumu kod Jelenja, nedaleko od Rijeke. Gradnja crkve počela je u rujnu 2012, a svečanost posvete novoizgrađene crkve održana je 13. kolovoza 2015.

Slika: Sveti Maksimilijan Kolbe

Slika: Sveti Maksimilijan Kolbe - župna crkva u Trnovčici

Slika: Sveti Maksimilijan Kolbe-crkva u Podhumu

Svetac dana - Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon

Sveti Dominik Ibánez de Erquicia i Franjo Shoyemon

Sveti Dominik (Domingo) Ibáñez de Erquicia Pérez de Lete, baskijski i španjolski svećenik, dominikanac, filipinski i japanski misionar i mučenik, rođen je u veljači 1589. u Régilu (Errezilu), u baskijskoj provinciji Gipuzkoi. U dominikanski red ušao je 1605. u San Sebastiánu. Uputio se 1611. kao misionar na Filipine i tamo zaređen za svećenika. Predano je širio Radosnu vijest u filipinskoj pokrajini Pangasinan, na zapadu otoka Luzona. Kasnije je postao profesor teologije na Sveučilištu svetog Tome (Colegio de Santo Tomas) u Manili. Odlučio je 1623. otići u Japan, u vrijeme najžešćih progona tamošnjih kršćana. U Japanu je deset godina djelovao u tajnosti i u teškim okolnostima vjerno služio japanskim kršćanima i njihovom sakramentalnom životu. Njegov najbliži suradnik i pomoćnik bio je japanski vjeroučitelj i prevoditelj, laik Franjo (Francis) Shoyemon (Shōemon), vjerojatno rodom iz Nagasakija.

Obojica su uhićeni u srpnju 1633. i najprije utamničeni u zloglasnom zatvoru u Nagoyi (okrug Chūbu, otok Honshu). U tamnici je otac Dominik primio Franju Shoyemona u dominikanski red kao novaka i brata suradnika. Japanski vlastodršci tražili su od njih da zaniječu Krista Gospodina, ali oni su to otklonili. Zatim su obojicu mučenika otpremili u zatvor u Nagasakiju (otok Kyushu). Kad se i dalje nisu htjeli odreći svoje vjere, sljedbenici japanskog vojnog vladara, shoguna Tokugawe Iemitsua, podvrgli su ih strašnim mučenjima (naopako vješanje nad jamom, „tsurushi“). Umoreni su na današnji dan, 14. kolovoza 1633, na brdu Nishizaka u Nagasakiju. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je blaženima 18. veljače 1981. u Manili (Filipini), a svetima 18. listopada 1987. u Rimu, zajedno s prvim filipinskim svecem, Lovrom (Lorenzom) Ruizom.

Slika: Sveti Dominik Ibanez de Erquicia

Slika: Sveti Franjo Shoyemon

Svetac dana - Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici

Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici

Sveti Antonio Primaldo i otrantski mučenici, 813 stanovnika talijanskog naselja Otranta u južnoj Italiji (provincija Lecce, Apulija, poloutok Salento), dali su svoj život za Krista Gospodina 14. kolovoza 1480. Oni se nisu htjeli odreći kršćanstva i odbili su prijeći na islam nakon što je njihov grad pao u ruke velikog vezira Ahmed-paše Gedika, u službi tadašnjeg turskog sultana Mehmeda II. Osvajača. Ime Antonija Primalda spominje se zato što je njemu tada prvom odrubljena glava. Turska armada s 18 tisuća vojnika u 150 plovila krenula je 28. srpnja 1480. iz albanske luke Vlore u napad na Otranto, grad od 6 tisuća stanovnika. Mali broj vojnika i civila nije mogao obraniti Otranto. Opsada Turaka trajala je 15 dana, a 11. kolovoza Ahmed-paša Gedik naredio je posljednji napad. Dan kasnije grad je osvojen i uslijedio je strašan pokolj. Ubijeni su svi muškarci stariji od 15 godina, a žene i djeca poslani su u ropstvo. Prema nekim povijesnim podacima ubijeno je oko 12 tisuća ljudi iz Otranta i šire okolice, a 5 tisuća prodano je u roblje. Preživjeli su se povukli u katedralu i molili zajedno s nadbiskupom Otranta Stefanom Pendinellijem. Ahmed-paša Gedik naredio im je da se odreknu kršćanske vjere, a nakon što su oni to odbili, provalio je sa svojim vojnicima u katedralu. Pretvorio je katedralu u konjušnicu. Stari nadbiskup Stefano Pendinelli pozivao je svoje sugrađane na molitvu dok su ga Turci komadali sabljama. Odrubili su mu zatim glavu i nabili je na kolac. Zapovjednika otrantske tvrđave Francesca Larga živog su prepilili. Na čelu žitelja koji su odbili prelazak na islam bio je stari pobožni tkalac Antonio Pezzulla zvan Primaldo.

Ahmed-paša Gedik preživjele stanovnike Otranta dao je odvesti na obližnji brežuljak Minervu, gdje su im svima odrubljene glave. Antonio Primaldo kao njihov glasnogovornik prvi je smaknut. Prema legendi, njegovo tijelo održalo se na nogama i nakon što mu je odrubljena glava, a turski vojnici nisu ga mogli srušiti sve dok i posljednji žitelj Otranta nije ubijen. Kronika iz onog vremena govori i da se jedan Turčin, izvjesni Bersabei, preobratio na kršćanstvo vidjevši kako su mještani Otranta umirali za svoju vjeru. Turski vojnici zatim su i njega nabili na kolac. Tijela mučenika ležala su na mjestu pokolja sve do oslobođenja Otranta, 13. listopada 1481. Iz Otranta je Turke nakon 13 mjeseci protjerala kršćanska vojska, kojoj je na čelu bio Alfonso d’Aragona, kalabrijski vojvoda, kasniji napuljski kralj. Alfonsovim četama u pomoć su stigle i postrojbe ugarsko-hrvatskog kralja Marije Korvina. Samo pet godina nakon pokolja, 14. kolovoza 1485, otrantska zajednica održala je poseban spomen na svoje mučenike, a biskup Antonio de Beccaris otvorio je 1539. kanonski proces njihove beatifikacije pa je saslušano 10 preživjelih svjedoka. Otrantske mučenike blaženima je proglasio 14. prosinca 1771. papa Klement XIV, a svetima 12. svibnja 2013. papa Franjo. Zaštitnici su gradova Otranta i Surana (provincija Lecce) te otrantske nadbiskupije. Njihove relikvije čuvaju se od 1482. u otrantskoj katedrali i u mngim drugim talijanskim naseljima. Na brijegu Minervi podignuta je 1614. crkva Santa Maria dei Martiri. O 500. obljetnici pokolja papa Ivan Pavao II. pohodio je 1980. Otranto. Otrantskim mučenicima posvećena su mnoga književna, glazbena, kazališna i filmska djela.