SVECI MJESECA - PROSINAC

1	Sveti Edmund Campion
1	Sveti Eligije
1	Sveti Šimun Cirenac
1	Sveti Charles de Foucauld
1	Sveti Nahum
2	Sveta Bibijana
2	Blaženi Ivan Ruysbroeck
2	Sluga Božji Antonio Rendić Ivanović
3	Sveti Franjo Ksaverski
3	Blaženi Rafael Chyliński
3	Sveti Modest Karantanski
4	Sveta Barbara
4	Blaženi Adolph Kolping
4	Sveti Maruta
5	Sveti Saba
5	Blaženi Niels Stensen
5	Blaženi Jean-Baptiste Fouque
6	Sveti Nikola
6	Blaženi János Scheffler
6	Sveti Pedro Pascual
7	Sveti Ambrozije
7	Sveta Marija Josipa Rossello
7	Blaženi Marin iz Kotora
8	Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
8	Sveta Gorgonija
8	Sveti Teobald iz Marlyja
9	Sveti Petar Fourier
9	Sveta Valerija iz Limogesa
9	Blažena Leonella Sgorbati
10	Loretska Gospa
10	Sveti Miltijad
10	Blaženi Anton Durković
11	Sveti Damaz
11	Sveti Sabin iz Piacenze
11	Sveta María Maravillas de Jesús
12	Gospa od Guadalupe
12	Sveta Ivana Franciska de Chantal
12	Sveti Simon Phan Đac Hoa
13	Sveta Lucija
13	Sveta Odilija
13	Sveti Jodok
14	Sveti Ivan od Križa
14	Sveti Spiridon
14	Sveti Nimatullah Kassab
15	Blažene Drinske mučenice
15	Sveta Kristijana Gruzijska
15	Sveta Virginia Centurione Bracelli
16	Sveta Adela
16	Sveta Marija Crocifissa Di Rosa
16	Sveta Paulina
17	Sveti Josip Manyanet
17	Sveti Ivan de Matha
17	Sveti Modest Jeruzalemski
18	Sveti Gracijan Tourški
18	Sveti Malahija prorok
18	Blažena Giulia Nemesia Valle
19	Blaženi Urban V.
19	Sveti Anastazije I.
19	Blaženi Guglielmo di Fenoglio
20	Sveti Dominik iz Silosa
20	Sveti Filogonije
20	Sveti Vincenzo Romano
21	Sveti Petar Kanizije
21	Blaženi Oton Pulski
21	Blažena Angela Truszkowska
22	Sveta Francesca Cabrini
22	Blažena Jutta iz Sponheima
22	Sveti Flavijan
23	Sveti Ivan Kentski
23	Sveti Antun od Svete Ane Galvão
23	Sveti Dagobert
24	Badnjak
24	Sveti Charbel Makhlouf
24	Sveti Jakov patrijarh
24	Sveti Adam i Eva
25	Božić
25	Sveti Petar Nolasco
25	Blaženi Jacopone da Todi
26	Sveti Stjepan
26	Sveti Dionizije papa
26	Blaženi tajlandski mučenici
26	Službenica Božja Tarsilla Osti
27	Sveti Ivan Evanđelist
27	Blaženi Francesco Spoto
27	Blažena Sára Salkaházi
27	Blaženi Ján Havlík
28	Sveta Obitelj
28	Nevina dječica
28	Sveta Fabiola Rimska
28	Sveta Caterina Volpicelli
29	Sveti Toma Becket
29	Sveti David, prorok i kralj
29	Sveti Trofim iz Arlesa
30	Blažena Eugenia Ravasco
30	Blažena Margherita Colonna
30	Sveti Eugen Milanski
31	Sveti Silvestar
31	Sveti Ivan Franjo Régis
31	Sveta Melanija Mlađa

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveta Lucija

Sveta Lucija

Danas slavimo još jednu miljenicu vjerničkoga puka, svetu Luciju, djevicu i mučenicu iz Sirakuze na Siciliji. Prema predaji rodila se oko 283. u Sirakuzi. Najstarije legende o njoj potječu iz V. i VI. stoljeća. Zbog ozdravljenja majke zavjetovala se na djevičanstvo, a svoj miraz razdijelila je siromasima. Poganskim vlastima prijavio ju je kao kršćanku njezin nesuđeni muž. Za cara Dioklecijana mučena je kao kršćanka i prema predaji pogubljena 304. u Sirakuzi. Po kasnijim legendama, prije smaknuća su je oslijepili, a po nekima si je sama iskopala oči kako bi od sebe odvratila poganskog zaručnika. Neke pak legende tvrde da joj se vid vratio prije smrti. Zbog toga se najčešće prikazuje u likovnoj umjetnosti s očima na tanjuru ili pladnju. U srednjem vijeku njezin je današnji blagdan bio dan primirja i sklapanja ugovora. Legenda joj stavlja u usta i ove riječi: „Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga“. Poganskom mučitelju kazala je također: „Ako mi na silu oduzmeš čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću na nebu imati dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom“. Krvnik ju je probo mačem.

Njezino ime znači „svijetla“ i na neki način naviješta veliko svjetlo božićne noći. Uz njezin lik vezane su razne legende i običaji u sjevernoj i istočnoj Europi. U narodu vlada uvjerenje da će naredne godine u pojedinim mjesecima biti onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od svete Lucije do Božića. Na današnji dan u nekim se hrvatskim krajevima sadi pšenica da bi proklijala i zazelenila se o Božiću. U Sirakuzi se nalazi glasovita bazilika svete Lucije, odredište mnogih pobožnih hodočasnika. Rimski kanon ili prva euharistijska molitva spominje Luciju poslije pretvorbe, a ušla je i u Litanije svih svetih. Kod nas se osobito štuje u Dubrovniku, gdje ima oltar u crkvi svetoga Vlaha. Zazivaju je kod sljepoće, očnih bolesti, epidemija, grlobolje i krvarenja, a zaštitnica je mučenika, slabovidnih osoba, slijepaca, pisaca, nožara, staklara, seljaka, težaka, sedlara, trgovaca, vitražista te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Turopolje, Velika Gorica, Lukavec kod Velike Gorice, Goršeti kod Brod Moravica, Kostrena, Kastav-groblje, Novi Vinodolski, Skitača kod Raše, Sveta Lucija Pazinska, Sveta Lucija kod Oprtlja, Funtana, Jurandvor na Krku, Banjol na Rabu, Pučišća na Braču, Stari Grad na Hvaru, Potomje kod Orebića). Sretan imendan želimo svim našim Lucijama i Svjetlanama!

Slika: Sveta Lucija

Slika: Sveta Lucija - crkva u Jurandvoru

Slika: Sveta Lucija-župna crkva na Pazinskom polju

Svetac dana - Sveta Odilija

Sveta Odilija

Sveta Odilija (Odile, Odilia, Ottilia), opatica iz VII. i VIII. stoljeća, rodila se 660. u Alsaceu (Elsassu). O njezinom životu kruže mnoge, često različite i prijeporne predaje i legende. Pokušat ćemo ih objediniti u jednu jedinstvenu priču. Alzaški grof Adalrich (Eticho, Athich, Aldaric) dugo je čekao muškog potomka, ali mu je žena rodila djevojčicu. Ispostavilo se da je dijete slijepo. Razjareni velikaš protjerao je slijepu kćer iz svoga grada Hohenburga u planinama Vosges (Vogesen). Njezina majka Bethswinda (Bereswinda) povjerila je Odiliju brizi jedne burgundske seljačke obitelji u Palmi (vjerojatno današnji Baume-les-Dames, Franche-Comté ). Djevojčica je rasla bez ljubavi oca i majke pa se u njezinom srcu od malih nogu razvila ljubav prema dragom Bogu. U dvanaestoj godini stupila je u jedan ženski samostan. Kad je navršila petnaest godina, pokrstio ju je sveti Erhard, biskup Regensburga. Tada se dogodilo čudo i Odilija je progledala. Njezina majka doznala je za to čudo i poslala u samostan sina Hughesa, godinu dana mlađeg od Odilije, da sestru dovede kući. Kad je Hughes doveo Odiliju pred oca, on se silno razljutio na sina, udario ga mačem i nehotice ga usmrtio. Otilija ga je na čudesan način oživjela, a otac se pokajao i dopustio Odiliji da ostane živjeti s obitelji. Kad je jednog dana neki velikaš zaprosio Odilijinu ruku, grof Adalrich mu je obećao kćerku. Tada je Odilija pobjegla preko rijeke Rajne i sakrila se u jednoj pećini u dolini Musbachtal, nedaleko njemačkog grada Freiburga im Breisgau (Baden-Württemberg). Po nekim drugim izvorima njeno sklonište nalazilo se kod Arlesheima, nedaleko Basela u Švicarskoj. Vratila se tek kad je dobila očevo obećanje da je neće siliti na udaju. Otac joj je darovao dvorac Hohenburg i sagradio joj opatiju, u kojoj je do smrti boravio i on, zajedno sa suprugom. Oko Odilije okupilo se uskoro stotinjak njezinih sljedbenica i ona je postala nadstojnica glasovite augustinske opatije Hohenburg.

To je bilo njezino omiljeno mjesto, gdje je sate i sate provodila u molitvi i primala hodočasnike, a mnogi od njih dolazili su iz dalekih zemalja. U podnožju planine Odilija je nakon viđenja, u kojem joj se ukazao sveti Ivan Krstitelj, osnovala i drugi samostan, Niedermünster, a uz njega i bolnicu. Pripisuju joj se mnoga čudesa i ozdravljenja. Na tom mjestu, nazvanom po njoj, Mont Sainte-Odile (Odilienberg), sveta Odilija je preminula na današnji dan, 13. prosinca 720. Tamo je i pokopana u kapeli blizu samostanske crkve. Predaja govori da se nakon smrti nakratko vratila među žive i svojim sestrama opisala ljepote neba. Za svakog žitelja Alsacea to mjesto je prava svetinja, a tamo i danas dolaze brojni hodočasnici iz svih krajeva Europe i svijeta. Sveta Odilija je zaštitnica vida, očiju, slabovidnih osoba, svoga rodnog Alsacea (Elsassa), francuske regije s burnom prošlošću i čestim promjenama državnog suvereniteta (francuskog i njemačkog), te mnogih naselja, župa, crkava i kapela, osobito u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji.

Slika: Sveta Odilija

Svetac dana - Sveti Jodok

Sveti Jodok

Sveti Jodok ili Judok (latinski Jodocus ili Judocus, Jodoc, Judoc, Jocelyn, bretonski Uzec, talijanski Giudoco, engleski Joyce, francuski Josse, njemački Jost i Jobst, flamanski Joost, slovenski Jošt), bretonski svećenik i pustinjak, plemić iz 7. stoljeća, rođen je oko 600. kao sin Judaëla, vladara bretonske kraljevine Dumnonije (poluotok u sjeverozapadnoj Francuskoj) i njegove supruge Pritelle. Njegov stariji brat sveti Judicaël povukao se u samostan i odrekao se prijestolja u Jodocovu korist. Jodoc se školovao kod monaha u Lan Maëlmonu kraj Dinana (danas departman Côtes-d'Armor, sjeverna Bretanja). Nakon hodočašća u Rim (oko godine 636) Jodoc se odrekao bogatstva i kraljevskog položaja kako bi postao svećenik. Prema predaji, bacio je kraljevsku krunu na zemlju, a na tom mjestu izbio je izvor svježe vode. Za svećenika ga je zaredio biskup Amiensa, a potom je Jodok službovao sedam godina kao kapelan grofa Haymona, vladara Ponthieua (Pikardija, sjeverna Francuska). Živio je nakon toga osam godina kao pustinjak u Brahicu (danas Raye-sur-Authie, departman Pas-de-Calais), a potom od 652. na osamljenom mjestu, okruženom rijekom, kod Runiaca (danas Montreuil-sur-Mer). Jedino društvo činile su mu ribe i ptice, njegovi ljubimci. Kad ga je ugrizla zmija, Jodok se povukao dublje u šumu.

Po njemu je to mjesto s glasovitom benediktinskom opatijom, u blizini ušća rijeke Canche u Engleski kanal, kasnije nazvano Saint-Josse-sur-Mer (departman Pas-de-Calais, sjeverna Francuska). Tamo je Jodok sagradio dva mala drvena oratorija, posvećena svetima Petru i Pavlu. Preminuo je oko 669. u Saint-Josseu i pokopan u tamošnjoj crkvi. Neki monasi iz Bretanje, koji su pobjegli pred normanskim pljačkašima, donijeli su 903. sa sobom u Englesku neke Jodokove relikvije, pohranjene potom u katedrali u Winchesteru (Hampshire). Neke relikvije nađene su 977. u Flandriji, a ima ih i u drugim europskim krajevima. Sveti Jodok je u srednjem vijeku bio vrlo popularan svetac u Engleskoj pa se njegovo ime spominje i u „Canterburyjskim pričama“ („Priča Žene uz Batha“) Geoffreyja Chaucera. Štovanje svetog Jodoka proširilo se iz Francuske u Nizozemsku, Belgiju, Englesku, Njemačku, Austriju, Švicarsku i Skandinaviju, a o njemu kruže mnoge legende i pripisuju mu se brojna čudesa. Zazivaju ga kod zmijskih ugriza, potištenosti, groznice, požara, kuge, oluje i brodoloma, a zaštitnik je pekara, slijepaca, brodara, pomoraca, skelara, hodočasnika, putnika, vinogradara, bolnica, ubožnica, stoke i žetve. Posvećene su mu brojne crkve i kapele diljem Europe, a mnoga naselja nazvana su njegovim imenom, među njima i Sveti Jošt nad Kranjem u Sloveniji (planinski vrh, naselje i crkva).