SVECI MJESECA - STUDENI

1	Svi Sveti
1	Sluga Božji Josip Lang
1	Sveti Zygmunt Gorazdowski
2	Dušni dan
2	Sveti Just iz Trsta
2	Sveta Ruta
3	Sveti Hubert
3	Sveti Martín de Porres
3	Sluga Božji Placido Cortese
4	Sveti Karlo Boromejski
4	Sveti Malahija iz Armagha
4	Blaženi Pavol Peter Gojdič
5	Sveti Emerik
5	Sveti Elizabeta i Zaharija
5	Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić
6	Sveti Leonard
6	Sveti Pavao Carigradski
6	Sveti Willibrord
7	Sveti Engelbert
7	Blaženi Antonio Baldinucci
7	Sveti Prosdocim
8	Blaženi Ivan Duns Scot
8	Sveti Adeodat
8	Sveti Geoffroy iz Amiensa
9	Blaženi Gracija Kotorski
9	Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva
9	Sveti Teodor iz Amasije
10	Sveti Leon Veliki
10	Sveti Andrija Avellino
10	Blažena Odette Prévost
11	Sveti Martin
11	Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici
11	Sveti Ivan Milosrdni
12	Sveti Jozafat
12	Sveti Emilijan
12	Sveti Astrik
13	Sveti Stanislav Kostka
13	Sveti Brcko
13	Sveta Agostina Pietrantoni
14	Sveti Nikola Tavelić
14	Sveti Ivan Trogirski
14	Sveti Laurence O'Toole
15	Sveti Albert Veliki
15	Sveti Josip Pignatelli
15	Sveti Leopold Austrijski Pobožni
16	Sveta Margareta Škotska
16	Sveta Gertruda
16	Sveti Edmund Rich
17	Sveta Elizabeta Ugarska
17	Sveti Dionizije Aleksandrijski
17	Sveti Roque González, Alfonso Rodríguez i Juan del Castillo
17	Blažena Salomea Krakovska
18	Sveta Rose Philippine Duchesne
18	Blažena Karolina Kózka
18	Sveti Noa
19	Sveta Matilda von Hackeborn
19	Sveti Rafael Kalinowski
19	Sveti Obadija
19	Sveti Faust Aleksandrijski
20	Sveti Feliks de Valois
20	Sveti Bernward iz Hildesheima
20	Blažena Anna Kolesárová
21	Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja
21	Sveti Mauro Porečki
21	Sveti Gelazije I
22	Sveta Cecilija
22	Sveti Filemon, Apija i Arhip
22	Sveti Pedro Esqueda Ramírez
23	Krist Kralj
23	Sveti Klement
23	Sveti Kolumban
23	Sveti Spes
24	Sveti vijetnamski mučenici
24	Sveti Krševan
24	Sveti Albert iz Leuvena
25	Sveta Katarina
25	Sluga Božji Ante Josip Tomičić
25	Blažena Elizabeta iz Reutea
26	Sveti Leonardo da Porto Maurizio
26	Sveti Ivan Berchmans
26	Blaženi Giacomo Alberione
27	Sveti Virgilije
27	Sveti Francesco Antonio Fasani
27	Blaženi Bernardino iz Fosse
28	Sveti Jakov Markijski
28	Sveti Grgur III.
28	Sveti Grgur Nisenski
29	Sveta Katarina Labouré
29	Sveti Saturnin i Sizinije
29	Sveti Krispin i Krispinijan
30	Sveti Andrija
30	Sveti Silvestar Guzzolini
30	Sveti Cuthbert Mayne

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Blaženi Gracija Kotorski

Blaženi Gracija Kotorski

Danas s radošću slavimo hrvatskoga blaženika Graciju Kotorskog ili Graciju iz Mula. Rodio se 27. studenoga 1438. u Mulu (Boka Kotorska) kao Pavao, jedinac u siromašnoj ribarskoj obitelji Krilović. Ribar i pomorac, 1468. došao je u Mletke i nakon jedne propovijedi blaženog Simonea iz Camerina ostavio je sve i pristupio augustinskom redu. Uzeo je ime Gracija (Graziano) te služio kao brat laik, vrtlar i sakristan, najprije u augustinskom samostanu Monteortone kod Padove, a potom, nakon 15 godina, u samostanu na otočiću San Cristoforo, između Venecije i Murana. Mistik, veliki štovatelj Euharistije, kao redovnik provodio je život u postu, molitvi, pokori i pobožnosti prema Djevici Mariji, a u slobodno vrijeme provodio je sate i sate u klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu.
Posebno su mu na srcu bili siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata, a naročito je pomagao gubavce. Svakom je pružio koricu kruha i riječ utjehe. Hodao je bosonog i gologlav i ljeti i zimi, a prema legendi nad njegovom je ćelijom uvijek sjalo neko tajnovito svjetlo. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivali su mu brojna čudesna djela i ozdravljenja. Premda je živio u skrovitosti, umro je na glasu svetosti na današnji dan 1508. u Mlecima. Bokeljski Hrvati su 1810. u velikom narodnom slavlju prenijeli njegove relikvije u Muo, gdje se danas nalazi njegovo svetište. Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 1889. Sin zaljeva hrvatskih svetaca, zaštitnik je pomiritelja, ribara, radnika, neženja, vrtlara, pokornika i pomoraca.

Slika: Blaženi Gracija Kotorski

Slika: Svetište blaženog Gracije Kotorskog - župna crkva Pomoćnice kršćana u Mulu

Svetac dana - Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva

Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva

Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva (Élisabeth de la Trinité), francuska bosonoga karmelićanka, mističarka, rođena je kao Élisabeth Catez 18. srpnja 1880. u vojnoj bazi Avord (Farges-en-Septaine) nedaleko Bourgesa (departman Cher, središnja Francuska). Obitelj je 1892. preselila u Dijon. Njezin otac Joseph Catez, časnik francuske vojske, iznenada je preminuo 1887. pa se majka Marie Rolland sama morala brinuti za odgoj dviju kćeri. Elizabeta je bila ljupka djevojčica dobrog srca, ali izuzetno živahna, svojeglava i naprasita. Bila je glazbeno nadarena, svirala je glasovir i s trinaest godina osvojila prvu nagradu na konzervatoriju u Dijonu. Godinu dana kasnije, 1894, nakon jedne svete pričesti, Elizabeta je osjetila da ju Gospodin zove u karmelićanske redove i zavjetovala se na trajno djevičanstvo. Njezina majka zatražila je od nje da na odlazak u samostan pričeka do punoljetnosti. Omiljena u društvu, s majkom i sestrom Marguerite sudjelovala je u brojnim aktivnostima: izleti, ples, tenis, sviranje glasovira, more, planine, prijateljstva, rad u župi, pjevanje u crkvenom zboru, posjeti bolesnicima, poučavanje vjeronauka i skrb o radničkoj djeci. Iznad svega i prije svega za nju je značila molitva. Napisala je: “Iako usred svijeta, možemo slušati Boga u tišini srca koje želi jedino Njega… Nakon svih tih okupljanja i slavlja, moja je utjeha sabrati se i radovati se u Tvojoj prisutnosti.” Bila je posebno sretna kad je otkrila otajstvo Presvetog Trojstva u svoj njegovoj punini pa je njemu u čast izabrala i svoje redovničko ime. Protivno majčinim savjetima, stupila je 2. kolovoza 1901. u karmelićanski samostan u Dijonu, 200 metara udaljen od njezinog doma, a svečane zavjete položila je 11. siječnja 1903. Odmah je osvojila ostale sestre svojom sabranošću i susretljivošću. Dragog Boga tražila je i pronalazila u radu i molitvi, iako je povremeno doživljavala krize i tonula u mrak. Na dan polaganja zavjeta osjetila je neizmjernu svjetlost. Ostavila je za sobom 342 pisma, dnevnik, 17 intimnih bilješki, 122 pjesme i 4 duhovna traktata. Njima nam Elizabeta šalje svoju jednostavnu i duboku poruku. Zašto ići daleko i tražiti iskustvo božanskoga, kad je Bog, koji je sama Ljubav, prisutan u najdubljem dijelu našega srca? Svi smo ljubljeni, svi smo djeca Božja, svi smo pozvani euharistijskom stolu, svi se možemo predati Ljubavi.

Oboljela je u vrijeme korizme 1905, od tada neizlječive Addisonove bolesti, rijetke kronične bolesti koja nastaje kao posljedica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žlijezdi. Prebačena je u proljeće 1906. u bolnicu i sve više nestajala u Bogu. “San mi je preobraziti se u Isusa Raspetoga i to mi daje toliku snagu u trpljenju… Shvaćam kako je bol objava ljubavi…” O Uzašašću čula je u dubini duše ove riječi: “Ako me tko ljubi… i Otac moj će ljubiti njega i k njemu će doći i kod njega se nastaniti”. Elizabeti su se objavile tri osobe Presvetoga Trojstva i njihova nazočnost više se nikada u njoj neće izbrisati. Njezine posljednje razumljive riječi zvučale su poput pjesme: “Idem u svjetlost, u ljubav, u život…” Pred kraj života počela je nazivati samu sebe “Laudem Gloriae” (“pohvalom slave”). Njezina duhovnost podsjeća na njezinu suvremenicu i sunarodnjakinju, karmelićanku iz Lisieuxa, svetu Tereziju od Djeteta Isusa. Elizabeta je konačno utonula u Presveto Trojstvo na današnji dan, 9. studenoga 1906, u Dijonu (departman Côte-d'Or, Burgundija). Blaženom ju je proglasio 25. studenoga 1984. papa Ivan Pavao II. Predstavio ju je tada kao “novo svjetlo koje nam svijetli, novu pouzdanu i sigurnu vodilju.” Rekao je tom prilikom: “Evo mlade kršćanke iznimno revna srca, koja može progovoriti mladima, kao i svim tragateljima za apsolutnim… Otkrit ću vam i njenu tajnu. To je ona unutarnja prisnost s Bogom, koja poput divnoga sunca osvjetljuje i moj život.” Svetom ju je 16. listopada 2016. proglasio papa Franjo. Svetu Elizabetu zazivaju kod smrti roditelja i tjelesnih boli, a zaštitnica je bolesnika.

Slika: Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva

Svetac dana - Sveti Teodor iz Amasije

Sveti Teodor iz Amasije

Sveti Teodor iz Amasije, rimski vojnik, mučenik, poznat i kao Teodor Tiro (Theodoros Teron, Theodore the Tyro, Teodoro Tirone, Teodor Regrut), zaštitnik Korčule (kao sveti Todor), prvi zaštitnik Venecije, rođen je u 3. stoljeću u Euchaïti (danas tursko naselje Avkat/Beyözü). Prvi ga je u svojoj panegiričkoj homiliji krajem 4. stoljeća spomenuo biskup Grgur Nisenski. Teodor je bio levantskog podrijetla, po nekim izvorima iz Cilicije, po drugima iz Armenije. Vojnik u rimskoj legiji u Pontu na Crnom moru, nazvan je Teodor Tiro, po jednim izvorima jer je bio pripadnik Tirske kohorte (po imenu grada Tira), po drugima jer je bio „tīrō“ (latinski novak, regrut). U zapadnom kršćanstvu obično ga nazivaju Teodor iz Amasije (po imenu grada, gdje je pretrpio mučeništvo), a u istočnom kršćanstvu često ga zovu Teodor Regrut (Novak). Kad je počeo progon kršćana pod carem Maksimijanom (305-311), Teodor nije krio da je i on kršćanin, te je zbog toga osuđen i zatvoren u tamnicu u Amasiji (Amasea, Amasya, danas sjeverna Turska). Kad je privremeno pušten na slobodu, u Amasiji je zapalio hram poganske božice Kibele. Zbog toga je ponovno zatvoren u tamnicu. Tamnica je bila zapečaćena jer je sudac želio da Teodor umre od gladi. Po kršćanskoj tradiciji, njemu se u tamnici javio Isus Krist i ohrabrio ga govoreći: „Ne boj se Teodore, ja sam sa tobom. Ne uzimaj više zemaljske hrane i pića, jer ćeš biti u drugom životu, vječnom i neprolaznom, sa mnom na nebesima.“ Legenda govori da se u tom trenutku pojavilo mnoštvo anđela pa se cijela tamnica osvijetlila. Anđele su vidjeli i stražari te su se jako uplašili. Nakon tog događaja Teodor je izveden iz tamnice, podvrgnut strašnim mukama i spaljen na lomači. Preminuo je 17. veljače 306. u Amasiji.

Štovanje svetog Teodora proširilo se u 6. stoljeću s Istoka na Zapad. Najstariji tekst o mučeništvu svetog Teodora objavio je glasoviti hagiograf, belgijski isusovac Hippolyte Delehaye u svojoj knjizi „Grčke legende o svecima vojnicima“ („Les Légendes grecques des saints militaires“, 1909). Prema drugim izvorima sveti Teodor je bio poznat pod imenom Teodor Stratelates („General“). Bio je zapovjednik garnizona u Galaciji, također mučenik, umoren 319. u Herakleji (Lukanija, južna Italija), a Crkva ga je počela slaviti u 9. stoljeću. Proglašen je bratom svetog Jurja i također mu je pripisano ubijanje zmaja. Na njegovom kipu (stup na Trgu svetog Marka u Veneciji) zmaj je predstavljen kao krokodil. Neko vrijeme čak se smatralo da su postojala dva Teodora (Regrut i General), ali su znalci s vremenom utvrdili da se radi o jednom, istom svecu. U 12. stoljeću Teodorovo tijelo preneseno je u talijanski grad Brindisi (Apulija), gdje ga slave kao zaštitnika grada. Bio je i prvi zaštitnik Venecije, sve dok 828. nisu u grad dopremljene relikvije svetog Marka. Svetom Teodoru posvećene su brojne crkve diljem kršćanskog Istoka i Zapada, a njegove relikvije nalaze se u mnogim naseljima. Zazivaju ga kod oluja i nalaženja izgubljenih stvari, a zaštitnik je vojnika i vojnih postrojbi (svojedobno križara).

Papa Klement XII. udovoljio je molbama korčulanskog biskupa Vinka Kosovića i građana Korčule, darujući im relikviju-tijelo svetog Teodora. Pronađeno je u rimskim katakombama svetog Kalista i poslano 1736. u Korčulu. Sveti Teodor s vremenom je u Korčuli preimenovan u svetog Todora. Njegovo javno štovanje započelo je 1756. Veliko vijeće izabralo je svetog Todora kao zaštitnika grada. Kao njegov blagdan u Korčuli je izabran 29. srpnja. Od tada sveti Todor postaje sastavni dio identiteta grada Korčule, što se ogleda u postojanju desetak svečevih prikaza u korčulanskim sakralnim prostorima i zbirkama. Sveti Todor zaštitnik je Grada Korčule i suzaštitnik korčulanske župe svetog Marka.