Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici - 11. studeni

Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici

Blaženi Kamen Vičev, blaženi Pavel Džidžov i blaženi Jozafat Šiškov, bugarski mučenici, svećenici, augustinci asumpcionisti, dali su 1952. život za Krista Gospodina kao žrtve bezbožnog komunizma. Asumpcionisti su crkveni red što ga je osnovao Emmanuel d'Alzon 1845. u Nîmesu kao Kongregaciju augustinaca od Uznesenja, za obranu i širenje kršćanske vjere te ujedinjenje odijeljenih crkava. Od početka XX. stoljeća uspješno su djelovali u Rusiji, Turskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i Srbiji. Blaženi Kamen rođen je kao Petar Vičev 23. svibnja 1893. u selu Sremu nedaleko Topolovgrada (oblast Haskovo) u Bugarskoj. Potječe iz pobožne pravoslavne seljačke obitelji, a školovao se u rodnom Sremu i u Odrinu (danas Edirne u Turskoj). Ušao je 1910. u novicijat augustinaca asumpcionista u Gempeu kod Sint-Joris-Wingea (Belgija) i uzeo redovničko ime Kamen. Studirao je filozofiju i teologiju u belgijskom gradu Leuvenu (Louvainu). Nakon završetka studija, 1918, postao je profesor u Visokoj školi svetog Augustina u Plovdivu. Bio je od 1920. profesor teologije u istanbulskom sjemeništu. Za svećenika istočnog obreda zaređen je 22. prosinca 1921. u Istanbulu. Nastavio je sa školovanjem u Rimu i Strasbourgu, gdje je 1929. doktorirao teologiju. Vratio se 1930. u Plovdiv, gdje je djelovao kao rektor, dekan i profesor filozofije. Bio je istaknuti ekumenist i ustrajno je radio na poboljšanju međureligijskih odnosa. U katoličkoj školi, na čijem je bio čelu, studirali su osim katolika istočnog i zapadnog obreda i pripadnici drugih vjera, pravoslavci, muslimani i Židovi. Uz profesorski posao objavljivao je znanstvene i publicističke radove u mnogim časopisima, često pod pseudonimom. Tako je bilo sve do 2. kolovoza 1948, kada su komunističke vlasti zatvorile školu. Tada je otac Vičev postavljen za rektora sjemeništa u Plovdivu. Iste godine otjerani su iz Bugarske svi stranci, pripadnici vjerskih redova, pa i augustinci asumpcionisti, te je ostalo samo dvadesetak Bugara. Vodili su brigu o pet župa istočnog obreda i o četiri župe zapadnog obreda. Otac Kamen Vičev imenovan je za njihovog provincijala. Bio je izuzetno cijenjen i omiljen kod mladih sjemeništaraca, što komunistima nikako nije odgovaralo. Bilo je to vrijeme surovog progona Crkve, svećenika i crkvenih velikodostojnika u svim komunističkim državama.

Otac Kamen uhićen je 4. srpnja 1952. i optužen za zavjeru Crkve protiv države. Na montiranom procesu proglašen je krivim zbog organizacije špijuniranja za Vatikan te za poticanje rata protiv Sovjetskog Saveza i Bugarske. Osuđen je na smrt strijeljanjem, a kazna je izvršena na današnji dan, 11. studenoga 1952, u centralnom zatvoru u Sofiji. S ocem Kamenom uhićeni su, mučeni i pogubljeni i njegova subraća, augustinci asumpcionisti, svećenici zapadnog obreda, Pavel Džidžov (1919-1952) i Jozafat Šiškov (1884-1952), obojica rodom iz Plovdiva. Tada je strijeljan i biskup Nikopolisa Evgenij Bosiljkov (1900-1952), redovnik pasionist. Njihova tijela komunistički zlotvori bacili su u masovnu grobnicu. Trojicu augustinaca blaženima je proglasio 26. svibnja 2002. u Plovdivu papa Ivan Pavao II. Biskup Bosiljkov proglažen je blaženim 1998. u Rimu. Bugarski parlament službeno je rehabilitirao sve mučenike komunističkog režima 28. srpnja 2010. Ovo je prilika da se u svojim molitvama sjetimo prijateljskog bugarskog naroda, katoličke Crkve u Bugarskoj i svih bugarskih kršćana.

Pomolimo se i za hrvatsku etničku skupinu koja od davnine živi u Bugarskoj. Prema raspoloživim podacima u Bugarskoj živi danas oko 1500 osoba hrvatskog podrijetla. Hrvati u Bugarskoj spominju se već u XVIII. stoljeću, a o njima je 1858. pisao i fra Grgo Martić.