Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Laurence O'Toole - 14. studeni

Sveti Laurence O'Toole

Sveti Laurence O'Toole (irski Lorcán Ua Tuathail, francuski Laurent d'Eu), irski monah i svećenik, nadbiskup Dublina, rođen je 1128. u Castledermotu (grofovija Kildare, jugoistočna Irska) kao sin Murtagha, poglavara klana Murray. Kao desetogodišnjeg dječaka zarobio ga je 1138. kao taoca kralj Leinstera Dermot MacMurrough. Kasnije je Dermot oženio Laurenceovu sestru Mór. Laurence je pušten iz zatočeništva 1140. i predan na odgoj biskupu Glendalougha (grofovija Wicklow, istočna Irska). Tamo je odrastao i školovao se u monaškoj školi. U Glendaloughu je postao monah, a 1154. opat. Trebao je 1160. postati biskup Glendalougha, ali je otklonio s obrazloženjem da nije vrijedan te časti. Prihvatio je naredbu nadređenih i postao 1162. nadbiskup Dublina, kao prvi Irac na tom položaju. Znatno je reformirao način upravljanja i život svećenstva u svojoj nadbiskupiji, obnovio dublinsku Kristovu katedralu te niz župnih crkava, otvarao utočišta za siromahe i napuštenu djecu. Prihvatio je 1172. uvođenje engleskog obreda u liturgiji. Visok i naočit muškarac, bio je poznat po asketskom načinu života, ispod crkvene odjeće nosio košulju od kostrijeti, svake godine u vrijeme korizme povlačio se na 40 dana u spilju svetog Kevina u Glendaloughu, te nikada nije jeo meso i pio vino. Dao bi obojiti svoju vodu, kako ne bi druge za stolom priječio da piju vino.

Bio je glasoviti mirotvorac i posrednik među protivničkim stranama prigodom druge anglonormanske opsade Dublina (1170). Nadbiskupu Laurenceu vjerovali su i poštivali ga predstavnici svih suprotstavljenih strana na tadašnjoj burnoj irskoj javnoj sceni (Irci, Vikinzi, Normani). Boravio je 1171. u Canterburyju (Kent, jugoistočna Engleska). Pripremao se na služenje mise u svetištu Thomasa Becketa, kad ga je napao neki umobolni fanatik i snažno ga opalio toljagom po glavi. Svi u crkvi su pomislili da je Laurence zbog jačine udarca ubijen. On je zatražio da mu donesu vode, blagoslovio je i isprao svoju ranu. Krvarenje se zaustavilo i nadbiskup je odslužio misu.

Laurence O'Toole sudjelovao je 1175. u postizanju sporazuma u Windsoru, kojim je irski kralj Rory O'Conor (Ruairí Ó Conchúir) postao vazalom engleskog kralja Henrika II (isti onaj čiji su pristaše 1070. umorili svetog Thomasa Becketa). Pridonio je kao posrednik prestanku rata. Sudjelovao je 1179. na Trećem lateranskom saboru u Rimu, a papa Aleksandar III. imenovao ga je svojim legatom u Irskoj. Kao uspješni mirotvorac uputio se kralju Henriku II, kako bi se založio za njegov sporazum s irskim poglavarom Roryjem O'Conorom. Preminuo je na povratku, 14. studenoga 1180, od posljedica groznice, u opatiji svetog Viktora u francuskom naselju Eu (danas departman Seine-Maritime, biskupija Rouen, Normandija). Pokopan je u tamošnjoj samostanskoj crkvi, a na njegovom grobu dogodila su se mnoga čudesa. Na tom mjestu podignuta je prekrasna crkva Naše Gospe i svetog Laurencea iz Eua (Collégiale Notre-Dame-et-Saint-Laurent d'Eu). Laurenceovo srce preneseno je u Kristovu katedralu u Dublinu. Svetim ga je 11. prosinca 1225. proglasio papa Honorije III. Zaštitnik je Dublina.