Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Andrija Avellino - 10. studeni

Sveti Andrija Avellino

Sveti Andrija (Andrea) Avellino, talijanski svećenik, redovnik teatinac, sin Giovannija Avellina i Margherite Appella, rođen je kao Lancellotto Avellino 1521. u gradiću Castronuovo di Sant'Andrea (provincija Potenza, Basilicata). Prvi Lancellottov učitelj bio je mjesni župnik, njegov ujak, don Cesare Appella. U susjednom gradiću Seniseu učio je od 1532. književnost, matematiku i glazbu, a 1537. zaređen je za podđakona. Četiri godine pomagao je ujaku u vođenju župe, a za svećenika je zaređen 1545. Studirao je filozofiju u Veneciji, a teologiju u Napulju. Doktorirao je građansko i crkveno pravo. Bio je pravnik kod crkvenog suda u Napulju. Jednom je u sudnici braneći prijatelja svećenika lagao i krivo prisegao. Dobio je parnicu, ali ga je to toliko potreslo da je napustio pravnički poziv i počeo živjeti pokornički. Nadbiskup ga je 1551. poslao u napuljski samostan Sant'Arcangelo a Baiano, u kojem je potpuno popustila disciplina pa je postao ishodištem skandala i predmetom javne poruge. Plemićke obitelji sklanjale su u taj samostan kćeri koje nisu nalazile prikladne ženidbene ponude. Dobrim primjerom, neprestanim radom i uz potporu biskupa uspio je uspostaviti red i disciplinu, ali su ga korisnici nereda u tom samostanu jedne noći napali i ozbiljno ranili. Sklonio se na oporavak u teatinski samostan svetog Pavla.

Stupio je 1556. u red teatinaca, čiji je osnivač 1533. bio sveti Gaetano di Thiene. Redovničke zavjete položio je 1558. Uzeo je ime Andrea u čast prvopozvanog i razapetog apostola. Od 1560. do 1570. bio je učitelj teatinskih novaka. Od 1570. do 1582. djelovao je uglavnom na sjeveru Italije, utemeljio teatinske samostane u Milanu i Piacenzi i pomogao pri osnivanju mnogih drugih, diljem Italije. Potom se vratio u Napulj, u kojem se isticao kao mirotvorac i savjetnik mnogih uglednika. Glasoviti propovjednik i ispovjednik, omiljeni misionar i duhovni vođa, obratio je mnoge ljude. Ostavio je za sobom brojne duhovne rasprave i pisma. Bio je prijatelj i savjetnik svetog Karla Boromejskog. Kao samozatajni redovnik, odan služenju subraće i siromašnog puka, doživio je duboku starost u teatinskom samostanu San Paolo Maggiore u Napulju. Na današnji dan, 10. studenoga 1608, uputio se ujutro na služenje svete mise, a došavši do oltarskih stepenica doživio je moždani udar i odmah preminuo. Pokopan je u napuljskoj bazilici San Paolo Maggiore. Posjedovao je dar proroštva i pripisuju mu se mnoga čudesa. Zazivaju ga kod srčanih i moždanih udara, a štuju ga kao zaštitnika nenadane i spokojne smrti. Zaštitnik je Sicilije, Napulja, Monasteracea (provincija Reggio Calabria) i Badolata (provincija Catanzaro, Calabria). Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1712. papa Klement XI.