SVECI MJESECA - STUDENI
DEKANAT
O ŽUPI
- Povijest župe
- Župa danas
- Župna crkva
- Župni ured
- Župna crkva - brošura
- O svetom Nikoli
- Svećenici iz našeg kraja
- Sestre milosrdnice
- Raspored svetih misa
ZAJEDNICE
- Zbor mladih
- Crkveni zbor
- Ministranti
- Župno ekonomsko vijeće
- Župno pastoralno vijeće
- Župni Caritas
- Obiteljska zajednica
- Liturgijska zajednica
- Zajednica mladih
- Ministrantska zajednica
- Duhovni kutak
- Misao dana
- Putnik
- Udruga svetog Vinka Paulskog
- Dječja grupa
LINKOVI
Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani
Sveti Dionizije Aleksandrijski - 17. studeni
Sveti Dionizije (Dionysius) Aleksandrijski ili sveti Dionizije Veliki, biskup i mučenik, rođen je u bogatoj poganskoj obitelji oko godine 190, u egipatskom gradu Aleksandriji. Na kršćanstvo se obratio u zrelim godinama, nakon pomnog proučavanja Svetog pisma i djela crkvenih otaca, ali i krivovjernih učenja. Neposredan povod njegovom obraćenju bila je vizija, u kojem mu je Svevišnji poručio da mora dobro poznavati krivovjerje koje razdire Crkvu Kristovu, kako bi ga mogao iskorijeniti. U aleksandrijskoj katehetskoj školi učitelj mu je bio veliki grčki crkveni pisac Origen. Kad je Origen 231. otišao u Cezareju Palestinsku, tadašnji aleksandrijski patrijarh Heraklo povjerio je Dioniziju vođenje aleksandrijske škole. Nakon Heraklove smrti, Dionizije ga je 247. zamijenio na nadbiskupskoj stolici. Ubrzo nakon toga, godine 250, car Decije naredio je sveopći progon kršćana. Prefekt Sabinus poslao je na Dionizija ubojicu, pred kojim se sakrio u posljednji trenutak. Uspio je pobjeći iz grada i skrivao se do 251. u libijskoj pustinji. Živio je u tajnosti, a svojim vjernicima redovito je slao pisma u kojima ih je poticao da ostanu čvrsti u svojoj kršćanskoj vjeri. U vrijeme Novacijanovog raskola, 251, podržavao je papu Kornelija. Kad je u Aleksandriji 252. izbila kuga, sa svojim svećenicima i đakonima posjećivao je i tješio bolesnike i umiruće. Za vladavine cara Valerijana (253-260) kršćani su bili progonjeni u cijelom Rimskom carstvu. Biskup Dionizije protjeran je najprije u Libiju, a 257. u pustinju kod jezera Mareotis (Maryut), južno od Aleksandrije.
Vratio se 260. u Aleksandriju i gorljivo štitio svoje vjernike u vrijeme gladi i građanskih nemira. Taj mudri, blagi i sveti biskup ubraja se među najznačajnije teologe ranoga kršćanstva. Bio je spreman ponovno primiti u Crkvu one otpadnike, koji su se iskreno pokajali, a priznao je kao važeća i ona krštenja koja su obavili heretički svećenici. Posebno je bio blag prema onim vjernicima koji su klonuli u vrijeme progona i privremeno se odrekli vjere u Krista Gospodina. Održavao je mir i dijalog sa svim pojedincima i skupinama, koje su imali drugačija stajališta od njega, ali je krivovjercima uvijek tumačio vlastita mišljenja. Često je protivnike pozivao na javnu raspravu, nakon koje su mnogi prelazili na njegovu stranu. O svetom Dioniziju i njegovim stajalištima doznajemo iz njegove očuvane korespondencije. Bila su glasovita i njegova tradicionalna uskrsna pisma, a napisao je i zanimljivu raspravu o knjizi Otkrivenja. Njegove vrline i djela potakla su svetog Bazilija da Dioniziju pridoda i nadimak Veliki. Zbog pretrpljenih progonstava proglašen je i mučenikom. Preminuo je 22. ožujka 264. u Aleksandriji.
Slika: Sveti Dionizije Aleksandrijski
Slika: Sveti Dionizije Aleksandrijski
Slika: Sveti Dionizije Aleksandrijski
Slika: Sveti Dionizije Aleksandrijski
Slika: Sveti Dionizije Aleksandrijski
