Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Willibrord - 6. studeni

Sveti Willibrord

Sveti Willibrord (Villibrordus), anglosaksonski misionar, „apostol Friza“, prvi biskup Utrechta, rođen je 658. u Northumbriji (danas sjeverna Engleska) kao sin svetog Hilgisa, Saksonca iz Ripona, koji se kasnije povukao u osamu i sagradio malo svetište svetog Andrije blizu ušća rijeke Humber. Willibrord se školovao u benediktinskoj opatiji Ripon (sjeverni Yorkshire) i bio sljedbenik svetog Wilfrida, biskupa Yorka. Benediktinski redovnik. boravio je od 678. u irskoj opatiji Rath Melsigi (grofovija Carlow) gdje se školovao kod svojeg zemljaka, svetog Egberta. S trideset godina zaređen je za svećenika. Na zahtjev franačkog vladara Pipina iz Herstala sveti Egbert poslao je 690. Willibrorda i njegovih jedanest drugova kao misionare u Friziju, na sjeverne franačke granice, kako bi pokrstili poganske Frize, na obali Sjevernog mora. Papa Sergije I. imenovao je 21. studenoga 695. u Rimu Willibrorda biskupom Friza sa sjedištem u Utrechtu (središnja Nizozemska). Tada je Willibrordu dao ime Klement.

U Utrechtu je Willibrord sagradio svoju katedralu. Podigao je mnoge crkve i utemeljio više samostana, među njima 698. opatiju Echternach (danas u istočnom Luksemburgu). U početku Willibrord nije imao uspjeha u svojem misionarskom djelovanju zbog otpora frizijskog kralja Radboda. Tek nakon Radbodove smrti, 719, imao je više uspjeha, uz zaštitu franačkog vladara Karla Martela te uz pomoć drugih misionara, među njima i svetog Bonifacija. Preminuo je 7. studenoga 739. u Echternachu, u samostanu koji je podigao. Pripisuju mu se mnoga čuda. Njegove relikvije nalaze se u bazilici u Echternachu i u katedrali svete Katarine u Utrechtu. Svake godine na duhovski utorak u Echternachu se održava takozvana „plesna procesija“ („Echternacher Springprozession“), na kojoj tisuće sudionika i gledatelja odaju počast Willibrordu, svecu kojeg često nazivaju apostolom Beneluxa. Zaštitnik je Luksemburga, Nizozemske, Belgije, nadbiskupije Utrecht, luksemburških ministranata, epileptičara te mnogih župa, crkava i kapela u Luksemburgu, Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj.