Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Blaženi Pavol Peter Gojdič - 4. studeni

Blaženi Pavol Peter Gojdič

Blaženi Pavol Peter Gojdič, Rusin, grkokatolički slovački biskop, redovnik bazilijanac, mučenik, rođen je 17. srpnja 1888. u naselju Ruské Pekľany (okrug Prešov, sjeveroistočna Slovačka) kao Peter Gojdič, treće dijete rusinskog grkokatoličkog svećenika Štefana Gojdiča i njegove supruge Anne Gerbery. Osnovnu i srednju školu polazio je u Cigeľki, Bardejovu i Prešovu. Od 1907. studirao je teologiju u Prešovu i Budimpešti, gdje je sebe i svoj rad posvetio Presvetom Srcu Isusovom. Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1911. u prešovskoj grkokatoličkoj katedrali, zajedno sa svojim starijim bratom Kornelom. Neko vrijeme pomagao je na župi svojem ocu Štefanu, a potom od 1912. djelovao kao prefekt eparhijskog sjemeništa, predavao vjeronauk u višim razredima srednje škole i bio voditelj biskupijskog arhiva. Odlučio je postati redovnik i stupio 20. srpnja 1922. u Red svetog Bazilija Velikog u samostanu svetog Nikole (Černeča hora), nedaleko od Mukačeva (Podkarpatská Rus, Ukrajina). Zavjete je položio 27. siječnja 1923. i uzeo redovničko ime Pavol. Imenovan je 14. rujna 1926. apostolskim administratorom u Prešovu, a prigodom ustoličenja izjavio je: „S Božjom pomoću želim biti otac siročadi, podrška siromaha i tješitelj žalosnih“. Za biskupa je posvećen 25. ožujka 1927. u Rimu (posvetitelj je bio križevački biskup Dionizije Njaradi), a njegovo biskupsko geslo glasilo je: „Bog je ljubav, ljubimo ga!“ Promicao je duhovni život klera i laika, osnivao nove župe, gradio sirotišta, osnovao 1936. grkokatoličku školu u Prešovu, podržavao izdavanje vjerskih časopisa, promicao pobožnost Srcu Isusovom. Imenovan je 13. travnja 1939. apostolskom administratorom u Mukačevu, a zbog teškoća u suradnji s lokalnim vlastima ponudio ostavku na taj položaj. Papa Pio XII. to nije prihvatio i imenovao ga je 8. kolovoza 1940. biskupom Prešova. Biskup Gojdič svesrdno se u onim teškim ratnim vremenima zauzimao za Židove i štitio ih od progona. Postao je 15. siječnja 1946. poglavarom svih grkokatolika u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Dolaskom komunista na vlast Crkva se suočila s ozbiljnim problemima. Staljinisti su krenuli u žestok obračun s grkokatolicima i naredili im da se pripoje ruskoj Pravoslavnoj crkvi. Vlasti su biskupa Gojdiča izolirale od njegovog klera i njegovih vjernika. Pokušali su ga potkupiti i ponudili su mu potporu ako prekine s Rimom i papom, a on je to neprestano odbijao. Zlotvori su 28. travnja 1950. stavili Grkokatoličku crkvu izvan zakona. Biskup Pavol je zatvoren i na montiranom procesu u siječnju 1951. optužen za izdaju. Osuđen je na doživotni zatvor i lišen građanskih prava. Selili su ga iz zatvora u zatvor i neprestano ga zlostavljali. On je odgovarao tihom molitvom i potajnim služenjem liturgije. Prigodom amnestije, godine 1953, doživotna kazna smanjena mu je na 25 godina zatvora. U jednom trenutku vlasti su mu predložile da će ga pustiti iz zatvora u Prešovu ako postane patrijarh Pravoslavne crkve u Čehoslovačkoj. Vladika Pavol Peter Gojdič objasnio je zlikovcima da bi to bio grijeh protiv Boga, izdaja Svetog oca, njegove savjesti i proganjanih vjernika. Zatvorska kazna se nastavila, zlostavljanja su učestala pa je na kraju potpuno narušeno mučenikovo zdravlje. Među narodom omiljen kao „čovjek sa srcem od zlata“, završio je u zatvorskoj bolnici u Leopoldovu (okrug Hlohovec, Trnavský kraj, zapadna Slovačka), gdje je i umro, na svoj 72. rođendan, 17. srpnja 1960. Zakonski je rehabilitiran 27. rujna 1990. i tada su mu posmrtno dodijeljena najviša državna odlikovanja. Od 15. svibnja 1990. njegove relikvije počivaju u grkokatoličkoj katedrali svetog Ivana Krstitelja u Prešovu. Blaženim ga je 4. studenog 2001. proglasio papa Ivan Pavao II. Proglašen je 2007. Pravednikom među narodima u jeruzalemskom Yad Vashemu.