Abecedni popis - svetkovine, blagdani, spomendani

Sveti Ivan Milosrdni - 11. studeni

Sveti Ivan Milosrdni

Sveti Ivan Milosrdni (grčki i latinski Johannes Eleemosynarius, njemački Johannes der Almosengeber, engleski John the Almsgiver ili John the Almoner, talijanski Giovanni l'Elemosiniere), patrijarh Aleksandrije, rođen je 556. u Amathusu na Cipru kao sin carskog namjesnika Epifanija i njegove supruge Efkosmije. U djetinjstvu mu se ukazala lijepa djevojka s vijencem od maslina oko glave i priopćila mu da je ona Samilost, najstarija kći Velikog kralja. Taj doživljaj ostao mu je u sjećanju cijelog života i pridonio njegovom trajnom milosrđu i milosrdnim djelima. Rano se oženio, ali je ubrzo ostao bez žene i dvoje djece. Rasprodao je imanje, novac razdijelio siromasima i posvetio se duhovnom pozivu. Nakon smrti patrijarha Teodora I, godine 608, upravitelj Egipta Niketas zamolio je u ime aleksandrijskog puka i svećenstva bizantskog cara Foku da izabere Ivana za aleksandrijskog patrijarha. Kad je 609. postao patrijarh, Ivan je dao potpisati aleksandrijsku sirotinju i popisano je 7500 imena. Za sve te siromašne ljude Ivan se brinuo kao milosrdni otac i zbog toga je nazvan „Milosrdni". Pozivao ih je u svoju palaču, dijelio im hranu i nazvao ih „moji gospodari“. Velikodušno je opraštao uvrede i branio sluge koje su zlostavljali njihovi gospodari.

Svake srijede i petka sjedio je pred crkvom, čitao Sveto pismo i razgovarao sa svojim vjernicima. Svatko mu je mogao pristupiti i razgovarati s njim. Riječju i djelom patrijarh Ivan pokazivao je svoju ljubav prema bližnjima, vodio brigu o siromasima i izbjeglicama. Sagradio je mnoge crkve, dva samostana, škole, sirotišta i bolnice (među njima i prvo rodilište). Borio se protiv korupcije. simonije i monofizitizma (naučavanja po kojem u Kristu postoji samo božanska narav) i reformirao mjerni sustav. Ivanu se pripisuju mnoga čudesa, a o njegovim dobročinstvima i milosrdnim djelima kruže mnoge legende. Kad su Perzijanci napali Afriku, Ivan je pobjegao iz Aleksandrije na Cipar, kako bi izbjegao pokolj. Preminuo je 23. siječnja 619. u svojem rodnom mjesti Amathusu na Cipru. Leontios, biskup Neapolisa (Limasola) na Cipru napisao je u 7. stoljeću Ivanov životopis. Ivanovo tijelo kasnije je preneseno u Carigrad, a turski sultan Bajazid II. poslao ga je 1489. na dar ugarsko-hrvatskom kralju Matiji Korvinu u Budim. Od 1526. Ivanovi posmrtni ostaci nalaze u Bratislavi, a danas počivaju u katedrali svetog Martina, u kojoj se nalazi kapela svetog Ivana Milosrdnog. Neke njegove relikvije nalaze se u mnogim drugim crkvama, pored ostalog u crkvi svetog Matije u Budimpešti i u crkvi svetog Ivana Milosrdnog u Veneciji. Svetog Ivana Milosrdnog štuju i katolici i pravoslavci. Posvećene su mu crkve i kapele diljem svijeta, a zaštitnik je Egipta, Limasola (Cipar), Casarana i Morciana di Leuca (provincija Lecce, Apulija) i Malteškog reda.