SVECI MJESECA - STUDENI

1	Svi Sveti
1	Sluga Božji Josip Lang
1	Sveti Zygmunt Gorazdowski
2	Dušni dan
2	Sveti Just iz Trsta
2	Sveta Ruta
3	Sveti Hubert
3	Sveti Martín de Porres
3	Sluga Božji Placido Cortese
4	Sveti Karlo Boromejski
4	Sveti Malahija iz Armagha
4	Blaženi Pavol Peter Gojdič
5	Sveti Emerik
5	Sveti Elizabeta i Zaharija
5	Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić
6	Sveti Leonard
6	Sveti Pavao Carigradski
6	Sveti Willibrord
7	Sveti Engelbert
7	Blaženi Antonio Baldinucci
7	Sveti Prosdocim
8	Blaženi Ivan Duns Scot
8	Sveti Adeodat
8	Sveti Geoffroy iz Amiensa
9	Blaženi Gracija Kotorski
9	Sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva
9	Sveti Teodor iz Amasije
10	Sveti Leon Veliki
10	Sveti Andrija Avellino
10	Blažena Odette Prévost
11	Sveti Martin
11	Blaženi Kamen Vičev i bugarski mučenici
11	Sveti Ivan Milosrdni
12	Sveti Jozafat
12	Sveti Emilijan
12	Sveti Astrik
13	Sveti Stanislav Kostka
13	Sveti Brcko
13	Sveta Agostina Pietrantoni
14	Sveti Nikola Tavelić
14	Sveti Ivan Trogirski
14	Sveti Laurence O'Toole
15	Sveti Albert Veliki
15	Sveti Josip Pignatelli
15	Sveti Leopold Austrijski Pobožni
16	Sveta Margareta Škotska
16	Sveta Gertruda
16	Sveti Edmund Rich
17	Sveta Elizabeta Ugarska
17	Sveti Dionizije Aleksandrijski
17	Sveti Roque González, Alfonso Rodríguez i Juan del Castillo
17	Blažena Salomea Krakovska
18	Sveta Rose Philippine Duchesne
18	Blažena Karolina Kózka
18	Sveti Noa
19	Sveta Matilda von Hackeborn
19	Sveti Rafael Kalinowski
19	Sveti Obadija
19	Sveti Faust Aleksandrijski
20	Sveti Feliks de Valois
20	Sveti Bernward iz Hildesheima
20	Blažena Anna Kolesárová
21	Prikazanje Blažene Djevice Marije i Gospa od Zdravlja
21	Sveti Mauro Porečki
21	Sveti Gelazije I
22	Sveta Cecilija
22	Sveti Filemon, Apija i Arhip
22	Sveti Pedro Esqueda Ramírez
23	Krist Kralj
23	Sveti Klement
23	Sveti Kolumban
23	Sveti Spes
24	Sveti vijetnamski mučenici
24	Sveti Krševan
24	Sveti Albert iz Leuvena
25	Sveta Katarina
25	Sluga Božji Ante Josip Tomičić
25	Blažena Elizabeta iz Reutea
26	Sveti Leonardo da Porto Maurizio
26	Sveti Ivan Berchmans
26	Blaženi Giacomo Alberione
27	Sveti Virgilije
27	Sveti Francesco Antonio Fasani
27	Blaženi Bernardino iz Fosse
28	Sveti Jakov Markijski
28	Sveti Grgur III.
28	Sveti Grgur Nisenski
29	Sveta Katarina Labouré
29	Sveti Saturnin i Sizinije
29	Sveti Krispin i Krispinijan
30	Sveti Andrija
30	Sveti Silvestar Guzzolini
30	Sveti Cuthbert Mayne

DEKANAT

Jastrebarski dekanat

O ŽUPI

ZAJEDNICE

LINKOVI

Svetac dana - Sveti Emerik

Sveti Emerik

Danas čestitamo imendan svim našim Mirkima, Mirkama, Imbrama, Imrama i Emericima. Njihov je zaštitnik sveti Emerik (Imre), mađarski kraljević, omiljeni svetac u hrvatskom narodu, najčešće pod hrvatskom inačicom Mirko. Sin prvog ugarskog kralja, svetog Stjepana i Gisele Bavarske, rodio se oko 1000. ili 1007. u Székesfehérváru (Stolnom Biogradu). Otac je u njega polagao velike nade, a odgajao ga je između njegove 15. i 23. godine i sveti Gerard (Gellért) Sagredo, biskup Csanáda. Emerikov otac, sveti Stjepan (István), težio je da njegov sin postane primjerni vladar, promicatelj kršćanskih vrlina i zaštitnik općeg dobra. I doista, kraljević Emerik je bio uzoran i pobožan mladić, koji je svoju duboku vjeru iskazivao na svakom koraku, viteškim vladanjem, molitvom, pokorom i bdijenjem pred Presvetim.

Velika nada i uzdanica svoga naroda i mladoga ugarskog kraljevstva, nesretno je poginuo u lovu na divljeg vepra, 2. rujna 1031, vjerojatno u Hegyközszentimreu (danas Sântimreu, Rumunjska) ili u Veszprému. Papa Grgur VII. odredio je 1083. da se proglase svecima svi oni koji su Panoniju obratili na kršćansku vjeru, među njima i kralj Stjepan i princ Emerik. Njegov život i smrt te brojna čudesa i obraćenja koja mu se pripisuju, nepresušni su izvor mnogih životopisa, legendi i zapisa. Zaštitnik je mladeži, a posvećena su mu mnoga naselja, župe i crkve, posebno u Mađarskoj, ali i u mnogim drugim zemljama, među njima i u hrvatskim krajevima (Šestine kod Zagreba, Cvetković kod Jastrebarskog, Kozarac kod Čeminca, Oriovac, Kostel kod Pregrade, Imbriovec kod Đelekovca, Doroslovo kod Sombora, Bačko Petrovo Selo kod Bečeja). Jedan je od suzaštitnika zagrebačke katedrale.

I naša župa diči se kapelom svetog Emerika (Mirka), u drevnom i plemenitom gradskom naselju Cvetkoviću. Kapela se prvi put spominje 1684. kao područna kapela župe Petrovina. Godine 1757. bila je još uvijek drvena, a 1821. Cvetković je pripojen župi Jastrebarsko. Nova, zidana kapela, građena 1831, jednobrodna je klasicistička građevina pravokutnog tlocrta s užom zaobljenom apsidom i zvonikom iznad zapadnog pročelja.

Glavni oltar svetog Emerika (Mirka), s jednostavnim klasicističkim retablom, postavljen je nakon izgradnje kapele, a posebno je vrijedan bočni oltar svetog Fabijana i Sebastijana iz 1892, s oltarnom slikom poznatog majstora Ferde Quiquereza (Budim, 1845-Zagreb, 1893).

Danas slavimo blagdan jednog od najvećih i najljepših naselja naše župe i grada, a to je jedinstvena prilika za posjet Cvetkoviću i hodočasnički pohod kapeli svetog Mirka.

Slika: Sveti Emerik

Slika: Sveti Emerik-crkva u Cvetkoviću

Slika: Sveti Emerik - župna crkva u Šestinama

Svetac dana - Sveti Elizabeta i Zaharija

Sveti Elizabeta i Zaharija

Sveta Elizabeta i sveti Zaharija roditelji su svetog Ivana Krstitelja. Prema riječima svetog Luke „oboje bijahu pravedni pred Bogom, jer su živjeli besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim“. Zahvaljujući njima, po Lukinom evanđelju, dobili smo na dar i dva prekrasna hvalospjeva, „Magnificat“ i „Benedictus“. Elizabeta je potjecala iz svećeničkog plemena patrijarha Arona, a njezin suprug Zaharija bio je veliki svećenik. Živjeli su u vlastitoj kući u Ain Karimu, selu nedaleko Jeruzalema. Zašli su već u poodmakle godine, ali nisu imali djece. O događajima koji su uslijedili majstorski izvještava sveti Luka u svojem evanđelju. Zahariji se u hramu kao prvom čovjeku u evanđelju ukazao anđeo Gabrijel i najavio mu rođenje sina. Zaharija nije u to povjerovao pa je zanijemio sve do dana kada se zbio radosni događaj. Kad se navršilo šest mjeseci od Ivanovog začeća, anđeo Gabrijel je u Nazaretu najavio Djevici Mariji začeće Sina Božjega. Prema predaji Elizabetina majka Sobe i Marijina majka Ana bile su sestre. Kad je Marija doznala da je njezina rodica Elizabeta već u šestom mjesecu trudnoće, odmah se uputila u Zaharijinu i Elizabetinu kuću, „u gorski kraj, u Judin grad“. Čim je Elizabeta ugledala Mariju i čula njezin pozdrav, zaigralo je dijete u njezinoj utrobi i ona se napunila Duhom Svetim. Kliknula je glasno: „Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen je plod utrobe tvoje! Odakle meni ovo da majka Gospodina mojega dolazi k meni? Jer, čim glas pozdrava tvojega odjeknu u mojim ušima, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od strane Gospodina!“

Kad je Elizabeta rodila sina, Zaharija je prema Gabrijelovom zahtjevu zatražio da se dječak nazove Ivan, progovorio je i hvalio Boga. Unatoč prvoj nevjerici, poslušao je i usvojio Božju poruku. Njegova duga šutnja pretvorila se u veliki proročki hvalospjev („Benedictus“, „Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov“). O Elizabeti i Zahariji nakon Ivanova rođenja Sveto pismo više ne govori. Za vrijeme općeg pokolja nevine djece u betlehemskom kraju i okolici, Elizabeta se prema predaji s malim Ivanom sklonila u jednu špilju. Za vrijeme opasnosti, anđeo je dokotrljao kamen na ulaz, a kad je opasnost prošla, kamen je uklonjen. Zaharija je prema predaji ubijen u hramu jer nije htio Herodu odati boravište svoga sina pa ga uvrštavaju među mučenike. Sveti Ivan Krstitelj rano je ostao bez roditelja. Pretpostavlja se da je brigu o Elizabetinom i Zaharijinom sinu vodila rođakinja, Blažena Djevica Marija, a kad je odrastao, povukao se u pustinju sve do dana svoga javnog očitovanja pred Izraelom. Sveta Elizabeta zaštitnica je trudnica i rodilja.

Slika: Sveti Elizabeta i Zaharija

Svetac dana - Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić

Blaženi Serafin Kodić Glasnović i Anton Muzić

Hrvati su od subote, 5. studenoga 2016, bogatiji za dvojicu novih blaženika. Na crkvenoj svečanosti u Skadru među 38 mučenika iz Albanije, ubijenih između 1945. i 1974, beatificirana su i dvojica kosovskih Hrvata, fra Serafin Kodić Glasnović iz Janjeva i don Anton Muzić iz Letnice (Vrnavokolo). Katedrala svetog Stjepana u Skadru bila je premalena da primi sve one koji su željeli sudjelovati na misi. Mnogi su ostali u dvorištu crkve, a brojni i iza ograda. Bilo je tamo najmanje 3000 ljudi. Među njima je bilo i oko 1000 Hrvata, uglavnom Janjevaca i Letničana iz Zagreba, Kistanja, Bočina, Janjeva i Letnice. Došli su u 11 autobusa, ali i osobnim automobilima. Mnogi hodočasnici iz Hrvatske usput su iskoristili priliku da obiđu Janjevo i Letnicu, u kojima je ostalo još vrlo malo Hrvata. Dekret o mučeništvu 38 umorenih između 1945. i 1974. za katoličku vjeru iz Albanije proglasio je kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetaca, 26. travnja 2016, a postupak beatifikacije počeo je još 10. studenoga 2002. Kardinal Amato predvodio je euharistijsko slavlje u Skadru, a među biskupima koji su koncelebrirali bila su i petorica hrvatskih biskupa, Želimir Puljić, Antun Škvorčević, Mate Uzinić, Tomo Vukšić i Pero Sudar.

Blaženi Serafin Kodić Glasnović (Serafin Gjon Koda), franjevački svećenik i mučenik, rođen je 25. travnja 1893. u Janjevu, kosovskom selu, 12 kilometara jugoistočno od Prištine. Bio je sin Gašpara i Antonije rođene Rodić, a na krštenju je dobio ime Ivan. Franjevački habit obukao je već sa šesnaest godina, 1909, a uzeo je redovničko ime Serafin. Svečane zavjete položio je 28. travnja 1915. Kao redovnik Reda manje braće za svećenika je zaređen 30. lipnja 1915. Teološke studije započeo je u Skadru, na franjevačkoj bogosloviji, a zatim u austrijskom gradu Grazu. Nakon Prvog svjetskog rata ostao je u Albaniji i nije dolazio u Janjevo. Kraljevina SHS bila je poznata po nemilosrdnom progonu Albanaca, a na osobit način katoličkih intelektualaca i svećenika koji su bili nositelji pismenosti i kulture albanskog naroda i kosovskih Hrvata. Službu župnika fra Serafin obnašao je na nekoliko župa: Dushman, Shalë, Prekal, Bushkash, Vukël i na kraju u Lješu (Lezhë), a u svojoj franjevačkoj provinciji bio je definitor, ekonom i profesor. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Janjevo je posjetio nekoliko puta. Uspostavom komunizma i režima albanskog komunističkog diktatora Envera Hoxhe, nakon Drugog svjetskog rata, uslijedilo je razdoblje velikih progona Katoličke Crkve. Fra Serafin, razborit i oštrouman duhovnik, bio je uhićen i mučen zbog lažne optužbe. Zlikovci su mu oštetili dušnik pa je od posljedica zlostavljanja preminuo 11. svibnja 1947. u u Lješu (sjeverozapadna Albanija), u franjevačkom samostanu, tada pretvorenom u bolnicu. Medicinska sestra Marie Ndoja brinula se o njemu u samostanu te ga je kasnije kriomice pokopala ispod masline u samostanskom vrtu. Nakon pada komunističkog režima ona je 1994. pokazala mjesto gdje je njegov grob. Kasnije je fra Serafin pokopan u temeljima sadašnje franjevačke crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Lješu.

Drugi hrvatski blaženik s Kosova, don Anton Muzić (Muzaj), svećenik i mučenik, sin Dejka i Dile Muzić, rođen je 12. svibnja 1921. u selu Vrnavokolu (župa Letnica, općina Vitina, jugoistočno Kosovo), oko 60 kilometara udaljenom od Prištine, a 30 kilometara od Skopja. Srednju školu završio je u Papinskom sjemeništu u Skadru, a 1938. otišao je u Rim, u Kongregaciju za propagandu vjere, i studirao na Gregorijanskom sveučilištu. Za svećenika je zaređen 19. ožujka 1945. u Rimu. Nakon povratka u Albaniju, imenovan je 1946. nadbiskupijskim kancelarom. Komunistički zlotvori uhitili su ga 20. svibnja 1947. Odveden je u istražni zatvor gdje je bio neljudski mučen jer se nije htio odreći svoje vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Svojim je kolegama zatvorenicima rekao: „Ako jednog dana vidite članove moje obitelji, recite im da sam potpuno nevin i da umirem za svoju vjeru u Krista“. Ne bi li mu slomili duh, od 1. listopada 1947. zlikovci su prisilili don Antona da petnaest dana, danonoćno, nepomično stoji pred zidom, a za to su ga vrijeme neprestano polijevali vodom. Promrzlog i nemoćnog ostavili su ga da spava na golom podu. Zbog takvih neljudskih uvjeta obolio je od tuberkuloze. Nakon što su mu slomili ruke i noge, vidjevši da je na pragu smrti od zadobivenih rana, nakon suđenja, 14. siječnja 1948, pustili su ga iz zatvora. Od posljedica mučenja, u proljeće 1948 (točan datum nije poznat), umro je u strašnim bolovima, ležeći ispod stepenica na ulazu u zgradu nadbiskupije u Skadru.
Ovo je prigoda da se usrdno pomolimo za sve albanske i kosovske kršćane i katolike, a naročito za kosovske Hrvate koji su, premda brojem mali, ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj Crkvi, povijesti, gospodarstvu, kulturi i sportu. Hrvatska nacionalna manjina na Kosovu danas je malobrojna i iz godine u godinu u sve je težoj situaciji. Iako su Hrvati stara manjina na Kosovu (župa svetog Nikole u Janjevu stara je više od 700 godina), sada ih je u ukupnom broju kosovskog stanovništva 0,017%. U Janjevu (općina Lipljan) danas živi oko 300 Hrvata, dok ih je u Letnici oko 50. Posljednji popis, kojem su se odazvali Hrvati, bio je 1991, a tada ih je na cijelom Kosovu živjelo oko 8800 (u Janjevu 2859). Nekoliko Hrvata živi i u gradovima, no oni su izuzetak. Raspad Jugoslavije i ratna zbivanja na Kosovu natjerali su većinu kosovskih Hrvata na izbjeglištvo u Hrvatsku, najviše u Zagreb, Slavoniju i Dalmaciju (Kistanje). Janjevo je dalo dvadesetak svećenika i isto toliko časnih sestara, ali oni se sada nalaze u Hrvatskoj i diljem svijeta. U Letnici se nalazi svetište Majke Božje Letničke, ujedno i letnička župna crkva. Župu Letnica, svojevrsnu hrvatsku enklavu, čine još sela Vrnez, Vrnavokolo i Šašare, i zaseoci Zagrađe i Veselica. U Letnici je 1991. živjelo 776 Hrvata, u Vrnezu 787, u Vrnavokolu 865, a u Šašarama 1569. Još 334 Hrvata živjela su u ostalim dijelovima općine Vitina, najvećim dijelom u selima Kabaš i Binač, južno od mjesta Vitine. Janjevski i letnički Hrvati su srodni i jezikom i podrijetlom, ali među njima postoje i razlike, ne samo zbog prostorne odvojenosti, već i zbog načina života. Janjevo je oduvijek urbano mjesto, a njegovi stanovnici po tradiciji obrtnici i trgovci, dok su Letničani zemljoradnici.